Prije gotovo tri desetljeća odselila sam iz grada u kojemu sam odrasla i provela dio mladosti. U uspomenama je to najljepše mjesto na svijetu i kutak kamo u sjećanju bježim uvijek kad mi je teško. Dva puta godišnje dolazim u samo predgrađe... obići grobove predaka.... ali nikada ne odem u sam grad... i nikada ne potražim ljude koji mi puno znače, a nisam ih vidjela tako dugo. Na taj način sam dugi niz godina čuvala svoje uspomene i nisam dozvolila svemu onome što donosi vrijeme da mi ih uprlja.... S nekim ljudima se družim sve te godine jer žive u Zagrebu... i od njih čujem sve što se dešava... ali ne mogu sama provjeriti. To je nešto što želim sačuvati u baš onako kako je bilo.... i nemam snage za proživljavanje svih promjena koje su se dešavale u vremenu dok nismo bili zajedno. Početkom ove godine jedna prestrašna sahrana me odvela tamo i bilo je tako bolno.... ali i toplo.... Srela sam sve te drage likove iz svojih uspomena.... i nismo puno pričali, jer prošlo je previše vremena.. previše se toga dogodilo i njima i meni... samo smo se grlili i plakali..... Na toj sahrani i ja sam se više puta sjetila Prousta... :)
23.06.2012. (22:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@dona- ja ti obavezno obiđem sve do kojih mi je stalo, a s nekima, koji su sa mnom došli još uvijek održavam kontakte, kumstva... Jako malo ih je "otpalo", ali ima i takvih. Shvatila sam da mi mjesta ne znače toliko koliko ljudi, a neki mi još uvijek fale...
23.06.2012. (23:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sewen
Nekad mi se čini da je ugodnije živjeti u sjećanjima!
18.06.2012. (22:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
donin svijet
Prije gotovo tri desetljeća odselila sam iz grada u kojemu sam odrasla i provela dio mladosti. U uspomenama je to najljepše mjesto na svijetu i kutak kamo u sjećanju bježim uvijek kad mi je teško. Dva puta godišnje dolazim u samo predgrađe... obići grobove predaka.... ali nikada ne odem u sam grad... i nikada ne potražim ljude koji mi puno znače, a nisam ih vidjela tako dugo.
Na taj način sam dugi niz godina čuvala svoje uspomene i nisam dozvolila svemu onome što donosi vrijeme da mi ih uprlja.... S nekim ljudima se družim sve te godine jer žive u Zagrebu... i od njih čujem sve što se dešava... ali ne mogu sama provjeriti.
To je nešto što želim sačuvati u baš onako kako je bilo.... i nemam snage za proživljavanje svih promjena koje su se dešavale u vremenu dok nismo bili zajedno.
Početkom ove godine jedna prestrašna sahrana me odvela tamo i bilo je tako bolno.... ali i toplo.... Srela sam sve te drage likove iz svojih uspomena.... i nismo puno pričali, jer prošlo je previše vremena.. previše se toga dogodilo i njima i meni... samo smo se grlili i plakali..... Na toj sahrani i ja sam se više puta sjetila Prousta... :)
23.06.2012. (22:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
putGradine
@dona- ja ti obavezno obiđem sve do kojih mi je stalo, a s nekima, koji su sa mnom došli još uvijek održavam kontakte, kumstva... Jako malo ih je "otpalo", ali ima i takvih. Shvatila sam da mi mjesta ne znače toliko koliko ljudi, a neki mi još uvijek fale...
23.06.2012. (23:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...