diogene nešto bih te zamolila. bila sam odsutna i tek sam sinoć nakon dva tjedna bacila oko na net i blog. kako je već bilo kasno, samo sam nabrzake škicnula ekipu i skužila da si na moju radost objavio novi post. još sam se više oduševila krenuvši ga čitati i preletivši letimično i ostatak, no nisam ga sinoć uspila dovesti do kraja, oči su me izdale (stvarno sam bila preumorna). svratih evo sada s namjerom dovršiti posao (jer kad čitam, ne volim brzati, volim čitati na miru i temeljito), ali si me zeznuo jer vidim da si se u međuvremenu odlučio na nastavke. sada se osjećam hendikepirano, već sam počela formirati komentar i neke ideje, a sad kao da sam pojela već pola torte, ali još uvijek ne znam od čega je, jer mi ju je zaigran netko maznuo ispred nosa ;0) bi li molim te vratio cijeli tekst? nema veze što je opširan, meni to ne smeta, niti me ometa. samo neka bude vidljiv u arhivi, da ga pročitam do kraja, pliz? vjerujem da to ne bi omelo objavu u nastavcima, jer si ionako postavio opciju da trenutno bude vidljiv samo aktualan post? no bez presinga, neću inzistirati ako zadržiš trenutan koncept. valjda ću se morat žedna strpiti. i tako 6X. bez presinga, zaista ;D
20.04.2012. (15:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
e, da, i jedna molba - ako ćeš komentirati, onda gore (da mi se ne rasipa diskusija, a i obrisat ću ovdje opet sve činove nakon što dovršiš posao, pa ne bi imalo smisla)
21.04.2012. (12:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ma da samo znaš kakav mi je argument jutros pao na pamet (a svašta i meni pada na pamet), da sam se uhvatila smijati sama sa sobom. morat ću ga s tobom podijeliti, no da sad ne duljim, lako ću ja poslije nadodati, evo, sad možeš brisati. eh da, i hvaaaaala! ;0)
21.04.2012. (15:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
argument ostadoh ti dužna onaj argument kojim sam te mislila nagovarati dok sam se još bavila mišlju kako uvjeriti diogena da vrati svojih ruku djelo (a sve kao bez presinga dok zvuk moje preše u pozadini cijelo vrijeme tiho pjeva pres-pres-pres-pres). pade mi naime na pamet da ti nama redovnima nanosiš ni manje ni više nego duševnu bol ;D aha, jer vidiš, to je kao da Picasso stvori svoje remek-djelo i izloži ga očima javnosti u najprestižnijem pariškom salonu. ali se preko noći zbog nečeg predomisli te ga odluči raskomadati. i onda ga tako, raskomadano i necjelovito, nadalje prezentira/prodaje zainteresiranim ljubiteljima umjetnosti. komadić po komadić. zloćkasto, "sa kioska", gulikožerski ;0) sada mi recimo pokazuje lampu, i lampa je sama za sebe stvarno famozna, nemam riječi, lampa i po`. a sutra samo onog bika na lijevo, koji je vau-vau-vau, ono, bičina. ali za mene/nas, koji prije te kobne noći autorove prijelomnice vidjesmo cijelu kompoziciju - je gotovo. kasno. za nas je kasno. mi to djelo ne možemo više doživljavati, „vidjeti“ niti komentirati osim kao cjelovito, osim kao Guernicu. ono je naime već zaživjelo, ono je zaživjelo kao cjelovito čim je kao cjelovito pročitano od prvog dolutalog čitača. mogu se diviti i lampi i biku, mogu formirati mišljenje o tim izvučenim segmentima, mogu izvući povećalo i pisati eseje o divoti detalja, preciznosti njihovih linija, mogu od njih tvoriti muzejske postere i štancati plakate. ali bez ostatka slike koju smo „nažalost“ već vidjeli i za koju znamo da je tamo, oni ostaju „samo“ dijelovi, detalji One/Jedne slike, njeni okrnjci. kao što bi sada i naši komentari tih detalja, bili okrnjci komentara cijele slike. sad ne znam kud bih sa komentarom, gdje s njim, gdje ga smjestiti, kamo prispodobiti. jer ja već vidjeh i sada znam da tamo negdje postoji i konj, i prozor na desno, i nečije stopalo u kutu, i nečije lice u kriku, etc. bez konja, prozora i stopala u kutu, ona cjelovita slika sada egzistira i odjekuje u nama kao sjećanje na cjelovito djelo, koje sada vidimo bolno raskomadano, okrnjeno. već objavljeno djelo u nama traži pravo na svoje izvorno cjelovito postojanje (sjetih se Ridleya Scotta koji godinama nije odustajao od svoje, izvorne verzije Blade Runnera, a u kojega su producenti grubo intervenirali. shvaćam zašto nije odustao). i onda sam te za kraj, ruko koja pišeš, onako pirandellovski htjela dokusuriti i glasom tvoga vlastitog djela (u mašti baš igrah prljavo): Ta crni oče, što mi napravi?! Ti crno pero iz nesritnje ruke koja me je napisala, ma što me ovako iskasapi? A moje pravo na život? A moje pravo na cjelovitost, samostalnost, integritet, samoopstojnost i ostale popularne bljakovite izraze? Zašto mi to oče učini, kad ti ništa nisam skrivilo, već "samo" ovako savršeno i opsežno iskočih iz tvoje kolebljive glave? Ako su moj čin rađanja ili oblik nekakav grijeh i krivica, onda je na tebi, ta ti me stvori. Na svijet sam došao cio, pa ako me takvog stvori, što mi sad organe odsijecaš? Ostavi mi ekstremitete, nemoj me činiti invalidom, pusti me da kročim cjelovit i svoj u svijet u koji si me cjelovitog i svog odaslao. Daj mi da razgovaram sa svojim ljudima. Daj mi oče šansu da se dokažem, i brate ne zajebavaj! i to je bio trenutak kad sam se nastavila smijati sama sa sobom. i sobom i sobom ;0)
22.04.2012. (10:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Oj, MODESTI! - najprije ti hvala što si me ovako divno nahvalila, picasso-remekdjelo-famozno-vauvau i ostali epiteti od kojih se prosto zarumenih. A sad na stvar. Ima sigurno nešto u tome što kažeš. Pogotovo razumijem ovo o tome kako je sad vama redovnima teže komentirati cjelinu (no, to me osobno i ne zabrinjava toliko, evo recimo više sam nego zadovoljan ovakvim tvojim osvrtom). Mogu ti s druge strane prikazati i kako se to meni u glavi posložilo da sam odlučio ipak rascjepkati. Ako ćemo nastaviti kroz tvoju alegoriju, svakako da bi predstavljalo veliki problem kada bi slikar svoju veliku kompoziciju raskomadao pa prodavao kupcima u 6 dijelova, nekome lampu, nekome bika na lijevo, nekome konja, nekome prozor na desno, nekome stopalo u kutu, nekome lice u kriku. Svakome od 6 kupaca koji bi si na zid okačili po fragment, prethodno vidjevši cjelinu, predstavljalo bi to, kako kažeš, duševnu bol. To razumijem. No to je i točka na kojoj mislim da analogija ne odgovara. U mom slučaju fragmenti neće otići svaki na svoju stranu, da ih se ne može više nikada vidjeti kao cjelinu. Povukao bih drugačiju analogiju. Zamislimo galeriju u kojoj je slikar izložio cijelu kompoziciju (koji su se zatekli tamo mogli su to vidjeti), a zatim ju raskomadao na 6 dijelova, ali ne odaslavši ih na 6 krajeva svijeta, nego vraćajući ih jedan po jedan svakoga nazad na njegovo mjesto, gdje se prvotno i nalazio, sve dok se u konačnici, postavljanjem i posljednjeg dijela, kompozicija ponovo ne stvori kao cijela. Ideja je u tome da 6 postova ide jedan iznad drugog, što na kraju biva upravo isti redoslijed kao i kad bi post bio jedan cjeloviti. U arhivi će, nadalje, biti šest linkova umjesto jednog - ne vidim kako će to biti problem za preglednost zahvaćanja okom cjeline - na svakoga se može kliknuti, a osim toga, kad se jednom klikne na bilo kojeg prikažu se ispod i iznad i ostali postovi/dijelovi, dakle potpuno jednako kao da je samo jedan veliki post (ukoliko se komentari isključe). I sad prijelomni razlog. Kao što si sigurno primijetila, ja se često u svojim postovima pozivam (linkom) na svoje prethodne postove, pošto ih većina iz arhive jedni s drugima čine organsku cjelinu. Bitno mi je to kao mogućnost, da ne bih morao neke stvari uvijek iznova pisati. (Nije li to bilo tako bezveze i zamorno u pisanju, prije izuma linkanja? - kada bih pisao tiskanu knjigu, taj bi me problem jako mučio. :)) A kada je post jako dugačak, takvo linkanje postane slabo funkcionalno ukoliko se linkom želim referirati samo na jedan konkretan dio posta, jer s ostatkom nema neke veze. Odat ću ti još jednu tajnu: ova kompozicija proizašla je iz prvotno skroz zasebnih činova. Prvi i drugi su, recimo, bili pisani kao dijelovi neka druga dva posta - koji još nisu objavljeni, ali se nadam da što skorije hoće. Kad sam ih pisao, ni u snovima nisam imao da će jednog dana ugledati svjetlo dana kao dijelovi jednog ovakvog posta. I sad, umjesto da budu digresije u svojim prvotnim postovima, shvatio sam da ovdje idu još bolje, a tamo će ostati prisutni samo kao linkovi. Ali da bih ih mogao tada efikasno polinkati (i uostalom u još raznim prilikama), morao sam ih sada izdvojiti kao zasebne postove. Kuiš?
26.04.2012. (20:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kužim! ;0) postupak je praktične naravi. a nemam frke ni s tim da Picasso zarotita svoje platno za 90°, bilo na lijevo, bilo na desno, ili čak naglavačke za 180°, na umjetniku je da se igra. prepoznajem i pozdravljam i taj kreativni duh. živio!
26.04.2012. (23:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MODESTI BLEJZ
diogene nešto bih te zamolila. bila sam odsutna i tek sam sinoć nakon dva tjedna bacila oko na net i blog. kako je već bilo kasno, samo sam nabrzake škicnula ekipu i skužila da si na moju radost objavio novi post. još sam se više oduševila krenuvši ga čitati i preletivši letimično i ostatak, no nisam ga sinoć uspila dovesti do kraja, oči su me izdale (stvarno sam bila preumorna).
svratih evo sada s namjerom dovršiti posao (jer kad čitam, ne volim brzati, volim čitati na miru i temeljito), ali si me zeznuo jer vidim da si se u međuvremenu odlučio na nastavke. sada se osjećam hendikepirano, već sam počela formirati komentar i neke ideje, a sad kao da sam pojela već pola torte, ali još uvijek ne znam od čega je, jer mi ju je zaigran netko maznuo ispred nosa ;0) bi li molim te vratio cijeli tekst? nema veze što je opširan, meni to ne smeta, niti me ometa. samo neka bude vidljiv u arhivi, da ga pročitam do kraja, pliz? vjerujem da to ne bi omelo objavu u nastavcima, jer si ionako postavio opciju da trenutno bude vidljiv samo aktualan post?
no bez presinga, neću inzistirati ako zadržiš trenutan koncept. valjda ću se morat žedna strpiti. i tako 6X. bez presinga, zaista ;D
20.04.2012. (15:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
evo samo za tebe, MODESTICE, nestrpljivice ;) (javi kad svršiš)
21.04.2012. (12:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
e, da, i jedna molba - ako ćeš komentirati, onda gore (da mi se ne rasipa diskusija, a i obrisat ću ovdje opet sve činove nakon što dovršiš posao, pa ne bi imalo smisla)
21.04.2012. (12:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MODESTI BLEJZ
ma da samo znaš kakav mi je argument jutros pao na pamet (a svašta i meni pada na pamet), da sam se uhvatila smijati sama sa sobom. morat ću ga s tobom podijeliti, no da sad ne duljim, lako ću ja poslije nadodati, evo, sad možeš brisati. eh da, i hvaaaaala! ;0)
21.04.2012. (15:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MODESTI BLEJZ
argument
ostadoh ti dužna onaj argument kojim sam te mislila nagovarati dok sam se još bavila mišlju kako uvjeriti diogena da vrati svojih ruku djelo (a sve kao bez presinga dok zvuk moje preše u pozadini cijelo vrijeme tiho pjeva pres-pres-pres-pres). pade mi naime na pamet da ti nama redovnima nanosiš ni manje ni više nego duševnu bol ;D
aha, jer vidiš, to je kao da Picasso stvori svoje remek-djelo i izloži ga očima javnosti u najprestižnijem pariškom salonu. ali se preko noći zbog nečeg predomisli te ga odluči raskomadati. i onda ga tako, raskomadano i necjelovito, nadalje prezentira/prodaje zainteresiranim ljubiteljima umjetnosti. komadić po komadić. zloćkasto, "sa kioska", gulikožerski ;0) sada mi recimo pokazuje lampu, i lampa je sama za sebe stvarno famozna, nemam riječi, lampa i po`. a sutra samo onog bika na lijevo, koji je vau-vau-vau, ono, bičina. ali za mene/nas, koji prije te kobne noći autorove prijelomnice vidjesmo cijelu kompoziciju - je gotovo. kasno. za nas je kasno. mi to djelo ne možemo više doživljavati, „vidjeti“ niti komentirati osim kao cjelovito, osim kao Guernicu. ono je naime već zaživjelo, ono je zaživjelo kao cjelovito čim je kao cjelovito pročitano od prvog dolutalog čitača. mogu se diviti i lampi i biku, mogu formirati mišljenje o tim izvučenim segmentima, mogu izvući povećalo i pisati eseje o divoti detalja, preciznosti njihovih linija, mogu od njih tvoriti muzejske postere i štancati plakate. ali bez ostatka slike koju smo „nažalost“ već vidjeli i za koju znamo da je tamo, oni ostaju „samo“ dijelovi, detalji One/Jedne slike, njeni okrnjci. kao što bi sada i naši komentari tih detalja, bili okrnjci komentara cijele slike. sad ne znam kud bih sa komentarom, gdje s njim, gdje ga smjestiti, kamo prispodobiti. jer ja već vidjeh i sada znam da tamo negdje postoji i konj, i prozor na desno, i nečije stopalo u kutu, i nečije lice u kriku, etc. bez konja, prozora i stopala u kutu, ona cjelovita slika sada egzistira i odjekuje u nama kao sjećanje na cjelovito djelo, koje sada vidimo bolno raskomadano, okrnjeno. već objavljeno djelo u nama traži pravo na svoje izvorno cjelovito postojanje (sjetih se Ridleya Scotta koji godinama nije odustajao od svoje, izvorne verzije Blade Runnera, a u kojega su producenti grubo intervenirali. shvaćam zašto nije odustao). i onda sam te za kraj, ruko koja pišeš, onako pirandellovski htjela dokusuriti i glasom tvoga vlastitog djela (u mašti baš igrah prljavo):
Ta crni oče, što mi napravi?! Ti crno pero iz nesritnje ruke koja me je napisala, ma što me ovako iskasapi? A moje pravo na život? A moje pravo na cjelovitost, samostalnost, integritet, samoopstojnost i ostale popularne bljakovite izraze? Zašto mi to oče učini, kad ti ništa nisam skrivilo, već "samo" ovako savršeno i opsežno iskočih iz tvoje kolebljive glave? Ako su moj čin rađanja ili oblik nekakav grijeh i krivica, onda je na tebi, ta ti me stvori. Na svijet sam došao cio, pa ako me takvog stvori, što mi sad organe odsijecaš? Ostavi mi ekstremitete, nemoj me činiti invalidom, pusti me da kročim cjelovit i svoj u svijet u koji si me cjelovitog i svog odaslao. Daj mi da razgovaram sa svojim ljudima. Daj mi oče šansu da se dokažem, i brate ne zajebavaj!
i to je bio trenutak kad sam se nastavila smijati sama sa sobom. i sobom i sobom ;0)
22.04.2012. (10:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
Oj, MODESTI! - najprije ti hvala što si me ovako divno nahvalila, picasso-remekdjelo-famozno-vauvau i ostali epiteti od kojih se prosto zarumenih.
A sad na stvar. Ima sigurno nešto u tome što kažeš. Pogotovo razumijem ovo o tome kako je sad vama redovnima teže komentirati cjelinu (no, to me osobno i ne zabrinjava toliko, evo recimo više sam nego zadovoljan ovakvim tvojim osvrtom). Mogu ti s druge strane prikazati i kako se to meni u glavi posložilo da sam odlučio ipak rascjepkati. Ako ćemo nastaviti kroz tvoju alegoriju, svakako da bi predstavljalo veliki problem kada bi slikar svoju veliku kompoziciju raskomadao pa prodavao kupcima u 6 dijelova, nekome lampu, nekome bika na lijevo, nekome konja, nekome prozor na desno, nekome stopalo u kutu, nekome lice u kriku. Svakome od 6 kupaca koji bi si na zid okačili po fragment, prethodno vidjevši cjelinu, predstavljalo bi to, kako kažeš, duševnu bol. To razumijem. No to je i točka na kojoj mislim da analogija ne odgovara. U mom slučaju fragmenti neće otići svaki na svoju stranu, da ih se ne može više nikada vidjeti kao cjelinu. Povukao bih drugačiju analogiju. Zamislimo galeriju u kojoj je slikar izložio cijelu kompoziciju (koji su se zatekli tamo mogli su to vidjeti), a zatim ju raskomadao na 6 dijelova, ali ne odaslavši ih na 6 krajeva svijeta, nego vraćajući ih jedan po jedan svakoga nazad na njegovo mjesto, gdje se prvotno i nalazio, sve dok se u konačnici, postavljanjem i posljednjeg dijela, kompozicija ponovo ne stvori kao cijela.
Ideja je u tome da 6 postova ide jedan iznad drugog, što na kraju biva upravo isti redoslijed kao i kad bi post bio jedan cjeloviti. U arhivi će, nadalje, biti šest linkova umjesto jednog - ne vidim kako će to biti problem za preglednost zahvaćanja okom cjeline - na svakoga se može kliknuti, a osim toga, kad se jednom klikne na bilo kojeg prikažu se ispod i iznad i ostali postovi/dijelovi, dakle potpuno jednako kao da je samo jedan veliki post (ukoliko se komentari isključe).
I sad prijelomni razlog. Kao što si sigurno primijetila, ja se često u svojim postovima pozivam (linkom) na svoje prethodne postove, pošto ih većina iz arhive jedni s drugima čine organsku cjelinu. Bitno mi je to kao mogućnost, da ne bih morao neke stvari uvijek iznova pisati. (Nije li to bilo tako bezveze i zamorno u pisanju, prije izuma linkanja? - kada bih pisao tiskanu knjigu, taj bi me problem jako mučio. :)) A kada je post jako dugačak, takvo linkanje postane slabo funkcionalno ukoliko se linkom želim referirati samo na jedan konkretan dio posta, jer s ostatkom nema neke veze.
Odat ću ti još jednu tajnu: ova kompozicija proizašla je iz prvotno skroz zasebnih činova. Prvi i drugi su, recimo, bili pisani kao dijelovi neka druga dva posta - koji još nisu objavljeni, ali se nadam da što skorije hoće. Kad sam ih pisao, ni u snovima nisam imao da će jednog dana ugledati svjetlo dana kao dijelovi jednog ovakvog posta. I sad, umjesto da budu digresije u svojim prvotnim postovima, shvatio sam da ovdje idu još bolje, a tamo će ostati prisutni samo kao linkovi. Ali da bih ih mogao tada efikasno polinkati (i uostalom u još raznim prilikama), morao sam ih sada izdvojiti kao zasebne postove. Kuiš?
26.04.2012. (20:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MODESTI BLEJZ
kužim! ;0) postupak je praktične naravi. a nemam frke ni s tim da Picasso zarotita svoje platno za 90°, bilo na lijevo, bilo na desno, ili čak naglavačke za 180°, na umjetniku je da se igra. prepoznajem i pozdravljam i taj kreativni duh. živio!
26.04.2012. (23:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...