Jesam, izašla sam, na vlastitu inicijativu. Malo opširnije o tome ću u sljedećem postu, večeras ili sutra. Dobro sam, i to jako dobro, osim što mi je danas neko maznuo novčanik, ali valjda je petak 13. morao odraditi svoj dio. Vjerujem u karmu i očekujem da mi ovo vrati s kamatama :)
Sad što se uvreda tiče na račun stanja... Nisu to u pravom smislu uvrede budući da izvan blogerskog svijeta o tome ponešto, a otkad sam završila u Jankomiru, i podosta, znaju samo meni izrazito bliski ljudi. To su više njihovi dobronamjerni savjeti koji su ponekad izrečeni na malo pregrub način, što uzrokuje kod mene kao i kod Anne Thin Sisley automatsko ograđivanje i povlačenje, što može završiti gotovo kobno. Naučila sam na svojoj koži, zato sam joj i rekla da me može kontaktirati ukoliko želi, jer ne bih htjela da i ona prolazi kroz taj pakao. Nazovimo 'normalni' ljudi, to ne razumiju, ne stavljaju se u našu kožu i naš mozak, već gledaju iz vlastite perspektive i iz te iste perspektive i komentiraju, savjetuju ili što već misle da su ovlašteni reći. Što se tiče osoba kao što je SICK, to mišljenje mi ne znači apsolutno ništa, jer vidim da nije upotrijebio nijednu moždanu stanicu da malo zastane i razmisli. S druge strane, razumijem, vidi blog kao prijetnju mlađim generacijama, kao opasnost, budući da su ljudi sami po sebi, iako ne svi, povodljivi. Osobno stojim pri tome da svatko ima svoj mozak i može razlučiti što želi, a što ne želi, kao i što je dobro, a što nije dobro za njega. Znam da ovo što radim nije dobro za mene, pokušavam se boriti, ali nekako je ta druga Ja još uvijek jača, tako da iako sam odustala od hospitalizacije na Jankomiru, koja je ionako bila pri kraju, od liječenja i daljnje grupne psihoterapije nisam.
Moje iskustvo sa Jankomirom je pozitivno, bar što se tiče odjela X. O akutnom ne želim ni govoriti, budući da sam bila na njemu samo nekoliko dana i nije nešto najljepše što sam doživjela. Desetka je jako dobro organizirana, psihijatrice koje rade su profesionalne i pristupačne, a cijelo osoblje je tako organizirano da zamjete i najmanju promjenu raspoloženja i sami se nude za razgovor ukoliko je to nekome potrebno i naravno, ukoliko želi. Postoje dvije male grupe od po 10-15 pacijenata, što oscilira ovisno o otpustima i prijemima i koje mogu biti različite. Srećom sam dopala u grupu koja je jako dobro funkcionirala. Stvarno smo si bili podrška, izvlačili jedni iz drugih stvari koje su nas mučile, a koje si ne bi priznali. Meni osobno je dosta pomoglo jer sam uvijek imala problema sa pričanjem o vlastitim problemima, a tamo sam bila doslovno primorana, i na taj način saznala dosta o sebi. S druge strane, grupa do nas je imala dosta nesuglasica, svađa i burnih reakcija, no i to je dio liječenja. Svatko ti može bubnuti u lice što god hoće i na koji god način hoće, što pojedincima zna predstavljati problem. Uostalom, kao i na svakom odjelu uvijek postoji određeni broj 'čudaka'. Da, čak u psihijatrijskoj bolnici :) Isprva sam i ja bila među njima, jer nisam htjela pričati, ali eto, prešla sam preko toga i na kraju se nisam mogla zaustaviti, pa je nekima možda i žao što su me toliko poticali, heh :) No dobro, da ne duljim previše, ukoliko smatraš da tebi, ili nekome od tvojih bližnjih treba pomoć, ili bude trebala u budućnosti, Jankomir je definitivno moja preporuka.
Inače kod mene nema ništa posebno novo, rješavam si uputnice i ostale formalnosti, a i ispit mi je sljedeći tjedan. Kaže doktorica Mayer (moja psihijatrica) da sam prvi student koji ide sa otpusta na ispit. Valjda je kompliment, vidjet ćemo po rezultatu :)
13.04.2012. (22:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pa legni onda. :D Jel ti samo ležanje na pameti, ili pak snovi? Ili pak ono između jave i snova, kad zapravo hrpu toga popamtiš ili barem znaš da jesi, čak i ako ishlapi? :
17.04.2012. (00:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Luka zna. Granični, eh, teško za objasniti. Stabilno sam nestabilna, emocionalno i psihički, rekla je dr. Mayer. Mijenjam raspoloženja u tolikoj mjeri da samu sebe ne mogu pratiti. Nisam uopće znala da toliko različitih raspoloženja može postojati. Najgore od svega je što ne znaš kakva ćeš se sutra probuditi; depresivna, hiperaktivna, spremna za borbu, spremna za poraz, odlučna, neodlučna, kakva god... Mislim da ga zato i nazivaju granični, previše je nedefiniran.
19.04.2012. (14:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Magdalena je loša
Moje riječi, na tvoj način :)
13.04.2012. (19:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Magdalena je loša
Jesam, izašla sam, na vlastitu inicijativu. Malo opširnije o tome ću u sljedećem postu, večeras ili sutra. Dobro sam, i to jako dobro, osim što mi je danas neko maznuo novčanik, ali valjda je petak 13. morao odraditi svoj dio. Vjerujem u karmu i očekujem da mi ovo vrati s kamatama :)
Sad što se uvreda tiče na račun stanja... Nisu to u pravom smislu uvrede budući da izvan blogerskog svijeta o tome ponešto, a otkad sam završila u Jankomiru, i podosta, znaju samo meni izrazito bliski ljudi. To su više njihovi dobronamjerni savjeti koji su ponekad izrečeni na malo pregrub način, što uzrokuje kod mene kao i kod Anne Thin Sisley automatsko ograđivanje i povlačenje, što može završiti gotovo kobno. Naučila sam na svojoj koži, zato sam joj i rekla da me može kontaktirati ukoliko želi, jer ne bih htjela da i ona prolazi kroz taj pakao. Nazovimo 'normalni' ljudi, to ne razumiju, ne stavljaju se u našu kožu i naš mozak, već gledaju iz vlastite perspektive i iz te iste perspektive i komentiraju, savjetuju ili što već misle da su ovlašteni reći.
Što se tiče osoba kao što je SICK, to mišljenje mi ne znači apsolutno ništa, jer vidim da nije upotrijebio nijednu moždanu stanicu da malo zastane i razmisli. S druge strane, razumijem, vidi blog kao prijetnju mlađim generacijama, kao opasnost, budući da su ljudi sami po sebi, iako ne svi, povodljivi. Osobno stojim pri tome da svatko ima svoj mozak i može razlučiti što želi, a što ne želi, kao i što je dobro, a što nije dobro za njega. Znam da ovo što radim nije dobro za mene, pokušavam se boriti, ali nekako je ta druga Ja još uvijek jača, tako da iako sam odustala od hospitalizacije na Jankomiru, koja je ionako bila pri kraju, od liječenja i daljnje grupne psihoterapije nisam.
Moje iskustvo sa Jankomirom je pozitivno, bar što se tiče odjela X. O akutnom ne želim ni govoriti, budući da sam bila na njemu samo nekoliko dana i nije nešto najljepše što sam doživjela. Desetka je jako dobro organizirana, psihijatrice koje rade su profesionalne i pristupačne, a cijelo osoblje je tako organizirano da zamjete i najmanju promjenu raspoloženja i sami se nude za razgovor ukoliko je to nekome potrebno i naravno, ukoliko želi. Postoje dvije male grupe od po 10-15 pacijenata, što oscilira ovisno o otpustima i prijemima i koje mogu biti različite. Srećom sam dopala u grupu koja je jako dobro funkcionirala. Stvarno smo si bili podrška, izvlačili jedni iz drugih stvari koje su nas mučile, a koje si ne bi priznali. Meni osobno je dosta pomoglo jer sam uvijek imala problema sa pričanjem o vlastitim problemima, a tamo sam bila doslovno primorana, i na taj način saznala dosta o sebi. S druge strane, grupa do nas je imala dosta nesuglasica, svađa i burnih reakcija, no i to je dio liječenja. Svatko ti može bubnuti u lice što god hoće i na koji god način hoće, što pojedincima zna predstavljati problem. Uostalom, kao i na svakom odjelu uvijek postoji određeni broj 'čudaka'. Da, čak u psihijatrijskoj bolnici :) Isprva sam i ja bila među njima, jer nisam htjela pričati, ali eto, prešla sam preko toga i na kraju se nisam mogla zaustaviti, pa je nekima možda i žao što su me toliko poticali, heh :)
No dobro, da ne duljim previše, ukoliko smatraš da tebi, ili nekome od tvojih bližnjih treba pomoć, ili bude trebala u budućnosti, Jankomir je definitivno moja preporuka.
Inače kod mene nema ništa posebno novo, rješavam si uputnice i ostale formalnosti, a i ispit mi je sljedeći tjedan. Kaže doktorica Mayer (moja psihijatrica) da sam prvi student koji ide sa otpusta na ispit. Valjda je kompliment, vidjet ćemo po rezultatu :)
13.04.2012. (22:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
propheta nemo
Pa legni onda. :D
Jel ti samo ležanje na pameti, ili pak snovi? Ili pak ono između jave i snova, kad zapravo hrpu toga popamtiš ili barem znaš da jesi, čak i ako ishlapi? :
17.04.2012. (00:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Magdalena je loša
Luka zna.
Granični, eh, teško za objasniti. Stabilno sam nestabilna, emocionalno i psihički, rekla je dr. Mayer. Mijenjam raspoloženja u tolikoj mjeri da samu sebe ne mogu pratiti. Nisam uopće znala da toliko različitih raspoloženja može postojati. Najgore od svega je što ne znaš kakva ćeš se sutra probuditi; depresivna, hiperaktivna, spremna za borbu, spremna za poraz, odlučna, neodlučna, kakva god... Mislim da ga zato i nazivaju granični, previše je nedefiniran.
19.04.2012. (14:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...