U času dok se izgovara prvo je poklik velikodušnosti optimizma, a drugo je izraz filozofije determinizma. Prvo je pristajanje, bit ću sve što hoćeš, a drugo je ograničenost fatalizma.
Pero, još uvijek se baviš navlakušama?
01.07.2012. (18:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MALO TI MALO JA, a ne sve ukrupno, jel tako? :) TINA - iz čega u priči si iščitala da sam to ja - na čijem mjestu kad bi bila bi isto jebala 20 lipa? ;) ALEXXL - čit'o jesi, al' novi nije; zato je i dan link ispod priče, da se vidi odakle je i otkad je; ponovna objava ovdje zato što sam ja kvočka koja voli sve svoje piliće skupiti pod krila
01.07.2012. (20:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
O, POTOČE, kućo stara, jes' mi dobro? Nego, kaži - navlakuše? Kakve sad navlakuše, bog ti zdravlja dao? ''Ograničenost fatalizma''? ''Determinizam''? Ni tu te ne beren. Uzrečicu jebeš 20 lipa izgovaramo kad ne inzistiramo da nam se vrati sitan kusur, to je dakle izraz nesitničavosti, ili bolje nemar(enj)a da se zezamo radi beznačajnog novčića. Već sam krenuo pisati kako neću ulaziti u to da li bi Dežulovoj knjizi pristajalo tvoje tumačenje, jer ju nisam čitao, ne mogu znati... no onda sam, ne budi lijen, odlučio baš izguglati o čemu je riječ. I što nađem: kaže, tu rečenicu lik iz romana izgovara kad skuži da bi bio izbjegao mobilizaciju samo da nije, kupivši cigare, pred kioskom čekao da mu trafikantica donese kusur od hiljadu dinara. Kad me nije šlogiralo! Meni kad sam pisao priču, pa čak ni naslov kad sam smišljao, ni na kraj pameti Dežulović! Ali tada shvaćam: možda se trebam napraviti blesav i šutjeti... Pazi, da ga jesam imao u vidu, moja priča bi bila postmoderna igra otprije postojećim tekstom, dakle dosta genijalan intertekstualni hommage, k tome s ugrađenom inverzijom. (Kod njega lik najebe zato jer je uzeo kusur, kod mene zato jer nije.) Nažalost, nažalost, ne mogu se pohvaliti. Zbilja nemam priliku napraviti se blesavim, jer to sam već objasnio kako je stvarno bilo, tamo gdje je priča izvorno objavljena. Pa kažem: ''Priča je napola istinita. To sam inače bio ja, ta gospođa... išao tako jedan dan na pauzi po marendu, u mesnicu, pa u dućan - i sve se jednako odigralo: ostavio 20 lipa, pa došavši na blagajnu u dućanu skužio da imam medu i tunu i maslinu, i da moram dati medu i tunu za platiti majonezu. A taj medo i tuna su mi se spontano i automatski asocirali uz kolica supermarketa, pošto često vršim tu radnju stavljanja mede ili tune u njih. Nametnulo mi se samo od sebe; pomislih na licu mjesta: dal' to može imati neko značenje? Što kada bi taj stjecaj nepojmljivo sitne okolnosti, toliko sitne da zvonca u džepu - okolnosti da sam (zbog toga što sam prethodno ostavio kusur u mesnici) morao razbiti i medu i tunu - doveo do nepojmljivo krupnih ishoda? Ostalo sam izmislio; pokušao se dovinuti scenariju u kojem činjenica da nemaš odmah pred kolicima tražene žetone može dovesti do krupnih ishoda, tj. staviti u pogon taj kauzalni lanac trivijalnih sitnica, koji proizvodi monumentalne posljedice i zapravo sve mijenja. Jer tako to i biva u životu...'' Prema onome što sam pročitao, i ako sam dobro shvatio, ne bih rekao da je ''velikodušnost optimizma'' te ''bit ću sve što hoćeš'' ispravan ključ za tumačiti Dežulovićevu knjigu - Ili, ako hoćeš, samu uzrečicu. Jebo sad hiljadu dinara mi izražava potpuno istu stvar kao i jebeš 20 lipa, a to nije nijedna od stvari koje si ti naveo. Ispravi me ako misliš da griješim. Ključ moje priče pak svakako nije u samoj toj uzrečici, bilo ispravno ili pogrešno protumačenoj, nego u ovom leptirovom efektu po kojem se jebanje 20 lipa prometnulo iz ''jebeš 20 lipa'' u ''jebem li ti 20 lipa!''.
01.07.2012. (22:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
meni se više na info pultovima sviđaju tete, koja pegula naletit na gospodina ma u stvari, glavno je preživjeti ucmekavanje s leđa evo na kraju i mog doprinosa podsjećanjem na nezaboravni Zadrugin mega hit "j ti sto maraka", koji je preteča svega ostalog naime, dolazak kapitalizma u naše krajeve po meni su označila dva neprikosnovena međaša 1. kada me prodavačica u dućanu na traženje jogurta (uz frtalj kruha i sirni) upitala: tekući, acidofil, voćni? 2. kada sam primijetio da prolazeći pored hrpe klinaca koji idu iz škole ne možeš čuti ništa drugo nego "sto maraka, sto maraka" mislim da se radilo o proljeću devedesetdruge, tada još nije bilo info-pultova u dućanima, a i bili su nešto manji, još su imali obične pultove iza kojih bi od gospode stajali jedino brkati poslovođe dvometraši s bijelim kapicama za koje mi se nekako čini da ih nitko ne bi pozivao na kavu :)))
02.07.2012. (13:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
BUBA - Već sam bio sasvim smetnuo s uma cijeli taj natječaj, i u subotu mi sine da je zadnji dan mjeseca... rekoh sebi: valjalo bi objaviti, neka ostane u lipnju što je iz lipnja (pogotovo kad je već o lipama riječ). :)
02.07.2012. (15:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
J. - Tebi i meni bi više prijala teta, ali pripovjedaču priče - namjerno pisane u rodno neutralnom glagolskom obliku (bila to, dakle, neka gospođa ili čak možda i gospodin) - je očito prijalo da je gospodin u pitanju. ;) Zadruginog hita se ne uspijevam sjetiti, a baš bih htio (iako se tu više ne radi o jebanju sitniša) - imaš kakav link?
02.07.2012. (15:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
malo ti malo ja
Pouka: Nikada ne piti kavu s gospodom s "info-pultova",
oni sve rade ukrupno:)))
30.06.2012. (15:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tina.
hehe i ja bih jebala tih dvajst lipa da sam na tvom mjestu!!
30.06.2012. (17:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
alexxl
Tu kaže da je to novi post, a ja to već Čito???????
Molim objašnjenje!
01.07.2012. (06:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Potok
Jebo sad hiljadu dinara ili jebeš 20 lipa?
U času dok se izgovara prvo je poklik velikodušnosti optimizma, a drugo je izraz filozofije determinizma. Prvo je pristajanje, bit ću sve što hoćeš, a drugo je ograničenost fatalizma.
Pero, još uvijek se baviš navlakušama?
01.07.2012. (18:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
MALO TI MALO JA, a ne sve ukrupno, jel tako? :)
TINA - iz čega u priči si iščitala da sam to ja - na čijem mjestu kad bi bila bi isto jebala 20 lipa? ;)
ALEXXL - čit'o jesi, al' novi nije; zato je i dan link ispod priče, da se vidi odakle je i otkad je; ponovna objava ovdje zato što sam ja kvočka koja voli sve svoje piliće skupiti pod krila
01.07.2012. (20:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
O, POTOČE, kućo stara, jes' mi dobro?
Nego, kaži - navlakuše? Kakve sad navlakuše, bog ti zdravlja dao?
''Ograničenost fatalizma''? ''Determinizam''? Ni tu te ne beren. Uzrečicu jebeš 20 lipa izgovaramo kad ne inzistiramo da nam se vrati sitan kusur, to je dakle izraz nesitničavosti, ili bolje nemar(enj)a da se zezamo radi beznačajnog novčića.
Već sam krenuo pisati kako neću ulaziti u to da li bi Dežulovoj knjizi pristajalo tvoje tumačenje, jer ju nisam čitao, ne mogu znati... no onda sam, ne budi lijen, odlučio baš izguglati o čemu je riječ. I što nađem: kaže, tu rečenicu lik iz romana izgovara kad skuži da bi bio izbjegao mobilizaciju samo da nije, kupivši cigare, pred kioskom čekao da mu trafikantica donese kusur od hiljadu dinara. Kad me nije šlogiralo! Meni kad sam pisao priču, pa čak ni naslov kad sam smišljao, ni na kraj pameti Dežulović! Ali tada shvaćam: možda se trebam napraviti blesav i šutjeti... Pazi, da ga jesam imao u vidu, moja priča bi bila postmoderna igra otprije postojećim tekstom, dakle dosta genijalan intertekstualni hommage, k tome s ugrađenom inverzijom. (Kod njega lik najebe zato jer je uzeo kusur, kod mene zato jer nije.) Nažalost, nažalost, ne mogu se pohvaliti. Zbilja nemam priliku napraviti se blesavim, jer to sam već objasnio kako je stvarno bilo, tamo gdje je priča izvorno objavljena. Pa kažem: ''Priča je napola istinita. To sam inače bio ja, ta gospođa... išao tako jedan dan na pauzi po marendu, u mesnicu, pa u dućan - i sve se jednako odigralo: ostavio 20 lipa, pa došavši na blagajnu u dućanu skužio da imam medu i tunu i maslinu, i da moram dati medu i tunu za platiti majonezu. A taj medo i tuna su mi se spontano i automatski asocirali uz kolica supermarketa, pošto često vršim tu radnju stavljanja mede ili tune u njih. Nametnulo mi se samo od sebe; pomislih na licu mjesta: dal' to može imati neko značenje? Što kada bi taj stjecaj nepojmljivo sitne okolnosti, toliko sitne da zvonca u džepu - okolnosti da sam (zbog toga što sam prethodno ostavio kusur u mesnici) morao razbiti i medu i tunu - doveo do nepojmljivo krupnih ishoda? Ostalo sam izmislio; pokušao se dovinuti scenariju u kojem činjenica da nemaš odmah pred kolicima tražene žetone može dovesti do krupnih ishoda, tj. staviti u pogon taj kauzalni lanac trivijalnih sitnica, koji proizvodi monumentalne posljedice i zapravo sve mijenja. Jer tako to i biva u životu...''
Prema onome što sam pročitao, i ako sam dobro shvatio, ne bih rekao da je ''velikodušnost optimizma'' te ''bit ću sve što hoćeš'' ispravan ključ za tumačiti Dežulovićevu knjigu - Ili, ako hoćeš, samu uzrečicu. Jebo sad hiljadu dinara mi izražava potpuno istu stvar kao i jebeš 20 lipa, a to nije nijedna od stvari koje si ti naveo. Ispravi me ako misliš da griješim.
Ključ moje priče pak svakako nije u samoj toj uzrečici, bilo ispravno ili pogrešno protumačenoj, nego u ovom leptirovom efektu po kojem se jebanje 20 lipa prometnulo iz ''jebeš 20 lipa'' u ''jebem li ti 20 lipa!''.
01.07.2012. (22:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Alžbeta Bathory
Pitala sam se kad ćeš je staviti kod sebe :)
01.07.2012. (23:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
meni se više na info pultovima sviđaju tete, koja pegula naletit na gospodina
ma u stvari, glavno je preživjeti ucmekavanje s leđa
evo na kraju i mog doprinosa podsjećanjem na nezaboravni Zadrugin mega hit "j ti sto maraka", koji je preteča svega ostalog
naime, dolazak kapitalizma u naše krajeve po meni su označila dva neprikosnovena međaša
1. kada me prodavačica u dućanu na traženje jogurta (uz frtalj kruha i sirni) upitala: tekući, acidofil, voćni?
2. kada sam primijetio da prolazeći pored hrpe klinaca koji idu iz škole ne možeš čuti ništa drugo nego "sto maraka, sto maraka"
mislim da se radilo o proljeću devedesetdruge, tada još nije bilo info-pultova u dućanima, a i bili su nešto manji, još su imali obične pultove iza kojih bi od gospode stajali jedino brkati poslovođe dvometraši s bijelim kapicama za koje mi se nekako čini da ih nitko ne bi pozivao na kavu :)))
02.07.2012. (13:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
BUBA - Već sam bio sasvim smetnuo s uma cijeli taj natječaj, i u subotu mi sine da je zadnji dan mjeseca... rekoh sebi: valjalo bi objaviti, neka ostane u lipnju što je iz lipnja (pogotovo kad je već o lipama riječ). :)
02.07.2012. (15:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
J. - Tebi i meni bi više prijala teta, ali pripovjedaču priče - namjerno pisane u rodno neutralnom glagolskom obliku (bila to, dakle, neka gospođa ili čak možda i gospodin) - je očito prijalo da je gospodin u pitanju. ;) Zadruginog hita se ne uspijevam sjetiti, a baš bih htio (iako se tu više ne radi o jebanju sitniša) - imaš kakav link?
02.07.2012. (15:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
http://cuspajz.com/tekstovi-pjesama/pjesma/zadruga/378-kn.html
03.07.2012. (09:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...