Teška vremena su izazov. Mene najviše začude razmišljanja naših ljudi kako će nam Europa spasiti i sačuvati ono što sami nismo znali, ili htjeli. Možda je potrebno pročišćenje kroz patnju i muku, da opet Hrvat bude svjestan pravih vrijednosti, počevši od Boga i njegovih zakona, do međusobne ljubavi.
17.06.2012. (14:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
.....Smesti se ne dajte, o, Hrvati moji! Kako sile dođu, baš tako i prođu! Mi tu smo i Hrvat na svom čvrsto stoji! Sile naposljetku svoje kosti glođu!........
Lepota vaših stihova Dušu mi krijepi.... Pozdrav, C.K
18.06.2012. (20:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dok je naš buntovni i očajni poeta Ivan Vidović u ovom svom sonetu „Vonj Europe“ krajnje direktan i otvoren, bez uvijanja i dlake na jeziku, e da bi, plastično i slikovito, iznio svoje neslaganje s onim i onakvim razmišljanjima koja idu za tim kako će nam u krilu brižne matere Europe biti, u najmanju ruku, kao bubregu u loju, dotle se autorica ovih dolje znakovitih stihova također suprotstavlja lažnoj i licemjernoj Europi, ali, na način ironije, kadšto, i postupkom samoga sarkazma, obraćajući joj se „zahvalama“ za sve ono što je Hrvatskoj i Hrvatima, u tijeku Domovinskog rata, dospjela (ili pak nije) uraditi:
ZAHVALA EUROPI
Hvala ti, Europo, za sve tvoje rezolucije, za sve konzultacije na visokom i drugom nivou; za sva tvoja razmišljanja i premišljanja, za sve tvoje zabrinutosti i sve protestne note, o, koje li strahote, zaboraviti zahvaliti se na embargu na oružje! Ta, što će ono nama! Zar da se, neuki, ozlijedimo, nekoga nehotice pozlijedimo, hvala, Europo, velika hvala!
Hvala ti, Europo, prvo za Vukovar. tä on je ionako grad star, a sve što je staro obnovu treba, a i ljudi u njemu isto su stari, ali, tko za njih još mari? i nigdje se ne gibaju; i ne znam zašto se još neki snebivaju što su ih raspršili malo; ta, da im je imalo stalo, poslali bi ih mrvicu po svijetu, makar u turističkom paketu.
Hvala ti, Europo, za Zadar i Šibenik, za Osijek i Dubrovnik, hvala ti za sve granate, poslane ni od koga – sve je bila čista slučajnost (onako iz dosade); hvala ti za sve paleži i opsade, za sve misije i transmisije; za sve promatrače i pregovarače, za sve konzerve bez roka trajanja, veliko hvala za sva tvoja zdvajanja!
Hvala ti za svu našu mrtvu djecu! Prašnjave smo isprali oči, za sve naše mrtve očeve – bili su zastarjeli i sanjali su mačeve; ta, gdje toga više ima, pobogu?!
Iz Knina, čujem, prekapaju grobove i to dobro je svima, jer će se tako znati da li Hrvata još ima i što je bilo s njima … hvala, Europo, veliko hvala!
I još na kraju, ne lezi, vraže, naš predsjednik, uz kavu, pametnu podiže glavu i kaže: ,,Tako to mora biti, zločince ne smijemo kriti i što su se borili kog vraga kad se sad boje Haga?!"
I još na kraju: od silne sreće tuga me hvata rad svoga oca, i sina, i brata Hrvata!
(A. K. M. Zadar, 19. 04. 2001.)
24.06.2012. (02:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vaše pjesme su kao zornice trenutku buđenja...pozivaju na jutrenje svijesti, na svitanje spoznaje...na ovu snagi izričaja mogu pdgovoriti samo ovom Kaštelanovom jadikovkom kamena....
"Vratite mi dušu da budem ono što sam bio kameno nebo puku kojeg kao i mene osudiste. Odvojiste me od majke, od kamenjara, od doline sna, od vrulje koja me pojila, od cvijetova koji me hraniše, od vila koje me svojim stopalima milovaše. Vratite me zvjezdama da kao golubice na mene slijeću, da se kao vile po mojim hridima do lomača ponovo spuštaju. Vratite mi dušu da ponovo budem ono što sam bio, kameno nebo puku kojeg ste kao i mene osudili."
26.06.2012. (02:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Andrea-Pisma
ugodan ti dan
17.06.2012. (10:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kutak iskrenosti
voljela bih da dođeš u moj svijet i pogledaš taj kutak iskrenosti gdje pišem, nova sam blogerica I puno će mi značiti tvoja posjeta
17.06.2012. (12:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ema
Teška vremena su izazov. Mene najviše začude razmišljanja naših ljudi kako će nam Europa spasiti i sačuvati ono što sami nismo znali, ili htjeli. Možda je potrebno pročišćenje kroz patnju i muku, da opet Hrvat bude svjestan pravih vrijednosti, počevši od Boga i njegovih zakona, do međusobne ljubavi.
17.06.2012. (14:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
crna kraljica
.....Smesti se ne dajte, o, Hrvati moji!
Kako sile dođu, baš tako i prođu!
Mi tu smo i Hrvat na svom čvrsto stoji!
Sile naposljetku svoje kosti glođu!........
Lepota vaših stihova Dušu mi krijepi....
Pozdrav, C.K
18.06.2012. (20:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nečmenjanka
Svaki put iznova mi date snagu
da uzmognem biti ono što jesam
....ponosna Hrvatska mati....
Dovidova barba Ive...
18.06.2012. (22:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjaj Oriona
Dok je naš buntovni i očajni poeta Ivan Vidović
u ovom svom sonetu „Vonj Europe“ krajnje direktan
i otvoren, bez uvijanja i dlake na jeziku, e da bi,
plastično i slikovito, iznio svoje neslaganje s onim
i onakvim razmišljanjima koja idu za tim kako će
nam u krilu brižne matere Europe biti, u najmanju
ruku, kao bubregu u loju, dotle se autorica ovih
dolje znakovitih stihova također suprotstavlja lažnoj
i licemjernoj Europi, ali, na način ironije, kadšto,
i postupkom samoga sarkazma, obraćajući joj se
„zahvalama“ za sve ono što je Hrvatskoj i Hrvatima,
u tijeku Domovinskog rata, dospjela (ili pak nije) uraditi:
ZAHVALA EUROPI
Hvala ti, Europo,
za sve tvoje rezolucije,
za sve konzultacije
na visokom i drugom nivou;
za sva tvoja razmišljanja
i premišljanja,
za sve tvoje zabrinutosti
i sve protestne note,
o, koje li strahote,
zaboraviti zahvaliti se
na embargu na oružje!
Ta, što će ono nama!
Zar da se, neuki, ozlijedimo,
nekoga nehotice pozlijedimo,
hvala, Europo, velika hvala!
Hvala ti, Europo, prvo za Vukovar.
tä on je ionako grad star,
a sve što je staro obnovu treba,
a i ljudi u njemu isto su stari,
ali, tko za njih još mari?
i nigdje se ne gibaju;
i ne znam zašto se još neki snebivaju
što su ih raspršili malo;
ta, da im je imalo stalo,
poslali bi ih mrvicu po svijetu,
makar u turističkom paketu.
Hvala ti, Europo, za Zadar i Šibenik,
za Osijek i Dubrovnik,
hvala ti za sve granate,
poslane ni od koga –
sve je bila čista slučajnost
(onako iz dosade);
hvala ti za sve paleži i opsade,
za sve misije i transmisije;
za sve promatrače i pregovarače,
za sve konzerve bez roka trajanja,
veliko hvala za sva tvoja zdvajanja!
Hvala ti za svu našu mrtvu djecu!
Prašnjave smo isprali oči,
za sve naše mrtve očeve –
bili su zastarjeli i sanjali su mačeve;
ta, gdje toga više ima, pobogu?!
Iz Knina, čujem,
prekapaju grobove
i to dobro je svima,
jer će se tako znati
da li Hrvata još ima
i što je bilo s njima …
hvala, Europo, veliko hvala!
I još na kraju, ne lezi, vraže,
naš predsjednik, uz kavu,
pametnu podiže glavu i kaže:
,,Tako to mora biti,
zločince ne smijemo kriti
i što su se borili kog vraga
kad se sad boje Haga?!"
I još na kraju:
od silne sreće
tuga me hvata
rad svoga oca,
i sina, i brata
Hrvata!
(A. K. M. Zadar, 19. 04. 2001.)
24.06.2012. (02:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja.
vaše pjesme su kao zornice trenutku buđenja...pozivaju na jutrenje svijesti, na svitanje spoznaje...na ovu snagi izričaja mogu pdgovoriti samo ovom Kaštelanovom jadikovkom kamena....
"Vratite mi dušu da budem ono što sam bio
kameno nebo puku kojeg kao i mene osudiste.
Odvojiste me od majke, od kamenjara, od doline sna,
od vrulje koja me pojila, od cvijetova koji me hraniše,
od vila koje me svojim stopalima milovaše.
Vratite me zvjezdama da kao golubice na mene slijeću,
da se kao vile po mojim hridima do lomača ponovo spuštaju.
Vratite mi dušu da ponovo budem ono što sam bio,
kameno nebo puku kojeg ste kao i mene osudili."
26.06.2012. (02:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...