Vaš komentar na blogu je objavljen. Da bi bio objavljen, treba biti odobren od moderatora tj. mene. Ja osobno, prestao sam čitati nakon fraze: »temo neke kornjače, tamo neke pacifičke struje«. Znam Vas već dovoljno dugo, doživljavam Vas kao tip religijskog fanatika, s kojim nema smisla pokušati razgovarati, kao ni s Jehovinim svjedocima.
17.06.2012. (10:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vezano uz ovu tematiku, nastavljena je diskusija na blogu gospodina Oštrića "Ekološka ekonomija": http://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2012/06/16/zbog-plasticn ih-vrecica-kinezi-moraju-jesti-meduze/
Radi objedinjavanja svih podataka na jednom mjestu, prenosim je s te stranice, kako bi čitatelji mogli imati pregled:
Zoran Oštrić - Objavljeno 16. Lipanj 2012.
Zbog plastičnih vrećica, Kinezi moraju jesti meduze!
Kratak, jednostavan, ali vrlo poučan tekst na pollitika.com. Jednostavnim primjerom ilustrira da holistički pristup u ekologiji nije nikakva mistika.
http://pollitika.com/vrecice-vrecice-ili-kako-je-antropocentrizam- usao-u-ekologiju#comment-374081 - Vrećice, vrećice, ili kako je antropocentrizam ušao u ekologiju
Svakoga dana ljudi u svijetu koriste između 1,5 i 3 milijarde plastičnih vrećica. Dio dospije u more. Morskim kornjačama, koje se hrane meduzama, plastična vrećica koja pluta liči na meduzu. Pokuša je progutati i udavi se. (Isto se događa pticama, tuljanima idr..) smanjenje populacije morskih kornjača dovodi od naglog rasta broja meduza. Ribarske mreže pune su meduza, šteta za ribare je velika. Kineska vlada pokušava neutralizirati problem promovirajući meduze u jestive životinje. Smišljaju se recepti za koliko-toliko ukusna jela…
Biosfera sadrži bezbroj takvih isprepletenih petlji. Prenosim i jednu kratku prepisku ispod tog teksta. Ironično, ali pogađa “u sridu” drugog sklopa problema. bi li mi netko rekao gdje sa plastičnim flašama (ambalažom) ako nije pet? …u Bundek, netko će bar od grada naplatiti vađenje bar 712,23 kn/kom … pa se to pribroji kao porast BDPa … pa se na to podigne povoljniji kredit ... i svima dobro Haha… ja taman htio napisati da baci u neki potok kad pročitah tvoj prijedlog. Da bolje je baciti u Bundek jer bi smeće u potoku mogli kupiti neki volonteri, a to ne bi pridonosilo …
Nije ovo samo plitka dosjetka. Riječ je o fundamentalnim problemima s bruto društvenim proizvodom kao mjerom koja je dobila značaj koji njen izumitelj nije bio predvidio, te s opsesijom “otvaranja radnih mjesta”.
U “Zadarskom listu” prije četiri godine članak na tu temu: Plastične vrećice – pošast našeg doba
U prilog proizvodnji i korištenju ovih vrećica idu činjenice da je, u odnosu na papirnate vrećice, za njihovu proizvodnju nužno manje energije (…) u proizvodnji ne koriste papir (…) No, dugoročno gledano, ekološke implikacije korištenja ovoga ambalažnog proizvoda su iznimno nepovoljne te anuliraju sve eventualne beneficije za okoliš.
Porazna je činjenica da se od trilijuna godišnje proizvedenih plastičnih vrećica reciklira manje od 1%. (…) Prije svega, većina plastičnih vrećica nikada ne stigne do deponija – one bivaju bačene u okoliš te završavaju posvuda. (…) Plastična se vrećica proizvodi od polietilena, naftnog derivata kojemu treba gotovo 1.000 godina da se razgradi. No, prilikom njegove razgradnje nastaju mikroskopske otrovne čestice koje prodiru u hranidbeni lanac, kontaminirajući ekosustave i, posljedično, hranu i vodu. Čak i bez razgradnje, posljedice za životinjski svijet su katastrofalne – naime, procjenjuje se da milijuni morskih ptica i sisavaca godišnje ugibaju zbog plastičnih vrećica koje često zamjenjuju za hranu misleći da je, primjerice, meduza. Najčešće se to odnosi na morske sisavce kao što su kitovi, dupini i tuljani.
21.06.2012. (18:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pokušao sam ispod članka na koji se pozivate napisati komentar, ali nikako da se objavi? Pa evo pokušavam dati komentar na komentar:
Kaže autor članka “Vrećice, vrećice, ili kako je antropocentrizam ušao u ekologiju”: http://pollitika.com/vrecice-vrecice-ili-kako-je-antropocentriz am-usao-u-ekologiju#comment-374081 -
“Novi je ubojica morskih kornjača, pogodili ste – plastična vrećica. Plastična vrećica koja pluta u moru izgleda vrlo slično meduzi, pa se u pokušaju da je pojedu podave nebrojene kornjače. U isto vrijeme mi slušamo jedan dosta zastarjeo nazor; ako ne šteti čovjeku – nije štetno. I tako mi utješeni slušamo, u trenutku dok se kornjače dave, a kineske su obale pretrpane meduzama,..”
I kažem jadne kornjače. Kada nemamo svojih argumenata, onda izvlačimo tamo neke kornjače, tamo neke pacifičke struje, tamo neke zločeste plastične lobije, objavljujemo fotomontaže i fotografiramo smetlišta. Tako može pisati samo netko tko ne želi ili neće ili ne smije prihvatiti cijelu seriju argumenata koju struka, gospodarstvo, znanost, svjetski instituti i brojna svjetska ministarstva zaštite okoliša uvažavaju.
Kad se toliko brinete o tamo negdje nekom kineskim morima, iznenađuje me da ne pogledate naše Jadransko more, najčišće more u svijetu, ili barem jedno od najčišćih. I sada bi hrvatski plastičari trebali ispaštati za lažne argumente kvazi-ekologa koji sasvim paušalno, senzacionalistički i spinovski brinu o kineskim kornjačama. Ma dajte molim Vas.
Ako se već brinete o kornjačama sigurno znate za slučaj Kostarike, ako ne pogledajte: http://plasticno-je-fantasticno.blog.hr/2011/11/1629613705/nepo dnosljiva-lakoca-poluinformiranosti.html
Ali hrvatski plastičari nisu “zločesti prljavci i profiteri” pa svojim djelovanjem ukazuju na cijeli niz prednosti plastičnih vrećica – i ekoloških, i ekonomskih i svakakvih drugih, pa molim Vas pročitajte argumentaciju plastičara, struke, znanosti, proizvođača i gospodarstva, ali i racionalnih i svjesnih zelenih, na koje Vam je ukazala i jedna čitateljica: http://plasticno-je-fantasticno.blog.hr/2012/04/1630683430/21- razlog-zasto-ne-treba-naplacivati-plasticne-vrecice.html
Plastičari predlažu i rješenja, pa pogledajte: http://plasticno-je-fantasticno.blog.hr/2012/06/1630827904/sto- plasticari-predlazu.html
Također Vas upućujem na cijeli niz argumenata koje možete pročitati na blogu, a mislim da su zanimljivi primjeri iz drugih zemalja, koji nisu nimalo ekološki niti zeleni – evo skraćenog izvoda:
- Njemačka, Austrija i Švicarska imaju odlično razrađen sustav prikupljanja i recikliranja i ne pada im na pamet uvoditi naknade i zabrane - Italija je uvela zabranu jednokratnih plastičnih vrećica, ali samo zato da bi zapriječila uvoz jeftinih vrećica iz Kine koje se njima nisu isplatile proizvoditi. Time su svojoj industriji omogućili 3 do 5 puta povećanje plasmana klasične i biorazgradljive plastike koja je 4 puta skuplja. I u konačnici, je li nam Napulj uzor? - Četvrtina SAD-a je zabranila jednokratne plastične vrećice (gotovo sve zabrane su u Kaliforniji), ali samo radi zaštite lokalne papirne industrije. Takva zabrana nema šanse da prođe npr. u Teksasu - I Toronto u Kanadi je zabranio jednokratne plastične vrećice, naravno, radi zaštite svoje lokalne papirne industrije - Vrhovni sud Indije proglašava da su plastične vrećice opasnije od atomske bombe – samo zato da bi zaštitili svoju pamučnu industriju i zadržali ogroman broj radnika (na žalost, najviše djece). Na žalost, još uvijek su im važnije “svete krave” nego njihova djeca! - Ruanda, Bangladeš, Zanzibar, Butan zabranili su jednokratne plastične vrećice – čudno, zar ne?
I na kraju, uvijek se isplati potruditi kada Vas netko želi slušati. Dati argumente, sučeliti stavove, ali odvagnuti koja su rješenja bolja, optimalna i moguća. Svatko tko želi čuti “drugu stranu” saslušati će argumente i pokušati im dati kontraargumente. Pa pitam ja Vas – a što umjesto plastičnih vrećica? Molim Vas odgovorite tek kada pročitate barem dio plastičarskih, stručnih i znanstvenih argumenata na koje sam Vas uputio.
I na kraju – članak na koji se pozivate iz Zadarskog lista, ne treba ni komentirati, toliko je to loša prepiska s google-pronađenih stranica da nitko ozbiljan to ne može niti želi komentirati.
Lijepi pozdrav
21.06.2012. (18:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Gornji komentar je objavljen nakon što ga je moderator, tj. ja, odobrio, kako je to uvijek na ovom blogu. Ja osobno, prestao sam čitati nakon fraze »tamo neke kornjače, tamo neke pacifičke struje«. Ozbiljan stručnjak i intelektualac pokazao bi malo poštovanja za zabrinutost ljudi za okoliš, čak i ako misli da griješe.
Autora poznam već dvadesetak godina, doktor je znanosti i profesor fakulteta, ali nažalost, u spornim pitanjima, kad brani svoju struku, ne nastupa kao stručnjak i znanstvenik, nego KJTV kao religijski fanatik. Plastika je Boginja, svaka sumnja je neprihvatljiva, svaka tvrdnja da bi s Plastikom moglo biti nešto loše je očito neistinita, svi koji o Plastici nešto loše kažu, dostojni su samo prezira, nijedna struka niti znanost osim Plastikologije nije vrijedna uvažavanja.
Plastik kaže: 17. Lipanj 2012. u 11:56
Poštovani gospodine Oštriću, vjerojatno ste zamijenili autora s nekim drugim, ali to nije važno. Važan je Vaš odgovor i Vaš stav – odmah ste krenuli na osobu, a ni jednog argumenta niste dali.
Plastičari, u koje se i sam ubrajam, izašli su s cijelim nizom stručno i znanstveno dokazanih argumenata, i upravo oni su kao ozbiljni stručnjaci i intelektualci pokazali puno poštovanja za zabrinutost ljudi za okoliš, i ne misle da ljudi griješe. I oni su vrlo zabrinuti, a u posljednje vrijeme (nakon prijedloga o uvođenju zabrana ili naknada) još i više, jer alternativna rješenja najmanje su ekološka.
Ali, to je već neka druga tema koja zahtjeva sučeljavanje argumenata za koje Vi očito niste spremni. Lijepi pozdrav
Zoran Oštrić kaže: 17. Lipanj 2012. u 12:48
Ništa što ste napisali ne vrijedi da se s time diskutira, pa ni ja ne trošim vrijeme na argumentaciju.
Članak na mojem osobnom blogu: http://zoranostric.blog.hr/2012/06/1630846820/ljepota-koja-ubija.htm l (Naslov “Ljepota koja ubija” je prema slavnoj sceni s plastičnom vrećicom iz filma “American Beauty”)
Naplaćivanje plastičnih vrećica bila je jedna od inicijativa koje je pokrenula ministrica Mirela Holy. Novi ministar, o kojem je opći stav da je izabran da sluša što mu stariji kažu, odmah je rekao da od toga neće biti ništa, nego će se jednog lijepog dana donijeti nekakav Pravilnik koji će stvar riješiti... Kao uvijek dosad...
I ja sam bio nepovjerljiv prema kampanji protiv plastičnih vrećica, ali s vremenom sam zaključio da ima ozbiljnih osnova. U svijetu je bilo stotine, možda tisuće takvih kampanja u posljednjih 50-ak godina, od one protiv DDT-a. (Eh, usput, sad mi pade napamet: ove godine, i to točno 27. rujna, je 50 godina od objavljivanja knjige Rachel Carson: "Silent Spring"!)
Obrazac sukoba je uvijek isti, tip argumentacije oponenata uvijek isti: nije istina da postoje loši učinci; ako i postoje zanemarivi su; ako i nisu zanemarivi za prirodu ne štete čovjeku; ako i štete, ne smijemo ugroziti interes industrije, profita, radnih mjesta....
Nesumnjivo postoje interesi koji kampanju pomažu, kao što naravno postoji interes industrije, koja vrećice proizvodi. (Pa su digli galamu da bi se uvođenjem naplate izgubilo nekoliko tisuća radnih mjesta, što je evidentno besmisleno pretjerivanje. No, ako se u svijetu godišnje proizvede barem 500 milijardi vrećica, pa neka jedna košta samo jedan cent, to je godišnje pet milijardi dolara - solidan biznis!) Naravno da proizvođači platnenih i papirnih vrećica i onih plastičnih koje se navodno mogu reciklirati, možda i neki drugi, imaju interes. Tako se svijet vrti. To je jedan od razloga zašto sam univerzalistički mizantropist..
Ja koristim one velike plastične vrećice za nošenje stvari iz dućana, istina je da su praktične, ali jednu čuvam i koristim mjesecima. One male, u koje stavljam pojedine namirnice, koristim da u njih stavim smeće, pa stavim u kantu, barem ode na deponij. Kad vidim odbačenu vrećicu, pokupim je i bacim u kantu.
Najgore je očito kad završe odbačene u prirodi. Jedna vrećica od par grama i par lipa može ubiti životinju tešku stotine kila!
Slavna scena s plastičnom vrećicom iz filma "American Beauty", koja predočuje pogled na svijet jednog morbidnog esteta, dobiva dodatni skriven smisao, zlokoban, u skladu s atmosferom filma..
21.06.2012. (19:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zoran Oštrić — Ned, 17/06/2012 - 12:55. Ah ne, ipak nije Igor Čatić! Bio sam stoposto uvjeren da jest! Nije on, nego klon.
Plastik kaže: 17. Lipanj 2012. u 15:12
Da, kako kaže autor Zoran Oštrić:
“Ja koristim one velike plastične vrećice za nošenje stvari iz dućana, istina je da su praktične, ali jednu čuvam i koristim mjesecima. One male, u koje stavljam pojedine namirnice, koristim da u njih stavim smeće, pa stavim u kantu, barem ode na deponij. Kad vidim odbačenu vrećicu, pokupim je i bacim u kantu. Najgore je očito kad završe odbačene u prirodi.”
Upravo u tome se slažemo. Šteta što nemate argumenata da bi vrijedilo diskutirati, ali to je Vaš izbor.
Srdačan pozdrav.
21.06.2012. (19:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"Čatić je šef mafije" kaže: 17. Lipanj 2012. u 17:33
Netko me je upozorio da postoji mrežna stranica http://ekoloskaekonomija.wordpress.com.
Pročitah najprije nekoliko riječi o gospodinu Zoranu Oštriću. Koji se u raspravi o jedno izrazito minornom problemu čovječanstava, predstavio kao «Koordinator udruge “Zajednica Humanitas”. Voditelj Programa “Komunikacijska mreža zelene politike” (KOMAZ) Administrator wordpress blogova “Zelena politika” i “Sekularni humanizam u Hrvatskoj”. U tekstu o jednom komentaru, naveo je da autora poznaje već dvadesetak godina. Dao je vrlo iscrpan prikaz toga autora sljedećim opisom. »Doktor je znanosti i profesor fakulteta, ali nažalost, u spornim pitanjima, kad brani svoju struku, ne nastupa kao stručnjak i znanstvenik, nego KJTV kao religijski fanatik. Plastika je Boginja, svaka sumnja je neprihvatljiva, svaka tvrdnja da bi s Plastikom moglo biti nešto loše je očito neistinita, svi koji o Plastici nešto loše kažu, dostojni su samo prezira, nijedna struka niti znanost osim Plastikologije nije vrijedna uvažavanja.«
Onda se ustanovilo da gospodin Zoran Oštrić ipak ne poznaje autora komentara. On poznaje opisanog autora koji se zove prof. dr. Igor Čatić. Koji je poznat i kao »šef mafije „zmazane“ plastike. Barem od 6. svibnja 1993. Kako ga je titulirao vrli borac za »čistu« plastiku, od koje taj borac proizvodi negdje na Istoku Hrvatske biorazgradljive vrećice. Koja su načinjene od pretežnog dijela »zmazane« plastike, jednog od najčišćih materijala, polietilena (samo ugljik i vodik) i »čistog« materijala. Nitko ne zna kojeg. Ali su istinski borci za zaštitu okoliša u Njemačkoj ustanovili da se ta »čista« plastika, pa ni na kompostu ne može u cijelosti razgraditi. I pod njihovim pritiskom su dva njemačka trgovačka lanca vratila proizvođaču 10 milijuna biorazgradljivih vrećica. A poznato je da je upravo »šef mafije« podigao buru protiv »čiste« plastike u svjetskim razmjerima. Daleko prije »izvana zelenih iznutra crvenih«, a posebno »zelenih« koje financiraju i pobornici »čiste« plastike.
Zašto je prof. dr. I. Čatić postao »šefom mafije« pred dva desetljeća? Zato jer je bio prvi koji je ukazao na štetno djelovanje »zelenih mirova« na ovim prostorima. I to s razlogom. Citirat ću izvod iz tog članka u „Vjesniku“.
»Negdje 1992. Regionalni centar „Greenpeacea“ u Budimpešti naručio je kod pravnice i politologinje prof. Inge Perko-Šeparović studiju koja je trebala pokazati štetnost proizvodnje PVC-a i potaknuti zabranu plastičnih vrećica. Tada je I. Perko-Šeparović bila predsjednica „Saveza zelenih Hrvatske“. … »Rezultat studije koju je provela prof. Inge Perko-Šeparović bili su među ostalim plakati: „Ne plastičnom otpadu“, „Ne plastici“, ili emitiranje pjesmuljka „Plastika je mrska, jer je drska“. Na tada postavljeno pitanje »što ako ukinemo plastično pakovanje« odgovor glasi: Ništa, treba samo 4 puta više pakovanja ili ako hoćete ambalaže, obujam otpada porastao bi za 2,6 puta a obujam ukupno prikupljenog otpada za 2,1 puta. Za neplastična pakovanja treba 2,1 puta više energije, a troškovi proizvodnje porasli bi za 2,1 puta. Na žalost vas, zabrinutih građana, nijedna ekološka bilanca nije pokazala da je npr. papirno pakovanje podobnije od onog plastičnog. Ništa se nije u osnovi promijenilo u proteklih 20 godina, osim što je težina plastičnih vrećica smanjena za 70 posto. Plastični proizvodi su neotrovni, mogu se prikupiti, ponovo upotrijebiti, oporabiti. Oporaba može biti materijalna i energijska. Ako je mehanička materijalna oporaba naziva se recikliranje, a razlaganje na početne sastojke, plin ili ulje je kemijska oporaba. Konačno: mogu se plastični proizvodi pa i vrećice spaliti, što je energijska oporaba. Naime plastika izvrsno gori i pri dobrom vođenju procesa, nema pojave štetnih proizvoda izgaranja. Posebno treba naglasiti da plastika i guma ne zagađuju okoliš, već to rade ljudi bacanjem plastičnih i gumenih proizvoda u okoliš. A to je bitna razlika (citirano prema verziji u „Vjesniku“ od 29. svibnja 2012.).«
Od kada me poznaje gospodin Zoran Oštrić ne znam. Ali znam da on mene kao »vjerni vojnik partije zelenih«, a to je ostao do danas, pratio prije nego sam ga upoznao. A upoznao sam ga kada se „uvukao“ na moje privatno prikazivanje filma Danske televizije o „Greenpeace“-u. I rekao mi da su mu „javili iz centrale da je taj film obična izmišljotina“. Ne vjerujem da je baš izmišljotina. Kako vrijeme odmiče sve sam uvjereniji u istinitost danskog TV filma. Jedino me čudi da je on kao vrstan ekološki novinar prepustio glavnu riječ na hrvatskoj dalekovidnici i ostali medijima jednom drugom »učeniku Greenpeace«-a. Koji je profesionalni voditelj turističke agencije. Koji mora se priznati vrlo uvjerljivo priča o svemu. Nekad uz pomoć mobitela, a ponekad i s pomoću računala.
Toliko o ovoj temi. Nema ju potrebe širiti. Presudit će politika.
21.06.2012. (19:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Drago mi je da se čujemo! Glede zabune oko identiteta voditelja bloga – pa, morate priznati, nije neshvatljiva!
Nego, na koga se odnosi “vrli borac za »čistu« plastiku, koji proizvodi biorazgradljive vrećice”? Nisam ja, časna riječ!
Ne bih ja jednog sveučilišnog profesora nazvao “šefom mafije”! Znam da su to drugi igrači! A vidite, trebalo je punih deset godina da se izborimo, da se provodi Pravilnik o ambalažnom otpadu, da se prikuplja PET ambalaža. Kompanija Coca-Cola je svojedobno prijetila i tužbom zbog klevete novinama za koje sam pisao. Pa imamo pravo biti malo mrzovoljni, ne?
Ako imamo podatke, može se provjeriti na više mjesta na netu, ima i u znanstvenim radovim,a da morske životinje masovno ugibaju zbog odbačenih plastičnih vrećica, i u Jadranu isto samo eto kod nas nema love za istraživanja da se dobije potpunija slika, a netko onako posprdno napiše “nekakve kornjače”, ja, kao što rekoh, naprosto prestajem čitati.
Glede Greenpeacea, nisam ja nikakav njihov učenik, nisam nikad imao ni neke veze s njima.
Ono vaše prikazivanje filma bilo je na Fakultetu gdje ste bili profesor, nije bilo “privatno”. Meni je tada jedan student javio da je predavanje najavljeno.. Kontaktirao sam centralu Greenpeacea putem tada revolucionarne tehnologije zvane e-mail. Poslali su mi podatke o tom filmu, ne onako općenito da je “izmišljotina”, nego da su kao organizacija tužili autore sudu zbog klevete, i da je sud, koji je bio mjesno nadležan, u Danskoj valjda, presudio da je film klevetnički i zabranio njegovo prikazivanje. Ta presuda obvezuje cijeli svijet.
Inače, jedna od spornih tvrdnji je bila da je Greeenpeace potkupljivao članove Međunarodne komisije za kitolov, da glasaju za produljenje zabrane lova. Među nama, vjerujem da to jest točno, iako se naravno nije moglo dokazati. To je pitanje kad ideš u društvenu akciju i znaš da druga strana podmićuje – ostati moralno čist i dozvoliti da kitovi budu istrebljeni, ili upotrijebiti iste metode? Ja ne bih, ali ja sam marginalac, a GP je svjetska sila!
"Čatić je šef mafije" - nije izjava Z. Oštrića kaže: 18. Lipanj 2012. u 06:42
Odgovor gospodina Zorana Oštrića je vrlo zanimljiv. U osnovi ne obara ni jedan podatak. Možemo se sporiti što je privatno u slučaju prikazivanja filma. Ono je bilo za studente koji su me zamolili da to prikažem, ali nije predviđalo da dođu drugi. Bitno je da je došao gospodin Z. Oštrić s mišljenjem “Greenpeacea”. Kada sam dobio TV-film, dobio sam ga izravno od Danske televizije i nije bilo nikakvog ograničenja. Zna se tko je sada jedini koji može pričati u “Otvorenom”, “Nu2″ i u sličnim zgodama o svemu što je povezano s okolišem. Dođe u “Otvoreno”, rasprava treba biti o PET-plastenkama (vrijedi za sve, ne pišite PET s malim slovima jer je pet = 1+1+1+1+1) i plastičnim vrećicama, a on priča tko je vozio koji kamion s azbestom i tko je vlasnik. I najsimpatičniji voditelj ga ne prekida.
Ono što me zabrinjava je upornost jedne znanstvenice da javno priča mitove. Lijepo ju pita Stanković, kako će nositi trešnje. Može samo u plastičnoj vrećici ili “škartocu” (papirna vrećica). Ona ne odgovara. A gdje ima poreza? Pa jasno u Irskoj. Koja je smanjila potrošnju za 90 % a povećala potrošnju papirnatih za 400 %. To mi dođe kao Bono, štednja CO2 a vozi se sam u zrakoplovu. Koji će sada biti na palmino ulje. Zbog kojeg će se sječi negdje šume.
Mislim da su stavovi gospodina Z. Oštrića i mene sada jasni. Zanimljivo da taj novinar u ekologiji nije zamijetio moje raskrinkavanje skupine oko predsjednika hrvatske podružnice strane udruge, koji sjedi na IRB-u u vezi uvođenja GMO-a u Hrvatsku. Osobno misli da je bivšu ministricu koštalo viđe to što se negativno odredila prema uvođenju GMO-a nego glasoviti mail. Nije se dobro zamjeriti lobistima američke administracije koji su u interesu jednog industrijskog diva.
I tu završava ova rasprava.
21.06.2012. (19:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
doza — Pon, 18/06/2012 - 16:45. Hvala na komentarima
dolazio sam ovdje provjeravati, ali iz nekog razloga portal mi nije pokazivao da postoje novi komentari, pa nisam ni odgovarao.
Pogledao sam blog na koji linkaš, nije to loše sve u svemu, samo uz napomenu da postoji tipična autorska zabluda da je uvijek on taj "drugi kojega se ne želi slušati, i čije se argumente zanemaruje" unatoč tome što njegov odgovor na ovaj problem, preveden na razgovorni hrvatski, otprilike zvuči; tko jebe i vas i kornjače, kada meni moja struka kaže da je zeleno. Na tom su blogu linkovi, koji također nisu loši, ali to su opet te stare priče selektivnog izračuna štetnosti uz nužnu stavku; - tko jebe kornjače. :-)
Zato sam i pisao da je fahidiotizam u pitanju. Tu se više do nečijega razmišljanja ne može doći. Svaki prigovor nužno znači ili ne slušanje struke, ili nečija lobistička politika, ili nečije neznanje. Ali sačuvaj bože da je nešto četvrto i da naprosto netko tko proizvodi štetnu materiju odgovara i za njeno zbrinjavanje.
Na kraju, i nakon čitanja tog bloga koji ne donosi ništa nova nego u prazno vrti stare stvari, čovjek iznova može ustvrditi; antropocentrično je tvrditi da nam je važnije slobodno bacati vrećice gdje bilo makar i po cijenu izumiranja nekih vrsta, pod jedan i pod dva za proizvođača materijala koji zagađuju tablica izračuna troškova bi trebala tek početi onda kada vrećica dospije u smeće.
pozz doza
Plastik postoji još jedan komentar "Ja ne razumijem da ne razumijete ..." koji je napisan i poslan, ali je evo još od 18.06. na moderiranju. Ne znam zašto ga moderatori bloga Pollitika.com ne pripuštaju na svjetlo dana. Čim bude objavljen, objaviti ću ga i na ovom mjestu.
21.06.2012. (19:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Naravno da mi nije namjera reći da me baš briga za bilo što pa ni za "neke tamo" kornjače. Ali kornjače u Jadranskom moru nisu ugrožene, ili barem ne toliko da bi se zbog toga kažnjavali hrvatski građani, potrošači i hrvatska ekonomija i proizvođači i hrvatski okoliš. Cijeli smisao i moje reakcije i mog bloga jeste - plastika je prevrijedna da bi se bacala, treba je prikupljati, a plastičari će vrlo odgovorno sudjelovati u tom sustavu. Vjerujte mi, plastičarima će biti jeftinije jer proizvodnja vrećica iz reciklata je i energetski i sirovinski jeftinija.
S druge strane, ovakve mjere za koje se zeleni zalažu proizvod su krivih pretpostavki. Naplatom naknade na vrećice, potrošači će prijeći na druge vrećice koje su ekološki nepovoljnije i što smo napravili - em smo zeznuli plastičare, radna mjesta, platnu bilancu, em smo još više zeznuli i okoliš.
I zašto to nitko ne želi čuti, poslušati i uvažiti.
Neki dan je bila jedna prezentacije nakon koje sam sjeo i razgovarao s predstavnicima jedne relevantne zelene grupacije, i ljudi su rekli da su iznenađeni argumentima, da nisu ni znali za neke podatke, da nešto što i jesu znali nisu gledali iz tog kuta. Plastičari samo žele da ih se sasluša s njihovim argumentima.
Katkada se kaže nešto što ne stoji, katkada se napiše nešto što ispada malo neodgovorno, ali činjenice su činjenice. Stoga, uvažavam svaki argument, dokaz ili opravdanu bojazan, ali stvarno me smeta da se brinemo o kineskim kornjačama, a ne brinemo se o kornjačama iz Kostarike.
Toliko je stvari u našim životima štetno - od automobila, struje, nafte, prirodnih nepogoda, toliko stvari zagađuje naš okoliš - od ispušnih plinova, teških metala, akumulatora i kemikalija - ali sve to ne zabranjujemo već se kao odgovorni pojedinci koji promišljaju o održivom opstanku i održivom razvoju, razmišljamo kako umanjiti štetu, kako izbjeći posljedice, a ne braniti automobile, lijekove, akumulatore, sunčeve kolektore, benzinske crpke i štedne žarulje.
Stoga se pitam: zašto nismo dosljedni. Evo, jučer sam napisao post: Zabranite automobilske gume - http://plasticno-je-fantasticno.blog.hr/2012/06/1630846344/zabranite-aut.. . jer je u makarskoj luci izvađeno nekoliko tona odbačenih iz podmorja. Međutim, to nikome ne pada na pamet. Gume vadimo, organiziramo akcije, jer nam gume trebaju - a sve se uvoze, nema domaće proizvodnje.
Također, jedan od komentatora ovdje je drugim riječima predložio - zabranite kondome, jer ih ima jako puno u moru i sličnije su meduzama nego plastične vrećice (živim na moru - i mogu Vam potvrditi - ima pravo). Međutim, to nikome ne pada na pamet.
Da sada dalje ne lamentiram, evo prijedloga plastičara: http://plasticno-je-fantasticno.blog.hr/2012/06/1630827904/sto- plasticar...
Pročitajte, pa onda recite da su plastičari samoživi antieko-teroristi, profiteri i mrzitelji kornjača i svega živoga što je njima na putu.
Vjerujte mi, često su plastičari puno zeleniji od nekih "zelenih".
Lijepi Vam pozdrav Vaš Plastik
27.06.2012. (21:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Miro
Svaka ti čast na upornosti, ja bih već davno odustao
16.06.2012. (18:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zoran Oštrić
Vaš komentar na blogu je objavljen. Da bi bio objavljen, treba biti odobren od moderatora tj. mene. Ja osobno, prestao sam čitati nakon fraze: »temo neke kornjače, tamo neke pacifičke struje«. Znam Vas već dovoljno dugo, doživljavam Vas kao tip religijskog fanatika, s kojim nema smisla pokušati razgovarati, kao ni s Jehovinim svjedocima.
17.06.2012. (10:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zoran Oštrić
Glede naslova: najveći problem u ekologiji jest što ljudi čine zlo ne iz mržnje, nego iz nebrige.
17.06.2012. (13:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Plastik
Vezano uz ovu tematiku, nastavljena je diskusija na blogu gospodina Oštrića "Ekološka ekonomija":
http://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2012/06/16/zbog-plasticn ih-vrecica-kinezi-moraju-jesti-meduze/
Radi objedinjavanja svih podataka na jednom mjestu, prenosim je s te stranice, kako bi čitatelji mogli imati pregled:
Zoran Oštrić - Objavljeno 16. Lipanj 2012.
Zbog plastičnih vrećica, Kinezi moraju jesti meduze!
Kratak, jednostavan, ali vrlo poučan tekst na pollitika.com. Jednostavnim primjerom ilustrira da holistički pristup u ekologiji nije nikakva mistika.
http://pollitika.com/vrecice-vrecice-ili-kako-je-antropocentrizam- usao-u-ekologiju#comment-374081 - Vrećice, vrećice, ili kako je antropocentrizam ušao u ekologiju
Svakoga dana ljudi u svijetu koriste između 1,5 i 3 milijarde plastičnih vrećica. Dio dospije u more.
Morskim kornjačama, koje se hrane meduzama, plastična vrećica koja pluta liči na meduzu. Pokuša je progutati i udavi se. (Isto se događa pticama, tuljanima idr..) smanjenje populacije morskih kornjača dovodi od naglog rasta broja meduza. Ribarske mreže pune su meduza, šteta za ribare je velika. Kineska vlada pokušava neutralizirati problem promovirajući meduze u jestive životinje. Smišljaju se recepti za koliko-toliko ukusna jela…
Biosfera sadrži bezbroj takvih isprepletenih petlji.
Prenosim i jednu kratku prepisku ispod tog teksta. Ironično, ali pogađa “u sridu” drugog sklopa problema.
bi li mi netko rekao gdje sa plastičnim flašama (ambalažom) ako nije pet?
…u Bundek, netko će bar od grada naplatiti vađenje bar 712,23 kn/kom … pa se to pribroji kao porast BDPa … pa se na to podigne povoljniji kredit ... i svima dobro
Haha… ja taman htio napisati da baci u neki potok kad pročitah tvoj prijedlog. Da bolje je baciti u Bundek jer bi smeće u potoku mogli kupiti neki volonteri, a to ne bi pridonosilo …
Nije ovo samo plitka dosjetka. Riječ je o fundamentalnim problemima s bruto društvenim proizvodom kao mjerom koja je dobila značaj koji njen izumitelj nije bio predvidio, te s opsesijom “otvaranja radnih mjesta”.
U “Zadarskom listu” prije četiri godine članak na tu temu: Plastične vrećice – pošast našeg doba
U prilog proizvodnji i korištenju ovih vrećica idu činjenice da je, u odnosu na papirnate vrećice, za njihovu proizvodnju nužno manje energije (…) u proizvodnji ne koriste papir (…) No, dugoročno gledano, ekološke implikacije korištenja ovoga ambalažnog proizvoda su iznimno nepovoljne te anuliraju sve eventualne beneficije za okoliš.
Porazna je činjenica da se od trilijuna godišnje proizvedenih plastičnih vrećica reciklira manje od 1%. (…) Prije svega, većina plastičnih vrećica nikada ne stigne do deponija – one bivaju bačene u okoliš te završavaju posvuda. (…) Plastična se vrećica proizvodi od polietilena, naftnog derivata kojemu treba gotovo 1.000 godina da se razgradi. No, prilikom njegove razgradnje nastaju mikroskopske otrovne čestice koje prodiru u hranidbeni lanac, kontaminirajući ekosustave i, posljedično, hranu i vodu. Čak i bez razgradnje, posljedice za životinjski svijet su katastrofalne – naime, procjenjuje se da milijuni morskih ptica i sisavaca godišnje ugibaju zbog plastičnih vrećica koje često zamjenjuju za hranu misleći da je, primjerice, meduza. Najčešće se to odnosi na morske sisavce kao što su kitovi, dupini i tuljani.
21.06.2012. (18:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Plastik
Komantar autora ovog bloga:
Plastik
16. Lipanj 2012. u 16:33
Pokušao sam ispod članka na koji se pozivate napisati komentar, ali nikako da se objavi? Pa evo pokušavam dati komentar na komentar:
Kaže autor članka “Vrećice, vrećice, ili kako je antropocentrizam ušao u ekologiju”:
http://pollitika.com/vrecice-vrecice-ili-kako-je-antropocentriz am-usao-u-ekologiju#comment-374081 -
“Novi je ubojica morskih kornjača, pogodili ste – plastična vrećica. Plastična vrećica koja pluta u moru izgleda vrlo slično meduzi, pa se u pokušaju da je pojedu podave nebrojene kornjače. U isto vrijeme mi slušamo jedan dosta zastarjeo nazor; ako ne šteti čovjeku – nije štetno. I tako mi utješeni slušamo, u trenutku dok se kornjače dave, a kineske su obale pretrpane meduzama,..”
I kažem jadne kornjače. Kada nemamo svojih argumenata, onda izvlačimo tamo neke kornjače, tamo neke pacifičke struje, tamo neke zločeste plastične lobije, objavljujemo fotomontaže i fotografiramo smetlišta. Tako može pisati samo netko tko ne želi ili neće ili ne smije prihvatiti cijelu seriju argumenata koju struka, gospodarstvo, znanost, svjetski instituti i brojna svjetska ministarstva zaštite okoliša uvažavaju.
Kad se toliko brinete o tamo negdje nekom kineskim morima, iznenađuje me da ne pogledate naše Jadransko more, najčišće more u svijetu, ili barem jedno od najčišćih. I sada bi hrvatski plastičari trebali ispaštati za lažne argumente kvazi-ekologa koji sasvim paušalno, senzacionalistički i spinovski brinu o kineskim kornjačama. Ma dajte molim Vas.
Ako se već brinete o kornjačama sigurno znate za slučaj Kostarike, ako ne pogledajte:
http://plasticno-je-fantasticno.blog.hr/2011/11/1629613705/nepo dnosljiva-lakoca-poluinformiranosti.html
Ali hrvatski plastičari nisu “zločesti prljavci i profiteri” pa svojim djelovanjem ukazuju na cijeli niz prednosti plastičnih vrećica – i ekoloških, i ekonomskih i svakakvih drugih, pa molim Vas pročitajte argumentaciju plastičara, struke, znanosti, proizvođača i gospodarstva, ali i racionalnih i svjesnih zelenih, na koje Vam je ukazala i jedna čitateljica:
http://plasticno-je-fantasticno.blog.hr/2012/04/1630683430/21- razlog-zasto-ne-treba-naplacivati-plasticne-vrecice.html
Plastičari predlažu i rješenja, pa pogledajte:
http://plasticno-je-fantasticno.blog.hr/2012/06/1630827904/sto- plasticari-predlazu.html
Također Vas upućujem na cijeli niz argumenata koje možete pročitati na blogu, a mislim da su zanimljivi primjeri iz drugih zemalja, koji nisu nimalo ekološki niti zeleni – evo skraćenog izvoda:
- Njemačka, Austrija i Švicarska imaju odlično razrađen sustav prikupljanja i recikliranja i ne pada im na pamet uvoditi naknade i zabrane
- Italija je uvela zabranu jednokratnih plastičnih vrećica, ali samo zato da bi zapriječila uvoz jeftinih vrećica iz Kine koje se njima nisu isplatile proizvoditi. Time su svojoj industriji omogućili 3 do 5 puta povećanje plasmana klasične i biorazgradljive plastike koja je 4 puta skuplja. I u konačnici, je li nam Napulj uzor?
- Četvrtina SAD-a je zabranila jednokratne plastične vrećice (gotovo sve zabrane su u Kaliforniji), ali samo radi zaštite lokalne papirne industrije. Takva zabrana nema šanse da prođe npr. u Teksasu
- I Toronto u Kanadi je zabranio jednokratne plastične vrećice, naravno, radi zaštite svoje lokalne papirne industrije
- Vrhovni sud Indije proglašava da su plastične vrećice opasnije od atomske bombe – samo zato da bi zaštitili svoju pamučnu industriju i zadržali ogroman broj radnika (na žalost, najviše djece). Na žalost, još uvijek su im važnije “svete krave” nego njihova djeca!
- Ruanda, Bangladeš, Zanzibar, Butan zabranili su jednokratne plastične vrećice – čudno, zar ne?
I na kraju, uvijek se isplati potruditi kada Vas netko želi slušati. Dati argumente, sučeliti stavove, ali odvagnuti koja su rješenja bolja, optimalna i moguća. Svatko tko želi čuti “drugu stranu” saslušati će argumente i pokušati im dati kontraargumente. Pa pitam ja Vas – a što umjesto plastičnih vrećica? Molim Vas odgovorite tek kada pročitate barem dio plastičarskih, stručnih i znanstvenih argumenata na koje sam Vas uputio.
I na kraju – članak na koji se pozivate iz Zadarskog lista, ne treba ni komentirati, toliko je to loša prepiska s google-pronađenih stranica da nitko ozbiljan to ne može niti želi komentirati.
Lijepi pozdrav
21.06.2012. (18:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Plastik
Zoran Oštrić kaže:
17. Lipanj 2012. u 11:25
Gornji komentar je objavljen nakon što ga je moderator, tj. ja, odobrio, kako je to uvijek na ovom blogu. Ja osobno, prestao sam čitati nakon fraze »tamo neke kornjače, tamo neke pacifičke struje«. Ozbiljan stručnjak i intelektualac pokazao bi malo poštovanja za zabrinutost ljudi za okoliš, čak i ako misli da griješe.
Autora poznam već dvadesetak godina, doktor je znanosti i profesor fakulteta, ali nažalost, u spornim pitanjima, kad brani svoju struku, ne nastupa kao stručnjak i znanstvenik, nego KJTV kao religijski fanatik. Plastika je Boginja, svaka sumnja je neprihvatljiva, svaka tvrdnja da bi s Plastikom moglo biti nešto loše je očito neistinita, svi koji o Plastici nešto loše kažu, dostojni su samo prezira, nijedna struka niti znanost osim Plastikologije nije vrijedna uvažavanja.
Plastik kaže:
17. Lipanj 2012. u 11:56
Poštovani gospodine Oštriću,
vjerojatno ste zamijenili autora s nekim drugim, ali to nije važno. Važan je Vaš odgovor i Vaš stav – odmah ste krenuli na osobu, a ni jednog argumenta niste dali.
Plastičari, u koje se i sam ubrajam, izašli su s cijelim nizom stručno i znanstveno dokazanih argumenata, i upravo oni su kao ozbiljni stručnjaci i intelektualci pokazali puno poštovanja za zabrinutost ljudi za okoliš, i ne misle da ljudi griješe. I oni su vrlo zabrinuti, a u posljednje vrijeme (nakon prijedloga o uvođenju zabrana ili naknada) još i više, jer alternativna rješenja najmanje su ekološka.
Ali, to je već neka druga tema koja zahtjeva sučeljavanje argumenata za koje Vi očito niste spremni.
Lijepi pozdrav
Zoran Oštrić kaže:
17. Lipanj 2012. u 12:48
Ništa što ste napisali ne vrijedi da se s time diskutira, pa ni ja ne trošim vrijeme na argumentaciju.
Članak na mojem osobnom blogu:
http://zoranostric.blog.hr/2012/06/1630846820/ljepota-koja-ubija.htm l
(Naslov “Ljepota koja ubija” je prema slavnoj sceni s plastičnom vrećicom iz filma “American Beauty”)
Naplaćivanje plastičnih vrećica bila je jedna od inicijativa koje je pokrenula ministrica Mirela Holy. Novi ministar, o kojem je opći stav da je izabran da sluša što mu stariji kažu, odmah je rekao da od toga neće biti ništa, nego će se jednog lijepog dana donijeti nekakav Pravilnik koji će stvar riješiti... Kao uvijek dosad...
I ja sam bio nepovjerljiv prema kampanji protiv plastičnih vrećica, ali s vremenom sam zaključio da ima ozbiljnih osnova. U svijetu je bilo stotine, možda tisuće takvih kampanja u posljednjih 50-ak godina, od one protiv DDT-a. (Eh, usput, sad mi pade napamet: ove godine, i to točno 27. rujna, je 50 godina od objavljivanja knjige Rachel Carson: "Silent Spring"!)
Obrazac sukoba je uvijek isti, tip argumentacije oponenata uvijek isti: nije istina da postoje loši učinci; ako i postoje zanemarivi su; ako i nisu zanemarivi za prirodu ne štete čovjeku; ako i štete, ne smijemo ugroziti interes industrije, profita, radnih mjesta....
Nesumnjivo postoje interesi koji kampanju pomažu, kao što naravno postoji interes industrije, koja vrećice proizvodi. (Pa su digli galamu da bi se uvođenjem naplate izgubilo nekoliko tisuća radnih mjesta, što je evidentno besmisleno pretjerivanje. No, ako se u svijetu godišnje proizvede barem 500 milijardi vrećica, pa neka jedna košta samo jedan cent, to je godišnje pet milijardi dolara - solidan biznis!) Naravno da proizvođači platnenih i papirnih vrećica i onih plastičnih koje se navodno mogu reciklirati, možda i neki drugi, imaju interes. Tako se svijet vrti. To je jedan od razloga zašto sam univerzalistički mizantropist..
Ja koristim one velike plastične vrećice za nošenje stvari iz dućana, istina je da su praktične, ali jednu čuvam i koristim mjesecima. One male, u koje stavljam pojedine namirnice, koristim da u njih stavim smeće, pa stavim u kantu, barem ode na deponij. Kad vidim odbačenu vrećicu, pokupim je i bacim u kantu.
Najgore je očito kad završe odbačene u prirodi. Jedna vrećica od par grama i par lipa može ubiti životinju tešku stotine kila!
Slavna scena s plastičnom vrećicom iz filma "American Beauty", koja predočuje pogled na svijet jednog morbidnog esteta, dobiva dodatni skriven smisao, zlokoban, u skladu s atmosferom filma..
21.06.2012. (19:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Plastik
Zoran Oštrić — Ned, 17/06/2012 - 12:55.
Ah ne, ipak nije Igor Čatić!
Bio sam stoposto uvjeren da jest! Nije on, nego klon.
Plastik kaže:
17. Lipanj 2012. u 15:12
Da, kako kaže autor Zoran Oštrić:
“Ja koristim one velike plastične vrećice za nošenje stvari iz dućana, istina je da su praktične, ali jednu čuvam i koristim mjesecima. One male, u koje stavljam pojedine namirnice, koristim da u njih stavim smeće, pa stavim u kantu, barem ode na deponij. Kad vidim odbačenu vrećicu, pokupim je i bacim u kantu. Najgore je očito kad završe odbačene u prirodi.”
Upravo u tome se slažemo. Šteta što nemate argumenata da bi vrijedilo diskutirati, ali to je Vaš izbor.
Srdačan pozdrav.
21.06.2012. (19:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Plastik
"Čatić je šef mafije" kaže:
17. Lipanj 2012. u 17:33
Netko me je upozorio da postoji mrežna stranica http://ekoloskaekonomija.wordpress.com.
Pročitah najprije nekoliko riječi o gospodinu Zoranu Oštriću. Koji se u raspravi o jedno izrazito minornom problemu čovječanstava, predstavio kao «Koordinator udruge “Zajednica Humanitas”. Voditelj Programa “Komunikacijska mreža zelene politike” (KOMAZ) Administrator wordpress blogova “Zelena politika” i “Sekularni humanizam u Hrvatskoj”. U tekstu o jednom komentaru, naveo je da autora poznaje već dvadesetak godina. Dao je vrlo iscrpan prikaz toga autora sljedećim opisom. »Doktor je znanosti i profesor fakulteta, ali nažalost, u spornim pitanjima, kad brani svoju struku, ne nastupa kao stručnjak i znanstvenik, nego KJTV kao religijski fanatik. Plastika je Boginja, svaka sumnja je neprihvatljiva, svaka tvrdnja da bi s Plastikom moglo biti nešto loše je očito neistinita, svi koji o Plastici nešto loše kažu, dostojni su samo prezira, nijedna struka niti znanost osim Plastikologije nije vrijedna uvažavanja.«
Onda se ustanovilo da gospodin Zoran Oštrić ipak ne poznaje autora komentara. On poznaje opisanog autora koji se zove prof. dr. Igor Čatić. Koji je poznat i kao »šef mafije „zmazane“ plastike. Barem od 6. svibnja 1993. Kako ga je titulirao vrli borac za »čistu« plastiku, od koje taj borac proizvodi negdje na Istoku Hrvatske biorazgradljive vrećice. Koja su načinjene od pretežnog dijela »zmazane« plastike, jednog od najčišćih materijala, polietilena (samo ugljik i vodik) i »čistog« materijala. Nitko ne zna kojeg. Ali su istinski borci za zaštitu okoliša u Njemačkoj ustanovili da se ta »čista« plastika, pa ni na kompostu ne može u cijelosti razgraditi. I pod njihovim pritiskom su dva njemačka trgovačka lanca vratila proizvođaču 10 milijuna biorazgradljivih vrećica. A poznato je da je upravo »šef mafije« podigao buru protiv »čiste« plastike u svjetskim razmjerima. Daleko prije »izvana zelenih iznutra crvenih«, a posebno »zelenih« koje financiraju i pobornici »čiste« plastike.
Zašto je prof. dr. I. Čatić postao »šefom mafije« pred dva desetljeća? Zato jer je bio prvi koji je ukazao na štetno djelovanje »zelenih mirova« na ovim prostorima. I to s razlogom. Citirat ću izvod iz tog članka u „Vjesniku“.
»Negdje 1992. Regionalni centar „Greenpeacea“ u Budimpešti naručio je kod pravnice i politologinje prof. Inge Perko-Šeparović studiju koja je trebala pokazati štetnost proizvodnje PVC-a i potaknuti zabranu plastičnih vrećica. Tada je I. Perko-Šeparović bila predsjednica „Saveza zelenih Hrvatske“. … »Rezultat studije koju je provela prof. Inge Perko-Šeparović bili su među ostalim plakati: „Ne plastičnom otpadu“, „Ne plastici“, ili emitiranje pjesmuljka „Plastika je mrska, jer je drska“. Na tada postavljeno pitanje »što ako ukinemo plastično pakovanje« odgovor glasi: Ništa, treba samo 4 puta više pakovanja ili ako hoćete ambalaže, obujam otpada porastao bi za 2,6 puta a obujam ukupno prikupljenog otpada za 2,1 puta. Za neplastična pakovanja treba 2,1 puta više energije, a troškovi proizvodnje porasli bi za 2,1 puta. Na žalost vas, zabrinutih građana, nijedna ekološka bilanca nije pokazala da je npr. papirno pakovanje podobnije od onog plastičnog. Ništa se nije u osnovi promijenilo u proteklih 20 godina, osim što je težina plastičnih vrećica smanjena za 70 posto. Plastični proizvodi su neotrovni, mogu se prikupiti, ponovo upotrijebiti, oporabiti. Oporaba može biti materijalna i energijska. Ako je mehanička materijalna oporaba naziva se recikliranje, a razlaganje na početne sastojke, plin ili ulje je kemijska oporaba. Konačno: mogu se plastični proizvodi pa i vrećice spaliti, što je energijska oporaba. Naime plastika izvrsno gori i pri dobrom vođenju procesa, nema pojave štetnih proizvoda izgaranja. Posebno treba naglasiti da plastika i guma ne zagađuju okoliš, već to rade ljudi bacanjem plastičnih i gumenih proizvoda u okoliš. A to je bitna razlika (citirano prema verziji u „Vjesniku“ od 29. svibnja 2012.).«
Od kada me poznaje gospodin Zoran Oštrić ne znam. Ali znam da on mene kao »vjerni vojnik partije zelenih«, a to je ostao do danas, pratio prije nego sam ga upoznao. A upoznao sam ga kada se „uvukao“ na moje privatno prikazivanje filma Danske televizije o „Greenpeace“-u. I rekao mi da su mu „javili iz centrale da je taj film obična izmišljotina“. Ne vjerujem da je baš izmišljotina. Kako vrijeme odmiče sve sam uvjereniji u istinitost danskog TV filma. Jedino me čudi da je on kao vrstan ekološki novinar prepustio glavnu riječ na hrvatskoj dalekovidnici i ostali medijima jednom drugom »učeniku Greenpeace«-a. Koji je profesionalni voditelj turističke agencije. Koji mora se priznati vrlo uvjerljivo priča o svemu. Nekad uz pomoć mobitela, a ponekad i s pomoću računala.
Toliko o ovoj temi. Nema ju potrebe širiti. Presudit će politika.
21.06.2012. (19:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Plastik
Zoran Oštrić kaže:
18. Lipanj 2012. u 00:08
Drago mi je da se čujemo! Glede zabune oko identiteta voditelja bloga – pa, morate priznati, nije neshvatljiva!
Nego, na koga se odnosi “vrli borac za »čistu« plastiku, koji proizvodi biorazgradljive vrećice”? Nisam ja, časna riječ!
Ne bih ja jednog sveučilišnog profesora nazvao “šefom mafije”! Znam da su to drugi igrači!
A vidite, trebalo je punih deset godina da se izborimo, da se provodi Pravilnik o ambalažnom otpadu, da se prikuplja PET ambalaža. Kompanija Coca-Cola je svojedobno prijetila i tužbom zbog klevete novinama za koje sam pisao. Pa imamo pravo biti malo mrzovoljni, ne?
Ako imamo podatke, može se provjeriti na više mjesta na netu, ima i u znanstvenim radovim,a da morske životinje masovno ugibaju zbog odbačenih plastičnih vrećica, i u Jadranu isto samo eto kod nas nema love za istraživanja da se dobije potpunija slika, a netko onako posprdno napiše “nekakve kornjače”, ja, kao što rekoh, naprosto prestajem čitati.
Glede Greenpeacea, nisam ja nikakav njihov učenik, nisam nikad imao ni neke veze s njima.
Ono vaše prikazivanje filma bilo je na Fakultetu gdje ste bili profesor, nije bilo “privatno”. Meni je tada jedan student javio da je predavanje najavljeno.. Kontaktirao sam centralu Greenpeacea putem tada revolucionarne tehnologije zvane e-mail. Poslali su mi podatke o tom filmu, ne onako općenito da je “izmišljotina”, nego da su kao organizacija tužili autore sudu zbog klevete, i da je sud, koji je bio mjesno nadležan, u Danskoj valjda, presudio da je film klevetnički i zabranio njegovo prikazivanje. Ta presuda obvezuje cijeli svijet.
Inače, jedna od spornih tvrdnji je bila da je Greeenpeace potkupljivao članove Međunarodne komisije za kitolov, da glasaju za produljenje zabrane lova. Među nama, vjerujem da to jest točno, iako se naravno nije moglo dokazati. To je pitanje kad ideš u društvenu akciju i znaš da druga strana podmićuje – ostati moralno čist i dozvoliti da kitovi budu istrebljeni, ili upotrijebiti iste metode? Ja ne bih, ali ja sam marginalac, a GP je svjetska sila!
"Čatić je šef mafije" - nije izjava Z. Oštrića kaže:
18. Lipanj 2012. u 06:42
Odgovor gospodina Zorana Oštrića je vrlo zanimljiv. U osnovi ne obara ni jedan podatak. Možemo se sporiti što je privatno u slučaju prikazivanja filma. Ono je bilo za studente koji su me zamolili da to prikažem, ali nije predviđalo da dođu drugi. Bitno je da je došao gospodin Z. Oštrić s mišljenjem “Greenpeacea”. Kada sam dobio TV-film, dobio sam ga izravno od Danske televizije i nije bilo nikakvog ograničenja. Zna se tko je sada jedini koji može pričati u “Otvorenom”, “Nu2″ i u sličnim zgodama o svemu što je povezano s okolišem. Dođe u “Otvoreno”, rasprava treba biti o PET-plastenkama (vrijedi za sve, ne pišite PET s malim slovima jer je pet = 1+1+1+1+1) i plastičnim vrećicama, a on priča tko je vozio koji kamion s azbestom i tko je vlasnik. I najsimpatičniji voditelj ga ne prekida.
Ono što me zabrinjava je upornost jedne znanstvenice da javno priča mitove. Lijepo ju pita Stanković, kako će nositi trešnje. Može samo u plastičnoj vrećici ili “škartocu” (papirna vrećica). Ona ne odgovara. A gdje ima poreza? Pa jasno u Irskoj. Koja je smanjila potrošnju za 90 % a povećala potrošnju papirnatih za 400 %. To mi dođe kao Bono, štednja CO2 a vozi se sam u zrakoplovu. Koji će sada biti na palmino ulje. Zbog kojeg će se sječi negdje šume.
Mislim da su stavovi gospodina Z. Oštrića i mene sada jasni. Zanimljivo da taj novinar u ekologiji nije zamijetio moje raskrinkavanje skupine oko predsjednika hrvatske podružnice strane udruge, koji sjedi na IRB-u u vezi uvođenja GMO-a u Hrvatsku. Osobno misli da je bivšu ministricu koštalo viđe to što se negativno odredila prema uvođenju GMO-a nego glasoviti mail. Nije se dobro zamjeriti lobistima američke administracije koji su u interesu jednog industrijskog diva.
I tu završava ova rasprava.
21.06.2012. (19:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Plastik
doza — Pon, 18/06/2012 - 16:45.
Hvala na komentarima
dolazio sam ovdje provjeravati, ali iz nekog razloga portal mi nije pokazivao da postoje novi komentari, pa nisam ni odgovarao.
Pogledao sam blog na koji linkaš, nije to loše sve u svemu, samo uz napomenu da postoji tipična autorska zabluda da je uvijek on taj "drugi kojega se ne želi slušati, i čije se argumente zanemaruje" unatoč tome što njegov odgovor na ovaj problem, preveden na razgovorni hrvatski, otprilike zvuči; tko jebe i vas i kornjače, kada meni moja struka kaže da je zeleno. Na tom su blogu linkovi, koji također nisu loši, ali to su opet te stare priče selektivnog izračuna štetnosti uz nužnu stavku; - tko jebe kornjače. :-)
Zato sam i pisao da je fahidiotizam u pitanju. Tu se više do nečijega razmišljanja ne može doći. Svaki prigovor nužno znači ili ne slušanje struke, ili nečija lobistička politika, ili nečije neznanje. Ali sačuvaj bože da je nešto četvrto i da naprosto netko tko proizvodi štetnu materiju odgovara i za njeno zbrinjavanje.
Na kraju, i nakon čitanja tog bloga koji ne donosi ništa nova nego u prazno vrti stare stvari, čovjek iznova može ustvrditi; antropocentrično je tvrditi da nam je važnije slobodno bacati vrećice gdje bilo makar i po cijenu izumiranja nekih vrsta, pod jedan i pod dva za proizvođača materijala koji zagađuju tablica izračuna troškova bi trebala tek početi onda kada vrećica dospije u smeće.
pozz
doza
Plastik
postoji još jedan komentar "Ja ne razumijem da ne razumijete ..." koji je napisan i poslan, ali je evo još od 18.06. na moderiranju. Ne znam zašto ga moderatori bloga Pollitika.com ne pripuštaju na svjetlo dana. Čim bude objavljen, objaviti ću ga i na ovom mjestu.
21.06.2012. (19:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Plastik
Plastik:
Ja ne razumijem da ne razumijete ...
... ili ne želite razumjeti.
Naravno da mi nije namjera reći da me baš briga za bilo što pa ni za "neke tamo" kornjače. Ali kornjače u Jadranskom moru nisu ugrožene, ili barem ne toliko da bi se zbog toga kažnjavali hrvatski građani, potrošači i hrvatska ekonomija i proizvođači i hrvatski okoliš. Cijeli smisao i moje reakcije i mog bloga jeste - plastika je prevrijedna da bi se bacala, treba je prikupljati, a plastičari će vrlo odgovorno sudjelovati u tom sustavu. Vjerujte mi, plastičarima će biti jeftinije jer proizvodnja vrećica iz reciklata je i energetski i sirovinski jeftinija.
S druge strane, ovakve mjere za koje se zeleni zalažu proizvod su krivih pretpostavki. Naplatom naknade na vrećice, potrošači će prijeći na druge vrećice koje su ekološki nepovoljnije i što smo napravili - em smo zeznuli plastičare, radna mjesta, platnu bilancu, em smo još više zeznuli i okoliš.
I zašto to nitko ne želi čuti, poslušati i uvažiti.
Neki dan je bila jedna prezentacije nakon koje sam sjeo i razgovarao s predstavnicima jedne relevantne zelene grupacije, i ljudi su rekli da su iznenađeni argumentima, da nisu ni znali za neke podatke, da nešto što i jesu znali nisu gledali iz tog kuta. Plastičari samo žele da ih se sasluša s njihovim argumentima.
Katkada se kaže nešto što ne stoji, katkada se napiše nešto što ispada malo neodgovorno, ali činjenice su činjenice. Stoga, uvažavam svaki argument, dokaz ili opravdanu bojazan, ali stvarno me smeta da se brinemo o kineskim kornjačama, a ne brinemo se o kornjačama iz Kostarike.
Toliko je stvari u našim životima štetno - od automobila, struje, nafte, prirodnih nepogoda, toliko stvari zagađuje naš okoliš - od ispušnih plinova, teških metala, akumulatora i kemikalija - ali sve to ne zabranjujemo već se kao odgovorni pojedinci koji promišljaju o održivom opstanku i održivom razvoju, razmišljamo kako umanjiti štetu, kako izbjeći posljedice, a ne braniti automobile, lijekove, akumulatore, sunčeve kolektore, benzinske crpke i štedne žarulje.
Stoga se pitam: zašto nismo dosljedni. Evo, jučer sam napisao post: Zabranite automobilske gume - http://plasticno-je-fantasticno.blog.hr/2012/06/1630846344/zabranite-aut.. . jer je u makarskoj luci izvađeno nekoliko tona odbačenih iz podmorja. Međutim, to nikome ne pada na pamet. Gume vadimo, organiziramo akcije, jer nam gume trebaju - a sve se uvoze, nema domaće proizvodnje.
Također, jedan od komentatora ovdje je drugim riječima predložio - zabranite kondome, jer ih ima jako puno u moru i sličnije su meduzama nego plastične vrećice (živim na moru - i mogu Vam potvrditi - ima pravo). Međutim, to nikome ne pada na pamet.
Da sada dalje ne lamentiram, evo prijedloga plastičara:
http://plasticno-je-fantasticno.blog.hr/2012/06/1630827904/sto- plasticar...
Pročitajte, pa onda recite da su plastičari samoživi antieko-teroristi, profiteri i mrzitelji kornjača i svega živoga što je njima na putu.
Vjerujte mi, često su plastičari puno zeleniji od nekih "zelenih".
Lijepi Vam pozdrav
Vaš Plastik
27.06.2012. (21:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...