Komentari

premudra.blog.hr

Dodaj komentar (4)

Marketing

  • Živjeti svoj život

    Jučer sam baš razmišljala kako me čeka jedna operacija i kako nemam nikog od rodbine živog na koga mogu računati. Svi mladi pomrli. Jedino na muža se mogu osloniti. Što se prijatelja tiče, lijepo je sjesti i popiti kavu i to bi bilo to. :(

    avatar

    14.07.2012. (16:46)    -   -   -   -  

  • premudra

    u takvim situacijama lijepo je, i možda najljepše, da imaš muža pored sebe. moj je uz mene bio tjedan dana od operacije i onda otišao. morao je ići. posao, obaveze. opravdano ili ne, i ja sam imala osjećaj da troši vrijeme sjedeći pored mene u bolnici. s druge strane, da nije došao i bio uz mene u vrijeme operacije mislim da bih mu odrala kožu s leđa kad malo nadođem :)) ali kad je otišao onda sam vidjela koliko sam sama. kad nekoga nema onda shvatiš koliko ti nedostaje i koliko ti znači njegovo prisustvo.
    na žalost, ja ne mogu reći da imam ijednu prijateljicu iz mog grada s kojom sam toliko dobra (ili točnije koja je toliko dobra sa mnom) da bi bila uz mene kad god i što god trebala. do sad sam uvijek ja bila ta koja je u takvim situacijama letala oko frendica, one valjda misle da ja sve mogu sama pa se niti ne trude ponuditi. ili se jave kad je sve već odavno gotovo i ja sposobna sama se o sebi brinuti, i to reda radi, da baš ne ispadne da me se nisu sjetile. ali to je tako i kad je u pitanju nešto dobro a i kad je nešto loše. kad sam se udavala i tražila materijal za vjenčanicu, cipele i torbu, ni jedna od tih bliskih baš nikako nije imala vremena i imala je nekih neodgodivih poslova pa nije mogla pomoći. nije to samo u bolesti tako. ali potvrđuje točno ono što veliš, lijepo je sjesti i popiti kavu i to bi bilo to :) sad znam koliko me i kako doživljavaju.

    avatar

    14.07.2012. (20:42)    -   -   -   -  

  • Lisbeth

    Nedavno sam bila bolesna, pored mene, nepokretne od fibre i bolova, samo moja vrlo malena kćer. Da sam nazvala prijateljicu, ona bi došla, ali ja sam jaka, navikla da sve mogu sama. Drugi dan, kad je postalo jasno da ja mogu sama ležati u krevetu i bolovati, ali ne mogu ustati skuhati ručak, uhvatila me panika. U toj panici na vrata je pokucao moj prijatelj, rekao-ti si bolesna, i otišao. Pomislih, bravo, to je bilo lijepo. Vratio se za 15 minuta, donio 5 vrećica iz dućana, skuhao nam ručak, uzeo moju kćer i odveo na kupanje. I to je radio sve dane moje bolesti. Kad sam ozdravila, rekao je-aha, dobro si sad, i otišao.
    Nekad baš onaj, na koga ne bi čovjek ni pomislio, učini više od svih koji bi trebali i na koje računamo, ali, tko god da je uz nas u bolesti, ma kako nas izgnjavio, činjenica da je tu, vrijedi više nego što smo tada spremni priznati. Želim ti brz oporavak, i da ne boluješ više, sviđa mi se način na koji si opisivala. Pozdrav.

    avatar

    15.07.2012. (20:42)    -   -   -   -  

  • premudra

    Sretna si Lisbeth, imaš pravog, iskrenog prijatelja :)

    avatar

    15.07.2012. (21:46)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...