Komentari

babl.blog.hr

Dodaj komentar (19)

Marketing

  • Sredovječni udovac

    Razmisljao sam o tome. Mislio sam da bi to trebao biti jedan post koji bi stalno rastao, kojeg bih sredivao, koji bi bio konacno krunsko djelo i oprostaj, ali onda sam se sjetio price o tome kako u nekim crnogorskim selima vuka zovu nespomenik, jer ako mu ime izgovaras, prizivas ga da dode, pa se tako bojim da bih i ja mozda pisanjem zadnjeg posta prizvao razlog za zadnji post.

    avatar

    12.06.2012. (11:12)    -   -   -   -  

  • gargantua

    Možda se neuobičajeno s Vaše strane nije dogodilo; široke narodne mase nisu bile šokirane i slično. No ja sam svakodnevno, ponekad i više puta dnevno, osvježavao stranicu u nadi čitanja novog teksta. Stoga molim kraće pauze :)

    avatar

    12.06.2012. (11:51)    -   -   -   -  

  • Neverin

    treba imati osobu od povjerenja koja bi objavljivala pod novi post postove u spremniku. Šteta onda što ne možeš i odgovarati na komentare jednom kad si caput. Eto ja sam se pitao što je sa tobom da te tako dugo nema ali što da sad šaljem mejlove ako si zauzet. Međutim tema mrtvih blogova je okej, bilo bi dobro u nepreglednom internetu (deep internet) imati mjesto gdje se mogu vidjeti radovi onih koji više nema. Nekakav blogerski memorijalni centar, ionako niš ne košta to napraviti a siguran sam da ima već nekih blogera koji se sjete onih koji više nema. Bilo bi šteta da te riječi ne dopiru više iz razloga što nitko nema blogera.

    avatar

    12.06.2012. (13:28)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    Postaraj se pritom da ukineš mogućnost komentiranja!
    Da ne bi od tebe i tvog definitivnog posta ispod radili što im se smisli, znaš; iskrivljavali ga, mrcvarili nebranjenog, ostavljenog na milost i nemilost....
    Jer nema tog posta, ma kako savršenog i definitivnog, koji bi izbjegao takvu sudbinu.
    Kunderine Iznevjerene oporuke govore o ''kič-tumačenjima koja ubijaju umjetnička djela'' ; te o naporima autora da svoje djelo ''zaštite od budućnosti'', tj. ''od uobičajene prakse izobličavanja''. (''To nije vaša kuća, dragi moj'': tako se zove jedno poglavlje!)
    ''Nakon Chopinove smrti poljski domoljubi isjekli su njegovo mrtvo tijelo da bi izvadili srce. Nacionalizirali su jadni mišić i pokopali ga u Poljskoj. S mrtvim postupamo kao s otpatkom ili simbolom. Prema njegovoj iščezloj osobnosti ponašamo se s istim nepoštovanjem.''
    Ista sudbina posthumno je zadesila i Kafku. Mistificiran, falsificiran i proglašavan za nekakvog proroka, fanatika, misionara ili histerika i manijaka; radili su od njegovih djela metafizičke, teološke, talmudske i ostale ideološke mudrosere; tumačili ga kao mističnog svećenika Apsolutne Istine, itd. Kaže Kundera: ''kastrirajuća sjena'' iza koje nestaje jedno fascinantno književno djelo.
    Volim Iznevjerene oporuke, to mi je jedna od uopće najdražih knjiga, i često joj se vraćam. Kundera ju piše 1992., u dobi od 63 godine, to je dob kada se već pravi nekakva bilanca, i napokon, kad život ''naglo poprima obrise konačnosti'', a svijest o prestanku vlastita postojanja postaje izrazita, stalno prisutna, konkretna. A ionako u dosta njegovih knjiga nalazimo temu - što nakon smrti? Ne u metafizičkom smislu, nego vrlo jednostavno: što na ovom svijetu biva s tijelom čovjeka; i što s njegovim djelom? Kada se npr. u Neznanju (objavljenom 2000., već je autoru 71) Josefova žena smrtno razboljela, on je prvo pomišljao da joj olakša umiranje eutanazijom, a potom usmrti i sebe. Ali odustao je, iz samo jednog razloga: bila mu je ''nepodnošljiva pomisao da to toliko voljeno tijelo prepusti na milost i nemilost tuđim rukama. Kada bi on umro, tko bi štitio pokojnicu? Kako bi jedan leš branio drugi?'' Morao se upustiti u bitku s njenom utjecajnom obitelji, koja ju je htjela strpati u obiteljsku grobnicu. ''Pomisao da to tijelo bude zatvoreno u besramnoj bliskosti s drugim tijelima, stranim i ravnodušnim, bila mu je nepodnošljiva, kao i pomisao da će se nakon smrti i sâm naći tko zna gdje, a zasigurno daleko od nje.'' Osim grozovite misli o fizičkom raspadu i posthumnoj sudbini tijela, koja je svojstvena svakom čovjeku (tim jače što se dublje napreduje u starost), Kunderu muči još jedna groza, specifičnija. Do 1992. on je autor 6 romana, dvije knjige eseja, jedne zbirke novela i jedne drame; do 2000. još dodatna 3 romana; do danas ukupno 15-ak knjiga. To je već jedno vrlo respektabilno - i vrlo vrijedno - životno djelo. Ne treba nas čuditi što autor pod stare dane počinje strepiti što će biti s tim njegovim vrijednim opusom kad njega više ne bude - nesposoban osobno ga braniti i tumačiti - prisiljen prepustiti ga na milost i nemilost falsificirajućim tumačenjima, da ga herc-intelektualci čereče kako stignu.
    U Iznevjerenim oporukama Kundera za Janačeka piše da je u doba kad Kovarevic prekraja njegovu Jenufu - ''slab''. Zato što je tada još uvijek gotovo nepoznat i djelu mu može biti izvedeno ili tako ili nikako. Maxa Broda kasnije, međutim, ne mora poslušati, zato što je do Lukave lije već stekao međunarodno priznanje. Ali u doba premijere Iz mrtvog doma, kaže Kundera, ponovo je slab (treba obratiti pozornost na taj izraz) - zato što je mrtav. A za Gombrowiczev Dnevnik kaže da je to ''ponavljano estetsko-filozofsko samoobjašnjenje (...) ili još bolje: njegova oporuka; ne zato što je tada mislio na smrt: želio je nametnuti kao krajnju i konačnu volju vlastito shvaćanje sebe i svoga djela'' . Zatim spominje Stravinskog i njegov ''divovski napor da sačuva svoje djelo u vlastitoj interpretaciji kao neuništivi uzorak''; te Samuela Becketta, koji je ''popratio svoje komade najpodrobnijim scenskim uputama i zahtijevao (suprotno uobičajenoj popustljivosti) da budu strogo poštivane''.

    avatar

    12.06.2012. (15:19)    -   -   -   -  

  • lion queen

    Prije otprilike pet godina, moja kćer je, putem nekog sajta, poslala prijateljici e-mail u budućnost. Neki dan je prijateljica dobila taj mail. Kćer je već bila zaboravila na to i nemalo se iznenadila :) Frendica joj i nakon pet godina ima istu e-mail adresu :) Zbilja je bilo veliko iznenađenje i za jednu i za drugu :))

    avatar

    12.06.2012. (17:20)    -   -   -   -  

  • Ani ram

    bravo !

    avatar

    12.06.2012. (18:06)    -   -   -   -  

  • M

    Meni je moj blog kao i blogovi drugih, pravo olakšanje u životnim stranputicama, čak štoviše, mislim da sam koliko toliko normalan u ovoj svakodnevici baš zahvaljujući mogućnosti da izrazim svoje osjećaje, želje, potrebe, emocije , razmišljanja... Također vidim da nisam sam u tom moru. Često čitam tvoj blog i pretpostavljao sam da ponovno nešto smišljaš. Blogove koje pratim mi daju više od čitanja novina. Dosta ih ima koji proširuju vidike, vesele, nasmiju. Pa valjda neće to sve negdje nestati. Valjda država može imati i neki arhiv blogova :;)))))))) da se ne izgubi za buduće generacije. No naša djeca i bolje da ne znaju neke stvari o nama, ionako ne bi skužili na prvu loptu :). Baš kao neki tajni dnevik iz ljubavi za pisanom riječi.

    avatar

    12.06.2012. (20:07)    -   -   -   -  

  • Neverin

    @Pero, tako je i Sv.Franjo napisao Regulu i shvatio da su je već za njegovo života počeli pisati interpretaciju. Tako da je on sam napisao interpretaciju svojih pravila ali ni to nije pomoglo od reinterpretacije interpretacija :)

    avatar

    12.06.2012. (23:31)    -   -   -   -  

  • Beri

    Ostavština je ono što smo radili za života, s tim idemo i gore, tak da nekad i ne treba zadnja poruka. Ja sam oporuku već napisao, kak da me pokopaju i to, uglavnom zafrkancija :), nadam se da će to stojećki prihvatiti.:)))))))))

    avatar

    13.06.2012. (08:46)    -   -   -   -  

  • Nestašni crni mačak

    I, jesi li živ?

    avatar

    13.06.2012. (17:05)    -   -   -   -  

  • Po Sljemenu sim tam

    Izgleda da nisi.

    avatar

    16.06.2012. (11:07)    -   -   -   -  

  • misko

    Svi, kao da smo malo popustili, Babl. :(

    avatar

    16.06.2012. (20:02)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    Zanimljivo! Ne zbog samog sadržaja teksta već zbog činjenice da se sličnim, da ne kažem jednakim, mislima bavi i moj um. Ja sam doduše, neznajući za ove tehničke mogućnosti bloga, razvijao ideju kako bi jednom svom dobrom prijatelju ostavio pismo s posljednjim tekstom i šifrom bloga s molbom da pismo otvori tjedan dana nakon moje smrti i objavi priloženi tekst. Morbidno? Možebitno!

    Što se tiče konstatacije da ti se čini kako se ne primjećuje tvoja odsutnost s bloga, ona za mene ne vrijedi. Otvaram te redovno najmanje jednom tjedno, no kao što sam kažeš, sve se rjeđe javljaš. Da je to točno može ti poslužiti kao dokaz moj popratni tekst uz sajt sempercontra.com u kojem te spominjem kao jednog od inicijatora da pokrenem taj sajt.

    avatar

    20.06.2012. (12:16)    -   -   -   -  

  • Teobaldin teatar

    Srećom da se komentari ne mogu programirati, pa te uvijek mogu upitati jesi li živ. Ako ne odgovaraš, onda bi moglo biti razloga za brigu, ali ni to ništa ne mora značiti - možda se samo praviš važan!
    Babl, jesi li živ?

    avatar

    21.06.2012. (18:15)    -   -   -   -  

  • MODESTI BLEJZ

    babl, ´si ok?

    avatar

    21.06.2012. (22:16)    -   -   -   -  

  • Po Sljemenu sim tam

    Pero, javi se. Skuvat cu ti pastafazol.

    avatar

    24.06.2012. (11:23)    -   -   -   -  

  • nadimak

    možda glupo pitanje
    otkud ideja za naziv bloga
    poznato mi od nekud

    avatar

    28.06.2012. (19:02)    -   -   -   -  

  • babl

    Nadimak, možda si već prije pet godina bio na ovom blogu, pa ti je otuda poznat njegov naziv.

    avatar

    29.06.2012. (04:56)    -   -   -   -  

  • nadimak

    sad kad ste to spomenuli - možda sam negdje i prešla pogledom, iako rekoh nevjerujem, nisam baš neki pratitelj blogova. tu i tamo ako gugl nešto izbaci kad tražim pa me odvede na neki blog. kao sad npr.

    avatar

    29.06.2012. (16:43)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...