u ovim predivnim slikama, metaforama... doista.. nije teško zamisliti niti Veronski balkon...ali, sa puno ljepšim trajanjem .... nevjerojatno je kako nas, nekome beznačajne slike, stvari.... u nekim našim mislima, životnim pričama.... odvedu u plavetnilo bespuća ..... sa predivnim slikama.... davno slikanim, nikada izbrisanim.... zauvijek prisutnim.....
02.04.2012. (06:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hvala ti draga shadowofsoul na ovoj pjesmi...da, bila sam jedno vrijeme Lady Lazarus...kao syivia plath...gutala sam njenu poeziju i umirala s njom...
"Sada sam žena, prava žena. prvi put umrijeh sa deset godina. nesretan slučaj, drugi put sam željela nadmašiti samu sebe i ne vratiti se. Kotrljala sam se Bila sam školjka. zvali su me zvali i skidali sa mene crve, kao ljepljive bisere. Umiranje je umijeće, kao i sve ostalo, a ja to činim uistinu dobro."
a ona sretoh oči boje snova i uskrsnuh u sretan trenutak postojanja...:-))
02.04.2012. (09:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
smotani
u ovim predivnim slikama, metaforama... doista.. nije teško zamisliti niti Veronski balkon...ali, sa puno ljepšim trajanjem ....
nevjerojatno je kako nas, nekome beznačajne slike, stvari.... u nekim našim mislima, životnim pričama.... odvedu u plavetnilo bespuća ..... sa predivnim slikama.... davno slikanim, nikada izbrisanim.... zauvijek prisutnim.....
02.04.2012. (06:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
nek je sretnih trenutaka što više ....
02.04.2012. (07:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shadow-of-soul
HARFA (Gustavo Adolfo Bécquer)
U tamnu kutu mirnog salona,
od gazde svog zaboravljena valjda,
posve smirena i prahom pokrita
počivala je harfa.
Koliko nota u žicama joj snilo,
kao što ptica u granama spava,
očekujući neku ruku snježnu
što bi ih trgnut znala.
Jao, mišljah, koliko puta genij
u dnu duše ovako snu se poda
i kao Lazar glas neznani čeka
da mu dovikne: ''Ustani i hodaj!''
prijevod: Nikola Miličević
02.04.2012. (09:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
smotani dragi prijatelju hvala ti na nježnom komentaru....-))
02.04.2012. (09:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
draga moja rU...da stvarajmo ih....-))
02.04.2012. (09:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
hvala ti draga shadowofsoul na ovoj pjesmi...da, bila sam jedno vrijeme Lady Lazarus...kao syivia plath...gutala sam njenu poeziju i umirala s njom...
"Sada sam žena, prava žena.
prvi put umrijeh sa deset godina.
nesretan slučaj,
drugi put sam željela
nadmašiti samu sebe i ne vratiti se.
Kotrljala sam se
Bila sam školjka.
zvali su me zvali
i skidali sa mene crve, kao ljepljive bisere.
Umiranje je umijeće, kao i sve ostalo, a ja to činim uistinu dobro."
a ona sretoh oči boje snova i uskrsnuh u sretan trenutak postojanja...:-))
02.04.2012. (09:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...