Komentari

potok42.blog.hr

Dodaj komentar (11)

Marketing

  • pero u šaci

    Vrijeme je rijeka bez obala
    Na putu do gubilišta
    Besmisao, jer nedorečenost... Sve to o ovome i onome: što još znače borbe Ideja, debate, ako znamo da nikad ne stižemo sebe kako treba doreći? To je nemoguće, ne ja, nitko ne može. Čovjek koji nešto tobože govori, to je samo surogat, to je umjesto (onoga što bi mogao reći, kad bi bio u stanju svoje postojanje uhvatiti za rep). Zahuktani, zaposleni, u žurbi, uskraćeni za pravu refleksiju, spriječeni u ostvarenju punine ljudskosti... Ostaje samo šmira svijesti, škart, traljavost, življenje zbrda-zdola. Lako za rasprave o tome u čemu treba biti ljudska Ljudskost - prava tema je to da smo u svakoj ljudskosti slobodni biti samo polovični, prigušeni, nedorečeni, ofrlji... Ali, zašto ja uopće ovo sve govorim?
    Nikakva korist od riječi, kad - vrijeme teče!

    avatar

    27.04.2012. (20:57)    -   -   -   -  

  • Andrea-Pisma

    lijepi ti snovi

    avatar

    27.04.2012. (21:59)    -   -   -   -  

  • Potok42

    Arsenov pokloniče, pomislio sam da smo se zaboravili. Drago mi je da si svratio kao neko poznat po tome jer ultrazvučno skenira stvarnost. Snimci i dijagnoze na tvom blogu su mi dragocjene.
    Tvoje lametiranje proističe iz opiranja rezignaciji, duhovnoj hrđi. Osobno se tome opirem lirskim definicijama „sebe u svijetU i svijeta u sebi“. KAKO u tome uspijevam- ne znam. Vjerojatno "prozaistima" idem na jetru! Pisanje pjesama je intermezzo, sizifovski silazak s brda, nakon što se kamen otkotrljao.
    Inače na vlastitom portalu pišem nešto sasvim drugo, tvrdokuhana reagiranja na političku stvarnost.
    Vidim da te muči Realno i realnost. Ne sumnjam da su čitao Lacana i Žižeka. Oni daju odgovore na sva pitanja što si u komentaru napisao.

    avatar

    28.04.2012. (11:53)    -   -   -   -  

  • darujem ljubav svakodnevno

    je, uistinu je vrijeme podlac do kraja, bježi i ne sluša...

    avatar

    28.04.2012. (11:55)    -   -   -   -  

  • Sredovječni udovac

    U svakom slucaju, vrijeme mi je protivnik!

    avatar

    28.04.2012. (12:17)    -   -   -   -  

  • Potok42

    Sredovječni, brate, u pravu si. Dodao bih da imamo posla s protivnikom koji ništa ne krije. Oduvijek jasan, dosljedan... mi smo ti koji se ne bi borili.... ni smo nepredvidivi!

    avatar

    28.04.2012. (12:56)    -   -   -   -  

  • e.t.

    Da li je vrijeme podlac ili pravednik ovisi samo
    o nama samima . Navode na razmišljanje tvoje
    riječi , kao i uvijek :)

    avatar

    28.04.2012. (14:51)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    Makar šta, pa što bih čitao Lacana i Žižeka. Neka čitaju oni mene.
    A ovo... no, da, radi se o tome da smo non-stop u rijeci, ne bivamo izdvojeni iz protjeka, na obalu - a samo bi se s obale moglo govoriti, kužiš?
    Upravo RIJEKA je izvanredno pitanje egzistencije, pitanje svih pitanja, nema nijednog važnijeg ontološkog problema. Neprekidna involviranost, kao temeljno svojstvo postojanja. Činimo na ovoj planeti ovo ili ono sa sobom, no što to znači? Stalno postojanje u hvatanju vlastitog repa?
    Za biti promatračem stvarnosti potrebno je zaustaviti se malo sa strane, izdvojiti se iz prometa, stopirati play, stisnuti pause. Problem je u tome što je ta rijeka bez obala - ne možemo biti promatrači, nemamo izbora, jer smo stalno sudionici stvarnosti. Ako ne stanemo, nećemo shvatiti stvarnost, a ako pak stanemo, vlak stvarnosti ode bez nas.

    avatar

    28.04.2012. (16:17)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    Kaže Karl Kraus: ''Ne živi se čak ni jednom!''
    Umjetnost, ili ako hoćeš, poeziju, shvaćam kao pokušaj da se doskoči ovom problemu, davljenja u vječno protječućoj rijeci, koji čini da živimo kao i da ne živimo. Da se izmičući život stavi pod povećalo, da ga se zamrzne u momentu... osluhne, promotri, primijeti... da se otkrije samorefleksivno razasutu stvarnost, nanono ju se sakupi, konstruira, ''stvori''...
    No, i to je otežano po istom principu. O čemu sam jednom napisao Post koji nisam napisao. ''Ja bih možda istisnuo iz sebe nešto lijepo ili pametno o životu – kada bi se samo taj život prestao stalno iznova događati!''

    avatar

    28.04.2012. (16:33)    -   -   -   -  

  • Potok42

    Postoji način "izdvajanja iz prometa". U starosti on je znak mudrosti. Samoubojstvo. Kaže Camus: "Početi misliti, znači biti potkopan. Društvo u tim počecima ne sudjeluje puno. Crv je u čovjekovom srcu..... Ubiti se, u stanovitom smislu, znači priznati, kao u melodrami. Priznati da nas je život nadmašio ili da ga ne shvaćamo."
    Još ovo iz Camusa, kao stanoviti odgovor tebi. "Svijet koji se može objasniti, čak i rđavim razlozima, blizak nam je. Ali, naprotiv, u jednom univerzumu iznenada lišenom iluzija i jasnoće čovjek se osjeća tuđinncem."

    Upotribeit ću Camusa i treći put kao autoritet koji potvrđuje "slaganje s tobom" (ha, ha): "Ta dioba između čovjeka i njegova života, između glumca i njegova dekora, baš je čuvstvo apsurdnosti."

    Da, Pero, Kraus je u pravu kao prethodnik egzistencijalistima na neki način.

    avatar

    28.04.2012. (18:22)    -   -   -   -  

  • hannah

    Vrijeme nam je zaista neprijatelj, ali možemo se bar malo utješiti Goetheovim riječima: "Uvijek imamo dovoljno vremena ako ga koristimo pravilno." :)

    avatar

    28.04.2012. (18:54)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...