nestale i firme kojih se ljudi više ne sjećaju, svašta nešta. Bit će da je tvoje zaboravljanje vrsta prirodne selekcije u memoriji jer gdje ćeš sve zapamtiti u svom životu?
14.07.2012. (12:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sa svime time što je nestajalo, i mi smo postajali siromašniji, tim više što njihova prazna mjesta (ljudi, knjige) nije ispunilo ništa vrijednije, a mi smo se naučili živjeti bez svega toga što je otišlo... u svom novonastalom siromaštvu. I samo nekima od nas, starcima jel, ostalo je još to nešto negdje u sjećanju, negdje u magli, nešto je nekad bilo, sada više nije... A u sveziglede knjgocida... sjećam se da kad sam studirala početkom devedesetih, pa nije bilo knjiga u knjižnici, jerbo su sve kao jugoslovenske pisane na srpsko-hrvatskom bile uklonjene, zadržali su samo po jedan primjerak, jer ipak, nije se preko noći moglo naštampati nove knjige na novokomponovanom hrvatskom jeziku, ( a te neke knjige se nikad ni nisu "prevele" ) a studenti su ipak morali iz nečeg učit, jel, pa smo se oko tog jednog primjerka lomili i naručivali unaprijed i čekali redove i kopirali... mah, i ne želim se sjećati... debilana jednog debilnog naroda. I na ovoj i na onoj strani. A danas se netko još čudi zašto se biraju polupismeni ljudi za gradonačelnike...
14.07.2012. (12:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pametni zub
ali nisi zaboravio da si zaboravio.
kad zaboravim sebe, sjetit ću se svih ostalih
14.07.2012. (10:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
babl
VRAĆANJE
Kadikad u vrevi ljudi posve stranih
Netko te lice sjeti mrtva druga.
Nestanak njegov ponovo ti rani
Zbunjeno srce, i svlada te tuga.
U žamorenju začuješ mu glas.
I ti ga vidiš. Izišav iz mraka
U tebi živi. Ali samo čas:
Desetak, dvadesetak koraka.
Prošlost se javi slatko kao flauta
U zimskoj noći. Ti mu gledaš kretnje,
Smijeh, govor čuješ davne neke šetnje.
No kad te naglo truba nekog auta
Trgne, odjednom nestane mu lika:
Oko tebe su samo lica prolaznika.
.
14.07.2012. (10:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neverin
nestale i firme kojih se ljudi više ne sjećaju, svašta nešta. Bit će da je tvoje zaboravljanje vrsta prirodne selekcije u memoriji jer gdje ćeš sve zapamtiti u svom životu?
14.07.2012. (12:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ani ram
Sa svime time što je nestajalo, i mi smo postajali siromašniji, tim više što njihova prazna mjesta (ljudi, knjige) nije ispunilo ništa vrijednije, a mi smo se naučili živjeti bez svega toga što je otišlo... u svom novonastalom siromaštvu. I samo nekima od nas, starcima jel, ostalo je još to nešto negdje u sjećanju, negdje u magli, nešto je nekad bilo, sada više nije...
A u sveziglede knjgocida... sjećam se da kad sam studirala početkom devedesetih, pa nije bilo knjiga u knjižnici, jerbo su sve kao jugoslovenske pisane na srpsko-hrvatskom bile uklonjene, zadržali su samo po jedan primjerak, jer ipak, nije se preko noći moglo naštampati nove knjige na novokomponovanom hrvatskom jeziku, ( a te neke knjige se nikad ni nisu "prevele" ) a studenti su ipak morali iz nečeg učit, jel, pa smo se oko tog jednog primjerka lomili i naručivali unaprijed i čekali redove i kopirali... mah, i ne želim se sjećati... debilana jednog debilnog naroda. I na ovoj i na onoj strani.
A danas se netko još čudi zašto se biraju polupismeni ljudi za gradonačelnike...
14.07.2012. (12:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pametni zub
Cesarić... nisam znao za tu njegovu pjesmu, ali sam prepoznao pjesnički rukopis, ovo "zaboraviti da zaboravljaju" je od Maka Dizdara
14.07.2012. (13:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
edo
Ali ih je puno došlo, Pero. Puno.
14.07.2012. (14:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ero
Ko bi reka da čovik i na poskoku more nać štogoć vridnoga.
A ne bi o neđi jer je samo slika poznata u mom sjećanju....neg o onim Kinezima.
Oduševija me članak o Mosuanima. Nepostojanje riječi za ubistvo znači da niko nikog nijer ubija u tisuću i nešto godina?
22.07.2012. (22:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...