Činjenica je da mi od života uzimamo, ono što nam je u datom trenutku najprihvatljivije u okviru postojećih mogućnosti i ono što nas kao takvo zadovoljava.
U svezi same biti izrečenog u pjesmi, ja bih ponovio misao koja mi se nekako najviše "urezala" u sjećanje, a ta misao je najadekvatnije pogodila bit.
"Pokrali su te, uništili najbolje godine života, a ti im sada, kroz pisanje, poklanjaš i vrijeme svojeg života."
Mislim da je najbolje rješenje ignoriranje ili smisleno sramoćenje(neovisno kako netko sramoćenje uvrštavao u kaznena djela).
Treba se što više sprndati sa političarima, sramotiti ih i udariti po njima upravo sa onim glupostima koje su sami izrekli, a nakon 1001 put, valjda će prolupati i odustati od bilo kakvog pojavljivanja i rada u javnom životu. Najjača je snaga upravo ona koja je iskorištena od onoga tko je napadao, a onda je taj napad razorno upotrebljen protiv njega samoga.
Mi svi smo kroz proteklo vrijeme uglavno napadani(većina građana), a sada je vrijeme da korištenjem uma, taj napad preusmjerimo na one koji su krenuli na nas.
Ja ću krenuti od vlade, osramotiti ih i javno reći da su lagali u predizbornoj kampanji.
1. Prvi od naših poteza, kad dođemo na vlast, biti će povratak poreznih olakšica koje se odnose na stambene kredite za prvu nekretninu(Zoran Milanović). Lagao je, nije ostvario taj prvi potez, jer mu je prvi potez bio upravo udar na sve one koji imaju jako malo(povišenje PDV-a).
Ja sam tu oštećen, a taj iznos štete je oko 2050 kn. godišnje(samo po pitanju porezne olakšice). Hvala ti premijeru, nemoj mi više, nemoj molim te, tako pomagati.
Jednom sam napisao da će od njega postati dobar premijer, možda najbolji kojeg smo imali, a sada, sada sam počeo mijenjati mišljenje(politika je uistinu kurva, a ona koja je na vlasti, najskuplja je i najpokvarenija).
31.03.2012. (10:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Čini mi se da je problem s današnjim društvom, ili s današnjom civilizacijom, duboko strukturalne prirode i da bi se mogao opisati sintagmom ŽIVOT U LAŽI. Mediji su u svemu tome samo najistureniji i poput lakmus-papira najindikativniji dio te sveopće lažljivosti. Dijete odrasta u svijetu pravila koja se stalno krše od strane onih koji ih propisuju; cijelog se života susrećemo sa shizofrenom situacijom dvostrukih mjerila; u školi, na faksu i kasnije na poslu govori se o jednome, instruira nas se na jedan način, a onda se od nas očekuje da se ponašamo na drugi način. I tako bez prestanka i posvuda. Tako su sva naša iskustva kao impregnirana nekom laži, nemaju okus stvarnosti, uvijek su drugorazredna, a to je naravno i energetski popraćeno jednom sladunjavosti, plitkosti, nebitnosti, jednim duboko kancerogenim odsustvom životnoga entuzijazma. Našu se podsvijest ne može zavarati: ona savršeno precizno detektira vrijednosti svih naših svjesnih iskustava. A te su vrijednosti uglavnom minorne, jer kao društveno biće živimo u laži. Psiholozima je poznato, da se čovjek kao biće ostvaruje isključivo unutar društva. Društvo je njegov genetski kod koji mu daje usmjerenje i vitalnost. I ako je društvo zasnovano na laži, na kobajagi-pravilima, čovjek iz toga društva proizlazi kao roba s greškom, kao nepotpuno, falično biće. Kao i sve drugo, i novinarska se djelatnost odrađuje ne u skladu s istinom, nego u skladu s pravilima, koja nisu pravila struke, nego su to interna i prešutna, no uistinu jako glasna i čelična pravila ponašanja preko kojih se ne smije ukoliko želiš minimum uvažavanja struke i svojih kolega, ukoliko ti je stalo do elementarne afirmacije u svome okruženju. A ta pravila među ostalim kažu: bitno je zadovoljiti formu, stvoriti privid istinoljubivosti, odraditi svoj kotačić u mehanizmu. Istina je potpuno, ali potpuno nebitna. Jedino je bitno zadovoljiti formu i stvoriti privid istine. Ako želiš posao, normalan život, obitelj, kreditnu sposobnost, vlastitu nekretninu, vrijeme za odmor i zabavu, prijatelje i ugodnu radnu atmosferu, onda se ponašaj u skladu s tim prešutnim pravilima: nastoj zadovoljiti formu i stvoriti privid istine, i ništa preko toga ni za živu glavu.
01.04.2012. (10:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@blade, nije politika kurva, ali političari jesu. Politika bi u svom zdravom obliku trebala biti rad za opće dobro, ali u stvarnosti to ne vidimo nigdje. Vidimo same različite kreature koje se bore za vlastite interese, busajući se pri tome u prsa pozivajući se na stanovite ideale koji su svojstveni opcijama kojima dotični pripadaju. Jadni su, ali opstaju dugo na sceni, zahvaljujući zombijima koji ih uporno biraju i koji odabiru strane u tom tragičnom cirkusu; drago im je kad "njihovi" pobjede. To je jedna suluda atmosfera, tipično navijačka, dakle - banalna.
@Mariano, potpuno se slažem s tvojim napisom, uživao sam čitajući ga.
02.04.2012. (12:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pa čekaj malo, hrane me sa samim sranjima, a ja ih poslušno i dobrovoljno gutam. Dosta je bilo smeća, hoću stvaran život."
I to je trenutak koji će rješiti stvar.Samo tužno je što mi nećemo doživjeti taj trenutak u nekom širem smislu.S druge strane skroz je veselo kad ga doživiš osobno:)
03.04.2012. (16:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
blade777
Činjenica je da mi od života uzimamo, ono što nam je u datom trenutku najprihvatljivije u okviru postojećih mogućnosti i ono što nas kao takvo zadovoljava.
U svezi same biti izrečenog u pjesmi, ja bih ponovio misao koja mi se nekako najviše "urezala" u sjećanje, a ta misao je najadekvatnije pogodila bit.
"Pokrali su te, uništili najbolje godine života, a ti im sada, kroz pisanje, poklanjaš i vrijeme svojeg života."
Mislim da je najbolje rješenje ignoriranje ili smisleno sramoćenje(neovisno kako netko sramoćenje uvrštavao u kaznena djela).
Treba se što više sprndati sa političarima, sramotiti ih i udariti po njima upravo sa onim glupostima koje su sami izrekli, a nakon 1001 put, valjda će prolupati i odustati od bilo kakvog pojavljivanja i rada u javnom životu.
Najjača je snaga upravo ona koja je iskorištena od onoga tko je napadao, a onda je taj napad razorno upotrebljen protiv njega samoga.
Mi svi smo kroz proteklo vrijeme uglavno napadani(većina građana), a sada je vrijeme da korištenjem uma, taj napad preusmjerimo na one koji su krenuli na nas.
Ja ću krenuti od vlade, osramotiti ih i javno reći da su lagali u predizbornoj kampanji.
1. Prvi od naših poteza, kad dođemo na vlast, biti će povratak poreznih olakšica koje se odnose na stambene kredite za prvu nekretninu(Zoran Milanović).
Lagao je, nije ostvario taj prvi potez, jer mu je prvi potez bio upravo udar na sve one koji imaju jako malo(povišenje PDV-a).
Ja sam tu oštećen, a taj iznos štete je oko 2050 kn. godišnje(samo po pitanju porezne olakšice).
Hvala ti premijeru, nemoj mi više, nemoj molim te, tako pomagati.
Jednom sam napisao da će od njega postati dobar premijer, možda najbolji kojeg smo imali, a sada, sada sam počeo mijenjati mišljenje(politika je uistinu kurva, a ona koja je na vlasti, najskuplja je i najpokvarenija).
31.03.2012. (10:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
Čini mi se da je problem s današnjim društvom, ili s današnjom civilizacijom, duboko strukturalne prirode i da bi se mogao opisati sintagmom ŽIVOT U LAŽI. Mediji su u svemu tome samo najistureniji i poput lakmus-papira najindikativniji dio te sveopće lažljivosti. Dijete odrasta u svijetu pravila koja se stalno krše od strane onih koji ih propisuju; cijelog se života susrećemo sa shizofrenom situacijom dvostrukih mjerila; u školi, na faksu i kasnije na poslu govori se o jednome, instruira nas se na jedan način, a onda se od nas očekuje da se ponašamo na drugi način. I tako bez prestanka i posvuda. Tako su sva naša iskustva kao impregnirana nekom laži, nemaju okus stvarnosti, uvijek su drugorazredna, a to je naravno i energetski popraćeno jednom sladunjavosti, plitkosti, nebitnosti, jednim duboko kancerogenim odsustvom životnoga entuzijazma. Našu se podsvijest ne može zavarati: ona savršeno precizno detektira vrijednosti svih naših svjesnih iskustava. A te su vrijednosti uglavnom minorne, jer kao društveno biće živimo u laži. Psiholozima je poznato, da se čovjek kao biće ostvaruje isključivo unutar društva. Društvo je njegov genetski kod koji mu daje usmjerenje i vitalnost. I ako je društvo zasnovano na laži, na kobajagi-pravilima, čovjek iz toga društva proizlazi kao roba s greškom, kao nepotpuno, falično biće. Kao i sve drugo, i novinarska se djelatnost odrađuje ne u skladu s istinom, nego u skladu s pravilima, koja nisu pravila struke, nego su to interna i prešutna, no uistinu jako glasna i čelična pravila ponašanja preko kojih se ne smije ukoliko želiš minimum uvažavanja struke i svojih kolega, ukoliko ti je stalo do elementarne afirmacije u svome okruženju. A ta pravila među ostalim kažu: bitno je zadovoljiti formu, stvoriti privid istinoljubivosti, odraditi svoj kotačić u mehanizmu. Istina je potpuno, ali potpuno nebitna. Jedino je bitno zadovoljiti formu i stvoriti privid istine. Ako želiš posao, normalan život, obitelj, kreditnu sposobnost, vlastitu nekretninu, vrijeme za odmor i zabavu, prijatelje i ugodnu radnu atmosferu, onda se ponašaj u skladu s tim prešutnim pravilima: nastoj zadovoljiti formu i stvoriti privid istine, i ništa preko toga ni za živu glavu.
01.04.2012. (10:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
izvorni život
@blade, nije politika kurva, ali političari jesu. Politika bi u svom zdravom obliku trebala biti rad za opće dobro, ali u stvarnosti to ne vidimo nigdje. Vidimo same različite kreature koje se bore za vlastite interese, busajući se pri tome u prsa pozivajući se na stanovite ideale koji su svojstveni opcijama kojima dotični pripadaju. Jadni su, ali opstaju dugo na sceni, zahvaljujući zombijima koji ih uporno biraju i koji odabiru strane u tom tragičnom cirkusu; drago im je kad "njihovi" pobjede. To je jedna suluda atmosfera, tipično navijačka, dakle - banalna.
@Mariano, potpuno se slažem s tvojim napisom, uživao sam čitajući ga.
02.04.2012. (12:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
krajnosti
Pa čekaj malo, hrane me sa samim sranjima, a ja ih poslušno i dobrovoljno gutam. Dosta je bilo smeća, hoću stvaran život."
I to je trenutak koji će rješiti stvar.Samo tužno je što mi nećemo doživjeti taj trenutak u nekom širem smislu.S druge strane skroz je veselo kad ga doživiš osobno:)
03.04.2012. (16:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...