Komentari

ivido.blog.hr

Dodaj komentar (6)

Marketing

  • kolumna jedne superžene

    Tako mnogo istine o pjesnicima u ovoj tvojoj predivnoj pjesmi.
    Pozdrav.

    avatar

    27.06.2012. (23:08)    -   -   -   -  

  • malo ti malo ja

    Ne bih mijenjala svoju dušu (blentavog klepatelja stiha) za
    "prenapučene" džepove ispraznih skorojevića, pozdrav lipi:))))

    avatar

    28.06.2012. (17:02)    -   -   -   -  

  • nečmenjanka

    '''Budni luđaci u Svemiru uvijek
    jer svrdlaju mrak metaforom svjetla.
    Nikada nisu za isti kukurijek,
    ledinom neba perušaju pijetla''''

    Pjesnici su čuđene svijeta...
    Ali u zakučcima onog što stvaraju
    može se štošta spoznati...

    Dovidova barba Ive..

    avatar

    01.07.2012. (01:03)    -   -   -   -  

  • kvaderna.blog.hr

    Pjesnici bude čovjeka u hodu... i uspavanog

    avatar

    01.07.2012. (13:12)    -   -   -   -  

  • Fancy

    Lijepo. Pozdrav!

    avatar

    02.07.2012. (13:04)    -   -   -   -  

  • Sjaj Oriona

    Kada sam, svojedobno, pisao predgovor knjizi
    soneta „Uzlazak“ našega vrlog i nadasve značajnog
    pjesnika Ivana Vidovića, osvrćući se na ovaj mu
    sonet „Pjesnici“, bio sam, uz one mu određene
    prednosti i vrednote, posebno oduševljen onim
    sjajnim stihom, ustvari, jedinstvenom metaforom:

    „jer svrdlaju mrak metaforom svjetla“.

    U tom i takvom ozračju, a s obzirom na ovu nam
    traljavu i žalosnu stvarnost post festum Domovinskog
    rata. odnosno, stradanja, pobjeda i nadanja, neka mi
    bude dopušteno ovom što sam upravo napisao i
    pridodati – ovu duboko doživljenu pjesan

    NE SLIJEĆI, MOJ SOKOLE

    Ne slijeći, ne slijeći, moj sokole!
    Još zjape močvare i truju nam duše;
    još kaljuže smradne posvuda se šire,
    a krletke srama poglede nam guše.

    Puna su nam polja još paščadi bijesne,
    umilno pak hijene pjevaju u horu;
    obećanja tek su tamnice nam tijesne
    i krik sužanjstva probada još zoru.

    Na krilima tvojim još zablista nada,
    izmoreni još smo; rane još se suše,
    pa nam još i čelo prema blatu pada;
    ne slijeći, ne slijeći, moj sokole!

    Visoko uzleti! Jer samo s visina
    zvjerinjak se ljudski puno bolje vidi;
    i oko Božje, znaj, gledajuć' ga takvog,
    zaplakat će jer se svog potomstva stidi.

    Zato ne slijeći, vjerni moj sokole,
    ove će zle vjetre otpuhati vrijeme,
    a Gospod će mudro, ne pitajuć' nikog,
    oko stoga opet skupit zdravo sjeme!

    Ankica Kale Morinjka

    avatar

    02.07.2012. (22:01)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...