Draga gospođo Sandra, bilo mi je čudno malo kada niste ništa pisali skoro 3 mjeseca, evo ponovno se javljam i tu sam uz vas. Blog vam je predivan, i nemojte ga prsetati pisati. Imali ste prekrasnu kćer, i još je imate, samo na drugačiji način. Meni je recimo nemoguče to objasniti, da poslije života nema ničega, jer činjenica je - neki pate, neki su sretni, neki bogati, a neki siromašni...i nemoguče je da nema ničega poslije života...kada se nismo rodili, jednostavno nismo postojali, ali sada živimo i tu si nemogu zamisliti da ni onda NE POSTOJIMO nakon života. Tako ja razmišljam na to i lakše mi je nekako..i ja sam gledao na RTL exkluziv tabloidu o tom čovijeku koji je putem tih frekvencija čuo glas svoje kćeri i čak komunicirao, ovo je stvarno interesantno i više budi svijest da nas ima i dalje,, samo u nekom drugom obliku..dimenziji..i da, ja vjerujem u to. Lijep pozdrav i nastavite sa ovim blogom i dalje. :)
03.05.2012. (23:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jedna mami
jednoj majci koja je izgubila svoje dijete, vjera u "nešto" nije nikakva utjeha. majka hoda, diše, životari, sa zauvijek otvorenom ranom, koja: ili jako boli ili nepodnošljivo boli!
07.05.2012. (19:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
I ja se zatičem sve više kako samo "prošetam" i tvojim ali i svojim blogom. Strepim da je to zbog odmaka vremena, strepim da ne zaboravim i jedan dan.... ali točno kažeš, "predstava" je završila, zastor se spustio za sve osim za nas. Pa onda nemamo kome pričati. Pa smo zašutjele. A bol je jednaka, ponekad pomislim i veća jer sad znamo ono što smo u prvo vrijeme odbacivale. Da ih nema više, da se čudo neće desiti, da nećemo moći popraviti. Ispod moje se kože stvorilo ogromno jezero bola i suza, zagrebem li je.....
27.05.2012. (17:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Da, da.. i dalje koljena klecaju i cijelo biće naše vrišti. Samo što smo to naučile vješto skrivati. Boli i dalje, boli i više.. boli do neba.
31.05.2012. (16:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
izabela
Draga gospođo, zelim vam puno snage i vjere u zivot vjecni, ne mogu shvatiti zasto se ovakve tragedije događaju, ponekad navratim na vas blog, i ne mogu vjerovati da na vremenskoj crti vec pise 5 godina...znam da ne postoje rijeci utjehe, i sad ne znam sto bih napisala, ali isto zelim nesto, zelim vam reci da pokusavam suosijecati svama, znam da je nemoguce shvatiti kroz kakvu bol prolazite jer nisam iskusila nista slicno, ali htjela bit reci da mi je neizmjerno zao... zelim vam sve najbolje..
topli pozdrav iz Dubrovnika
08.06.2012. (01:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dino_92
Draga gospođo Sandra, bilo mi je čudno malo kada niste ništa pisali skoro 3 mjeseca, evo ponovno se javljam i tu sam uz vas. Blog vam je predivan, i nemojte ga prsetati pisati. Imali ste prekrasnu kćer, i još je imate, samo na drugačiji način. Meni je recimo nemoguče to objasniti, da poslije života nema ničega, jer činjenica je - neki pate, neki su sretni, neki bogati, a neki siromašni...i nemoguče je da nema ničega poslije života...kada se nismo rodili, jednostavno nismo postojali, ali sada živimo i tu si nemogu zamisliti da ni onda NE POSTOJIMO nakon života. Tako ja razmišljam na to i lakše mi je nekako..i ja sam gledao na RTL exkluziv tabloidu o tom čovijeku koji je putem tih frekvencija čuo glas svoje kćeri i čak komunicirao, ovo je stvarno interesantno i više budi svijest da nas ima i dalje,, samo u nekom drugom obliku..dimenziji..i da, ja vjerujem u to. Lijep pozdrav i nastavite sa ovim blogom i dalje. :)
03.05.2012. (23:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jedna mami
jednoj majci koja je izgubila svoje dijete, vjera u "nešto" nije nikakva utjeha. majka hoda, diše, životari, sa zauvijek otvorenom ranom, koja: ili jako boli ili nepodnošljivo boli!
07.05.2012. (19:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
emocija
I ja se zatičem sve više kako samo "prošetam" i tvojim ali i svojim blogom. Strepim da je to zbog odmaka vremena, strepim da ne zaboravim i jedan dan.... ali točno kažeš, "predstava" je završila, zastor se spustio za sve osim za nas. Pa onda nemamo kome pričati. Pa smo zašutjele. A bol je jednaka, ponekad pomislim i veća jer sad znamo ono što smo u prvo vrijeme odbacivale. Da ih nema više, da se čudo neće desiti, da nećemo moći popraviti. Ispod moje se kože stvorilo ogromno jezero bola i suza, zagrebem li je.....
27.05.2012. (17:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stelina mama
Da, da.. i dalje koljena klecaju i cijelo biće naše vrišti. Samo što smo to naučile vješto skrivati. Boli i dalje, boli i više.. boli do neba.
31.05.2012. (16:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
izabela
Draga gospođo, zelim vam puno snage i vjere u zivot vjecni, ne mogu shvatiti zasto se ovakve tragedije događaju, ponekad navratim na vas blog, i ne mogu vjerovati da na vremenskoj crti vec pise 5 godina...znam da ne postoje rijeci utjehe, i sad ne znam sto bih napisala, ali isto zelim nesto, zelim vam reci da pokusavam suosijecati svama, znam da je nemoguce shvatiti kroz kakvu bol prolazite jer nisam iskusila nista slicno, ali htjela bit reci da mi je neizmjerno zao...
zelim vam sve najbolje..
topli pozdrav iz Dubrovnika
08.06.2012. (01:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stelina mama
Hvala Izabela
10.06.2012. (12:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...