Komentari

gosponprofesor.blog.hr

Dodaj komentar (4)

Marketing


  • semper_contra

    I ja vrlo rado pogledam Drugi format. Iz istih razloga koji si i sam naveo.

    A komentar na ovaj tekst, ako me sjećanje ne vara, a ja ga navodim i ovdje za one koji ga nemaju :-)

    „Ono, malo me išokiralo to što sam vidio pa sam se odmah zaklonio u skute naše narodne baštine i tisućljetne uljudbe.“

    A ja se zaklanjam u skute Ranka Marinkovića, dobrog starog Krleže i još starijeg Bethovena, Mozarta…I moram priznati da mi je, dok sam pod njima, tim skutima, sasvim dobro. Problem je kad moram izaći van da obavim svakodnevne 'altermoderne' radnje: jedenje, pišanje, pražnjenje (da budem fin).

    avatar

    22.05.2012. (21:27)    -   -   -   -  

  • Neverin

    naviknut sam proučavat umjetnost koja je bila u prošlosti i to je manje više umjetnost klasa kroz koju progovara određena ideologija međutim u ovom moderna doba kao da se sve raskasapilo i sve može biti umjetnost od moje pljuvačke do nečijeg dreka na platnu. Što je sasvim dobro prikazano u filmu Exit through the gift shop.

    http://www.imdb.com/title/tt1587707/

    Ono što se ja pitam glede te altermoderne jerl to možda pokušaj da se nešto staro nalijepi nova etiketa jer konzumerizam ne podnosi passe stvari tako da ako na opet istu pišaku staviš altermodernizam etiketu dobiješ više pozornosti. Možda je upravo ta etiketa nova umjetnost, tko će ga znat...

    stvarno se ne snalazim, od babilonske, asirske, rimske, grčke i srednjevjekovne umjetnosti me hvata sigurnost :)

    avatar

    22.05.2012. (22:31)    -   -   -   -  

  • Lina

    razmišljala sam o nožu i torti .. ustvari , publika je trebala plakati ..

    avatar

    23.05.2012. (13:28)    -   -   -   -  

  • pjaceta

    Teorije umjetnosti sam prestala pratiti i o njima promišljati u trenutku kad mi se na jednoj predstavi neke konstelacije pojavilo pitanje: za koga je ovo načinjeno? Na umjetnikovu slavu i ego, na gledateljevo opuštanje duše ili šok kao način buđenja. Šokova u životu ima dovoljno, pa radije biram komedije od tragedija. Ako je važna katarza, neka bude „duši prijazna“. Eko-bio. Na toj predstavi je bilo tek nekoliko pojedinaca, neki koji stalno dolaze, neki koji zalutaju i nekolicina prijatelja. Ona preostala većina je doma birala između 200 potrošačkih TV kanala. Koliko ljudi danas ide u kazalište? Nekad je to bilo toliko koliko sad ona supertruper kina.
    Kad u današnje vrijeme govorimo o nestanku vrijednosti (a one nisu nestale), sa tim mi uvijek iskoči lik Ničeja kao pop-up poziv o novim vrednovanjima. I dok gledam prošlost, sadašnjost se uvijek čini već viđeno, 'vječito vračanje istog". Moje nejako patuljasto mišljenje o tim altermodnim novostima u umjetnosti je možda staromodno (možda dođe to sa godinama) a sklada se sa riječima jednog poznanika na stanje svoga duha u svojoj okolini: "Bojim se da sam bankrotirao u mozak."

    avatar

    25.05.2012. (10:37)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...