Miješalo se čitavo raspoloženje. Nisu teške, koliko sam ih ja načinila teškima. Da sam izgovorila kratku rečenicu s kojom bi skinula čitavu planinu lišajeva sa sebe vjerojatno bi disala normalnim ritmom. Često se gubim u tvojim stihovima. Ponekad ih sanjam. Da,gubim se.
09.05.2012. (14:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Moja profesorica, i zbog toga sam s njom imala burnu raspravu jučer. Kvizovi su izvrsni, no nemam vremena za njih :( Snovi su još uvijek pomiješani s tvojim snovima koje si prošle godine objavila u studenom. Tvoj blog čitam obično oko tri ili četiri poslijepodne, a poslije toga pola sata spavam prije učenja ili tome sličnom. Naravno snovi se povezuju obično s prethodno proživljenim ,držeći se kratkotrajne memorije parazitski napadajući maštu i stvarnost. Često sanjam gotovo isti san. Bijeli, gotovo savršen dan, pomalo hladan, ali dovoljno topao da uživam u svakom trenutku. Kula koja je izgrađena vrlo usko i vrlo visoko na zelenom brežuljku okruženom planinama. U njoj su spiralno postavljene kamene stube koje vode sve do vrha, s malim prozorčićima u polukružnom obliku. Znam da nosim sivu haljinu jer se mučim s njom i s količinom tkanine koja me vuče natrag pri svakom koraku, no unatoč tome, iako se osjećam posve sizifovski , provlačim se prema vrhu. Zid je sve uži, zrak je sve teži i vrijeme djeluje kao vječnost. No prozori su sve veći i gotovo mogu čitava proći kroz njih i pasti u nedogled. Jedan od prozora je djelovao kao vrata, a iza njih je bio nedovršeni most. I osoba okrenuta leđima meni gotovo pjevajućim glasom govori o prošlosti tvrđave koja je nekoć tu ponosno stajala. Most izgleda kao da će se urušiti, no ti ne želiš sići s njega. U rukama držiš knjigu toliko debelu ,ali laganu kao pero, ispisanu crnom tintom i bezbrojnim stihovima. U tom trenutku čitaš neke svoje stihove, obično one, netom pročitane s tvog bloga. Do vrha kule nikada nisam stigla, jer nisam bila sigurna želim li ići toliko daleko. Bojala sam se,da ako se okrenem samo na trenutak, most će se urušiti i ti ćeš nestati. San završava kada se okreneš. Nikada nisam imala priliku vidjeti tko čita te stihove. Ponekad su,što je zanimljivo, stihovi na latinskom iako ga ja baš i ne znam tako dobro. Mail mi se ne otvara već pretpostavljam dva tjedna. Nešto nije u redu s lozinkom pa čekam odgovor administratora ili što više. Nadam se da će što prije riješiti taj problem.
09.05.2012. (21:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zapravo san nije neugodan, ispunjava me svojom mirnoćom i tišinom. Gubim se jer ih ponekad čitam na nekoliko načina, i onda ostanem razmišljati o svakoj riječi te je ponovno okrećem i vrim u glavi dok ne postavim jedan smisao. No ponovnim čitanjem pronalazim nove djelove i nove osjećaje. Profesorica se slaže s autorom udžbenika koji je postavio isto mišljenje. Ona je zaljubljena u prvi dio hrvatske moderne ,jer je ujedno i "jednostavniji" ,kako ona navodi. Njene pjesme je čitala posve krivim tonom i naglašavala ono što nije bilo naglašeno. Ona ne razumije njene izjave poput : Žena pjesnik, ali ne i žena muškobanja, žena nerodilja, ali ne i žena nemajka. Ljubavnica, ali ne i preljubnica... .
09.05.2012. (23:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
with teeth
Prešućena uputstva milih mi snova? Vrlo čvrsto.
*Zbilja ne znam, nisam šef. Ja sam tu nereda radi.
(Ali ne smije biti bitno!)
08.05.2012. (20:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
songfordead
dobra pjesma, noć, sfd
08.05.2012. (22:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Crni Maslačak
Miješalo se čitavo raspoloženje.
Nisu teške, koliko sam ih ja načinila teškima. Da sam izgovorila kratku rečenicu s kojom bi skinula čitavu planinu lišajeva sa sebe vjerojatno bi disala normalnim ritmom.
Često se gubim u tvojim stihovima. Ponekad ih sanjam. Da,gubim se.
09.05.2012. (14:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
darujem ljubav svakodnevno
pozdrav želim
09.05.2012. (17:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Crni Maslačak
Moja profesorica, i zbog toga sam s njom imala burnu raspravu jučer.
Kvizovi su izvrsni, no nemam vremena za njih :(
Snovi su još uvijek pomiješani s tvojim snovima koje si prošle godine objavila u studenom.
Tvoj blog čitam obično oko tri ili četiri poslijepodne, a poslije toga pola sata spavam prije učenja ili tome sličnom. Naravno snovi se povezuju obično s prethodno proživljenim ,držeći se kratkotrajne memorije parazitski napadajući maštu i stvarnost. Često sanjam gotovo isti san.
Bijeli, gotovo savršen dan, pomalo hladan, ali dovoljno topao da uživam u svakom trenutku. Kula koja je izgrađena vrlo usko i vrlo visoko na zelenom brežuljku okruženom planinama. U njoj su spiralno postavljene kamene stube koje vode sve do vrha, s malim prozorčićima u polukružnom obliku. Znam da nosim sivu haljinu jer se mučim s njom i s količinom tkanine koja me vuče natrag pri svakom koraku, no unatoč tome, iako se osjećam posve sizifovski , provlačim se prema vrhu. Zid je sve uži, zrak je sve teži i vrijeme djeluje kao vječnost. No prozori su sve veći i gotovo mogu čitava proći kroz njih i pasti u nedogled. Jedan od prozora je djelovao kao vrata, a iza njih je bio nedovršeni most. I osoba okrenuta leđima meni gotovo pjevajućim glasom govori o prošlosti tvrđave koja je nekoć tu ponosno stajala. Most izgleda kao da će se urušiti, no ti ne želiš sići s njega. U rukama držiš knjigu toliko debelu ,ali laganu kao pero, ispisanu crnom tintom i bezbrojnim stihovima. U tom trenutku čitaš neke svoje stihove, obično one, netom pročitane s tvog bloga. Do vrha kule nikada nisam stigla, jer nisam bila sigurna želim li ići toliko daleko. Bojala sam se,da ako se okrenem samo na trenutak, most će se urušiti i ti ćeš nestati. San završava kada se okreneš. Nikada nisam imala priliku vidjeti tko čita te stihove.
Ponekad su,što je zanimljivo, stihovi na latinskom iako ga ja baš i ne znam tako dobro.
Mail mi se ne otvara već pretpostavljam dva tjedna. Nešto nije u redu s lozinkom pa čekam odgovor administratora ili što više. Nadam se da će što prije riješiti taj problem.
09.05.2012. (21:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Crni Maslačak
Zapravo san nije neugodan, ispunjava me svojom mirnoćom i tišinom.
Gubim se jer ih ponekad čitam na nekoliko načina, i onda ostanem razmišljati o svakoj riječi te je ponovno okrećem i vrim u glavi dok ne postavim jedan smisao. No ponovnim čitanjem pronalazim nove djelove i nove osjećaje.
Profesorica se slaže s autorom udžbenika koji je postavio isto mišljenje. Ona je zaljubljena u prvi dio hrvatske moderne ,jer je ujedno i "jednostavniji" ,kako ona navodi. Njene pjesme je čitala posve krivim tonom i naglašavala ono što nije bilo naglašeno. Ona ne razumije njene izjave poput : Žena pjesnik, ali ne i žena muškobanja, žena nerodilja, ali ne i žena nemajka. Ljubavnica, ali ne i preljubnica... .
09.05.2012. (23:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neverin
požuri polako :D
10.05.2012. (20:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pametni zub
još je opasnije kad silaziš
11.05.2012. (12:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
propheta nemo
Ja uvijek trčim po stepenicama. I nisam se nikad razbio.
Kose crtice su u originalu? Vidio sam to samo jednom i prezime je bilo mađarsko.
11.05.2012. (21:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...