Zeleno, volim te zeleno. Zeleni vjetar. Zelene grane. Barku na zelenom moru Konja u zelenoj gori. Sa sjenkom oko svog pasa Ona na terasi sanja, Puti zelene i kose, S ocima od srebra hladna. Zeleno, volim te zeleno. Ispod ciganskog mjeseca, Stvari sto je promatraju Ona ne moze gledati.
Zeleno, volim te zeleno. Velike ledene zvijezde Doloaze sa ribom sjene Sto svitanju put prostire. Smokva se uz vjetar tare Grubom korom svojih grana, A suma iskusna lija, Ljutite agave svija. Ko ce doci? I otkuda? Na terasi ona spava, Kose zelene i puti, I o gorkom moru sanja.
Kume ja mjenjati zelim konja svog za kucu njenu, konjsku ormu za zrcalo I svoj noz za njezin veo. Iz kanjona Kabra kume
Krvareci stigoh evo. Kad bih ja to momce mogo sporazum bi sklopljen bio, ali ja vise nisam ja kuca vise moja nije. Kume umro bih na odru ako moze od celika zastrtom holandskim platnom dolicno, ne zalec svijeta. Zar ne vidis moju ranu Od grudi do grle cvijeta! Tri stotine crnih ruza na bjelini tvog prsnika. Mirisna ti krv natapa Pojas oko struka gipka. Al' ja nisam vise ja, Nit je kuca vise moja. O pusti me da se uspnem do balkona visokoga; pusti me uzaci pusti do balkona zelenoga. Do balkona mjeseceva Odakle se voda slijeva.
Dva kuma se vec uspinju Ka visokim balkonima, A za sobom ostavljaju Trag od krvi i od suza. Trepere na krovovima Laki limeni ferali. Hiljadu kristalnih defova Zoru sto se radja pali.
Zeleno, volim te zeleno, Zeleni vjetar i grane. Dva su kuma uspela se. Raskosni vjetar ostavlja Cudan okus na usnama Mente, zuci i bosilja. Gdje je reci meni kume Tvoja kcerka miljenica? Kolko puta cekala te Na balkonu zelenome! Kolko puta cekat ce te Crne kose hladna lica!
Iznad zrcala studenca Ciganka se njise jedna. Puti i kose zelene Ociju od srebra ledna. Nad vodom je podrzava Smrzla siga mjeseceva. Noc je postala intimna Kao neki trg maleni, A na vrata udraju Grubo pijani zandari. Zeleno volim te zeleno. Zeleni vjetar. Zelene grane. Barku na moru zelenom Konja u gori zelenoj.
F.G. Lorca
10.05.2012. (00:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kada se riječi kidaju ... odnekuda, tada bude baš ovako. Inače, ova pjesma u izboru odgonetnula mi je ime autora. Do sada sam ju bezimeno slušao na radio postajama.
10.05.2012. (20:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vitae...
Skladan stih i ples i poljubac
obećavajući:))
09.05.2012. (23:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
frosti
ples je jedna čarobna stvar..
10.05.2012. (00:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bocaccio
Zeleno, volim te zeleno.
Zeleni vjetar. Zelene grane.
Barku na zelenom moru
Konja u zelenoj gori.
Sa sjenkom oko svog pasa
Ona na terasi sanja,
Puti zelene i kose,
S ocima od srebra hladna.
Zeleno, volim te zeleno.
Ispod ciganskog mjeseca,
Stvari sto je promatraju
Ona ne moze gledati.
Zeleno, volim te zeleno.
Velike ledene zvijezde
Doloaze sa ribom sjene
Sto svitanju put prostire.
Smokva se uz vjetar tare
Grubom korom svojih grana,
A suma iskusna lija,
Ljutite agave svija.
Ko ce doci? I otkuda?
Na terasi ona spava,
Kose zelene i puti,
I o gorkom moru sanja.
Kume ja mjenjati zelim
konja svog za kucu njenu,
konjsku ormu za zrcalo
I svoj noz za njezin veo.
Iz kanjona Kabra kume
Krvareci stigoh evo.
Kad bih ja to momce mogo
sporazum bi sklopljen bio,
ali ja vise nisam ja
kuca vise moja nije.
Kume umro bih na odru
ako moze od celika
zastrtom holandskim platnom
dolicno, ne zalec svijeta.
Zar ne vidis moju ranu
Od grudi do grle cvijeta!
Tri stotine crnih ruza
na bjelini tvog prsnika.
Mirisna ti krv natapa
Pojas oko struka gipka.
Al' ja nisam vise ja,
Nit je kuca vise moja.
O pusti me da se uspnem
do balkona visokoga;
pusti me uzaci pusti
do balkona zelenoga.
Do balkona mjeseceva
Odakle se voda slijeva.
Dva kuma se vec uspinju
Ka visokim balkonima,
A za sobom ostavljaju
Trag od krvi i od suza.
Trepere na krovovima
Laki limeni ferali.
Hiljadu kristalnih defova
Zoru sto se radja pali.
Zeleno, volim te zeleno,
Zeleni vjetar i grane.
Dva su kuma uspela se.
Raskosni vjetar ostavlja
Cudan okus na usnama
Mente, zuci i bosilja.
Gdje je reci meni kume
Tvoja kcerka miljenica?
Kolko puta cekala te
Na balkonu zelenome!
Kolko puta cekat ce te
Crne kose hladna lica!
Iznad zrcala studenca
Ciganka se njise jedna.
Puti i kose zelene
Ociju od srebra ledna.
Nad vodom je podrzava
Smrzla siga mjeseceva.
Noc je postala intimna
Kao neki trg maleni,
A na vrata udraju
Grubo pijani zandari.
Zeleno volim te zeleno.
Zeleni vjetar. Zelene grane.
Barku na moru zelenom
Konja u gori zelenoj.
F.G. Lorca
10.05.2012. (00:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
meroveus
Kada se riječi kidaju ... odnekuda, tada bude baš ovako. Inače, ova pjesma u izboru odgonetnula mi je ime autora. Do sada sam ju bezimeno slušao na radio postajama.
10.05.2012. (20:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
primakka
ova je pjesma tako...tvoja.
11.05.2012. (10:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viam inveniam
Uh:))))
12.05.2012. (15:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...