Komentari

apatrida.blog.hr

Dodaj komentar (16)

Marketing

  • ToxFox

    Očito je da Jugoslaviju nisu svi jednako vidjeli...
    Zašto me ne čudi da na kraju uvijek prevlada lošija opcija...

    avatar

    11.07.2012. (14:20)    -   -   -   -  

  • NF

    zanimljivo, nešto sam znao, nešto ne, provokativan naslov, al ne znam što je pisac štel reći, i matoš je bio svojevremeno pravaš...

    avatar

    11.07.2012. (18:21)    -   -   -   -  

  • propheta nemo

    Zgodna ona ideja o snižavanju statusa pape. Ne bi samo zbog (nedostatka) prestiža vodila ka zbližavanju Rima i Moskve, već i stoga što u pravoslavnoj crkvi patrijarh ima baš takvu ulogu, prvog među jednakima.

    avatar

    11.07.2012. (20:52)    -   -   -   -  

  • odmak

    ToxFox, NF
    Pokušavam shvatiti zašto nije uspjelo i kako je dolazilo do zamisli ujedinjenja.

    propheta nemo,
    ima toga, ali ima i problema jer su tako vođe pravoslavne crkve uvijek bile samo uz vlastiti narod, a papa u Rimu ne preferira ni jednu kršćansku zemlju. Bar je tako zamišljeno.Iako bi odgovor trebao biti duži, ali prevruče mi je.

    avatar

    12.07.2012. (07:10)    -   -   -   -  

  • jelen

    Bila je to logična ideja jednog vremena i danih okolnosti, ali logika bazirana na provizornim uvjetima jednoga vremena je van razuma drugog vremena i njegovih okolnosti, zato valjda Jugoslavija počiva u takovom nemiru.
    Što god mi privatno ideološki mislili Juga je bila daleko legitimnija i smislenija tvorevina od npr. današnje Kine no eto.

    avatar

    12.07.2012. (12:17)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    Grozan zločin ne ponovio se.
    Ponovit će se, ponovit, nažalost. Sigurno negdje u svijetu! Samo je pitanje vremena.

    Što se pak tiče J.J.S. zanimljivih misli o njemu iznosi M. Krleža. Nisu baš previše pozitivna. No M.K. i onako nije omiljen analitičar 'hrvatskog pitanja'.

    avatar

    12.07.2012. (13:52)    -   -   -   -  

  • Neverin

    ah da mi je takav mecena za moje ideje :)

    avatar

    12.07.2012. (15:34)    -   -   -   -  

  • odmak

    vajrapani, semper contra, neverin,
    meni se sviđa J.J.S i njegovo djelovanje.
    Poslije II vatikanskog Koncila i Crkva je na istom tragu, samo sve ide sporo, a mi smo premala zemlja da bi naši ljudi imali takav publicitet i pravo vrednovanje djelovanja.
    U tom smislu mislim da je velika šteta što mi Slaveni nemamo zajedničko djelovanje. Kako su napr uspjeli projekt južno američkih pisaca, iako je između njihovih zemalja velika razlika, a ipak su se pod tim imenom probili u svijet.
    Vratit ću se malo na knjige oca i sina Meštrovića, posebno oca, jer su i oni bili na tragu zajedništva koji se po meni u ono doba činio jako dobra ideja. Čak i danas nakon toliko krvavih događaja ne mislim drugačije, samo što svatko mora proći suočavanje sa vlastitim greškama. Priznati ih i proći...svojevrsno.... bemti maloga miša ne mogu se sjeti kako se to kaže.... Nastavit ću pisati o vlastitim promišljanjima. Pomalo mi idu na nerve te male čarke ovdje na blogu o ljudima koji nas trenutno vode ili su nas vodili. Sve je to prolazno kao i mi sami.
    Trebali bi tražiti vizionare. Ugledati se na Francusku i Njemačku zemlje koje su krvavo ratovale a danas najviše rade i žrtvuju se za ujedinjene.
    Čovjeku je lakše ratovati nego održavati mir. Naročito uz današnja sredstva ratovanja koja mogu cijelu kuglu zemaljsku poslati u prah i pepeo.

    avatar

    13.07.2012. (09:03)    -   -   -   -  

  • Soley

    U jednu ruku, shvaćam zašto su toliki jugonostalgični, u drugu ruku, nikad to neću shvatiti... Možda sam još prezelena za ovakve postove.

    avatar

    13.07.2012. (17:09)    -   -   -   -  

  • odmak

    Soley,
    nema tu niti malo nostalgije. Samo zrelih promišljanja.

    avatar

    14.07.2012. (07:22)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    @odmak
    Je si li mislila: "Priznati ih i proći katarzu"? Ako jesi, slažem se s tobom.

    Što se pak tiče pomirenja ili 'pomirenja' Njemačke i Francuske oni ne rade i ne žrtvuju se za ujedinjenje Europe zbog ljubavi i romatičarskih zanosa naših iliraca i južnoslavenista, već zbog novca.
    I kod nas, na brdovitom Balkanu, možda će jednom 'vladarima života i smrti' doći iz guzice u glavu da se trebamo povezati ne iz ljubavi i romatike već zbog novca. No do tada će Savom i Dunavom proteći još mnogo vode.

    avatar

    15.07.2012. (11:44)    -   -   -   -  

  • odmak

    semper contra,
    da to sam mislila. Naročito na katarzu. Nije se lako suočiti sa grijesima otaca, ali i sa vlastitim grijesima i krivim mišljenjima. To je kao da cijeli život bacaš u ništa.

    Ni u svojoj obitelji, široj, ponekad i užoj nisi iz neke prevelike ljubavi. Postoji interes- ali zdravi interes gdje nitko nije zakinut i stvari se mjere vrijednostima, znanjem određenim zaslugama koje nas vuku u bolji život i na dobro, a ne po nacionalnosti i nepotizmu što se u prošlosti itekako događalo. Nisam toliko glupa da mislim kako sve može biti idealno, ali bar do neke mjere.
    Samo proučavajući povijest teško bi se sve moglo uskladiti.

    avatar

    15.07.2012. (12:59)    -   -   -   -  

  • pametnizub

    s obzirom na JAZu, valjda je Strossmayer ili netko iz negovog kruga osmislio ime Jugoslavije. a nastala je jer je nastala, nije bilo preodređeno, kao ni bilo što drugo

    avatar

    15.07.2012. (14:52)    -   -   -   -  

  • ToxFox

    Mislim da je u povijesnim i vremenskim okvirima jugoslavija bila 'odgovor' na neke druge asimilatore..
    i inače, mrzim te asimilacije, a upravo srljamo u jednu...eu...

    avatar

    16.07.2012. (19:49)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    @ToxFox
    Točna konstatacija. O tome je pisao i M. Krleža u svojim političkim esejima "Deset krvavih godina" iz kojih često navodim citate da bi pokazao kako se od početka dvadesetog stoljeća do danas malo toga što promijenilo u glavama, kako Krleža kaže, 'hrvatskih purgera'.

    avatar

    17.07.2012. (17:02)    -   -   -   -  

  • odmak

    pametnizub,
    to i ja nekako mislim. Bila je logična zamisao. problem je u jednakosti, a malo je igralo i ulogu bratstvo.

    ToxFox,
    i to je istina. Neki su se pripremali duže, neki se nisu nikako pripremali.
    Tko je jači taj tlači, bar je tako u u prirodi, a mislim da ni društvo ne zaostaje.

    semper contra,
    kad već govorimo o Krleži evo nešto sa interneta:

    Jugoslavenski odbor želio je steći legitimitet među silama Antante, no kako je izborni legitimitet imao hrvatski Sabor, pokušao je pošto-poto stvoriti svoju vojnu postrojbu, Jugoslavensku legiju.[27] Bila je bitna i kao protuteža srpskoj strani u pregovorima, više kao politički potez, nešto slično čehoslovačkoj legiji.[27] U Jugoslavensku legiju su se trebali uključili južnoslavenski iseljenici-dobrovoljci i zarobljeni domobrani.[27] Od druge polovice 1915., incijativom Jugoslavenskog odbora, hrvatski domobrani su bili novačeni iz ruskog zarobljeništva (što nije bilo u skladu s međunarodnim ratnim pravom), kako bi tvorili neku jugoslavensku dobrovoljačku postrojbu na solunskom frontu. Takva incijativa nije se sviđala Nikoli Pašiću, jer je u tim nastojanjima vidio pokušaj Jugoslavenskog odbora da stvori vlastitu oružanu silu.[22] Zbog toga je želio da postrojba nosi naziv Srpski dobrovoljački korpus, umjesto Jugoslavenski korpus ili Jugoslavenska legija, kako je Jugoslavenski odbor želio.[22] Okupljeni u Odesi, Hrvati-dragovoljci tražili su da budu upućeni na frontu pod jugoslavenskim, a ne srpskim imenom i znakovljem, čemu su se protivili srpski časnici.[27] U napetu ozračju, punom nepovjerenja, izbijali su sukobi s tragičnim posljedicama. Među njima najpoznatiji je masakr 13 dragovoljaca u listopadu 1916. godine u Odessi.[27] Dovoljni sami sebi, Srbi ne samo da nisu cijenili dragovoljce nego su radili sve da bi im zagorčali život: dragovoljci-časnici bili su neravnopravo materijalno tretirani, kazne nad vojnicima bile su drastične a bilo je i nasilnog regrutiranja tzv. »silovoljaca«.[27] Slučaj s dobrovoljcima u Odessi bio je nagovještaj odnosa u budućoj državi ako pobijedi srpska koncepcija o njezinu stvaranju. O tome je Miroslav Krleža pisao:
    „U Odesi je počelo. U krvavoj Odesi, u »Kanatnom zavodu«, gdje se masakriralo en mass i gdje su pokapajući mrtvace rekli onom grobaru, da ne treba da znade tko su ti ljudi, »jer to su Hrvati«. U Odesi se klalo, tamo su pucale kosti i tamo su se davili utopljenici, i samo 23. oktobra 1916. ustrijeljeno je trinaest Hrvata na Kulikovu polju.[27]“
    (Miroslav Krleža)

    Južnoslavenski dobrovoljci na strani Antante, 1917.

    Časnici Dobrovoljačkog korpusa Slovenaca, Hrvata i Srba u Odessi prilikom Pašićeva posjeta 1916.
    Kompromisno je u travnju 1917. postrojba nazvana Dobrovoljački korpus Srba, Hrvata i Slovenaca.[22] Zapovjednici su bili mahom Srbi, poslani od Pašića, a u postrojbu je ušao mali broj Hrvata i Slovenaca, koji su bili izloženi pritiscima i fizičkom zlostavljanju.[22] O tome je u Saboru 6. srpnja 1918. govorio saborski zastupnik Čiste stranke prava Aleksandar Horvat:
    „(...) Đuro Dumbović mi je ispričao da su ga na najzvjerskiji način mučili i isprebijali oni Srbi koji su ušli u Prvu dobrovoljačku diviziju u Odessi. Mnogi Hrvati spasili su svoj život rekavši da su Mađari ili Švabe; takve bi dvaput udarili u rebra i odbacili na stranu, ali jao njima ako bi se poslije doznalo da su Hrvati, tad bi platili svojim životom. Ivan Jambrek iz Radoboja bio je siljen da se proglasi Srbinom, a kad je odbio, dobio je 25 batina i ostao bez svijesti ležati nekoliko sati. Andrija Varga iz Zlatara, Antun Hleb i Franjo Drvar pričaju prave strahote o tim zlostavama. Kad sve nije pomoglo, onda su ih onako izubijane otjerali Srbi u jedno selo kraj Odese. Bilo ih je nekoliko stotina. Ovdje su ih pozatvarali po podrumima, natrpavši ih u uske prostorije, u kojima bi jedva 20 ljudi imali mjesto, po stotinu. Na to su kipću vodu polijevali po gredama, da na taj način ljude kazne i ubiju. (...) Nažalost u jednom podrumu stotinu ljudi se je podušilo, dok su drugi s teškim opeklinama izvučeni... Lovro Gabrek iz Jalžabeta, vojnik 16. pješačke pukovnije, bio je grozno mučen; nakon što su ga izmrcvarili i izbatinali te sa kundakom obradili sa svih strana, čupali su mu brkove! (...) Sve ovo se zbivalo, propovijeda on, uz asistenciju srpskih oficira i naših iz hrvatskih krajeva koji su prebjegli i stupili u tu Jugoslavensku legiju...[28]“
    (Aleksandar Horvat, Hrvatski Sabor, 6. srpnja 1918.)
    Veljačka revolucija u Rusiji uzdrmala je temelje korpusa.[22] Od travnja 1917. počelo je njegovo osipanje te su se mnogi priključili ruskim trupama i u jesen 1918. vratili kući.[22].

    avatar

    18.07.2012. (20:49)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...