Komentari

sjajoriona.blog.hr

Dodaj komentar (15)

Marketing


  • maslinapjesmaloza

    Iskazao si ovim čistim sonetnim draguljem istinu o starom moreplovcu, o opijenosti vječnim govorom morskiv valova, o vlastitoj određenosti morem, o moru koje daje i uzma, mrzi i voli
    Ako je more život, onda si o životu progovorio kao čovjek golemoga iskustva o nama ljudima koje more-život stvara i razara, njeguje i šiba, hrani nas i zavarava, opčinjuje i unakazuje.

    Kao uvijek, tako i sada, prijatelju mi dragi, divim se tvojoj pjesničkoj veličini.

    avatar

    13.04.2012. (14:45)    -   -   -   -  

  • jedna dusa a nas dvoje

    More, izvor mnogih poetskih nadahnuća....more...u toj jednoj riječi, postoji toliko različitih izdanja, bsš onoliko koliko ima kapi vode u njemu...more...more

    Milivoj Solar Teorija knji#evnosti xx izdanje 2005 godina da li sam pronašla ono što ste mi preporučili?

    avatar

    14.04.2012. (08:22)    -   -   -   -  

  • jedna dusa a nas dvoje

    Nova pjesmica kod mene...)

    avatar

    14.04.2012. (10:54)    -   -   -   -  

  • Sjaj Oriona

    @ maslinapjesma loza - Veličajni Ivane Vidoviću,
    još jedna estetsko-analitička intervencija tvog iskrena
    srca i oštroumna duha! Hvala ti, prijatelju, nakon što
    si me, evo, još jednom istinski razveselio ...

    @ jedna duša a nas dvoje - Draga prijateljice Ana,
    sve stoji što si napisala o moru i s obzirom na ono
    more u mojoj poeziji, ali i šire, kako bi se ono reklo.
    Hvala i tebi od sveg mi srca, i drago mi je što si se
    pobrinula i nabavila tu lijepu i nadasve korisnu Teoriju
    književnosti
    uvaženog akademika Milivoja Solara.
    Ufam se da će ti itekako koristiti ...

    avatar

    14.04.2012. (15:08)    -   -   -   -  

  • Sjaj Oriona

    Jedna duša a nas dvoje - Čestita suputnice Ana, već
    sam tri put obilazio i tvoj blog, a i stranicu ti na facebooku.
    Međutim, pronašao sam na blogu ti i ovu novu pjesmicu
    u obliku soneta, a koju si namijenila svom krajnje dragom
    i simpatičnom unučiću.

    Evo tog soneta i ovdje ću ti pokušati o njemu napisati koju
    rečenicu kad mi to na blogu ti, a ni na sonetnoj stazi, nije
    bilo omogućeno. Naime, nigdje mi se nije otvorio prostor
    za pisanje. A zašto? Boga bi dragog valjalo priupitati zbog
    čega mi to sistem nije dopustio?

    Pomozi mi bako, imam problem pravi,
    stalno mamu učim di da stvari stavi.
    Po cijele dane, razmještam po kući,
    ona ih nazad sprema nikak´da nauči.

    Igračke su moje i radim sto hoću,
    a ona ih sprema, dok ja spavam noću!
    Vučem se po kući i struju joj gasim,
    nikako da shvati želim da ju spasim.

    Eto dida dragi, pomozi mi sada,
    od umora, iz ruku sve joj ispada.
    Iako sam mali pomoći joj hoću,
    želim da odmori i da spava noću.

    Zato te molim, hitno mi dođi bako,
    nitko me živ do sad, ne namuči tako.

    autor Ana Petrovic

    Elem, tema je uvijek zgodna i zanimljiva, tako da bi ju se
    moglo i u obliku soneta lijepo obraditi, jer sonet, posebno
    u ovo naše vrijeme - postmodernističko, kako su ga književni
    analitičari i teoretičari okrstili. Kažem, moglo bi se, ali si,
    nažalost, ovaj put o nekim bitnim stvarima manje vodila
    brige, te se ne bi moglo reći da si uspjela doseći barem
    razinu prvoga tvog soneta. Jednostavno, nisi dostatno
    pazila da su ti slogovi u svakom stihu raspoređeni, s
    obzirom da su dvanaesterci, u dvije skupine po šest
    slogova, s tim da ti je iza šestog sloga, dakle, točno u
    sredini, cezura ili pauza, a što je pak jako važno u izmjeni
    naglašenih i nenaglašenih slogova, odnosno arze i teze,
    kako bi ritam dobio na ljepoti i svojoj protočnosti ...

    Osim toga, zasigurno si kod poete Saše Mićkovića vidjela
    kako on raspoređuje i slaže rime u svojim brojnim sonetima,
    pa si pogriješila, kao što i on neprekidno griješi, slažući ih
    kao da se radi o distisima, to jest, skupinom od dva stiha.
    Uostalom, mogla si to provjeriti i u „Teoriji književnosti“ M.
    Solara. Kod mene na str. 102 za Petrarcin sonet zapisuje
    ovakav raspored rima: ABBA ABBA u katrenima, dok za
    tercete bilježi ove: CDC CDC ili CDE CDE.

    Međutim, ti si posegnula za elizabetinskim, odnosno za
    Shakespeareovim sonetom, te si rime slagala sistemom
    dvostihova AABB CCDD EEFF GG umjesto ovih koje je
    na str. 103 označio netom spomenuti stručnjak i teoretičar:
    ABAB CDCD EFEF GG

    Treći će ti, pak, sonet, vrla i vrijedna poeteso Ana, nadati se
    je, biti umnogome bolji i uspješniji. Sretno!

    avatar

    16.04.2012. (00:11)    -   -   -   -  

  • Sjaj Oriona

    Bog mi je dragi svjedok da nikad nisam branio ikome
    pristup mom blogu i da blage sveze nemam s bilo
    kakvom zabranom. Ali, evo, prijatelji mi i koleke po
    stihovima vrli i bliski, Ivane Vidoviću i Dragane Gortane,
    mogu vam reći da sam, pokušavajući u vlastitom
    prostoru za komentare objaviti komentar, upućen
    jednom drskom i stoga nepoželjnom gostu, ali sam,
    zamislite, imao problema sa SPAMOM, što će reći -
    zabranom, i to je tako išlo, sve dok mu nisam ime
    izostavio. Inače, ta mi faca dolazi često i, poput
    kukavice, postavlja na ovom mom blogu, a što će,
    opet, reći u tuđemu gnijezdu svoja muć-smuć jaja ...
    U tom je, zasigurno, grmu zec ...

    Ali, ostavimo ga! Lako ćemo s njim u koš, usudili se
    navratiti i blatiti nedužne. Pa, postavimo komentar
    uvijek dobrodošlog prijatelja nam i sjajnog poete D.
    Gortana, a kojim se pak komentarom osvrće na
    moj najnoviji sonet "Meni je more":

    "Dragi i poštovani Roko!

    Fascinira lakoća vašeg sonetnog pjeva. Ima majstora
    koji će ispoštovati sonet u strogost njegove forme i
    možda na taj način izgubiti dio sadržaja i ljepote... ali
    vi ne. Ovako o moru može pjevati samo onaj kome je
    more u žilama, tko s morem živi ili kako vi lijepo kažete...
    kome je more rod. Čitajući taj sonet (i druge gdje pjevate
    o moru) čujem kako more šumi, kako mrmori, kako se
    penje na žalo i kako zveckaju mali oblutci dok ih povlači
    za sobom povlačeći se i samo. Vaše bi pjesme trebalo
    staviti kao ogledni primjerak svima onima koji sonete
    pišu ili samo pokušavaju pisati.

    Veliki pozdrav i štovanje
    D.Gortan“"

    avatar

    16.04.2012. (02:04)    -   -   -   -  

  • jedna dusa a nas dvoje

    Poštovani Roko, nije mi jasno zašto kod mene ne možete postati?! Budem provjerila, izgleda da netko iam svoje prste u tome...hmm

    Gospodin D. Gostan je upravo rekao ono što ja cijelo vrijeme govorim, Vaši soneti jednostavno istiću iz Vas, isto kao što rijeka izvire iz zemlje...
    Vaše kritike su mi otvorile oči gdje griješim kao i kritike vrlog nam i dragog Ivana Vidovića...svaka kritika je dobro došla...:)

    avatar

    16.04.2012. (18:14)    -   -   -   -  

  • jedna dusa a nas dvoje

    Evo nešto sam pokušala napraviti,jer puno se nije moglo zbog ovih rima, pa sam se usudila napraviti dvostuko rimovani dvanaesterac...
    što kažete?

    avatar

    19.04.2012. (18:26)    -   -   -   -  

  • Sjaj Oriona

    Draga i čestita kolegice i suputnice Ana,

    popravila si, istina, dužinu stihova, učinivši ih, tako,
    dvanaestercima, odnosno aleksandrincima po čuvenom
    romantičarskom spjevu o Aleksandru Velikom, koji je
    (spjev ili ep) isto u dvanaestercima bio ispjevan), ali si,
    nažalost, ostavila već ranije upotrijebljen raspored rima,
    i to ovih, sljubljenih: AABB CCDD EEFF GG. Očito si
    me bila krivo razumjela kad si ih u ovom krivom poretku,
    s obzirom na povijest, ponovila:

    Pomozi mi bako, imam problem pravi,
    kažem mami tako, tu mi stvari stavi.
    Po cijele dane, razmještam po kući,
    gleda me sa strane, nikak´da nauči.

    Igrački mi nema, jer radim što hoću,
    a ona ih sprema, dok ja spavam noću!
    Vučem se po kući i struju joj gasim,
    neće me sad tući, želim da ju spasim.

    Dida- skrati muku, pomozi mi sada,
    umorna iz ruku, baš sve joj ispada.
    Iako sam mali, pomoći joj hoću,
    ništa mi ne fali, neka spava noću.

    Zato molim te sad, hitno dođi bako
    skrati muku i jad, ne muči me tako.

    … umjesto da si posegnula za rasporedom ovih unakrsnih
    rima koji sam ti bio sugerirao: ABAB CDCD EFEF GG –
    otprilike na ovaj, evo, način:

    ZATO TE SAD MOLIM …

    Pomozi mi, bako, imam problem pravi:
    ja po cijele dane razmještan po kući,
    zbog tog kažem mami da mi stvari stavi
    na njihovo mjesto, ali sporo uči.

    Igrački mi nema, jer radim što hoću,
    vučem se po kući i struju joj gasim;
    a ona ih sprema, dok ja spavam noću,
    pa me neće tući dok se ne oglasim …

    Dida, skrati muku, pomozi mi sada!
    Iako sam mali, pomoći joj želim;
    iz umornih ruku baš sve joj ispada.
    Neka se odmara! Tome se veselim.

    Zato te sad molim, hitno dođi bako,
    skrati muku i jad, ne muči me tako!

    Samo vježbaj, vježbaj i vježbaj, draga i poštovana poeteso
    Ana. i bit će uspjeha i na planu tvog sonetopisanja.
    Još je u tvojoj zaljubljenosti u poeziju i volje, i snage, ali
    i mladosti! Ili pak: „Još je za nas mora!“ – kako bi ono
    uskliknuo u jednom svom e-mailu iz N.Y. moj dobrohotni
    rođak, a tvoj kolega i prijatelj po iseljeničkoj pjesničkoj
    sudbini Ivan Dobra Žirjanin.

    avatar

    22.04.2012. (18:12)    -   -   -   -  

  • jedna dusa a nas dvoje

    novi uradak je na razmatranju, ;D

    avatar

    22.04.2012. (23:32)    -   -   -   -  

  • nečmenjanka

    Prekrasna oda moru.....
    Poštovani poeto , gospodine Roko .
    Ja svoje pjesme pišen iz duše , onako kako mi dođe -
    i tako veći dio svog života .
    Pri tom vjerovatno dosta i griješin , pošto neman literalnu naobrazbu
    ( A VOLILA BI DA IMAN ) , potrtebnu za kvalitetno
    pisanje .
    Ali iz Vaših pouka i pouka vrlog van kolege , gospodina Ivana
    Vidovića , i sama san uspila nešto naučit .
    Zbog toga Van se od srca zahvaljujen -
    na isti način ka i barba Ivi....

    Dovidova

    avatar

    30.04.2012. (18:45)    -   -   -   -  

  • songfordead

    lijepa pjesma, pozdrav, sfd

    avatar

    06.05.2012. (18:39)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    iz orionova sazviježđa se slijeva zvjzedani sonet u ocean sna...i titra u morskim orguljama pozdravljajući sunce na na obzoru jave....-))

    avatar

    07.05.2012. (05:14)    -   -   -   -  

  • Sjaj Oriona

    Nečmenjanka:

    Oda je, zapravo, zanosna himnička pjesma koja
    slavi ljude, predmete pojave, i zbiljske, i mitske.
    Međutim, Vi, čestita Nečmenjanko, u ovoj svojoj
    pjesmi o Mjesecu ne pišete stilom kojim se pišu
    ode ili himne, tako da je ja ne bih nazvao odom,
    kako ste je Vi nazvali. A ni za onaj moj sonet „Meni
    je more“ ne bi se, također, moglo reći da je oda.
    Jer, ja ga ne hvalim na način da ga glorificiram,
    nego samo ustvrđujem, odnosno konstatiram što
    more za mene znači, a znači mi sve ono što sam
    naveo; ponajviše pak – metaforu!

    Isto tako ni Vi u svom sonetu ne hvalite i ne slavite
    Mjesec, već opisujete, iznoseći njegova svojstva i
    ono što je s njim u vezi, ali ga, kažem, ne slavite –
    kao što ga je, recimo, u svojoj poznatoj odi slavio
    čuveni isposnik i pjesnik Sveti Franjo Asiški u ono
    svoje vrijeme (zapravo, u dalekom 12. st.):

    PJESMA STVOROVA


    Svevišnji, svemožni, Gospodine dobri,
    tvoja je hvala i slava i čast
    i blagoslov svaki.
    Tebi to jedinom pripada,
    dok čovjek nijedan dostojan nije
    ni da ti sveto spominje ime.

    Hvaljen budi, Gospodine moj,
    sa svim stvorenjima svojim,
    napose s bratom, gospodinom Suncem:
    od njega nam dolazi dan
    i svojim nas zrakama grije.
    Ono je lijepo i sjajne je svjetlosti puno,
    slika je, Svevišnji, tvoga božanskoga sjaja.

    Hvalite i blagoslivljajte
    Gospodina moga,
    zahvaljujte njemu, služite njemu svi
    u poniznosti velikoj.

    Hvaljen budi, Gospodine moj,
    po bratu našem Mjesecu
    i sestrama Zvijezdama.
    Njih si sjajne i drage i lijepe
    po nebu prosuo svojem.


    Hvaljen budi, Gospodine moj,
    po bratu našem Vjetru,
    po Zraku, Oblaku, po jasnoj Vedrini,
    i po svakom vremenu tvojem,
    kojim uzdržavaš stvorove svoje.

    Hvaljen budi, Gospodine moj,
    po sestrici Vodi,
    ona je korisna, ponizna, draga i čista.

    Hvaljen budi, Gospodine moj,
    po bratu našem Ognju, koji nam
    tamnu rasvjetljuje noć.
    On je lijep i ugodan, silan i jak.

    Hvaljen budi, Gospodine moj,
    po sestri i majci nam Zemlji.
    Ona nas hrani i nosi; slatke nam plodove,
    cvijeće šareno i bilje donosi.

    Hvaljen budi, Gospodine moj,
    po onima koji opraštaju iz ljubavi tvoje
    i podnose rado bijede života;
    blaženi koji sve podnose s mirom,
    jer ćeš ih vječnom okruniti krunom.

    Hvaljen budi, Gospodine moj,
    po sestri nam tjelesnoj smrti,
    kojoj nijedan smrtnik umaći neće.

    Jao onima koji u smrtnom umiru grijehu;
    a blaženi koje ti nađeš po volji presvetoj svojoj,
    jer druga im smrt nauditi neće.

    avatar

    10.05.2012. (04:49)    -   -   -   -  

  • Sjaj Oriona

    Nastavak:

    A evo kako najpoznatiji teoretičar književnosti
    dr. sc. Milivoj Solar u svojoj čuvenoj „Teoriji književnosti“
    (koju biste trebali svakako nabaviti ukoliko se
    namjeravate i dalje baviti literarturom i literarnim
    stvaranjem) opisuje odu:

    „Oda (prema grčkom ode ili aoide, pjevanje, pjesma)
    pjesma je grčkog porijekla koja se vjerojatno razvila
    iz korskih pjesama. Njena je tematika prilično široka.
    Uglavnom je posvećena nekoj osobi ili nečem prema
    čemu se osjeća određena privrženost, ljubav, poštovanje
    ili neka druga vrsta sklonosti. Grčki pjesnici Pindar
    (5. st. pr. n. e.) i Alkej (oko 600. pr. n.e.), te rimski pjesnik
    Horacije (1. st. pr. n. e), uglavnom stvoriše uzorak ode
    koji vrijedi u nekoj mjeri do danas, premda se uzvišen
    i patetičan ton, kojim su ranije pisane ode, kasnije
    primjenjivao i na vrlo široko tematsko područje, i premda
    su se pojavljivale i šaljive ode koje neprimjerenošću
    između stila i predmeta o kojem je riječ izazivaju smiješan
    dojam.

    Nadalje, namjera o čemu će pjesnik pjevati iskazivala se
    na početku epova (kao što su "Odiseja" Homerova i „Teuta“
    Marulićeva, npr.). Međutim, u kraća lirska ostvarenja
    takvog se što ne unosi, jer je određena namjera izrečena
    već u samom naslovu pjesme, odnosno soneta.
    Tako Vam je prvi stih „Oda Mjesecu, lutalici objesnom“
    potpuno stršeći, gotovo suvišan. Još nešto, stavljali ste
    zareze i tamo gdje im, s obzirom na sintaksu, to jest, na
    raspored riječi u stihovima, nije mjesto, te su, onako
    poredani, napravili pomutnju na onim mjestima u sonetu.
    Morat ćete i o tome, u budućnosti, voditi više računa.
    Ne zamjerite ako ću Vam, evo, sugerirati da svakako,
    ako još niste, nabavite i „Hrvatski pravopis“ one čuvene
    trojke naših jezičnih stručnjaka Babića – Finke – Moguša.

    Pored spomenutog, stihovi su Vam ritmički neujednačeni,
    jer niste uopće pazili koliko je u kojemu stihu slogova,
    a što zavisi, u prvom redu, o formi soneta – ako je riječ
    o Petrarcinu sonetu, onda je to obično jedanaesterac,
    a ako je pak Shakespeareov (a u čijoj je formi i Vaš
    sonet napisan) – onda je obično dvanaesterac ili
    aleksandrinac, kako se još zove, i s određenim
    rasporedom rima. Zbog te Vam nejednake dužine
    stihova nije ispoštovana ni cezura, odnosno stanka
    ili pauza iza šestoga sloga, te bi se moglo reći da je
    ovaj Vaš sonet samo po tome sonet što ima četrnaest
    stihova. Već Vam je ono nešto u svezi s ovim sonetom
    napomenuo svevideći poeta Ivan Vidović, a ja bih Vam
    preporučio da cijeli sonet preuredite.

    Evo, ovako otprilike, kako sam ga ja pokušao preoblikovati,
    e da bi koliko-toliko bio odom:

    ODA MJESECU

    Sav blistaš, Mjeseče, skitniče obijesni,
    buduć me magijom u noći opčara;
    Svjetlošću čudesnom, viteže uresni,
    voliš se prsiti, mada si prevara!

    Osjećam kako me podrugljivo gledaš,
    šeretski se smiješ ravno mi u lice;
    mjeriš me visinom i smesti se ne daš,
    zatim me zasiplješ prahom nesanice.

    Sad na kraju neba polagano ploviš.
    sve dok ti Danica pokazuje pute;
    u srebrne mreže zvijezde čarne loviš,..
    pod svoje ih sjajne skrivajući skute.

    Na postelji mekoj znam da ćeš zaspati,
    a sutra ćeš opet nebom se skitati …


    nečmenjanka

    Na kraju još ovo:

    Kad imate toliko volje, uporna i vrijedna suputnice
    Nečmenjanko, za pisanjem i soneta, te, nesumnjivo,
    najteže pjesničke forme, sklon sam povjerovati da
    ćete, uz marno učenje i praksu, u bliskoj budućnosti,
    uspjeti doseći prihvatljivu razinu sonetopisanja.

    Hvala Vam što ste me posjetili i nahvalili mi sonet
    „Meni je more“, i sretno!

    avatar

    10.05.2012. (04:54)    -   -   -   -  

  • Sjaj Oriona

    songfordead: Hvala Vam na posjeti i dojmu o mom sonetu.

    odmor za umorna srca: Svaka čast i hvala na ovoj Vam
    sjajno sročenoj ocjeni mojega soneta "Meni je more", a valjda
    i još ponekom, kako mi se učinilo ...

    avatar

    10.05.2012. (04:55)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...