Komentari

alenzoric.blog.hr

Dodaj komentar (12)

Marketing

  • blade777

    I ova naša komunikacija je svojevrsni zvuk tišine:
    slušamo, a da zvuka zapravo nema.
    Vidimo, a da lik zapravo ni ne gledamo.
    Stvaramo iluziju dobra, želimo, žudimo i nadamo se, a realan život, neumoljivo i brzo, prolazi mimo nas.

    Jedino je razlika u tome što nas ima puno više od deset tisuća.

    Pozdrav!

    avatar

    10.04.2012. (19:32)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    Da, ova pjesma govori upravo o toj šutnji koja je narasla kao rak, a raste i dalje. I rijetko se događa da netko prekine tu sablast i jasno i glasno ustvrdi da je car gol. A gol je, kao od majke rođen. Gol, lažljiv i pokvaren do srži.
    Komunikacija preko interneta, kroz čitanje i pisanje zdravijih pogleda na svijet, zapravo je jedan od glasnijih načina za prekidanje te šutnje. Čovjek može sjesti doma za laptop i ponegdje pročitati nešto što mu ima smisla.

    avatar

    11.04.2012. (08:47)    -   -   -   -  

  • Ljubavnica

    Potrebno je samo se usuditi. Barem na tren uzeti u obzir
    mogućnost da ono što većina radi ne mora biti zakon nad zakonima kojeg je nužno slijediti.

    avatar

    11.04.2012. (13:36)    -   -   -   -  

  • Blue dolphin

    prvo od svega je biti svoj i postojan u svojim očima...tek tada ćeš to moći biti i u očima drugih čak i kada si im se prisiljen suprostaviti...

    avatar

    11.04.2012. (22:20)    -   -   -   -  

  • ksenija

    Ne moraš podržavati ono što ti nema nikakvog smisla.

    Mislim da ljudi zapravo podržavaju jer žele biti podržani.Ispod tog podržani je privaćeni,a ispod prihvaćeni voljeni.Trik je da u svakom kondicionalu nema onoga što je tvoja dubinska potreba koju si zapravo krenuo realizirati.Taj put bez kondicionala je u današnjem društvu protumačen kao lov na bijelu vranu.Kondicional u svakom aspektu življenja je prostor manipulacije i laži.Kako god okrenuo i s koje god strane pogledao tu se uvijek krije manipulacija.Kondicional se sjajno veže s imperativom.To je obrazac pojedinca i društva.Nije važno radi li se o Uskrsu ili čemu drugom.Čovijek koji krene putem bez kondicionala bit će potpuno sam,ali ne usamljen.Bit će smislen,ali ne shvaćen.Uglavnom zanimljivo.

    avatar

    13.04.2012. (07:20)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    @Ljubavnica, taj trenutak je neophodan, s tim da bi bilo dobro da on ne bude tek privremeni bljesak uvida u nešto, nego početak procesa jednog novog razumijevanja stvari.

    @blue dolphin, tako je.

    @ksenija, mislim da si ti jako dobro opisala dinamiku koja se događa. Proces je zaista pun trikova i čovjek koji tek nesvjesno, sljedeći igru mase, ulazi u to, uvijek ostaje kratkih rukava i njegova osnovna potreba je uvijek nezadovoljena. Uostalom, nemam ja pojma što je njegova potreba uopće. A on ima još manje pojma.

    avatar

    13.04.2012. (09:32)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    Nemam problema s religijskim i crkvenjačkim besmislicama, no imam problem sa stvarima u kojima ne želim sudjelovati, a moram. Ne želim primati plaću putem računa privatne banke koja mi zaračunava troškove koje ne želim, no nemam izbora. Ne želim se voziti tramvajima potpuno oblijepljenima reklamnim raster-folijama, ali moram. Ne želim davati dio svoje plaće za tzv. državni proračun koji financira saborske lopuže i druge državne beskičmenjake i vampire među koje spada i predsjednik države, no nemam izbora. Ne želim plaćati rtv-pristojbu samo zbog toga što posjedujem televizor, ali je ipak plaćam. Roditelji ne žele svoje dijete držati na vjeronauku, ali se ne usude ni ispisati ga s vjeronauka zbog opasnosti od stigmatizacije djeteta. Ne želim raditi poslove za novac, poslove koje ne volim, koji me ne zanimaju, koji su repetitivni i zaglupljujući, koji su izričaj i tvorba izopačena i otuđena društva, no radim ih jer moram zaraditi novac potreban za život. Ne želim živjeti u društvu koje se tako nacifašistički odnosi prema životinjama, u društvu koje se klanja novcu i pojam profita diže na razinu božanstva, u društvu koje svjesno srlja u propast neodržive privrede i posvemašnjeg zagađenja svih resursa nužnih za život, u društvu kojim vladaju nevidljivi i nedodirljivi multimilijarderi koji iza kulisa vode makroekonomske politike država, u društvu koje se klanja Kini koja krši milijun i jedno ljudsko pravo, u društvu nuklearnih elektrana i bjesomučnog iscrpljivanja fosilnih goriva, u društvu kompeticije i manipulacije....no to je jedino društvo koje imam pa sam prisiljen živjeti u njemu, a moji pokušaji da nešto promijenim ravni su onima mrava koji se trudi pomaknuti zgradu Sabora na Markovu trgu barem za milimetar. Dođe li potres pa je uistinu pomakne, mrav će to sebi pripisati u zasluge, kao što tzv. "velikani" i "vođe" sebi pripisuju stvari koje su tek spletaj naročitih okolnosti. Ponekad smatram da se treba aktivno boriti za boljitak društva, a ponekad da je sve to zabluda i da čovjek treba okrenuti sve svoje duševne snage prema unutra i duboko u svojoj nutrini, posve odvojen od svijeta i svekolike njegove problematike, kopati svoj intimni, privatni tunel prema Slobodi. :-)

    avatar

    20.04.2012. (04:00)    -   -   -   -  

  • ksenija

    @ Marino-Razmišljala sam da li da ostavim ovaj komentar ili ne?Teško je ostati ravnodušan na komentar poput tvoga. Ovako: Ja mogu smatrati da je nepravedno mnoštvo stvari.Mogu ti napisati brdo takvih stvari iz mog privatnog života a i vezano uz društvo u kojem živim.
    Večina ljudi se ponaša poput razmažene djece i zahtjeva svoj komad kolača na način na koji je za njih to smisleno.Ta logika je uvijek pogrešna.Zapravo da bih ti prenijela ovo iz moje glave trebala bih pisati cijelo prijepodne.Prijeći ću stoga odmah na bit: Jedino mjesto na kojem će se svijet ikada mjenjati bit će upravo unutar tebe.Ne postoji takvo što kao ovaj moj i onaj njihov svijet.Mi prema tome možemo osjećati otpor,ali tako jest.To što je većina ljudi na nivou amebe jest samo otežavajuća okolnost s kojom ja moram živjeti.I gle ja s njom mogu živjeti.Suprotnost tome je cijeli život provesti u očajavanju što ljudi još uvijek nisu na stepenici na kojoj bih ja željela da budu.Nepravedni su i potresi te razna druga stradanja koja dolaze direktno iz prirode.Zapravo pitanje jest : Jesu li nepravedna ili ih mi samo tako vidimo?Ono što mogu sa sigurnošću reći je da tako jest.To je pozicija koja je istinita.U ovom trenutku je moj izbor kako ću se prema tome postaviti ili uopće neću.U jednom trenutku shvatila sam da jedina borba koju čovijek vodi jest ona unutar njega samoga.Nemoj govoriti da nemaš izbora.Ti imaš izbora.Možeš se danas odseliti na neki dio planete na koji nije ovako duboko zagazila civilizacija.Stvar je u tome što ti to ne želiš.Ti želiš da se ova civilizacija postavi prema tvojim načelima.To žele svi ljudi.Ljudi koji istinski žele biti spašeni i smisleni to i učine.Nitko te niti u jednom trenu tvog života ne sprječava da učiniš ono što je najveća dobrobit za tebe.Ono što mi moramo prestati raditi jest pokušavati promjeniti druge.TO JE NEMOGUĆE.Jedino mjesto djelovanja koje čovijek oduvijek ima jest :ja,sada,ovdje. Nema krivca za naš protračen život izvan nas samih.Krivac se također nalazi unutar nas.Tako djeca plaču...on je kriv,prvi me je udario,on je započeo ,što sam ja mogao...Večina će tako provesti život,ali jedan mali broj ljudi će izabrati ne baciti nešto tako dragocjeno i ne ponovljivo poput Života.Svatko tko mi kaže da nema izbora laže.Svjesno ili ne svjesno.Svejedno.Pa ako treba ja sam jedina osoba na ovom svijetu koja baš uvijek ima izbora.

    avatar

    21.04.2012. (08:46)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    @ksenija - Hvala što si me prosvijetlila. Zaboravljaš da se tekstovi katkada namjerno pišu u ključu određene stilizacije ili diskursa i da su tada sve rečenice u tom tekstu podređene tome ključu. Za tekst nije bitan samo njegov sadržaj, nego i njegovo emocionalno obojenje, njegov energetski naboj. I ako hoćeš postići ili dobiti određeni energetski naboj, moraš svoj tekst intonirati na određeni način koji namjerno ne izgovara najveće istine i najekskluzivnije mudrosti svijeta. To ne znači da autor ovih riječi sve te "istine" ne zna i sam jako dobro. Napisao sam mnogo tekstova u kojima mi je bio najvažniji taj energetski naboj, katkad buntovnički i revolucionarni, katkad lirski i nježni, katkad parodijski i dekonstrukcijski. Vrlo često je sam sadržaj sekundaran, u smislu tobožnjih duhovnih istina koje prenosi. I slikari čine isto: često im je nevažno slikaju li zalazak sunca ili mrtvu prirodu; žele postići određenu osjećajnu kvalitetu IZA sadržaja.

    avatar

    21.04.2012. (20:25)    -   -   -   -  

  • blade777

    Buntovništvo i unutarnji nemir ne dolaze bezveze, barem ne u većini slučajeva.

    Kada zakoni postanu takvi da izazivaju kod većine taj osjećaj potrebe buntovništva, onda dolazi do svojevrsne revolucije.

    Ja sam, a i mnogi drugi (većina građana Lijepe naše) jako blizu tog događaja.

    2017 će otkriti mnogo toga, ako ne nestanemo u prahu i pepelu i prije tog vremena.

    Već sada se nagovještava da 2017 nećemo biti u mogućnosti otplaćivati svoje dugove(i sa porastom BDP-a 5 posto godišnje-nemoguća misija), a naši nas gospodarstvenici zadužuju još više i više(valjda im se žuri da se sve što prije dogodi).

    Badava meni onaj unutarnji mir, ako uskoro neću moći preživljavati(ne svojom krivicom, nego krivicom pohlepnih i nezasitnih zabludjelih zlih ljudi).

    Ne može se živjeti samo od sunca i svevremenske ljubavi, nešto ostaje i zdravom razumu.

    avatar

    22.04.2012. (10:35)    -   -   -   -  

  • ksenija

    @Mariano-Ne znam šta da ja sad tebi napišem,a da ti to doživiš onako ljudski i ništa više ni manje od toga?

    Pokušat ću:
    Ne znam jesi li primjetio jedno uvjerenje koje se neprestano nameće.Odprilike bi išlo ovako:Mi ljudi smo žrtve naših života.Dobri i pametni,ali nemoćni.Nemoćni jer oni iznad nas političari,učitelji,šefovi,roditelji su ti koji su nam stvorili okolnosti koje su nemoguće za preživjeti (i sretno živjeti).Kada bi se oni osvjestili i bili pametni poput nas svi bi sretno živjeli do naše smrti.To uvjerenje se nalazi svuda oko nas.To su nama prenijele naše babe,pa roditelji i tako do besvijesti unatrag i unaprijed. Ovo što je napisao @blade777
    Ne može se živjeti samo od sunca i svevremenske ljubavi, nešto ostaje i zdravom razumu.
    Je još jedno od uvjerenja koje podržava cijeli taj obrazac.Strah.To su sve uvjerenja i mehanizmi manipulacije.Stvar jest u tome da zaista ne manipuliraju samo pojedinci.Oni "iznad" nas.Ta
    anksioznost je opće prihvaćena.Međutim ja ne osjećam.Ni bunt.Znaš zašto? Zato što ja ne vjerujem u tu laž. Taj obrazac će umrijeti samnom.Svoju djecu odgajam tako što ih upućujem u istinu,a ona jest da oni uvijek imaju izbora i da su oni ti koji stvaraju svoje okolnosti.95% ljudi živi baš onako kako si ti opisao .40 god svog radnog vijeka rade posao koji smatraju besmislenim i za to krive nekog drugog.Zašto? Zato što je naizgled lakše,a možda i je? živjeti u maternici poznatih uvjerenja i ispuštati zvukove kuku lele nego stvarno početi djelovati.Boli me briga što ljudi u sebi žive podijeljeno pa imaju razum koji je u suprotnosti sa osjećajima.Imaju život koji moraju živjeti ,a u svojoj mašti žive život koji bi željeli živjeti (poznat zvuk nemoći:))Za to su oni sebi sami krivi.Ne vjerujem u revoluciju samo evoluciju.Sada bi netko rekao da je ovo poezija i mašta.Ne bolest je što se svakodnevno susrećem s ljudima koji rješenja za svoje probleme traže u drugima.Što svi rješavaju svjetske krize,a ne sposobni su stvoriti sklad u svom braku,a kamo li gdje drugdje.Svakako bih savjetovala ljudima da krenu prvenstveno iznalaziti rješenja u svojim malim svemirima .Kompletna slika će se tada sama po sebi složiti tako da ima smisla.Međutim to zahtjeva živjeti u skladu sa samim sobom i odreći se uvjerenja.To se neće dogoditi za mog života.Ljudi će i dalje naučavati svoju djecu da ne smiju lagati,ali će ih švercati u tramvajima.Ljudi će i dalje nastaviti maštati o životu koji priželjkuju za sebe,ali ga neće stvarati.

    avatar

    23.04.2012. (08:27)    -   -   -   -  

  • blade777

    Treba se uistinu okrenuti sebi, ali i biti na oprezu -vazda budan sanjati.
    Ja gradim svoj unutarnji svemir, a taj unutarnji svemir se kroz um, na mističan način manifestira na događaje i pojave u vanjskom svemiru.
    Znanje, vjera i volja za promjenom(razumna akcija),
    pokreće svijet kretanja i tvori taj svijet koji osjećamo
    -događa se na taj način sve što vidimo i sve što jest-gradi materijalni svijet.
    Ništa ne postoji bez kretnje.
    Moje stanje svjesti i moj unutarnji mir je međuovisno jedno o drugome.
    Hoću li se loše osjećati, ako se dogodi nekakva promjena u mojem vanjskom svemiru, ako ja nisam svjestan te promjene, ako to ne osjećam?
    Zasigurno neće, jer to postaje stvarnost za svemir nekog drugog', onoga tko sudjeluje u takvoj kreaciji svojeg vanjskog i unutarnjeg(duhovnog osjećaja).
    Problem nastaje kada se događa zadiranje i kretanje iz spektra događanja nekog drugog i taj spektar događanja uzrokuje promjene u mojem svemiru.
    Tu se događa promjena unutarnjeg mira i fizička promjena u vanjskom(materijalnom svemiru).
    Kada se ne miruje, netko će to nazvati buntovništvo, a netko otpor.
    Više buntovništva i više otpora uvjetuje stvarnost u kojoj se događa revolucija.
    Kada su uređene pravne države, onda u tim državama nema potrebe za buntovništva i revoluciju.
    Nepoduzetnost i status quo nije dobar scenarij, barem ne za onoga čiji se osjet stvarnosti nekakvom i nečijom akcijom remeti -uvjetuje loš osjećaj.

    "Dok nekom ne smrkne, drugom ne svane."

    Prihvatljivije je za cjelokupni život i osjećaj života, onda kada većina bolje živi, a manjina razložno živi lošije.

    Trenutno se događa situacija u kojoj većina cjelokupnog života lošije živi, a manjina iz cjelokupnog segmenta života(zbog nepoduzetnosti) živi lošije(liberalna tržišna ekonomija).

    U takvoj stvarnosti imamo Danteov pakao kod većine osjetilnih bića, a raj za manjinu osjetilnih bića.

    Pakao i raj sami uvjetujemo i ostvarujemo - ovdje i sada.

    avatar

    23.04.2012. (16:59)    -   -   -   -  

  • Vesper

    Tako jednostavno rečeno,a tako moćno. Mislim,i sama znam to, ali je lijepo kod nekoga drugog pronaći 'potvrdu'. Mada bi to trebalo biti najnormalnija stvar na svijetu.

    avatar

    07.05.2012. (22:21)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...