joj, ne znam šta da kažem.... stavljam se u kožu 10-godišnjakinje i stavljam se u ulogu u kojoj jesam-mama 4-godišnjaka. Ne ljuti se, ali mislim da je najveći problem tvoja mama koja ti je trebala dati zaštitu i stati iza tebe. To kažem jer znam da što god mi se desilo,da su roditelji uvijek bili uz mene, bilo da mi drže stranu ili bilo da kažu: ipak si ti kriva, moraš napravit to i to da nešto promijeniš...Isto tako, ja danas stajem iza Jana jer se on sam ne može boriti...Ovo što si ti prošla kao curica/cura, moj jan je prošao u određenom smislu sa 2 godine, ali ne od strane vršnjaka, nego teta koje su ga omalovažavale ne priznavajući njegovu različitost i problem zakašnjelog govora, nego su ga zvale razmaženim i neodgojenim. Dugo mi je trebalo da se osvjestim (iako je vremenski kratko, ali za Jana mislim predugo i kajem se zbog toga), da stanem iza njega i borim se svim načinima...Danas je sretno dijete koje obožava ići u vrtić, a negdje sma već pisala, tete osjećaju neko strahopoštovanje prema meni.... Na žalost, nije bilo na tebi da se u tim osjetljivim godinama boriš sama...Netko je trebao stati iza tebe. Ali očito si se sama izborila jer ono što čitam kod tebe je mlada pametna i sposobna osoba i svaka ti čast na tome....Mislim da ćeš ti biti jedna od onih koja će stati iza svog djeteta. Kako? Ne znam, situacija će ti pokazati i naučiti ćeš kako.....
06.06.2012. (10:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mama sam desetogodišnje djevojčice koja završava 3.razred.Nije zlostavljanja ni na jedan način od svojih vršnjaka,popularna je i vesela djevojčica,ali se grozim situacije da bi se i to moglo desiti. Uljevam joj puno samopouzdanja i da se ne obazire puno na zajedljive komentare jer se na svakome može naći nešto zbog čega mu se možemo narugati.Jednom mi je došla da joj je dječak iz 5.razreda rekao da ima krive zube,a ona mu je rekla da će se njeni zubi ispraviti,a da će on uvijek imati veliku glavu.Mali se posramio i nikada joj se više nije obratio.To je bio njen način na koji je reagirala i smatram da se jako dobro snašla.Ruganjem je odgovorila ruganjem što ne odobravam ako ćemo pričati uopčeno,ali je pokazala zube i da jednostavno nije laka meta. Nadam se da će uvijek uspjeti pronaći svoj način da se izbori,a ja ću uvijek stajati negdje blizu i iza nje da joj i pomognem. I djeca su divna i krasna,ali i tako zlobna.Znam što su neka djeca proživljavala i koliko je ostavilo sve skupa traga na njihovim životima. Ti si predivna mlada djevojka koja se uspjela izboriti za sebe.Na težak način sa gorkim okusom i upravo zbog svog iskustva ćeš znati kako odgojiti svoje dijete i kako ćeš stati iza njega u svim situacijama. Nema univerzalnog odgovora,svi mi roditelji radimo kako mislimo da je najbolje.Mislim da je ključ u građenju samopouzdanja djetetu i reagiranja,a ne odmahivanja ruke na svaki problem s kojim nam se obrati.
06.06.2012. (11:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
.....drago mi je da si podijelila ovo s nama.....i sam sam bio žrtva psihičkog nasilja zbog ožiljka na usni....ali se tome tada nije pridavala pozornost.... danas kad gledam na to s odmakom od 25-30 godina i kad sretnem ljude koji su mi to radili.....nisam sretan zbog toga jer su jadni....doslovno....jedan je lokalni alkoholičar....jednostavno sam uvijek vjerovao da se na neki način sve vrati....ne mrzim i mislim da ni tada kao klinac nisam mrzio te dečke...jednostavno sam bio nesretan.....ali danas....to je posve druga priča....kad god pogledam ožiljak sjetim se da je on dijelom odgovoran zbog toga što sam sada ovakav kakav sam....osjetljiv na pitanja nasilja i siguran u sebe....možda sam zbog toga i postao policajac....sve u svemu draga Outnumbered....čitajući tvoj post vidim da si napravila veliki korak za sebe i da si postala zrela,draga i odgovorna osoba...hvala ti na postu.
06.06.2012. (13:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hvala vam svima na komentarima, ali ovo nije o meni. Stvarno nije. Uzela sam svoj primjer samo zato jer mi je prvi pao na pamet. Hvala vam na lijepim riječima i jako mi je drago vidjeti stvari očima ljudi od dvadesetih godina na dalje. Dajete jednu interesantnu perspektivu, sviđa mi se! :)
@Nisa, imaš predobru malu! Jako mi se sviđa njeno razmišljanje čak i sa tako malo godina, ta mala će biti svoja jednog dana, svaka čast!
@Simple minds, te žene u vrtićima su često katastrofa, mada znan par žena koje se stvarno trude biti dobre tete. Ali ono, te tete vide 100 djece i misle da tako svaka treba biti a kad je jedno drugačije, lako im je reći da je razmaženo ili retardirano. Drago mi je da je sad malome dobro u vrtiću, pozorno pratim vaš razvoj na tvom blogu!
@Floyd - svaka čast. Istina, sve se vraća sve se plaća.
06.06.2012. (13:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Marina
zao mi je sto si sve ovo prozivljavala... vjerujem daje bilo grozno. i drago mi je da si se izvukla. i grozno je to kako neki ljudi mogu biti zlobni, ali ne boj se, nece oni s takvim ponasanjem daleko dogurati. to su jedni od onih koji jednostavno nemaju elementarnog postovanja prema drugoj osobi, uzasava me to... a za tebe mi je drago da si izrasla u jednu predivnu, dragu osobu...
06.06.2012. (13:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
O bilo komu da se radi, užasno je i nažalost ne jedinstveno. Od vrtića do mirovine, uvijek postoje neki koji se "liječe" na račun osjetljivih duša, samo, kako čovjek stari tako i čvrsne, no, do toga treba doći. Djelovati svatko u svojoj sredini koliko god je to moguće, djeci ukazivati na vrijednost onog drugog, a s druge strane ga "obučavati" kako se zaštititi u tim neugodnim situacijama. Moj konačan zaključak je; sve je išlo k vragu, neka nam Bog pomogne, pozdrav:)))
06.06.2012. (22:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
E da... I ja sam bila i psihički i fizički zlostavljana u osnovnoj, nazivali su me svakakvim imenima, od "cisterna", "krmača", "hamburger" pa nadalje... ali sam najčešće šutila o tome. I uvijek sam branila druge kada bi se našli u takvoj situaciji, par puta se čak i potukla, ali eto, za mene se nije imao tko zauzeti. Iako su moji roditelji nekoliko puta bili kod razrednice zbog modrica i suza s kojima sam dolazila kući, malo bi se toga promijenilo i jedino što su mi po pitanju toga govorili je bilo: "Ne obraćaj pozornost na njih. Proći će to." I sad sam taqkva kakva jesam- nevjerojatno iskompleksirana ( iako vjerujem da to znam poprilično dobro sakriti svojom drskošću i sarkazmom), propitkujem sve odnose s ljudima bez obzira na to koliko su mi bliski. A žalosno je što nitko ništa ne poduzima, što se glave okreću na drugu stranu i takve stvari pripisuju "dječjem nestašluku". To nije nestašluk, to je bezobrazluk i neodgojenost, projiciranje vlastitih frustracija i kompleksa na drugu osobu. Sama sam sebi rekla da moje dijete neće kroz tako šta prolaziti, neću dozvoliti da se osjeća tako malo vrijedno kao što sam se ja znala osjećati.
08.06.2012. (17:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Užas!! Nasilnici nisu ni svijesni (ili još gore, nije ih briga) da ponekad psihičko zlostavljanje može biti još gore od fizičkog, moju prijateljicu su zezali u osnovnoj zbog visine i svaki dan joj je bio problem uopće otići u školu jer je znala da će joj opet nešto dobacivati. A ako su oni u 4. srednje tako djetinjasti mislim da ti je to definitivno bolji argument od njihovog xD
11.06.2012. (16:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Simplica
joj, ne znam šta da kažem....
stavljam se u kožu 10-godišnjakinje i stavljam se u ulogu u kojoj jesam-mama 4-godišnjaka.
Ne ljuti se, ali mislim da je najveći problem tvoja mama koja ti je trebala dati zaštitu i stati iza tebe. To kažem jer znam da što god mi se desilo,da su roditelji uvijek bili uz mene, bilo da mi drže stranu ili bilo da kažu: ipak si ti kriva, moraš napravit to i to da nešto promijeniš...Isto tako, ja danas stajem iza Jana jer se on sam ne može boriti...Ovo što si ti prošla kao curica/cura, moj jan je prošao u određenom smislu sa 2 godine, ali ne od strane vršnjaka, nego teta koje su ga omalovažavale ne priznavajući njegovu različitost i problem zakašnjelog govora, nego su ga zvale razmaženim i neodgojenim. Dugo mi je trebalo da se osvjestim (iako je vremenski kratko, ali za Jana mislim predugo i kajem se zbog toga), da stanem iza njega i borim se svim načinima...Danas je sretno dijete koje obožava ići u vrtić, a negdje sma već pisala, tete osjećaju neko strahopoštovanje prema meni....
Na žalost, nije bilo na tebi da se u tim osjetljivim godinama boriš sama...Netko je trebao stati iza tebe. Ali očito si se sama izborila jer ono što čitam kod tebe je mlada pametna i sposobna osoba i svaka ti čast na tome....Mislim da ćeš ti biti jedna od onih koja će stati iza svog djeteta. Kako? Ne znam, situacija će ti pokazati i naučiti ćeš kako.....
06.06.2012. (10:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nisa
Mama sam desetogodišnje djevojčice koja završava 3.razred.Nije zlostavljanja ni na jedan način od svojih vršnjaka,popularna je i vesela djevojčica,ali se grozim situacije da bi se i to moglo desiti.
Uljevam joj puno samopouzdanja i da se ne obazire puno na zajedljive komentare jer se na svakome može naći nešto zbog čega mu se možemo narugati.Jednom mi je došla da joj je dječak iz 5.razreda rekao da ima krive zube,a ona mu je rekla da će se njeni zubi ispraviti,a da će on uvijek imati veliku glavu.Mali se posramio i nikada joj se više nije obratio.To je bio njen način na koji je reagirala i smatram da se jako dobro snašla.Ruganjem je odgovorila ruganjem što ne odobravam ako ćemo pričati uopčeno,ali je pokazala zube i da jednostavno nije laka meta.
Nadam se da će uvijek uspjeti pronaći svoj način da se izbori,a ja ću uvijek stajati negdje blizu i iza nje da joj i pomognem.
I djeca su divna i krasna,ali i tako zlobna.Znam što su neka djeca proživljavala i koliko je ostavilo sve skupa traga na njihovim životima.
Ti si predivna mlada djevojka koja se uspjela izboriti za sebe.Na težak način sa gorkim okusom i upravo zbog svog iskustva ćeš znati kako odgojiti svoje dijete i kako ćeš stati iza njega u svim situacijama.
Nema univerzalnog odgovora,svi mi roditelji radimo kako mislimo da je najbolje.Mislim da je ključ u građenju samopouzdanja djetetu i reagiranja,a ne odmahivanja ruke na svaki problem s kojim nam se obrati.
06.06.2012. (11:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Floyd Pepper
.....drago mi je da si podijelila ovo s nama.....i sam sam bio žrtva psihičkog nasilja zbog ožiljka na usni....ali se tome tada nije pridavala pozornost.... danas kad gledam na to s odmakom od 25-30 godina i kad sretnem ljude koji su mi to radili.....nisam sretan zbog toga jer su jadni....doslovno....jedan je lokalni alkoholičar....jednostavno sam uvijek vjerovao da se na neki način sve vrati....ne mrzim i mislim da ni tada kao klinac nisam mrzio te dečke...jednostavno sam bio nesretan.....ali danas....to je posve druga priča....kad god pogledam ožiljak sjetim se da je on dijelom odgovoran zbog toga što sam sada ovakav kakav sam....osjetljiv na pitanja nasilja i siguran u sebe....možda sam zbog toga i postao policajac....sve u svemu draga Outnumbered....čitajući tvoj post vidim da si napravila veliki korak za sebe i da si postala zrela,draga i odgovorna osoba...hvala ti na postu.
06.06.2012. (13:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Outnumbered
Hvala vam svima na komentarima, ali ovo nije o meni. Stvarno nije. Uzela sam svoj primjer samo zato jer mi je prvi pao na pamet. Hvala vam na lijepim riječima i jako mi je drago vidjeti stvari očima ljudi od dvadesetih godina na dalje. Dajete jednu interesantnu perspektivu, sviđa mi se! :)
@Nisa, imaš predobru malu! Jako mi se sviđa njeno razmišljanje čak i sa tako malo godina, ta mala će biti svoja jednog dana, svaka čast!
@Simple minds, te žene u vrtićima su često katastrofa, mada znan par žena koje se stvarno trude biti dobre tete. Ali ono, te tete vide 100 djece i misle da tako svaka treba biti a kad je jedno drugačije, lako im je reći da je razmaženo ili retardirano. Drago mi je da je sad malome dobro u vrtiću, pozorno pratim vaš razvoj na tvom blogu!
@Floyd - svaka čast. Istina, sve se vraća sve se plaća.
06.06.2012. (13:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Marina
zao mi je sto si sve ovo prozivljavala... vjerujem daje bilo grozno. i drago mi je da si se izvukla. i grozno je to kako neki ljudi mogu biti zlobni, ali ne boj se, nece oni s takvim ponasanjem daleko dogurati. to su jedni od onih koji jednostavno nemaju elementarnog postovanja prema drugoj osobi, uzasava me to...
a za tebe mi je drago da si izrasla u jednu predivnu, dragu osobu...
06.06.2012. (13:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ITVR blog (Twitter: @ITVRblog)
pretužno..
zaista ne razumijem zlostavljače kako mogu tako nekoga maltretirat, jel oni imaju savjest uopće...
ovakvih slučajeva je doista previše :(
drago mi je što si se uspjela odmaknut od tog lika, nadam se da će njegova djeca osjetiti ono što si ti osjećala tijekom više godina.
pozdrav,
čitamo se ;)
06.06.2012. (22:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
malo ti malo ja
O bilo komu da se radi, užasno je i nažalost ne jedinstveno.
Od vrtića do mirovine, uvijek postoje neki koji se "liječe" na
račun osjetljivih duša, samo, kako čovjek stari tako i čvrsne,
no, do toga treba doći. Djelovati svatko u svojoj sredini
koliko god je to moguće, djeci ukazivati na vrijednost onog
drugog, a s druge strane ga "obučavati" kako se zaštititi u
tim neugodnim situacijama. Moj konačan zaključak je; sve
je išlo k vragu, neka nam Bog pomogne, pozdrav:)))
06.06.2012. (22:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tashi
E da... I ja sam bila i psihički i fizički zlostavljana u osnovnoj, nazivali su me svakakvim imenima, od "cisterna", "krmača", "hamburger" pa nadalje... ali sam najčešće šutila o tome. I uvijek sam branila druge kada bi se našli u takvoj situaciji, par puta se čak i potukla, ali eto, za mene se nije imao tko zauzeti. Iako su moji roditelji nekoliko puta bili kod razrednice zbog modrica i suza s kojima sam dolazila kući, malo bi se toga promijenilo i jedino što su mi po pitanju toga govorili je bilo: "Ne obraćaj pozornost na njih. Proći će to." I sad sam taqkva kakva jesam- nevjerojatno iskompleksirana ( iako vjerujem da to znam poprilično dobro sakriti svojom drskošću i sarkazmom), propitkujem sve odnose s ljudima bez obzira na to koliko su mi bliski.
A žalosno je što nitko ništa ne poduzima, što se glave okreću na drugu stranu i takve stvari pripisuju "dječjem nestašluku". To nije nestašluk, to je bezobrazluk i neodgojenost, projiciranje vlastitih frustracija i kompleksa na drugu osobu.
Sama sam sebi rekla da moje dijete neće kroz tako šta prolaziti, neću dozvoliti da se osjeća tako malo vrijedno kao što sam se ja znala osjećati.
08.06.2012. (17:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Petrolej
Užas!! Nasilnici nisu ni svijesni (ili još gore, nije ih briga) da ponekad psihičko zlostavljanje može biti još gore od fizičkog, moju prijateljicu su zezali u osnovnoj zbog visine i svaki dan joj je bio problem uopće otići u školu jer je znala da će joj opet nešto dobacivati.
A ako su oni u 4. srednje tako djetinjasti mislim da ti je to definitivno bolji argument od njihovog xD
11.06.2012. (16:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...