sukob različitih emocija unutar jedne željene ideje nije paradoks ideje nego emocije pojedinačno .utješno je da se vjerojatno radi o vremenskom postupku ,na koji ni budućnost neće dati odgovor ,ali se po množenju stvari u vremenu samo življenje nameće kao jedini diskurs u graničnoj socijalizaciji . kada bi se ideja mogla odgonetnuti izvan čovjeka ponestalo bi ,bilo pozitivne bilo negativne ,strasti . ma koliko je to ustvari gadljivo ,pomirenost sa sudbinom nas ne nosi na provođenje ideje nego na ,, živjeti se mora,, tj. preživjeti . ta skučenost nema bijega ,jer iz ove kože ne možemo . to je sugerirana limitiranost popraćena možda neistinom vječitog kukanja kako uz duhovno cijedimo tjelesnost samo dok smo na ovom svijetu . malodušnost u ideji možda uopće nije pitanje ,nego odmor ,ustvari . a ideja je svakako robovanje srži ,koja je na našu žalost ili raspletenu radost zadana ..i tako bez uhvaćenosti neprotočnog trenutka nema realizacije . tko hvata taj trenutak , splet je okolnosti svega uokolo ,ali i sretnog trenutka .kada bi uspjeli imati živost pa baratati vremenom našim potaknućem ,možda bi imali veće šanse za jednaku prednost . ,, za sanjarenje paradoksom na valovima tvoga bloga ,,
03.07.2012. (23:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ana
sukob različitih emocija unutar jedne željene ideje nije paradoks ideje nego emocije pojedinačno .utješno je da se vjerojatno radi o vremenskom postupku ,na koji ni budućnost neće dati odgovor ,ali se po množenju stvari u vremenu samo življenje nameće kao jedini diskurs u graničnoj socijalizaciji . kada bi se ideja mogla odgonetnuti izvan čovjeka ponestalo bi ,bilo pozitivne bilo negativne ,strasti . ma koliko je to ustvari gadljivo ,pomirenost sa sudbinom nas ne nosi na provođenje ideje nego na ,, živjeti se mora,, tj. preživjeti . ta skučenost nema bijega ,jer iz ove kože ne možemo . to je sugerirana limitiranost popraćena možda neistinom vječitog kukanja kako uz duhovno cijedimo tjelesnost samo dok smo na ovom svijetu . malodušnost u ideji možda uopće nije pitanje ,nego odmor ,ustvari . a ideja je svakako robovanje srži ,koja je na našu žalost ili raspletenu radost zadana ..i tako bez uhvaćenosti neprotočnog trenutka nema realizacije . tko hvata taj trenutak , splet je okolnosti svega uokolo ,ali i sretnog trenutka .kada bi uspjeli imati živost pa baratati vremenom našim potaknućem ,možda bi imali veće šanse za jednaku prednost . ,, za sanjarenje paradoksom na valovima tvoga bloga ,,
03.07.2012. (23:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...