Komentari

diogenovabacva.blog.hr

Dodaj komentar (11)

Marketing

  • alexxl

    Ni jedan komentar??????
    Ccccccccccc.
    Pa bar je post kratak sažet pregledan.
    Čudno, zbilja čudno, no eto mene spasioca!
    Sad bar imaš jedan komentar.

    avatar

    21.04.2012. (07:58)    -   -   -   -  

  • Joanna has left Stepford

    navijanje kao kategorija je nešto sasvim apsurdno...ali tako krasan paravan za sve što se pod tim imenom prešutno tolerira...inače sam za to da se ukine organizirani sport neko vrijeme :) e da ne dođe li ti da uz iza devet sela zapjevaš: Super Trouper beams are gonna blind me
    But I won't feel blue
    (Sup-p-per Troup-p-per)
    Like I always do
    (Sup-p-per Troup-p-per) ;))

    avatar

    21.04.2012. (10:06)    -   -   -   -  

  • Wall

    tvoju 6-dijelnu vivisekciju Zla, ovako rastrančiranu, teško da mogu koherentno i po sekcijama komentirati, umjesto toga nudim trenutne asocijacije na stadionske horde (vivisekciju br.2):

    nacist Juan Peron i stadionska klanja (slično partizanskom filmu Stadion, eskadroni smrti kao stoku skupljaju neprijatelje režima, socijaliste, oponente hunti, žene) i tu siliju, ubijaju i zakopavaju-direktno na stadionima velkih gradova/klubova; i danas se vjerojatno argentinska prvenstva igraju na nečijim neiskopanim kostima;

    fast backward to osnivanje Hajduka, na partizanski nogomet i partizanski otpor nacizmu- nogomet, kao izraz solidarnosti i otpora, masa navija za Dobro, a ne Zlo (Malo misto, Montevideo - bog te video, itd); Kad je tzv.navijački fašizam s ulica upregnut u Zlo? kad je licemjerni Boban udario milicajca na čuvenoj utakmici- kad je rulja nanjušila raspadanje leša Jugoslavije i pravilno napipala da (konačno nekažnjeno) najgore iz sebe smije izbaciti javno, pred svima, zaštićena masom istih krvoločnih sudrugova...istina, neki su možda bili vođeni tek benignim nacionalnim zanosom (digresija- je li to oksimoročina teška?), ali vjerujem da je većina ostrašćenih već tada jednostavno dala oduška mržnji- protiv Srba, nehrvata, socijalizma (kontra svojem ndh-nacizmu otaca)...možda je bilo i mrvica običnog nezadovoljstva presporim skokom u raj kapitalizma? ne znam, Osamdesete su bile vrhunac svega;

    nakon Bobana, nekažnjenog, podsticanog, nagrađivanog, opjevanog udaranja po polugama zakona, stadionske horde dobile su svog sveca, neoustaški planeri i budući hdz-ovci odličan 'medij'- stadioni su postali kao Fejsbuk -nezaustavljivo širenje i manipulacija, ali i udarna pesnica.....

    uz sitnu lovu, besplatno pivo i ulaznice, poneku večeru i free-pass u backstage (u svlačione, da vide svoje junake) stvorene su jezgre navijačkih torcida/kohorti/ legija...kapoi koji će za sitni ćar organizirati desetke tisuća amorfne mase, za 'talasanje', za hu-hu-hukanje,za bananiranje,za ustaški pozdrav, skandiranje, baklje.... ako treba, za kidanje stolica i udaranje protivnika....

    dva su osnovna impulsa stadionskim divljacima: nekažnjena mržnja i osjećaj pripadnosti nečem širem/bandi koja štiti od isto misli, a ima poluge vlasti da štiti od sankcija... idealni sturm abteilung (SA), ili budući SS...

    avatar

    21.04.2012. (13:30)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    Ja sam dvaput bio na nogometnoj utakmici, oba puta u osječkome Gradskom vrtu u prvoj polovici osamdesetih (u osnovnoj školi). Prvi put na tribinama, igrali su Debeli protiv Mršavih, pobijedili su Debeli. Nijedan gol nisam vidio jer sam prodavao zjake po oblacima i drugdje, a reprize zgoditka nije bilo. Drugi put iza gola, dohvaćao sam lopte. Osijek je pobijedio Vojvodinu 5 naprema 1. Puno mi je zanimljiviji od nogometa bio spidvej oko pomoćnog stadiona; narkotizirao sam se mirisom šljake i benzina. S prijateljem sam satima sjedio na betonu i buljio u ta hipnotizirajuća ovalna kruženja neuglednih motocikala. Baš se pitam hoće li RIGOLETTO - 3 biti SVADBA. :-) Nezaboravna su ta svadbena iskustva s hvatanjem u kolo i urlikanjem ustaških pjesama. :-) Nazočio sam jednoj, ali vrijednoj, tamo negdje krajem devedesetih, u Osijeku. Postoji li svadbeni PTSP?

    avatar

    21.04.2012. (23:50)    -   -   -   -  

  • NF

    crnogorci su superiorna nacija, imaju nikšićko pivo

    avatar

    22.04.2012. (07:38)    -   -   -   -  

  • lion queen

    Možda bi imao nešto drukčiji pogled na svijet da si sjedio na Partizanovim ili Zvezdinim trbinama u Beogradu.

    avatar

    22.04.2012. (14:21)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    WALL - Desni stav prema svijetu moglo bi se definirati kao onaj kojem je glavno obilježje užitak u napredovanju zajednice (Nietzsche: ''buđenje osjećaja moći zajednice, uslijed čega odvratnost pojedinca nad sobom biva omamljena užitkom u napretku zajednice''). Ono čuveno: Kol'ko nas ima! Jebote, kol'ko nas ima! - sreća u rastu na kvantitativnoj bazi: ne gle kakvi smo, nego gle koliko nas je (a suprotnoj strani: Malo vas, malo vas je - pi-čki-ce!).
    Pojedinac je zadovoljan jer je dio kolektiva koji je brojan, kojeg puno ima i dakle je moćan - i u kojem sve njegove osobne kvalitativne značajke izuzev navijačkog žara postaju irelevantne. On se, da bi dostigao vrijednost i respekt, više ne mora ničim vlastitim odlikovati, ne mora sâm imati vrlinu, znanje, vještinu, igru, sposobnost; umjesto toga borit će se i tući u slavu skupnosti s kojom se identificirao, navijat će za nju: samo da mu ona bude jača, moćnija, veća, ponosnija, uspješnija.
    Ako je npr. Hajduk - kao simbol Splita i Dalmacije - uspješan i velik, ako je pobijedio, ako je nešto osvojio, to je kao da je i on osobno malo narastao: u svojstvu Splićanina i Dalmatinca. Ako reprezentacija - onda u svojstvu Hrvata itd. Stopostotna identifikacija s Našom Stranom, a na kojoj je, pošto je Naša, uvijek i sam Bog, nezaustavljiv s desnog krila.

    avatar

    22.04.2012. (14:45)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    LION QUEEN - Za početak se osvrni na odgovor Wallu, u kojem konstatiram da postoje ljudi koji osobnu taštinu (kakvu svi imamo) plasiraju ne kroz osobne odlike (vlastiti pojedinačni kvalitet), nego kroz užitak u rastu kolektiva s kojim se identificiraju (skupni kvantitet). Takvi ljudi imaju nezdravu, ovisničku potrebu za pripadanjem ''svojima'', da se utope u matičnom kolektivu.
    Gdje rastu takvi ljudi? Isključivo, u Dalmaciji, Hrvatskoj? Ne, nego posvuda, dakako. Gdje ima ljudskog roda, ima i njih. Svugdje i uvijek određen postotak ljudi patit će od te patologije - u općem smislu čak ultravećinski postotak, a u specifično ''navijačkom'' žanru (koji je korak dalje u istom prvacu, radikalizam skupnosti) također uopće ne zanemariv postotak. Takvi npr. rastu u Dalmaciji, pa navijaju za Hajduk i hrvatsku reprezantaciju. Ali rastu i u Zagrebu, pa navijaju za Dinamo i hrvatsku reprezentaciju. Osnovno razlikovno obilježje potonjih je da gone i razbijaju prve, a prvih da gone i razbijaju potonje. Pa ipak su to jedni te isti ljudi! Pratiš me? U stratifikaciji ukupnog splitskog društva, navijači Hajduka bit će onaj isti udio (prema temeljnoj psihodinamici) koji će u stratifikaciji ukupnog zagrebačkog društva činiti navijači Dinama. Baja koji se rodio i odrastao kao žestoki BBB (koji mrzi Torcidu) jer se rodio i odrastao u Zagrebu, da se kojim slučajem rodio i odrastao u Splitu, rodio bi se i odrastao kao žestoki Torcidaš (i mrzio BBB-ovce). To je jedan te isti mentalni habitus, isti pogled na svijet; razlika se svodi na banalan zemljopisni fakt.
    Pitaš da prenesemo princip i preko istočne granice? Može, nema problema. Na Partizanovim ili Zvezdinim tribinama u Beogradu drukčiji pogled na svijet od mene imali bi isti ovi tipovi koji i na tribinama Poljuda imaju drukčiji pogled na svijet od mene. A ja bih, također, imao isti ovaj koji sam imao i na Poljudu. Da sam kojim slučajem rođen u Beogradu, odrastao u Beogradu, obilježavalo bi me to isto dezertersko iskustvo u odnosu spram ''svojih'', skanjivao bih se i gadio tog pritiska da im pripadam, da budem kao oni, na potpuno identičan način kao što se tu gadim pritiska da pripadam i budem kao ovi.
    Evo raščlanit ću ti:
    (premisa 1) na Poljudu su se navijački goropadili ljudi koji imaju potrebu uskočiti u skupnu rijeku sa ''svojima'' (ili barem nemaju u tijelu dovoljno protuotrova);
    (premisa 2) da su se ti isti ljudi rodili u Beogradu umjesto u Splitu, i dalje bi, pošto suštinski takvi, imali potrebu utopiti se u matičnom kolektivu, među ''svojima'' (samo bi ti ''svoji'' sada bili oni tamo, a ne ovi ovamo);
    (konkluzija) ti isti veliki ''hajdukovci'', samo da su se kojim slučajem rodili u Beogradu, bili bi... dobro, razdijelili bi se na ''grobare'' i ''delije'', no u oba slučaja navijali bi ne više za hrvatsku, nego sad za srpsku reprezentaciju.
    Jesi uhvatila drastičan moment ovoga što govorim? Točno kao da ih vidim: upravo ti što su najgorljiviji Torcidaši i Hrvatine, što se najviše groze srpstvu, bili bi tamo najgorljiviji Grobari i Velikosrbi. A i ovako su braća po mentalnom sklopu - ti što se najslađe međusobno biju.
    Jesi ti, Lionice, uopće uhvatila centralnu ideju posta? Da je najtemeljnija podjela među ljudima ona na većinske ''desne'', bijele ovce (definirane time da se dobro osjećaju među ''svojima'') i manjinske ''lijeve'', crne ovce (definirane time da se loše osjećaju među ''svojima''). Ljudi koji se rode s ''desnim'' mentalnim sklopom svugdje bi bili takvi, njihovi bi ih primarni, najbazičniji instinkti tjerali da se guraju biti uklopljene bijele ovce i, okruženi svima što dižu desnice, također dižu desnice - ma gdje da su. I u Splitu i u Zagrebu i u Beogradu i u Tunguziji oni bi se dobro osjećali među ''svojima'', dizali bi desnice među ostalima koji dižu, morali bi, jedino tako mogu živjeti, duboko u sebi nose taj imperativ, rađaju se takvima. I obratno, kad već pitaš za mene, ovakvi kao ja se nigdje ne bi dobro osjećali među ''svojima'', pa onda ni na tribinama Partizanovim ili Zvezdinim.
    Ostavio bih da si sama izvedeš daljnju konkluziju, ali s obzirom na spektakularno neinteligentnu opasku koju si dala, nisam siguran da ćeš to učiniti, pa ću ti za svaki slučaj nacrtati. Iskazavši nemogućnost objektiviranja iznad logike ''naši'' i ''njihovi'' kao neodvojivi dio svog mentalnog sklopa bijele ovce, kao dobar vojnik i vjernik u ovdašnje narative, pozitivno si dokazala da bi upravo ti, samo da si se kojim slučajem tamo rodila, na beogradskim stadionima gorljivo klicala domaćima, bivajući dobar vojnik i vjernik tamošnjih narativa. Analogno: upravo iz toga što ja ostajem nevjernik i dezerter na Poljudu, proizlazi da bih, da sam se kojim slučajem tamo rodio, jednako bio nevjernik i dezerter i u Beogradu.

    avatar

    22.04.2012. (18:25)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    Reći ću i više. Idemo dalje na politiku. Jer ovo i jest politika. Takvi kao ti, Lionice, jedni te isti s obje strane, su oni koji i jesu pogrijavači međusobne zle krvi (po istom obrascu kao što BBB i Torcida mlate jedni druge, iako su pripadnici navlas istog plemena Kretena, u dlaku isti u glavama, ista kućica u socijalnoj stratifikaciji.)
    Taj mentalitet očituje se i u tvojoj gornjoj rečenici - u njenom podtekstu, naime, stoji nerazumijevanje mogućnosti da bi netko bio ''ničiji'' - može se biti samo ili ''naš'' ili ''njihov'', to je dakle mentalitet u kojem se uvijek mora biti nečiji. Samo to taj mentalitet razumije: nekritičko pripadanje nekom apstraktnom kolektivitetu.
    Znaš li što in ultima linea proizlazi, prvo iz tvoje rečenice, a zatim i iz tvog deklariranog gledanja raznih tuđmana ili noraca kao svojih heroja (a ne zločinaca)? Proizlazi, samo si dozvoli da spojiš dva i dva, da bi ta ista ti - sa svim jednakim mentalnim značajkama, s apsolutnom nemogućnošću objektiviranja iznad logike ''naši'' i ''njihovi'' - rodivši se kojim slučajem tamo, iza Drine, kao sunarodnjakinja mladića ili šešelja, među ''svojima'' gledala i njih, a ne mogavši se objektivirati, nekritički pripadajući sada tom kolektivitetu, nužno bi tada oni bili tvoji heroji (a ne zločinci).
    O, da, sve to proizlazi iz jedne jedine tvoje rečenice. Samo treba znati čitati.
    S tobom razgovaram s jednakim odiumom kao što bih i s onima koji proklinju antisrpski Haag što raspisuje tjeralice za glavama Mladića, Karadžića...
    Pođi, Lionice, do prvog ogledala i vidi u sebi nekoga tko bi '91 u Beogradu razgaljeno bacao cvijeće pod Miloševićeve tenkove. Ja gledam.
    To je točno ta ista meta, isto odstojanje između tebe i onih kojih se najviše groziš.

    avatar

    22.04.2012. (19:01)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    pero, pazi nema komentara, hvala, ALEXXL, spasio si mi post :)
    JOANNČE - dobar uoč :D
    MARIANO - neće se zvati Svadba, ali bit će svatova ;)
    NF - nemam ništa protiv nikšićkog, ali gdje je tu veza, gdje je spona ''naših'' oko mene i ''njih'' s druge strane s crnogorskom superiornošću, crnogorske superiornosti s porazom Budućnosti, a poraza Budućnosti s nikšićkim pivom, kakve vajde imam ja na tribinama od nikšićkog piva?

    avatar

    22.04.2012. (21:50)    -   -   -   -  

  • Alžbeta Bathory

    '91. ja i moja najbolja frendica Milica uputismo se na Koševo gledati FK Sarajevo protiv FK Crvene Zvezde.
    (u zagradi: ma jes klinac, uputismo se mi gledati "zgodne" navijače, al' 'ajmo iz ove perspektive uzeti da je utakmica bila predmet našeg interesa).
    I obje ćemo u Delije (ona je zaljubljena u vođu koji se zvao neznamvišekako, a moguće je i da su navijačice imale svoj naziv nitogasenesjećam). Sjeverna ili južna tribina, zaboravila sam i to pravilo guzeljanja navijača na tribinama gostujuće ekipe.
    Negdje na polovici prvog poluvremena krenula je bakljada, a u smogu i prašini izvukla se i hrvatska zastava.
    Pa je zapalilo.
    Pa došla milicija.
    Pa krenula makljana.

    Izvukle smo nekako živu glavu, očigledno, al to nije bitno za ovu priču.

    Poslije toga dogodilo se Sarajevo.

    I evo, dogodila se i 2012., dvadeset i jedna godina poslije.

    Priča: ista.
    S tom razlikom da su tada, paz vamo: Muslići navijali za Zvezdu i palili Rvacku Zastavu. WTF?? Ok, bilo je i Srba i Hrvata (!), pa mi sad, iz ove perspektive, još i "logičan" taj fudbalerski rat. Ali Muslići, ček malo??
    (i to se, kasnije, pokazalo, kao, "logičnim", ali u tom trenutku je bilo, lajk: WTF?)

    Enivejz, ja sam već tada počela pomalo bljuckati.
    Bljuckala sam na tu nacionalnu razgaljenost koja nije imala uporište niti u jednoj naciji. Bljuckala sam na to krdo ovaca bez mišljenja i karaktera, bez stava i opredijeljenosti po pitanju opredijeljenosti (svak sa svakim, tko koga dograbi, prvo će se kresnu, onda će se tuku; nije bitno, u smogu se ionako niš' ne vidi). Bljuckala sam na tu lijevodesnu i desnolijevu ekipu koja se okretala kako vjetar puše.

    Danas volim misliti kako sam sretna što me povijest naučila da je riganje okej. Gdje god nađeš zgodno mjesto, tu plod svoje utrobe posadi. I ja ću se rado pridružiti.

    avatar

    20.06.2012. (12:34)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...