Sjećam se jedne trešnje...Otkad znam za nju rasla je i razvijala se u mom dvorištu, odmah pokraj kuće. Kad na nju mislim, vraćam se u djetinjstvo. Okus njezinih plodova i sad mogu osjetiti....Takve trešnje više nigdje nema. Zvali smo je "bila trišnja" radi njezinih svjetlih plodova. Nezamjenjiva je. U to vrijeme otvarala sam sve druge, obične trešnje prije nego bi ih jela, i čim bi ugledala crva, gotovo je bilo, više ih ne bih okusila. Ali, vjerovala sam da u biloj trišnji nema crva i nikad nisam provjeravala. Jela sam dokle god je bilo plodova. Loze i bilu trišnju vežem za mog tatu. Njegove ruke, njegov znoj i trud činili su da bila trišnja godinama i godinama savija svoje grane prema našoj kući. A onda je tata umro. Nakon nekog vremena mama je posjekla bilu trišnju...Smetala joj je, kaže, jer su se grane previše naslanjale na kuću. Kad sam došla i vidjela samo panj na mjestu nekad raskošne trišnje, bilo mi je neopisivo teško, ali mami nisam govorila ništa....Mogla sam joj bilo što reći prije, mogla sam ju zamolit da ne dira trišnju, ali nisam.... Možda joj trišnja nije smetala zbog kuće, nego je njoj budila uspomene koje su bile prebolne...Kad god dođem na selo, tako je prazno....prazninu pojačava nedostatak trišnje...Ona je meni bila zaklon...u njezinim granama vjetar djetinjstva uvijek je strujao....A sad....kuća je prazna, nema tamo nikog, samo trava raste na mjestu stare trišnje...Previše je otvoren vidik, previše se vidi nedostajanje, ćuti odsječenost, bez nje.... Kad sam vidjela ovu fotku sjetila sam se....
20.06.2012. (14:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mmmmm. Ali čini mi se da ove tvoje nisu do kraja dozrele, meni su najbolje one tamno crvene. Hvala na predivnom komentaru kod mene. Lijep pozdrav i ugodan ti vikend.
21.06.2012. (21:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
http://bigblog.tportal.hr
Dragi Ivane, eto mene kod tebe... u ovaj sitan sat... da se nazobljem trešanja. Trešnja i u meni budi uspomene na djetinjstvo. Ima jedna velika do zgrade gdje mi stanuje majka i gdje sam proveo djetinjstvo, ali zbog ekstremne pazinske klime ove je godine bez ploda... obrao ju je mraz dok je bila u punom cvatu, ali kako je moje radno mjesto na selu, tako ni ove godine ne ostadoh zakinut za te slatke plodove. Ima nešto čarobno u tom plodu... ne traži puno, a daje sve. Kao da je poruka o bezuvjetnoj ljubavi sadržana upravo u trešnji. Ima jedna velika trešnja u Lindaru... mjestu gdje proživih svoje najranije djetinjstvo i koju je zasadio moj pokojni ujak , Zlatko, koji se zajedno s njom i našao u mojoj pjesmi ''To si ti'', gdje prepoznajem njega kao anđela u bjelini trešnjinih cvjetova. Trešnjin je plod tako sličan ženskim usnama... svojom mekoćom i slatkošću... (tu ću stati jer daleko će me odvesti to bulažnjenje o trešnji i trešnjama pa ću na kraju i pasti s trešnje). Hvala ti na večerašnjoj posjeti i komentaru ispod onoh haikua (koji to i nije). U potpunosti se slažem s tobom. Znam što haiku iziskuje i kako ga treba pisati, ali ne nalazim se u njemu. Pretpostavljam da je to zbog ''strogosti'' ZEN-a na čijem se učenju temelji i koji na kraju briše razliku između čovjeka i prirode tražeći taj ''zamrznuti'' trenutak. Haiku ne dozvoljava osjećaj, a poezija je prvenstveno osjećaj... zato... bit ću toliko slobodan pa ću reći da haiku nije poezija... barem ne onakva kakvu je ja ćutim.
Nešto ću drugo podijeliti s tobom... jednu pjesmu nedavno umrle velike poljske pjesnikinje, nobelovke, Wislawe Szymborske. Pjesmu pronađoh na zadnjoj strani matičinog ''Vijenca''. Zasviđala mi se jer se upravo tako nekako osjećam ovo zadnje vrijeme. Manje pišem... ostavljam pjesme da predu nešto sebi u bradu... kako ona lijepo kaže. Puno te pozdravljam, D.Gortan
VLASTITOJ PJESMI
U najboljem slučaju, moja pjesmo, bit ćeš pažljivo čitana, komentirana i zapamćena.
U lošijem slučaju samo pročitana.
Treća mogućnost – doduše napisana, ali trenutak potom bačena u koš.
Imaš još jednu mogućnost na raspolaganju – nestat ćeš nenapisana, zadovoljno predući nešto sebi u bradu.
(Wislawa Szymborska 1923. – 2012.)
22.06.2012. (01:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Andrea-Pisma
pošalji mi ih malo sa DHL-om
pusa
17.06.2012. (11:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ema
Ajme šta su lipe:)
17.06.2012. (14:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
golden age
malo je reć lipo, a ko da ih mogu ubrat rukom...
17.06.2012. (19:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
analiza
Pošalji paket adresu znaš..... mislim hrvatskih trešanja.
17.06.2012. (21:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sewen
Naravno....
19.06.2012. (06:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ema
Sjećam se jedne trešnje...Otkad znam za nju rasla je i razvijala se u mom dvorištu, odmah pokraj kuće. Kad na nju mislim, vraćam se u djetinjstvo. Okus njezinih plodova i sad mogu osjetiti....Takve trešnje više nigdje nema. Zvali smo je "bila trišnja" radi njezinih svjetlih plodova. Nezamjenjiva je. U to vrijeme otvarala sam sve druge, obične trešnje prije nego bi ih jela, i čim bi ugledala crva, gotovo je bilo, više ih ne bih okusila. Ali, vjerovala sam da u biloj trišnji nema crva i nikad nisam provjeravala. Jela sam dokle god je bilo plodova. Loze i bilu trišnju vežem za mog tatu. Njegove ruke, njegov znoj i trud činili su da bila trišnja godinama i godinama savija svoje grane prema našoj kući. A onda je tata umro. Nakon nekog vremena mama je posjekla bilu trišnju...Smetala joj je, kaže, jer su se grane previše naslanjale na kuću. Kad sam došla i vidjela samo panj na mjestu nekad raskošne trišnje, bilo mi je neopisivo teško, ali mami nisam govorila ništa....Mogla sam joj bilo što reći prije, mogla sam ju zamolit da ne dira trišnju, ali nisam....
Možda joj trišnja nije smetala zbog kuće, nego je njoj budila uspomene koje su bile prebolne...Kad god dođem na selo, tako je prazno....prazninu pojačava nedostatak trišnje...Ona je meni bila zaklon...u njezinim granama vjetar djetinjstva uvijek je strujao....A sad....kuća je prazna, nema tamo nikog, samo trava raste na mjestu stare trišnje...Previše je otvoren vidik, previše se vidi nedostajanje, ćuti odsječenost, bez nje....
Kad sam vidjela ovu fotku sjetila sam se....
20.06.2012. (14:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kolumna jedne superžene
Mmmmm. Ali čini mi se da ove tvoje nisu do kraja dozrele, meni su najbolje one tamno crvene.
Hvala na predivnom komentaru kod mene.
Lijep pozdrav i ugodan ti vikend.
21.06.2012. (21:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
http://bigblog.tportal.hr
Dragi Ivane, eto mene kod tebe... u ovaj sitan sat... da se nazobljem trešanja.
Trešnja i u meni budi uspomene na djetinjstvo. Ima jedna velika do zgrade gdje mi stanuje majka i gdje sam proveo djetinjstvo, ali zbog ekstremne pazinske klime ove je godine bez ploda... obrao ju je mraz dok je bila u punom cvatu, ali kako je moje radno mjesto na selu, tako ni ove godine ne ostadoh zakinut za te slatke plodove. Ima nešto čarobno u tom plodu... ne traži puno, a daje sve. Kao da je poruka o bezuvjetnoj ljubavi sadržana upravo u trešnji. Ima jedna velika trešnja u Lindaru... mjestu gdje proživih svoje najranije djetinjstvo i koju je zasadio moj pokojni ujak , Zlatko, koji se zajedno s njom i našao u mojoj pjesmi ''To si ti'', gdje prepoznajem njega kao anđela u bjelini trešnjinih cvjetova.
Trešnjin je plod tako sličan ženskim usnama... svojom mekoćom i slatkošću... (tu ću stati jer daleko će me odvesti to bulažnjenje o trešnji i trešnjama pa ću na kraju i pasti s trešnje).
Hvala ti na večerašnjoj posjeti i komentaru ispod onoh haikua (koji to i nije). U potpunosti se slažem s tobom. Znam što haiku iziskuje i kako ga treba pisati, ali ne nalazim se u njemu. Pretpostavljam da je to zbog ''strogosti'' ZEN-a na čijem se učenju temelji i koji na kraju briše razliku između čovjeka i prirode tražeći taj ''zamrznuti'' trenutak. Haiku ne dozvoljava osjećaj, a poezija je prvenstveno osjećaj... zato... bit ću toliko slobodan pa ću reći da haiku nije poezija... barem ne onakva kakvu je ja ćutim.
Nešto ću drugo podijeliti s tobom... jednu pjesmu nedavno umrle velike poljske pjesnikinje, nobelovke, Wislawe Szymborske. Pjesmu pronađoh na zadnjoj strani matičinog ''Vijenca''. Zasviđala mi se jer se upravo tako nekako osjećam ovo zadnje vrijeme. Manje pišem... ostavljam pjesme da predu nešto sebi u bradu... kako ona lijepo kaže.
Puno te pozdravljam,
D.Gortan
VLASTITOJ PJESMI
U najboljem slučaju,
moja pjesmo, bit ćeš pažljivo čitana,
komentirana i zapamćena.
U lošijem slučaju
samo pročitana.
Treća mogućnost –
doduše napisana,
ali trenutak potom bačena u koš.
Imaš još jednu mogućnost na raspolaganju –
nestat ćeš nenapisana,
zadovoljno predući nešto sebi u bradu.
(Wislawa Szymborska 1923. – 2012.)
22.06.2012. (01:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sarah Bernardht
Divna fotka....baš u takvima sam uživala ovih dana...visoko, visoko u krošnjama guštajući, poput čvorka....:)
24.06.2012. (23:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nečmenjanka
Sritan ti Dan Državnosti barba Ive...
Hrvatske trišnje su predivne....mame
svojon lipoton....
Dovidova
25.06.2012. (21:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja.
fotografija kao pjesma...divno...:-))
26.06.2012. (02:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
,
poezija prirode :))
fakat fantastično
26.06.2012. (15:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
poezija o nevjerojatnom
Malen, a tako zamaman dio prirode, mljac!
26.06.2012. (16:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...