Ovaj članak je vrlo zanimljiv i kvalitetno je napisan. Zadire u srž mnogih stvari. S mnogo toga se slažem. Osobno sam se davnih dana u nekim svojim istraživanjima pitao zašto povijesni Buddha nije u svome nauku ideju boga kao ultimativne referentne točke izričito odbacio kao što je odbacio neke druge hinduske dogme iako je ideju boga držao čistom metafizikom kojoj ne treba uopće posvećivati rasprave. Čini mi se da nije zato jer nikad ne možemo sa sigurnošću tvrditi što ideja Boga predstavlja za pojedinca niti možemo tvrditi da takva ideja ne može biti korisna u pojedinim slučajevima za pojedine osobe na njihovim konkretnim razinama razvoja. Međutim ako takav razvoj ide dalje u smjeru sve jačeg kultovskog i dogmatskog obožavanja nekog izvanjskog ultimativnog bića koje stvara i uzdržava nas umjesto spoznaje u obrnutom smjeru tj. da jedino baš taj um koji zna da postoji ovdje i sada može biti referentna točka bilo čega, e onda imamo ono što i ti u članku neupitno identificiraš i kritiziraš.
Da "Smrt boga donosi i smrt patnji..." to je sasvim nevjerojatno jer značilo bi da je za okončanje patnje dovoljno samo da društvo postane ateističko, to je malo smiješno, nedisciplinirani um naći će svejedno način da naškodi sebi i drugima, to je kao da huliganima samo oduzmeš palice i ostaviš ih- potući će se šakama, gađati kamenjem itd. Ideja o upraviteljskom bogu koji ravna svim stvarima isto je vid nediscipline tj. odbijanja odgovornosti ljudskog uma samog za sebe i za posljedice svojih djela, pokušaj prebacivanja dijela tereta (ili sav teret) nekud na nekog drugog. Podložnost utjecaju vjerskih autoriteta u likovima kojekakvog klera kojemu se "pastva" pokorava ne može biti znak discipline nego ne-discipline te "pastve" (pastva- od glagola "pasti se" znači oni koji se pasu, ergo ljepša riječ za stado!). Stado nije disciplinirano, stado nema ideju discipline nego ideju poslušništva. Napušteno od pastira stado se ne osvještava samo od sebe samo zato jer je pastir nestao. U slučaju ljudskog stada načiniti će sebi novoga pastira umjesto da preuzmu odgovornost za sebe odmah i ovdje prema onoj odličnoj paroli „kada ako ne sada, tko ako ne mi?!“
Samo uzročno posljedična logika može sama po sebi nadvladati nedisciplinu- "ne čini drugome što ne želiš da drugi tebi čini". Disciplina mora dakle prevladati, um mora uvidjeti da šteteći sebi kao i drugima stvara patnju i da jedino može prestati i sam patiti tek ako ne pate niti drugi.
Zaista mnogi ljudi koji su (mono)teisti dolaze kroz svoju vjeru u boga do te najvažnije spoznaje, tako da opet sve zavisi od pojedinca i njegova vlastitog stupnja uvida u uzrok i posljedice. Ako se meni osobno takav put preko ideje ultimativnog personalnog boga čini malo čudan i nepotreban to je opet privatna percepcija koja ima svoje razloge. Nije potrebno da svi ljudi budu identični u svome putu do prirode uma jer priroda uma je na kraju ta koja je ista u svih. Rekao bih da zato ni Buddha nije učenicima izričito u startu zabranio vjerovati u boga. Odbacivanje isprazne religioznosti može biti temeljeno na dobrim namjerama, što i vidim na nekim primjerima mojih poznanika ali žalosno mi je primijetiti da takvo „odbacivanje praznovjerja“ posljedično dovodi ponekad do agresivnog kostriješenja tako reći na svaku ideju duhovnosti i na kraju do radikalnog odbacivanja svega što se ne nalazi u pojedinčevom mikro trokutu kuće-posla-birtije. Um je dakle odbacio jednu tupost ali samo zato da bi sličnom žestinom zagrizao za drugu i da bi joj dao isto karakteristike neupitne dogme koju isto treba na neki način „braniti od hereze“. Mislim da takav pristup nije rješenje problema nego je baš isto ko i organizirano vjersko praznovjerje još jedna garancija da se duhovnost kao nešto dragocjeno što ide s ljudskom egzistencijom izgubi i izopači do neprepoznatljivosti.
No na svakodnevnoj razini velika sveza politike i organizirane religije i dalje jest veliki problem, mislim da je to bila prije svega ideja ovog posta i to je jasna stvar. Konkretno u tom smjeru trebalo je više ljudi glasati za Grubišića, a ne za nadbiskupa Zokija Milanovića pa bi i se i neke stvari pokrenule i promijenile u nakaradnim odnosima crkve i države u RH. Nije li ironično to što je Grubišić katolik (dapače posvetio je život svećeničkom zvanju), a Milanović je ateist (ili barem agnostik kako se to već kaže)? Ako uzmemo u obzir da je Grubišić našao disciplinu onakvu kakva jest (uzrok-posljedica) koja je iznad bilo kakve religijske provizorne interpretacije, a Milanović nije našao ništa osim svog privatnog kalkulantskog i vječito promjenjivog promišljanja e onda je situacija puno jasnija, nema ironije u tome nego ima dapače konkretne logike.
26.03.2012. (16:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@vajrapani "Smrt boga donosi i smrt patnji..." ovo može biti nevjerojatno i smiješno, ali i ne mora... namjerno nisam dodavao kako se to odnosi na smrt patnje koju stvara bog, odnosno ne bog sam po sebi, već um koji ga stvara, jer je u tekstu naznačeno kakvo je to zlo, odnosno kakva je to patnja koju bog donosi i koja umire zajedno s bogom... u širem kontekstu bog je simbol ljudske želje za moći i želje za potčinjavanjem koje su uzrok sveobuhvatne patnje čovječanstva koja se očituje kroz uspostavu hijerarhijsko-eksploatacijskih odnosa kao posljedice ostvarivanja tih želja...
...bez tog simbola nema ni ropstva, ni izrabljivanja, ni potčinjavanja, ni ratova... bez boga, kao što ti veliš, nema nediscipline... bez boga je uzročno-posljedična logika oslobođena... bog je jednostavnije rečeno simbol nasilja... simbol ostvarivanja vlasti čovjeka nad čovjekom... simbol zatiranja slobode... i to je bog koji čovječanstvom vlada terorom, strahom... to je realan bog... jedini koji uistinu postoji na kolektivnoj razini, iliti u kolektivnoj svijesti, i zato vlada svijetom, jer nema drugih bogova osim njega... i taj bog treba umrijeti da bi umrla i patnja koju donosi...
...kad već spominješ don Grubišića i Milanovića, izgleda kao da je prvi odbacio tog boga (ali zbog toga nije postao ateist)... dok se potonji čvrsto drži za njegove skute, kao i svaki drugi čovjek koji si uzima za pravo da ostvaruje vlast i moć nad drugim ljudima... ako čovjek odbaci tog boga i zamijeni ga s nečim drugim kao opravdanjem za nastavak "nediscipline", onda ga nije odbacio, već mu je samo promijenio ime... u tom kontekstu smrt boga uistinu znači smrt patnje, jer to znači smrt želje za moći i želje za potčinjavanjem, to znači krajnju točku evolucije primata - uspostava discipline uzročno posljedičnom logikom :)... ne trebaju ljudi postati ateisti, već prestati biti pastva :)...
26.03.2012. (23:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uz dužno poštovanje - pitam se zašto ti toliko smeta religija? Mislim da dobro shvaćam ateiste i agnostike... ali ipak, ne razumijem čemu tolika ogorčenost? Pa nije religija najveće zlo na svijetu... Religija se danas nikom ne nameće. Sami roditelji u tome najviše sudjeluju i odlučuju - ako su vjernici - žele tu vjeru, kao nešto što im puno znači u životu prenijeti djeci i ukoliko u tome ne uspiju, doživljavaju to kao poraz. Znači, ne vidim tu nikakvo nametanje. Sve je na dobrovoljnoj bazi. Ti si primjer kako je moguće biti slobodan od tih 'okova'. A ako drugi to ne vide tako i žele biti vjernici - u čemu je problem? Ja tu ne vidim nikakvo potčinjavanje. Barem danas su ljudi toliko svjesni da odbacuju svako nerazumno potčinjavanje. Vjernici su uvijek slobodni da u svakom trenutku odbace vjeru ukoliko dožive da ih se u ime vjere u bilo čemu sputava i ograničava. Većina vjernika danas osjeća se slobodno da prakticira svoju vjeru ili ne. Inače, ja sam vjernik ali sam skeptičan i otvoren na istraživanje. Ljudi inače imaju razna uvjerenja i teško je mijenjati ih u bilo kojem slučaju. Možda je vjera zabluda - a što ako nije? Btw. znam puno ljudi koji su zahvaljujući vjeri opstali. Neki su upali u drogu, neki su bili na rubu samoubojstva, neki jednostavno ne mogu drugačije zamisliti svoj život bez religije itd.
27.03.2012. (20:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@smisao života vrlo dobro obrađeno, logika ti je što kažu Vulkanci, besprijekorna! Ali i @Teofil ima vrlo bitne argumente. Mislim, osobno, da zbog same prirode čovjeka koji nije prosvijetljen za njega čista logika sama po sebi nije dovoljna. Takav je distanciran od nje svjetlosnim godinama, za takvog je ona kao ukusna jabuka visoko na grani, a čovjek je slab i leži polumrtav na zemlji, ne može jabuku dosegnuti da se njome nahrani. Teofil spominje ljude koji ne poznavajući prirodu vlastitog uma i veze uzroka i posljedica zapadaju u opasne svjetovne afere iz kojih se teško izvući. Ako njih može spasiti određena mentalna fabrikacija kao što je vjera u nadnaravnu personu koja utjelovljuje ljubav i dobro onda je to jedino što je bitno. Rekao je jedan od najvećih filozofa čovječanstva Arya Nagarjuna: „sve žudnje bi trebalo ugasiti ali ako to nije moguće u ovom životu onda barem žudi za onim što je sveto.“ Jasno da je svaka filozofija i religija jedna čovjekova mentalna fabrikacija ali dok pojedinac nema u svom umu integriranih temelja na kojima bi tu spoznaju dosegnuo uzalud je sve, nemoguće je nekome nalijati u glavu nešto što treba dolaziti iznutra.
Može se ponešto i reći o tome što je korisna i povoljna ideja boga :-) Možemo razmatrati kako je i zašto Krist uveo koncept Trojstva (Trikaya u budizmu) da bi elaborirao Židovima (koji su imali jaki kult personalnog Boga u vidu nekog velikog Mastera na nebu) ideju božanskog tj. ultimativne krajnje prirode svih stvari. Nažalost s gušenjem tzv. „gnostičkih“ kršćana takvi jasniji uvidi su iz kršćanstva nestali i ostalo je puko obožavanje kulta pravovjerja i pravovjernog klera. Tek opet u novije vrijeme mnogi ljudi kršćanskih korijena u kontaktu s budizmom tj Buddhadharmom otkrivaju suštinu samospoznaje u kojoj centralno mjesto ima, prirodno, sam znalac tj. onaj koji zna da postoji tu i ovdje u ovom trenutku- „Ja sam koji jesam“, a sve izvan toga je provizorna konvencija. Zato je i Krist mogao za sebe reći Ja sam Put, Istina i Život- a nego što drugo bi mogao biti bilo tko od nas? Nažalost došlo je do deifikacije Učitelja, odvajanja njega kao ultimativno posebnog od nas, tako je ljudima valjda bilo lakše, nemaš brige oko ničega kad si „spašen“ po nekom drugom. To bi još bilo sasvim bezazleno da se u igru ne uključe religiozne elite, neprosvjetljenih klerika (završavanje fakulteta i polaganje ispita i ceremonijalnih obreda nije garancija prosvijetljenosti- čak i uz najplemenitije namjere takvog duhovnika to jednostavno nije dovoljno! Kod gnostičkih kršćana to je išlo malo drugačije, učiteljem se postajalo „malo“ rigoroznijim treningom uvida i samospoznaje isto kao i kod yogina Indije i Tibeta) sa svim svojim privatnim i samodopadnim utjecajima na društvo koje je prezauzeto svojim kućama-poslovima-birtijama, da bi se bavilo nečim oko svoga mjesta u egzistenciji i uopće smisla egzistencije s razumom. Tako je puno lakše inertnoj masi percipirati božansko nego prihvatiti da je ovdje i sada u ovom obliku i tu gdje jesmo sve dostupno što treba za realizaciju da se bude isto s Kristom, isto s Buddhom, da svatko sebe pita tko ako ne ja, kad ako ne sad da budem onaj koji jesam tj. da nađem svoju pravu prirodu. Ako su potrebne jednadžbe da se dođe do rezultata u matematici jednadžbe nisu same sebi svrha nego su jedino relevantne ako se preko njih dolazi do rezultata. Tako i Buddhadharma i Kristova Dharma može biti jedino metoda, ako metoda postane sama sebi svrha onda imamo ono što imamo danas predominantno među organiziranom religijom. Ali ipak uvijek ima nade i vjerujem da dosta danas ima ljudi koji iz dana u dan sve više uviđaju kako je beskorisno kao pastva pasti svoje vlastite iluzije.
Možda sam donekle promašio temu ali meni je uvijek zanimljivo pogledati kako su stvari povezane i kako je klupko raznih naših svjetovnih i duhovnih afera na kraju krajeva jedna jedinstvena nit.
28.03.2012. (00:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Teofil ...uz dužno poštovanje - pitam se zašto religijama toliko smeta ateizam da ga proglašavaju zlom, doslovce korijenom svega zla?... odgovor na to pitanje je jednostavan: ateizam ugrožava moć koju religije ostvaruju nad svojom pastvom... osobno se ne etiketiram kao ateist, ali kad nekom kažem da ne vjerujem u nikakvog boga, automatski sam etiketiran kao ateist, i onda je jednostavnije reći da, ateist sam, nego objašnjavati kako etiketa nije čovjek... parafrazirajući Richarda Dawkinsa možemo reći kako u biti sve ljude možemo etiketirati kao ateiste, jer oni koji vjeruju u neku od mnogih koncepcija boga, prema svim ostalim koncepcijama su ateisti, a oni koji ne vjeruju niti u jednu koncepciju samo su ateisti za jednog boga više... no dobro, skrenuo sam s teme... da se vratim na to zašto mi smeta religija?... mogao bih knjigu napisat s obzirom na to koliko to pitanje zahtjeva opsežan odgovor :)...
...nadovezivat ću se na tvoje zaključke kako bih dao odgovor... kao prvo, religija se nameće, uvijek se nametala i uvijek će se nametati, bez nametanja ne može postati niti opstati... netko mora stvoriti nekakvu koncepciju boga i naći učinkovit način da nametne tu koncepciju drugima kako bi religija nastala, a onda se to nametanje mora nastaviti kako bi religija opstala... jer ako onaj tko je stvorio tu koncepciju nije u stanju uvjeriti druge da i oni u nju povjeruju ostaće usamljen u svom uvjerenju i religije nema, dapače biti će proglašen ludim... ali ako uvjeri druge u tu svoju koncepciju, postaće svetac, prorok, a možda i bog... a da bi ih uvjerio mora tu koncepciju nametati... naime, religija nudi odgovore koji se temelje na postojanju više sile (boga) koji je stvaratelj i održavatelj svijeta, gospodar naših sudbina... čim koncepcija sadrži pojam više sile to je automatski nametanje, jer se tim pojmom prijeti i ucjenjuje... ako se ta viša sila prihvati nudi se spas, a ako se odbaci srlja se u propast... to je klasični oblik prisile putem prijetnje i ucjene... a sve religije imaju takav pristup... pa sad ti budi hrabar i odbij ponuđenu koncepciju i snašaj posljedice...
...kršćanstvo i islam prijete paklom, judaizam prijeti kaznama za griješnike za ovog života, hinduizam prijeti karmom (sam si si kriv ako si rođen u nižoj kasti, griješio si u prošlom životu, popravi se u sadašnjem), budizam prijeti neoslobađanjem od dukkhe i nepostizanjem "nirvane" itd... religije vladaju strahom... religije su totalitarne... popraviti čovjeka utjerivanjem straha?... tvoja rečenica: "Možda je vjera zabluda - a što ako nije?" odraz je načina na koji religije nameću svoju doktrinu - strahom... religija mi smeta iz istih razloga iz kojih mi smeta i fašizam, zbog svoje totalitarnosti, zbog svog despotizma, zbog proglašavanja svojih doktrina istinom, a tuđih doktrina lažima... religije proglašavaju čovjeka kao biće s greškom koju treba popraviti... a greška je sloboda... i doktrine koje proglašavaju služe da bi se čovjek "popravio" i bio poslušan, pokoran autoritetu koji će mu određivati što je za njega najbolje... religije čovjeka pripitomljavaju, kao što čovjek pripitomljava životinje, da bi ih mogao iskorištavati...
28.03.2012. (11:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Teofil ...roditelji koji odgajaju svoju djecu u duhu određene religijske doktrine toj djeci ne daju nikakav izbor, kao što niti njima nije bio dan, jer su i oni bili indoktrinirani kao djeca... a ako ne uspiju u toj indoktrinaciji, veliš da osjećaju poraz... trebali bi osjećati pobjedu jer nisu uspjeli zatrovati um još jednom nevinom biću... ali, kako su stvari izokrenute, jer cilj jest zatrovati um, prenijeti bolest na iduću generaciju, neuspjeh toga doživljava se kao poraz... religije su se svijetom širile i oružjem, fizičkim nasiljem pri preobraćivanju nevjernika, a kada su se uspješno proširile i ukopale fizičko nasilje im više nije potrebno, dovoljno je samo ono psihičko - utjerivanje straha prijetnjama raznoraznim kaznama u ovom ili nekom drugom životu... i Hrvati su pokršteni nasilno kada su došli u ove krajeve... ne svi odjednom naravno, ali postepeno... najprije su hrvatski kneževi prihvatili kršćanstvo što je bila logična posljedica njihovog političkog oportunizma, a onda su se potrudili i da njihovi podanici krenu stopama svojih gospodara...
...nema smisla da više nabrajam kakvo zlo je sve religija prenosila po svijetu i prenosi ga i dalje... od genocida nad gnosticima, i svim kasnijim hereticima koje je proganjala inkvizicija, preko islamskih osvajanja i križarskih ratova itd... netko bi rekao: ali to nije imalo veze sa vjerom... kako nije?... da nije bilo vjere, ne bi bilo ni tih stravičnih zločina... svjedočili smo i mi na našim prostorima kako vjera nema veze sa zločinom zvanim rat, kada su pravoslavni svećenici s jedne strane, a katolički s druge blagoslivljali kršćanske vitezove da idu ubijati jedni druge u ime istog boga... bog je na našoj strani... očigledno je uvijek na svim stranama u ratu... umjesto da i jedni i drugi šalju poruku tim ljudima: ne idite u rat, bacite puške, odbijte ubijati jedni druge, oni im stavljaju krunice oko vrata i govore im: bog će te čuvati, on je na našoj strani, mi se borimo za pravedan cilj... i taj kult svetog rata još uvijek živi, i s jedne i s druge strane, i jedni i drugi svećenici mole se za duše poginulih ratnika koji su dali svoj život za pravedan cilj, jer bog je bio na njihovoj strani... mole se naravno i za svoje neprijatelje koji su bili u zabludi, bog će im oprostiti, jer je milostiv... a i mi im opraštamo, jer smo kršćani... i sve je u redu, dok ponovo ne bukne rat, pa ćemo se opet moliti za pale kršćanske vitezove i s jedne i druge strane i uzajamno si opraštati... naime, možemo se ubijati koliko hoćemo, dok god se poslije toga molimo za duše poginulih i opraštamo svojim neprijateljima...
...a što je to sve negoli potčinjavanje nekoj višoj sili, odnosno ostvarivanje vlasti i moći onih koji „poznavaju volju“ te više sile... kolektivno potčinjavanje pastve putem obreda je nužno za održavanje ostvarene moći nad podanicima... redovito okupljanje vjernika i njihovo klanjanje i klečanje pred raznim kipovima koji predstavljaju tu višu silu učinkovit je način održavanja te potčinjenosti... kršćani se klanjaju simbolu te više sile u vidu mrtvog čovjeka razapetog na rimskoj spravi za mučenje, te raznim drugim kipovima i slikama svetaca (polubogova) i nezaobilaznoj majci božjoj (klanjanje ovim potonjim naravno, vrijedi samo za katolike i pravoslavce), hinduisti se klanjaju raznoraznim kipovima svojih bogova, budisti se klanjaju kipu Bude, iako on formalno nije bog, ali u praksi itekako jest, Židovi i muslimani se ne klanjaju kipovima i slikama jer ne stvaraju lika božjega, ali kakve to veze ima kad se ipak klanjaju... ne, nema tu nikakve potčinjenosti... veliš, religija može pomoći čovjeku, može ga spasiti, ima nešto i dobro u svemu tome... možda, sve je moguće... i tko želi neka piše o tome što je dobro u religiji, i u tome ne vidim nikakav problem... a ja sam izabrao pisati o tome što je to loše u religiji, ne, izabrao sam pisati zašto je religija loša, izabrao sam proglasiti religiju korijenom svega zla, kao što je netko izabrao proglasiti ateizam korijenom svega zla, i ni u jednom ni u drugom izboru ne vidim nikakav problem...
28.03.2012. (11:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@vajrapani ...kaj da tebi odgovorim? :)... već me bole prsti od lupanja po tipkovnici :)... mnoga učenja raznih „duhovnih“ učitelja zvuče lijepo i primamljivo... i mnogi ti učitelji su plagijatori i eksploatatori, mali bogovi koji gospodare svojim sljedbenicima-podanicima... koji koriste riječi poput „prosvjetljenja“ i „svetosti“, koji kažu nemate se čega bojati, religije vas lažu, utjeruju vam strah da bi s vama vladali, ali mi vam kažemo da se nemate čega bojati, mi vam nudimo pravi spas, pravo „prosvjetljenje“... ali na kraju čine isto što i oni koje optužuju za utjerivanje straha – utjeruju strah preko njih, predstavljajući njih kao prijetnju... i naravno, nude spas (može se činiti da i ja radim slično jer predstavljam religiju kao prijetnju, ali ne nudim spas niti „prosvjetljenje“, iako sam razmišljao da osnujem crkvu, ali čisto iz materijalnih razloga, da se obogatim)...
...neki od njih, poput Sai Babe recimo, doslovce postaju živući bogovi kojima se klanjaju... ili Oshoa, koji nije imao sljedbenike, koji nije imao sektu, koji nije tražio nikakvo štovanje njegovog lika, jer je bio zauzet u uživanju u svojoj kolekciji Rolls-Royceva... puno sam ja lijepih stvari pročitao od raznih duhovnih učitelja, i ti lijepo pišeš, poput njih :)... de Mello nije loš, impresioniran sam bio... obojica Krishnamurtija, odlični su... zapadnjački duhovnjaci, poput Walsha i Tollea, nema im ravnih... i puno sam naučio od njih... ono najbitnije, da to sve uopće nije važno, i da ne vrijedi pišljiva boba... ta literatura mi je među najdražima, u rangu sa znanstvenom literaturom, evolucijskom biologijom, antropologijom, psihologijom... lijepo se preklapaju poništavajući jedni druge... i tu čovjek najviše nauči... koliko je vjera zatupljujuća, a istraživanje, stjecanje iskustava i znanja oslobađajuće... kako je lijepo reći ne znam, i onda istraživati i saznati, pa opet otkriti da to ipak nije tako nego ovako... iz promjene u promjenu, predivno :)...
...nego, kad smo kod Isusa (da li je on bio stvarna povijesna osoba uopće nije važno), učenje koje se njemu pripisuje je zapisano, barem dio, a mnogo toga je modificirano kasnije, što je bila posljedica težnje za stvaranjem nove religije u kojoj će taj lik Isusa biti bog (tu je „preobraćeni“ farizej Savao odigrao glavnu ulogu, a za kojeg sam ja ustvrdio da je bio ubačeni agent židovskih vjerskih starješina čiji je zadatak bio pretvoriti Isusa u boga, jer je to najučinkovitiji način da njegovo učenje ne prođe kod Židova za koje je najveći grijeh kad se čovjek poistovjećuje s bogom)... u kanonskim evanđeljima jasno je vidljivo preuzimanje starijih mitova koji su trebali poslužiti kao potvrda Isusovog božanstva (rođenje od djevice, zvijezda na nebu, i naravno mit o uskrsnuću koji se pojavljuje u toliko religija starog vijeka, jer kakav je to bog koji ne uskrsava, koji ne pobjeđuje smrt)... i da, ima dosta poklapanja i sa budističkim svjetonazorima, poput ovoga što navodiš: „Ja sam koji Jesam“, „Ja sam Put, Istina i Život“ i „Ja i Otac smo jedno, On u meni i ja u njemu“...
... ako je Isus postojao kao neka povijesna ličnost, on je u tom ortodoksnom judaističkom okruženju bio svojevrsni guru, sektaš, heretik, mutikaša, koji je očigledno došao u kontakt sa raznim autsajderskim filozofijama, i svoje je „prosvjetljenje“ htio objaviti svojim sunarodnjacima... a kako drugačije nego prikupljanjem sljedbenika koje će uspjeti uvjeriti u svoju koncepciju boga... naravno, siromašni, niži slojevi u društvu su najplodnije tlo za širenje novog učenja koje nudi „spas“ upravo takvima... uglavnom, duhovnost (pojam u koji više ne vjerujem), jest osobna stvar svakog pojedinca i ne mora imati veze sa institucionaliziranim religijama, i može biti popuno nevina i oslobađajuća za ljudski duh, ali kada se ta duhovnost pretvori u obožavanje boga ona postaje opasna,( iako i tada može biti itekako oslobađajuća za ljudski duh, jer svaka utjeha to čini na svoj način), ali problem je kada ta utjeha postane neupitna istina, dogma koja je životno važna i koju treba obraniti od neprijatelja pod svaku cijenu... ali što ja to tebi pričam kad sve znaš :)...
28.03.2012. (12:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pa da, velim da si sve objasnio u tančine i jasno mi je bez ostatka, cijenim trud i napor tipkanja! osobito zaključak o pojedincu i njegovoj osobnoj duhovnosti kao jedinoj relevantoj. Nego jednostavno zanimljiva tema pa eto nešto vrijedno razmišljanja, rijetkost u virtuelnoj kao i u konvencionalnoj stvarnosti. :-) Ovo o Savlu/Pavlu mi je osobito zanimljivo. Niti ja ne vjerujem u duhovnost kao nešto odvojeno od svakodnevnog života i onoga što čovjek sam učini od njega. Ideje da će duhovnost čovjeka odvesti nekud u veliko spasenje na čajanku s bogom i svecima i sl. to su crtići, a ne život, ali ako nekom crtići pomažu da živi i bude bolji za sebe i druge zašto ne. Po meni jedino usitinu sporno je ako se takvi "crtići" u 21.st. financiraju strahovitim iznosima novca iz proračuna, tu će se stvari morati početi ozbiljno mijenjati, osobito s obzirom na realnost trenutne ekonomske katastrofe u kojoj je RH. Na kraju rekao bih samo koliko god mi puno toga znali i dalje je najbolje njegovati studijski pristup svemu i nastaviti učiti.
28.03.2012. (17:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ovakve teme bi se tribalo puno više vrtit okolo, barem onoliko koliko ovi naši imaju procesjunih na godinu!!! :-)
Čini mi se da bi Bog mogo umrit kad bude 97 % i više, visoko obrazovanih, (umjesto kod nas sadašnjih 7 %, a globalno najvjerojatnije i manje !!)
Nije mi jasno kako Paar i Pavuna drže tu stranu, vjerojatno imaju nekakvu korist koju ja ne vidim!! Jer ipak ne virujen da direktno i nedvosmisleno brane neku dogmu!!
28.03.2012. (17:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kako ide onaj vic...časna sestra, vjeroučiteljica, na satu vjeronauka pita djecu: probajte pogoditi o čemu se radi: ima kitnjasti rep i jede lješnjake. Djeca šute, nemaju pojma. Ona opet: dobro, malo ću produbiti...ima kitnjasti rep, jede lješnjake i odlično se vere po drveću. Djeca opet šute, pojma nemaju. Evo da još pojasnim: kitnjasti rep, lješnjaci, veranje po drveću, dva velika prednja zuba... hajde, Ivice, ti sigurno znaš, što bi to bilo? Kaže Ivica: drugar...pardon, vjeroučiteljice, znam da je odgovor Isus, ali nekako mi vuče na vjevericu.
28.03.2012. (17:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Religija je dobra kad je vanka jako vruće, a ti si na Kaptolu pa lipo uniđeš u katedralu i malo odahneš u finoj 'ladovini. Čovjek je od nekoga dobio refleksivni um i s tim su počela sva sranja. Refleksija po refleksija i u pet minuta uopće više ne kužiš da si totalka hipnotiziran. A nakon nekoliko milijuna godina takvog hipnotiziranja kako više ispraviti krive Drine ili Gange, Jordane ili Mississippije? Jedino tako da se približiš ljudima u njihovim zabludama pa malo po malo. Tako ja vidim napore istinskih, nepatvorenih Učitelja. Naravno, svi se mi u svojim rasprama zaplićemo u riječi...vajrapanijevi komentari su odlični, ali su odlični i oni Smisla života, i tako dalje...sve ovisi o tome koju facetu izbrušena dijamanta stvarnosti želimo fokusirati. Inače mi se sviđa taj bikovski tvrdoglavi proboj u jednoj ideji i misli, kakav ima u svome diskursu Smisao života...i tome diskursu nekako kao da nema smisla tražiti dlaku u jajetu...naročito što ni Smisao života nije od jučer, kao što smo vidjeli, tj. nije da i on sam nema u malom prstu sve protuargumente i argumente i protuargumente itd. :-) Mislim da je U.G.Krishnamurti tu nekako zadnja riječ ili zadnji krik mode o prosvjetljenju i da se nakon njega više ne mre nikaj rogoboriti i grintati, jer je on to učinio najbolje. Ipak bih primijetio još jednu stvar: Sai Baba u duhu indijske tradicije uistinu na neki način jest obogotvoren, no dalo bi se tu jako jako mnogo reći u njegovu korist....ja sam u neku ruku, uvjetno rečeno, insajder po tom pitanju pa znam da nije sve samo šuć...muć...pa prolij. Čudesne su se stvari događale, a i dalje se događaju u vezi Saija, samo ljudi uglavnom nisu dostatno informirani. A nijedna od tih čudesnih stvari ne ide u smjeru zaglupljivanja nikoga, samo je potrebno biti insajder, ili barem dobro i točno informiran. Ajd bok. Nastavak možda slijedi kasnije, jer tema je zanimljiva.
28.03.2012. (18:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pozdrav domaćinu i komentatorima. Meni je prvo zapelo za oko @Teofilovo pitanje -" zašto ti smeta religija?", a onda i krivi zakljuačak - "religija se nikome ne nameće". Vidim da je @smisao već reagirao na taj zaključak. Zaista ništa nije dalje od istine nego da se religija ne nameće. To je jedna od stvari koje me izrazito smetaju kod religije - ona se natura ljudima kao nešto prirodno i normalno, samo po sebi razumljivo. I to nametanje se kroz stoljeća pokazalo vrlo efikasnim, jer danas se većina ljudi na ovoj planeti izjašnjava kao vjernici. Do toga nije došlo prirodnim putem, prihvaćanje religije nije disanje, ono je odgoj, tradicija, ono je ispiranje mozga (da budemo sasvim jasni). Smeta me kod religije što je zastarjela, što je zatucana, što se tvrdo drži svojih starih premisa, čak i stoljećima nakon što se neka od njih sasvim pobiju. Smeta me što se taj kruti sustav ustalio poput neke višestoljetne kuge i truje ljude iz generacije u generaciju svojim sranjima. Smetaju me laži kojih je kršćanstvo (u našim krajevima domimantno, pa ga izdvajam, kao "domaće zlo") prepuno, smeta me polaganje prava na "istinu" koja se temelji na elementima tipičnim za dječje priče. Smeta me što većina ljudi proguta taj religijski kolačić gotovo bez imalo razmišljanja ili istraživanja, smeta me što većina ljudi svoju religiju razumije na nivou osnovnoškolsko vjeronauka itd, itd.... niz onoga što me smeta ovdje sigurno ne prestaje.
28.03.2012. (18:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
o.k. shvatio sam. Ti si izabrao pisati što je u religijama loše i da su one korijen svega zla... Vidiš kako je sve zapravo jako subjektivno i obojeno vlastitim doživljajem... Ima onih koji tvrde suprotno - da je u svijetu zavjera protiv kršćanstva i crkve... A netko može o svojoj religiji pisati sve najljepše. Ima i takvih blogova, itekako...
A sad komentar na to što 'Izvorni' kaže... Religija se nameće... Pa nameće se - kao što se i škola nameće ili bilo što slično u ljudskom društvu. Nameće se da ljudi šalju djecu u vrtić. Nameće se da ljudi rade po cijele dane, plaćaju porez i ostale doprinose. Nameće se puno oblika ljudskog ponašanja koje je 'prihvaćeno'. Teško je živjeti bez svih tih okvira. Onome tko to odbija ne preostaje ništa drugo nego otići u prirodu, u šumu i živjeti bez ikakvih društvenih ograničenja... Na kraju krajeva, onaj tko je dosljedan i radikalan, moći će izbjeći 'religijsko teroriziranje' - nitko ga neće prisiljavati. Zašto svi ljudi ipak žele da im djeca idu na vjeronauk, na krizmu, prvu pričest, zašto se vjenčaju u crkvi, zašto traže vjerski sprovod? Gdje je tu prisiljavanje? Baš obrnuto, ljudi to sami žele, iako možda nisu do kraja uvjereni u religiju... Jasno je da je to više stvar običaja, nego nekog nametanja. Osim toga, ima puno uvjerenih vjernika, koji nisu na nivou osnovnoškolskog vjeronauka! Kojima je vjera jednostavno potreba. Takvi su u manjini, ali ih ipak ima...
28.03.2012. (20:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne, ne, @Teofile, samo površno gledano djeluje kako ljudi sve to što si nabrojao "žele". Oni to niti žele, niti ne žele, oni jednostavno - ne biraju, sve te stvari su već odabrane unaprijed za njih. Oni "biraju" kao lutke na koncu, idu u onom smjeru u kojem ih ruka društva pomakne. U pravu si, i škole se nameću, i vrtići se nameću, itd, itd. Svakom tko je iole promislio način na koji funkcionira npr. školski sustav jasno mu je koliko je taj sustav štetan. Zato se ljudi počinju boriti za uvođenje alternativnih oblika školovanja. Slično je i s religijom. Ima sve više ljudi koji razumiju koliko je religija štetna za društvo. Ja ne bih ni u ludilu htio da mi na sprovodu neki pop priča religijsku priču, ali skriveni pritisak društva je toliko jak da se 99 posto ljudi ni u jednom trenutku neće ni zapitati kog boga na sprovodu ima tražiti neki svećenik kojeg vide prvi puta u životu i kog boga ima pričati smješnu pričicu. Ljudi ne biraju, oni su birani. U tom postupku ne događa se ništa aktivno sa strane pojedinca, on je potpuno pasivan i samo slijedi dobro zacrtani scenarij koji je pripremljen za njega i sve druge (ali neki su shvatili koliko je taj scenarij šupalj i pun izmišljotina, pa su ga glatko odbacili). Upravo zato je religija loša. Naravno da ima blogova koji veličaju religiju, koji se naprosto tope u tim temama. Na tim blogovima se može jasno primjetiti koliko su prokleto slični jedni drugima. Razlog tome je uniformiranost njihovih mentalnih sklopova i ispranost mozgova. Mi se čudimo ispiračini mozgova koja postoji u sistemu Sjeverne Koreje, ali ne čudimo se ispiračini koja nam se događa pred očima, u neposrednom okruženju. Princip ispiranja je vrlo sličan. Izgleda da nije ni malo lako izaći iz tog mentalnog sklopa kad je čovjek potpuno u njemu.
29.03.2012. (08:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pogledom na smisao izrečenog, post je istinit, al' nevješto interpretiran. Nepotpuno i neadekvatno je napisan, pogledom na moja shvaćanja. Ali je vjerojatno pa skoro savršeno napisan, pogledom na tvoja shvaćanja, i zato je to skoro pa savršeno predstavljanje tvojih misli(razotkrivanje smisla Boga iz tvoje perspektive). To je u smislu vrijednosti mišljenja, neprocjenjivo.
Ja uistinu ne pišem zato da bih utjecao na tvoju svijest. Jer, tvoja svijest je najprihvatljivija za mene, onda kada je "nekontamirana" svješću drugih. Ostani takav, i to je onda najbolja opcija za Boga(svijest, razum, racio).
Bog nije mrtav, niti će biti, barem ne dok ima života bilo gdje u svemiru. Morati ćeš priznati da je malo vjerojatno da sveukupni život u svemiru ovisi samo o nama, ili da je samo ovdje na Zemlji.
To što mi pojam Boga pojednostavljavamo onako kako je najprihvatljivije našoj svijesti, to je naš problem, a ne problem postojanja il' nepostojanja Boga. Čovjek u svojoj svijesti priziva dobar il' loš život, priziva užitke i patnju, a onda mu se to u okviru postojećih mogućnosti postepeno ostvaruje.
Za mene je Bog živ, sve dok ima života i sve dok živim i ja.
Pozdrav!
29.03.2012. (08:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@vajrapani ...nastaviti učiti, ne prihvaćati dogme, uvijek ići naprijed, istraživati, stjecati nove spoznaje... ja npr. nikada ne kažem da govorim istinu, sve su to moja uvjerenja koja su sada takva kakva jesu, sutra će možda biti drugačija, tko zna možda se i meni bog objavi pa ću na ovaj svijet prenijeti konačnu i jedinu pravu istinu, hehe... a ova ideja o Pavlu mi je sinula prije par godina, baš mi je bila logična, i objavio sam je prvi put u postu [a href=http://smisao-zivota.blog.hr/2009/12/index.html target=_blank]"Legende naše svagdašnje"[/a]... naravno da nemam nikakve dokaze za tu teoriju, ali i prezentiram je kao logičnu pretpostavku koja se temelji na dostupnim izvorima o političkoj i društvenoj situaciji u Palestini u Isusovo vrijeme... istina je da kao takva spada u kategoriju teorija zavjere, ali baš zato je i zanimljiva :)... ali Pavao je puno gori od mene, kakve je on sve bajke izmislio u koje su mase ljudi povjerovali i danas vjeruju... uistinu je bio majstor za stvaranje istine...
@geomir ... pisati i širiti ovakvo bogohuljenje?!... pazi što pišeš, prizivaš vraga :)))... ne znam, ali pretpostavljam da je Paarov i Pavunin bog panteistički...
@Mariano ...možda nije sve šuć...muć pa prolij, ali ja kao autsajder kad vidim svo to klanjanje i obožavanje Sai Babe ne mogu doći do drugačijeg zaključka nego do kojeg sam došao... Indija ima uistinu tisućljetnu tradiciju živućih gurua-polubogova, i ja ne odbacujem mogućnost da su neki od tih ljudi uspjeli ovladati dijelovima svog uma koji im omogućuje da čine "čuda"... međutim, sve se može objasniti, to što mi još neke stvari nismo u stanju objasniti, jer je mozak još relativno neistraženo područje, je druga priča... također, velika je mogućnost da su mnoga ta "čuda" trikovi... placebo efekt je danas jedan od najboljih odgovora koje imamo kad se npr. događaju čudnovata ozdravljenja... kao što je moguće (ali ne i sigurno) da pacijentu pomogne placebo, tako je moguće i da osoba koja vjeruje da će je Isus, Sai Baba ili Alah ozdraviti, uistinu i ozdravi, ali to su rijetki slučajevi, uostalom kao i kod placeba... to je u biti moć sugestije i autosugestije... uglavnom, psihosomatika kao grana medicine, bavi se upravo istraživanjem utjecaja psihe na fizičko stanje organizma, jer naš mozak ipak kontrolira cijeli naš organizam, i njegove tajne još čekaju da budu otkrivene...
@Teofil ...to da sve doživljavamo subjektivno je neosporno... vidim da ti je @izvorni već odgovorio... uistinu, ljudi ne biraju, odrastaju u društvu točno znajući što to društvo od njih očekuje, i tome se prilagođavaju... konformizam, kud svi tu i mali Mujo... društveni odnosi temelje se na hijerarhiji i izrabljivanju čovjeka nad čovjekom, i sve institucije od škole, crkve, do obitelji, služe održavanju takvih odnosa... djeca se dresiraju da budu poslušni podanici i održavatelji sustava kroz školski, vjerski i obiteljski odgoj... glavni cilj je pripremiti ih da se što bolje prodaju na tržištu rada (tržnici robova) kako bi dali svoj doprinos daljnjem održavanju sustava... takvi društveni odnosi uzrok su 99% svih vrsta devijacija, nasilja i "kriminala"... društvena promjena zahtjeva potpunu promjenu vrijednosti, jer naše vrijednosti jesu ono što stvara svijet u kakvom živimo, ali to je već druga priča... uglavnom, religija je tu da potpomaže održavanje klasnih odnosa gospodar-podanik (bez religije takvi odnosi nisu niti mogli biti uspostavljeni), i to je nešto jako loše...
@izvorni ...tebi nemam kaj odgovorit, slažemo se :)...
@blade777 ...čim u svom umu stvaramo lik boga prejudiciramo odgovor na pitanja o nastanku svemira i života, a tom bogu dajemo obilježja kakva mi želimo i u usta mu stavljamo odgovore kakve mi želimo... zato odbacujem takav lik jer on nije odgovor na ništa, već može samo otvarati nova pitanja... tajna ostaje tajna dok se ista ne otkrije, ako se otkrije... a ja je imenovat ne želim, niti joj davati bilo kakva obilježja... a bog o kojem govorim u postu proizvod je ljudskog uma, odnosno nema boga koji to nije...
29.03.2012. (13:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ali ja stvarno nikada nisam izrekao kakav je lik Boga. Da sam vidio, onda bih se proglasio takvim. Ono što ti želim predstaviti, ono je što osjećam, to je više neki instinktivni osjet. Mislim da je lakše dati odgovor na pitanje što Bog nije. Mislim da Bog nije ono što nema veze s životom(Bog nije nešto neživo, tj. nije sama misao bez živog bića). Živa riječ i živa misao je živa dok ima života, a kada neće života biti, onda ni ta misao i riječ neće biti Bog.
29.03.2012. (16:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@blade777 ...nisam ja ni ustvrdio da si ti izrekao kakav je lik boga... ali sam ustvrdio da stvarajući taj lik prejudiciramo odgovor o nastanku svemira... tako da ni ne moramo ništa izreći, kakav je ili nije taj bog, već smo ga stvorili samim time što smo ga zamislili i imenovali (bog), stavili njegov naziv u muški rod, i govorimo o njemu u trećem licu jednine... da ne kažemo ništa više o njemu, on je već opisan - sila stvaranja svega što postoji koja je imenovana u muškom rodu i trećem licu jednine... dakle, taj instiktivni osjet koji spominješ pretvoren je u lik u našem umu, ne trebamo ništa više govoriti o njemu niti ga opisivati, on je tu... bilo bi super kad bi tako i ostalo... ali nije, neda nam vrag mira pa ga moramo opisivati, govoriti što je ili nije, odnosno objavljivati što je a što nije njegova volja, i u njegovo ime proglašavati istinu... ali kako je on samo produkt našeg uma (ne mislim na taj "instiktivni osjet", već na lik koji stvaramo na osnovu tog osjeta, ako ga stvaramo, jer i taj osjet je posljedica naših perceptivnih iskustava i samosvjesnog logičkog uma), ta istina je naša istina, te laži naše su laži, a ne njegove kad on opstoji u našem umu kao naša kreacija... kad veliš kako bog nije nešto neživo, kako nije sama misao bez živog bića, definirao si ga kao živo biće, živu misao i riječ, kao život, i kad ne bude života ne bude ni boga... ipak si izrekao kakav je tvoj lik boga :)))...
29.03.2012. (21:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Smisao života - Moja je greška što sam išao spominjat Saija, jer je nesrazmjer između onoga što ja znam i što je meni dostupno i onoga koliko si ti o njemu informiran prevelik da bi imalo ikakvog smisla na tu temu raspravljati. Većina ljudi o Saiju zna iz medija ili priča ponekog poznanika; ako su pritom prema njemu negativno nastrojeni, teško da će sebi priznati da ipak ne raspolažu s dovoljno točnih i provjerenih informacija za nepristrani sud. Nakon Saijeve smrti prije godinu dana, indijske su se novine raspisale nevjerojatnom količinom izmišljotina, a naši su portali ponešto od toga nekritički prenijeli i grubo obmanuli naivne konzumente dnevnih "vijesti". Moglo bi se reći, a da ne bude pretjerivanje, da danas nitko normalan ne može nešto tvrditi ili u nešto vjerovati samo na osnovu "informacija" dobivenih putem medija. Inače, primijetio sam da mnogi ljudi koji o sebi misle da su istinoljubivi, nepristrani i naprednih nazora, na osnovu jednog jedinog šlampavo i tendenciozno te novinarski krajnje neprofesionalno odrađenog videa o tobožnjem hohštaplerstvu Sai Babe, koji se može pronaći na You Tube-u, donose gotove i kristalizirane zaključke koji ne trpe moguću reviziju. Što za njih reći, osim da su također vjernici, vrlo fanatični vjernici, samo što se njihov bog ne zove ni Krist, ni Krišna, ni Alah, ni Jehova, već Preduvjerenje. Castaneda je vrlo zanimljivo govorio o tome, kako se svijet meksičkih šamana nikako ne može do kraja shvatiti, razumjeti, valorizirati, a ponajmanje primjenjivati u praksi ukoliko čovjek nije insajder. Pri tome nije htio reći da se moraš dati zaglupiti, uvjeriti u što, omamiti fantastičnim koncepcijama. Bio je isuviše mudar da bi na to mislio. Svaki antropolog zapravo dobro zna koliko je neprocjenjivo dragocjena mogućnost da se bude insajder ili da se u znanstvenom radu surađuje s insajderima. Castaneda je bio doktor antropologije, no na koncu je morao odbaciti antropologiju kao nedostatnu za istinito saznavanje o svijetu šamana, ili točnije, meksičkih čarobnjaka okultne toltečke "tradicije", jer i antropologija kao i velika većina drugih znanstvenih disciplina ima svoje dogme i svoju crkvu. Studirao sam psihologiju pa i sam jako dobro znam kakvi su veliki i fanatični vjernici psiholozi, naročito ovi naši koji njeguju tradiciju rigidne eksperimentalne psihologije Ramira i Zorana Bujasa. Sve je to također crkva sa svojim fanatičnim pristašama i slijepim vjernicima. Indija ima višetisućljetnu tradiciju koncepcije avatarstva; ta koncepcija zapravo je jako daleko od kršćanskog obogotvorenja Isusa, jer kršćanstvo postavlja Isusa kao nedostižnog Boga koji je zauvijek onkraj naših mogućnosti, time pasivizirajući svoju poslušnu pastvu. Avatar u hinduizmu ili Bodhisattva u budizmu vuče ljude prema sebi i potiče ih na ispitivanje i istraživanje svoje inherentne božanske prirode, svoje istosti s njim. Sai Baba je nebrojeno puta ponovio ove rečenice: "Ja jesam bog. No, i ti si bog. Razlika između nas samo je u tome, što ja znam da sam bog, dok ti to još ne znaš." To nije klanjanje obogotvorenoj osobi, to je upravo suprotno od toga: poticanje pojedinca da otkrije i probudi svoje skrivene potencijale. To je upravo najdirektnije moguće kazano: nemoj mi se klanjati kao bogu, jer i ti si bog. Ako se nečemu baš moraš klanjati, klanjaj se skrivenoj božanskosti u svome Srcu, u svom najdubljem izvorištu. Kao lav odrastao među ovcama, ustani i probudi se za svoju lavlju prirodu, odbaci jadno i samosažaljujuće ponašanje stada.
29.03.2012. (21:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
U razmišljanju o religiji jedno je od njenih svojstava koje se nameće upravo ono na koje je odlično ukazao @izvorni život: zatucanost i zastarjelost. Svaka se misa stalno vraća na neke pretpotopne situacije, ambijente, običaje davno umrle, na mentalitet i diskurs ljudi davno sišlih s pozornice ovoga svijeta. Sve je tako sumorno, neprovjetreno, dogmatično, neupitno i jedino što se bez prestanka s crkvena oltara ponavlja, to su beživotne fraze o potrebi našega moralnoga usavršavanja, ali usavršavanja samo do točno određene mjere, niti slučajno ne preko toga, jer odmah upadaš u groznu herezu da se želiš prikazati sličnim Isusu. Ne dao Bog da pomisliš da si sličan Isusu, da i ti možeš doživjeti to iskustveno jedinstvo s Ocem koje je Isus doživio. Isus je zapravo Bog Otac koji se samo pretvara da je Bog Sin, a iako nigdje u Novom zavjetu ne govori da je On i Bog Duh Sveti, kršćanska pogrešno shvaćena i pogrešno tumačena dogma o Trojedinstvu kaže da je Isus i Duh Sveti. Dakle, On je svo to troje, a i nije, i sve to jako zbunjuje prosječnoga vjernika pa o tome niti ne razmišlja, već samo na sekundu, tamo negdje potkraj mise, sladunjavo zaželi postati boljim čovjekom dočim izađe iz crkve i upali mobitel, zaželi i odmah pomisli: "Ma kaj god, ne mrem ja to. Moram se nać' s dečkima na pivi." Svaka situacija, institucija, osoba ili stvar ima svoju specifičnu energetsku strukturu. Energetska struktura Crkve danas je, po meni, jako loša, otprilike kao u neke lešine. Stoga ne čudi da Crkva u svoje redove instinktivno privlači pedofile, lopuže i arogantne mizantrope, ili pak čudne i odbojne tipove kakvi se povlače po HTV-u u čudnim i odbojnim emisijama poput "Otvorenog" ili "Pulsa nacije". Ja ne vidim mogućnost revitalizacije Crkve; prije mi se čini da ona mora odumrijeti poput dinosaura koji nikako da shvati da je njegovo vrijeme odavno završilo.
29.03.2012. (23:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Po mome shvaćanju, intelektualno jaki ljudi, oni koji o svemu na ovome svijetu imaju svoje mišljenje, oni koji znaju elaborirati i zorno predočiti svoje misli, oni koji su u svojoj intelektualnosti introspektivni, a u svojoj introspektivnosti svakako istinoljubivi, trebaju se čuvati toga, da u nemogućnosti osobnog ostvarenja čudesnih potencijala svijesti odbace te potencijale kao nemoguće i nepostojeće. Valja imati u vidu da su ljudi poput Jiddua i U.G. Krishnamurtija cijeloga života doživljavali čudesna iskustva, iako su o njima najčešće govorili kao o ekscesima ili uopće o njima nisu govorili. Velika je razlika između U.G.K.-a i nekoga tko samo govori kao U.G.K. Načelno se slažem sa svime što je @Smisao života rekao u svom postu i komentarima, pa ipak mislim da je to samo polovica istine. Samo polovica i ništa više. Druga je polovica ono čudesno, ona tajna koja nas obavija kao ocean ribu. Izgubimo li osjećaj za tu tajnu, za to čudesno, za to nemjerljivo i uistinu vanreligijski i vanserijski sveto, izgubili smo sve. Mjerenje beskonačnosti univerzalnog prostora svijesti argumentima poput placebo-efekta koji vrijede samo u vrlo malom postotku slučajeva unutar ukupne fenomenologije, slično je zaključivanju o veličanstvenosti noćnoga neba osutog zvijezdama na temelju gledanja kroz puščanu cijev. Rezultati gledanja kroz puščanu cijev u zvjezdano nebo svakako su znanstveno objektivni i činjenični, no što to govori o čudesnosti zvjezdanoga neba? Treba priznati onima čiji je put drugačiji, koji vide Boga svugdje i u svemu i koji pri tome točno znaju o čemu govore, da možda nisu ni glupi ni zatucani, ni naivni ni poslušni, niti idolopoklonici. Oni vide drugu stranu medalje, onu tamnu, skrivenu stranu Mjeseca. Poput pozitivnog i negativnog naboja u fizici, oni su obojenjem svoje ličnosti, svojim prirodnim nagnućima, svojom terminologijom, načinom kazivanja o svojim iskustvima i nizanja slika u glavi na dijametralno suprotnoj strani od naših J.K.-a i U.G.K.-a, ali su u epicentru na istoj razini probuđenosti duše, ili ostvarenja potencijala svijesti kao i oni. Prvi je put analitički, on svemu kaže NE, a drugi je sintetički, on svemu kaže DA. Stoga je i njihova terminologija različita onoliko koliko je to samo moguće. Identičnost oba puta providi se u ljudskome karakteru, karakter kao ozračje moralne vertikale u čovjeku najtočnije reflektira razinu Istine Života koju netko živi i tu se nikoga ne može prevariti. Za kraj, iako ne držim naročito do Osha Rajneesha, svidjela mi se jedna njegova rečenica. U svome govoru o ateizmu i vjeri rekao je: "Bog ne postoji, ali postoji božanstvenost."
30.03.2012. (00:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svi ovdje puno pišu pa mi se na kraju nije dalo čitati sve kilomentare. Dodao bi stoga samo kratko da je religija produkt evolucije baš kao i sve ostalo što postoji od života. Da je religija bila na štetu zajednicama, prevladale bi one nereligiozne. Isto je i danas s demokracijom. Da demokracije ne valjaju, svijetom bi vladale monarhije. Što slijedi nakon monoteizama i kamo idu mrtiv bogovi, ne znam. Lako je moguće da sad po prvi put možemo sami smisliti što ćemo vjerovati i kako ćemo se s tom iracionalnošću nositi. *Bez fotona su svi bicikli crni. I sve oko njih. :)
30.03.2012. (01:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Mariano ...u pravu si, sam si kriv :))))... ne bum preveć dužil, jer Sai nije tema posta, malo smo skrenuli s puta istine, hehe... može Sai bit čudotvorac i prosvjetljen čovjek koji je spoznao tajnu nad tajnama, a može bit i prevarant, ali to uopće nije bitno, odnosno nije bitan on, već je stvar u pojmu boga, u tome da ljudi traže i pronalaze lik kojem će se klanjati i čiju će volju spoznati i provoditi... mogu usporedit Sai Babu s Isusom ili s Budom koji su bili veliki duhovnjaci, pretpostavimo prosvjetljeni ljudi koji su spoznali prirodu svijeta, jednotu koje smo svi dio, i to su htjeli prenijeti ljudima... a što su ljudi učinili, pretvorili ih u bogove, stvorili religije... a sve zbog te proklete koncepcije boga, više sile, koje se ne mogu otarasiti iz svojih umova... to je put kojim se kreće i Sai Babino učenje, ka obožavanju božanstva odnosno stvaranja religije (ako sam u krivu, u krivu sam, al to je moje uvjerenje ili preduvjerenje, kako god)... ako slušamo svu trojicu, nema boga, nema više sile kad je sve jedno, kad je esencija svega postojanja ista... ali i s takvim shvaćanjem mi opet proturamo boga, on je ta esencija, on je to postojanje, on je to jedno sa svima nama, odnosno opet stvaramo lik koji je ograničen koliko i naš um, stvaramo preduvjerenje o nečemu što ne poznajemo... odbijam pojam boga, kakva god da je njegova koncepcija, jer je taj pojam najzlobnije, najodurnije i nažalost najučinkovitije manipulativno sredstvo proizašlo iz ljudskog uma...
@propheta nemo ...religioznost je posljedica evolucije primata u samosvjesno biće, to zakjučih i u postu, a time posredno preko religioznosti i religija... međutim, ono što je štetno ne znači da neće preživjeti, barem neko vrijeme... ako ne napustimo religiju (u širem smislu te riječi koja podrazumijeva svako ostvarivanje želje za moći i želje za potčinjavanjem) i koja nas kao takva uništava, nećemo preživjeti i zakoračivši u sljedeći stadij evolucije koji podrazumijeva odumiranje religioznosti... eto, to je moje preduvjerenje temeljeno na špekulativnoj analizi dosadašnjeg evolucijskog razvoja čovjeka...
*bez fotona bicikli nisu crni, i ništa drugo nije crno niti bilo koje druge boje, jer crno je ipak boja (makar bi neki rekli da crno i bijelo nisu boje), bicikl je obojen u crno, a tama nije obojena, tama je odsustvo fotona i ako je definiramo kao crnu samo svojim ograničenim špekulativnim umom stvaramo još jedno preduvjerenje :)...
30.03.2012. (23:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Oslanjati se na samu sebe jedini mi je put prema istinskoj slobodi, a biti svojom, najljepša je nagrada. Još uvijek robujem čulnom, no...ima lijeka :D Odustala sam od pokušaja udovoljiti ljudima. Kritizirat će nas ma što i kako radili. Važno je raditi po DOBROJ SAVJESTI i NIKOME NA ŠTETU! Ljudska ogovaranja, predrasude i šablone nisu mi predmet briga :D
31.03.2012. (12:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Djelomice si pogodio, ali i takva analiza nije potpuna. Ono što upotpunjuje tvoju analizu, ja ne mogu dovršiti, ti to trebaš sam otkriti, meditacijom, kontemplacijom il' na neki drugi način. To što predstavljaš, treba i mora ostati tvoja kreacija.
Po mojem shvaćanju, Bog nije ograničen samo na čovjeka, nego opstoji u životu, bilo gdje u svemiru i na bilo kakav način, a isto je određeno jedino voljom njegovom. Pojedinačno, čovjek je samo segment velike božje kreacije.
Ukratko:ako umre Bog, umire i svemir.
@Mariano Aureliano,
Prevario sam se, kada sam u prošlosti prekritički komentirao neke tvoje misli. Sada vidim da si itekako iznad onih predstavljenih misli, a koje ja najvjerojatnije nisam dobro ni shvatio, pa sam bio "pun osuda" u komentiranju. Toliko sam osudio neke tvoje misli, da više nisam želio dolaziti u dodir sa tvojim napisima. Sada uviđam da sam pogriješio. Misao je nemoguće osuđivati. Jer, misao je onaj najslobodniji dio nas.
I najobičniji kamen, finim brušenjem, postaje predivno remek djelo :)
31.03.2012. (13:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jelen
Ovaj članak je vrlo zanimljiv i kvalitetno je napisan. Zadire u srž mnogih stvari. S mnogo toga se slažem. Osobno sam se davnih dana u nekim svojim istraživanjima pitao zašto povijesni Buddha nije u svome nauku ideju boga kao ultimativne referentne točke izričito odbacio kao što je odbacio neke druge hinduske dogme iako je ideju boga držao čistom metafizikom kojoj ne treba uopće posvećivati rasprave. Čini mi se da nije zato jer nikad ne možemo sa sigurnošću tvrditi što ideja Boga predstavlja za pojedinca niti možemo tvrditi da takva ideja ne može biti korisna u pojedinim slučajevima za pojedine osobe na njihovim konkretnim razinama razvoja. Međutim ako takav razvoj ide dalje u smjeru sve jačeg kultovskog i dogmatskog obožavanja nekog izvanjskog ultimativnog bića koje stvara i uzdržava nas umjesto spoznaje u obrnutom smjeru tj. da jedino baš taj um koji zna da postoji ovdje i sada može biti referentna točka bilo čega, e onda imamo ono što i ti u članku neupitno identificiraš i kritiziraš.
Da "Smrt boga donosi i smrt patnji..." to je sasvim nevjerojatno jer značilo bi da je za okončanje patnje dovoljno samo da društvo postane ateističko, to je malo smiješno, nedisciplinirani um naći će svejedno način da naškodi sebi i drugima, to je kao da huliganima samo oduzmeš palice i ostaviš ih- potući će se šakama, gađati kamenjem itd. Ideja o upraviteljskom bogu koji ravna svim stvarima isto je vid nediscipline tj. odbijanja odgovornosti ljudskog uma samog za sebe i za posljedice svojih djela, pokušaj prebacivanja dijela tereta (ili sav teret) nekud na nekog drugog.
Podložnost utjecaju vjerskih autoriteta u likovima kojekakvog klera kojemu se "pastva" pokorava ne može biti znak discipline nego ne-discipline te "pastve" (pastva- od glagola "pasti se" znači oni koji se pasu, ergo ljepša riječ za stado!). Stado nije disciplinirano, stado nema ideju discipline nego ideju poslušništva. Napušteno od pastira stado se ne osvještava samo od sebe samo zato jer je pastir nestao. U slučaju ljudskog stada načiniti će sebi novoga pastira umjesto da preuzmu odgovornost za sebe odmah i ovdje prema onoj odličnoj paroli „kada ako ne sada, tko ako ne mi?!“
Samo uzročno posljedična logika može sama po sebi nadvladati nedisciplinu- "ne čini drugome što ne želiš da drugi tebi čini". Disciplina mora dakle prevladati, um mora uvidjeti da šteteći sebi kao i drugima stvara patnju i da jedino može prestati i sam patiti tek ako ne pate niti drugi.
Zaista mnogi ljudi koji su (mono)teisti dolaze kroz svoju vjeru u boga do te najvažnije spoznaje, tako da opet sve zavisi od pojedinca i njegova vlastitog stupnja uvida u uzrok i posljedice. Ako se meni osobno takav put preko ideje ultimativnog personalnog boga čini malo čudan i nepotreban to je opet privatna percepcija koja ima svoje razloge. Nije potrebno da svi ljudi budu identični u svome putu do prirode uma jer priroda uma je na kraju ta koja je ista u svih. Rekao bih da zato ni Buddha nije učenicima izričito u startu zabranio vjerovati u boga.
Odbacivanje isprazne religioznosti može biti temeljeno na dobrim namjerama, što i vidim na nekim primjerima mojih poznanika ali žalosno mi je primijetiti da takvo „odbacivanje praznovjerja“ posljedično dovodi ponekad do agresivnog kostriješenja tako reći na svaku ideju duhovnosti i na kraju do radikalnog odbacivanja svega što se ne nalazi u pojedinčevom mikro trokutu kuće-posla-birtije. Um je dakle odbacio jednu tupost ali samo zato da bi sličnom žestinom zagrizao za drugu i da bi joj dao isto karakteristike neupitne dogme koju isto treba na neki način „braniti od hereze“.
Mislim da takav pristup nije rješenje problema nego je baš isto ko i organizirano vjersko praznovjerje još jedna garancija da se duhovnost kao nešto dragocjeno što ide s ljudskom egzistencijom izgubi i izopači do neprepoznatljivosti.
No na svakodnevnoj razini velika sveza politike i organizirane religije i dalje jest veliki problem, mislim da je to bila prije svega ideja ovog posta i to je jasna stvar. Konkretno u tom smjeru trebalo je više ljudi glasati za Grubišića, a ne za nadbiskupa Zokija Milanovića pa bi i se i neke stvari pokrenule i promijenile u nakaradnim odnosima crkve i države u RH. Nije li ironično to što je Grubišić katolik (dapače posvetio je život svećeničkom zvanju), a Milanović je ateist (ili barem agnostik kako se to već kaže)? Ako uzmemo u obzir da je Grubišić našao disciplinu onakvu kakva jest (uzrok-posljedica) koja je iznad bilo kakve religijske provizorne interpretacije, a Milanović nije našao ništa osim svog privatnog kalkulantskog i vječito promjenjivog promišljanja e onda je situacija puno jasnija, nema ironije u tome nego ima dapače konkretne logike.
26.03.2012. (16:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Smisao Života
@vajrapani
"Smrt boga donosi i smrt patnji..." ovo može biti nevjerojatno i smiješno, ali i ne mora... namjerno nisam dodavao kako se to odnosi na smrt patnje koju stvara bog, odnosno ne bog sam po sebi, već um koji ga stvara, jer je u tekstu naznačeno kakvo je to zlo, odnosno kakva je to patnja koju bog donosi i koja umire zajedno s bogom... u širem kontekstu bog je simbol ljudske želje za moći i želje za potčinjavanjem koje su uzrok sveobuhvatne patnje čovječanstva koja se očituje kroz uspostavu hijerarhijsko-eksploatacijskih odnosa kao posljedice ostvarivanja tih želja...
...bez tog simbola nema ni ropstva, ni izrabljivanja, ni potčinjavanja, ni ratova... bez boga, kao što ti veliš, nema nediscipline... bez boga je uzročno-posljedična logika oslobođena... bog je jednostavnije rečeno simbol nasilja... simbol ostvarivanja vlasti čovjeka nad čovjekom... simbol zatiranja slobode... i to je bog koji čovječanstvom vlada terorom, strahom... to je realan bog... jedini koji uistinu postoji na kolektivnoj razini, iliti u kolektivnoj svijesti, i zato vlada svijetom, jer nema drugih bogova osim njega... i taj bog treba umrijeti da bi umrla i patnja koju donosi...
...kad već spominješ don Grubišića i Milanovića, izgleda kao da je prvi odbacio tog boga (ali zbog toga nije postao ateist)... dok se potonji čvrsto drži za njegove skute, kao i svaki drugi čovjek koji si uzima za pravo da ostvaruje vlast i moć nad drugim ljudima... ako čovjek odbaci tog boga i zamijeni ga s nečim drugim kao opravdanjem za nastavak "nediscipline", onda ga nije odbacio, već mu je samo promijenio ime... u tom kontekstu smrt boga uistinu znači smrt patnje, jer to znači smrt želje za moći i želje za potčinjavanjem, to znači krajnju točku evolucije primata - uspostava discipline uzročno posljedičnom logikom :)... ne trebaju ljudi postati ateisti, već prestati biti pastva :)...
26.03.2012. (23:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Teofil
Uz dužno poštovanje - pitam se zašto ti toliko smeta religija?
Mislim da dobro shvaćam ateiste i agnostike... ali ipak, ne razumijem čemu tolika ogorčenost?
Pa nije religija najveće zlo na svijetu...
Religija se danas nikom ne nameće. Sami roditelji u tome najviše sudjeluju i odlučuju - ako su vjernici - žele tu vjeru, kao nešto što im puno znači u životu prenijeti djeci i ukoliko u tome ne uspiju, doživljavaju to kao poraz. Znači, ne vidim tu nikakvo nametanje. Sve je na dobrovoljnoj bazi. Ti si primjer kako je moguće biti slobodan od tih 'okova'. A ako drugi to ne vide tako i žele biti vjernici - u čemu je problem?
Ja tu ne vidim nikakvo potčinjavanje. Barem danas su ljudi toliko svjesni da odbacuju svako nerazumno potčinjavanje. Vjernici su uvijek slobodni da u svakom trenutku odbace vjeru ukoliko dožive da ih se u ime vjere u bilo čemu sputava i ograničava. Većina vjernika danas osjeća se slobodno da prakticira svoju vjeru ili ne.
Inače, ja sam vjernik ali sam skeptičan i otvoren na istraživanje. Ljudi inače imaju razna uvjerenja i teško je mijenjati ih u bilo kojem slučaju. Možda je vjera zabluda - a što ako nije?
Btw. znam puno ljudi koji su zahvaljujući vjeri opstali. Neki su upali u drogu, neki su bili na rubu samoubojstva, neki jednostavno ne mogu drugačije zamisliti svoj život bez religije itd.
27.03.2012. (20:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jelen
@smisao života vrlo dobro obrađeno, logika ti je što kažu Vulkanci, besprijekorna!
Ali i @Teofil ima vrlo bitne argumente.
Mislim, osobno, da zbog same prirode čovjeka koji nije prosvijetljen za njega čista logika sama po sebi nije dovoljna. Takav je distanciran od nje svjetlosnim godinama, za takvog je ona kao ukusna jabuka visoko na grani, a čovjek je slab i leži polumrtav na zemlji, ne može jabuku dosegnuti da se njome nahrani. Teofil spominje ljude koji ne poznavajući prirodu vlastitog uma i veze uzroka i posljedica zapadaju u opasne svjetovne afere iz kojih se teško izvući. Ako njih može spasiti određena mentalna fabrikacija kao što je vjera u nadnaravnu personu koja utjelovljuje ljubav i dobro onda je to jedino što je bitno.
Rekao je jedan od najvećih filozofa čovječanstva Arya Nagarjuna: „sve žudnje bi trebalo ugasiti ali ako to nije moguće u ovom životu onda barem žudi za onim što je sveto.“ Jasno da je svaka filozofija i religija jedna čovjekova mentalna fabrikacija ali dok pojedinac nema u svom umu integriranih temelja na kojima bi tu spoznaju dosegnuo uzalud je sve, nemoguće je nekome nalijati u glavu nešto što treba dolaziti iznutra.
Može se ponešto i reći o tome što je korisna i povoljna ideja boga :-) Možemo razmatrati kako je i zašto Krist uveo koncept Trojstva (Trikaya u budizmu) da bi elaborirao Židovima (koji su imali jaki kult personalnog Boga u vidu nekog velikog Mastera na nebu) ideju božanskog tj. ultimativne krajnje prirode svih stvari. Nažalost s gušenjem tzv. „gnostičkih“ kršćana takvi jasniji uvidi su iz kršćanstva nestali i ostalo je puko obožavanje kulta pravovjerja i pravovjernog klera. Tek opet u novije vrijeme mnogi ljudi kršćanskih korijena u kontaktu s budizmom tj Buddhadharmom otkrivaju suštinu samospoznaje u kojoj centralno mjesto ima, prirodno, sam znalac tj. onaj koji zna da postoji tu i ovdje u ovom trenutku- „Ja sam koji jesam“, a sve izvan toga je provizorna konvencija. Zato je i Krist mogao za sebe reći Ja sam Put, Istina i Život- a nego što drugo bi mogao biti bilo tko od nas? Nažalost došlo je do deifikacije Učitelja, odvajanja njega kao ultimativno posebnog od nas, tako je ljudima valjda bilo lakše, nemaš brige oko ničega kad si „spašen“ po nekom drugom. To bi još bilo sasvim bezazleno da se u igru ne uključe religiozne elite, neprosvjetljenih klerika (završavanje fakulteta i polaganje ispita i ceremonijalnih obreda nije garancija prosvijetljenosti- čak i uz najplemenitije namjere takvog duhovnika to jednostavno nije dovoljno! Kod gnostičkih kršćana to je išlo malo drugačije, učiteljem se postajalo „malo“ rigoroznijim treningom uvida i samospoznaje isto kao i kod yogina Indije i Tibeta) sa svim svojim privatnim i samodopadnim utjecajima na društvo koje je prezauzeto svojim kućama-poslovima-birtijama, da bi se bavilo nečim oko svoga mjesta u egzistenciji i uopće smisla egzistencije s razumom. Tako je puno lakše inertnoj masi percipirati božansko nego prihvatiti da je ovdje i sada u ovom obliku i tu gdje jesmo sve dostupno što treba za realizaciju da se bude isto s Kristom, isto s Buddhom, da svatko sebe pita tko ako ne ja, kad ako ne sad da budem onaj koji jesam tj. da nađem svoju pravu prirodu. Ako su potrebne jednadžbe da se dođe do rezultata u matematici jednadžbe nisu same sebi svrha nego su jedino relevantne ako se preko njih dolazi do rezultata. Tako i Buddhadharma i Kristova Dharma može biti jedino metoda, ako metoda postane sama sebi svrha onda imamo ono što imamo danas predominantno među organiziranom religijom. Ali ipak uvijek ima nade i vjerujem da dosta danas ima ljudi koji iz dana u dan sve više uviđaju kako je beskorisno kao pastva pasti svoje vlastite iluzije.
Možda sam donekle promašio temu ali meni je uvijek zanimljivo pogledati kako su stvari povezane i kako je klupko raznih naših svjetovnih i duhovnih afera na kraju krajeva jedna jedinstvena nit.
28.03.2012. (00:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Smisao Života
@Teofil
...uz dužno poštovanje - pitam se zašto religijama toliko smeta ateizam da ga proglašavaju zlom, doslovce korijenom svega zla?... odgovor na to pitanje je jednostavan: ateizam ugrožava moć koju religije ostvaruju nad svojom pastvom... osobno se ne etiketiram kao ateist, ali kad nekom kažem da ne vjerujem u nikakvog boga, automatski sam etiketiran kao ateist, i onda je jednostavnije reći da, ateist sam, nego objašnjavati kako etiketa nije čovjek... parafrazirajući Richarda Dawkinsa možemo reći kako u biti sve ljude možemo etiketirati kao ateiste, jer oni koji vjeruju u neku od mnogih koncepcija boga, prema svim ostalim koncepcijama su ateisti, a oni koji ne vjeruju niti u jednu koncepciju samo su ateisti za jednog boga više... no dobro, skrenuo sam s teme... da se vratim na to zašto mi smeta religija?... mogao bih knjigu napisat s obzirom na to koliko to pitanje zahtjeva opsežan odgovor :)...
...nadovezivat ću se na tvoje zaključke kako bih dao odgovor... kao prvo, religija se nameće, uvijek se nametala i uvijek će se nametati, bez nametanja ne može postati niti opstati... netko mora stvoriti nekakvu koncepciju boga i naći učinkovit način da nametne tu koncepciju drugima kako bi religija nastala, a onda se to nametanje mora nastaviti kako bi religija opstala... jer ako onaj tko je stvorio tu koncepciju nije u stanju uvjeriti druge da i oni u nju povjeruju ostaće usamljen u svom uvjerenju i religije nema, dapače biti će proglašen ludim... ali ako uvjeri druge u tu svoju koncepciju, postaće svetac, prorok, a možda i bog... a da bi ih uvjerio mora tu koncepciju nametati... naime, religija nudi odgovore koji se temelje na postojanju više sile (boga) koji je stvaratelj i održavatelj svijeta, gospodar naših sudbina... čim koncepcija sadrži pojam više sile to je automatski nametanje, jer se tim pojmom prijeti i ucjenjuje... ako se ta viša sila prihvati nudi se spas, a ako se odbaci srlja se u propast... to je klasični oblik prisile putem prijetnje i ucjene... a sve religije imaju takav pristup... pa sad ti budi hrabar i odbij ponuđenu koncepciju i snašaj posljedice...
...kršćanstvo i islam prijete paklom, judaizam prijeti kaznama za griješnike za ovog života, hinduizam prijeti karmom (sam si si kriv ako si rođen u nižoj kasti, griješio si u prošlom životu, popravi se u sadašnjem), budizam prijeti neoslobađanjem od dukkhe i nepostizanjem "nirvane" itd... religije vladaju strahom... religije su totalitarne... popraviti čovjeka utjerivanjem straha?... tvoja rečenica: "Možda je vjera zabluda - a što ako nije?" odraz je načina na koji religije nameću svoju doktrinu - strahom... religija mi smeta iz istih razloga iz kojih mi smeta i fašizam, zbog svoje totalitarnosti, zbog svog despotizma, zbog proglašavanja svojih doktrina istinom, a tuđih doktrina lažima... religije proglašavaju čovjeka kao biće s greškom koju treba popraviti... a greška je sloboda... i doktrine koje proglašavaju služe da bi se čovjek "popravio" i bio poslušan, pokoran autoritetu koji će mu određivati što je za njega najbolje... religije čovjeka pripitomljavaju, kao što čovjek pripitomljava životinje, da bi ih mogao iskorištavati...
28.03.2012. (11:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Smisao Života
@Teofil
...roditelji koji odgajaju svoju djecu u duhu određene religijske doktrine toj djeci ne daju nikakav izbor, kao što niti njima nije bio dan, jer su i oni bili indoktrinirani kao djeca... a ako ne uspiju u toj indoktrinaciji, veliš da osjećaju poraz... trebali bi osjećati pobjedu jer nisu uspjeli zatrovati um još jednom nevinom biću... ali, kako su stvari izokrenute, jer cilj jest zatrovati um, prenijeti bolest na iduću generaciju, neuspjeh toga doživljava se kao poraz... religije su se svijetom širile i oružjem, fizičkim nasiljem pri preobraćivanju nevjernika, a kada su se uspješno proširile i ukopale fizičko nasilje im više nije potrebno, dovoljno je samo ono psihičko - utjerivanje straha prijetnjama raznoraznim kaznama u ovom ili nekom drugom životu... i Hrvati su pokršteni nasilno kada su došli u ove krajeve... ne svi odjednom naravno, ali postepeno... najprije su hrvatski kneževi prihvatili kršćanstvo što je bila logična posljedica njihovog političkog oportunizma, a onda su se potrudili i da njihovi podanici krenu stopama svojih gospodara...
...nema smisla da više nabrajam kakvo zlo je sve religija prenosila po svijetu i prenosi ga i dalje... od genocida nad gnosticima, i svim kasnijim hereticima koje je proganjala inkvizicija, preko islamskih osvajanja i križarskih ratova itd... netko bi rekao: ali to nije imalo veze sa vjerom... kako nije?... da nije bilo vjere, ne bi bilo ni tih stravičnih zločina... svjedočili smo i mi na našim prostorima kako vjera nema veze sa zločinom zvanim rat, kada su pravoslavni svećenici s jedne strane, a katolički s druge blagoslivljali kršćanske vitezove da idu ubijati jedni druge u ime istog boga... bog je na našoj strani... očigledno je uvijek na svim stranama u ratu... umjesto da i jedni i drugi šalju poruku tim ljudima: ne idite u rat, bacite puške, odbijte ubijati jedni druge, oni im stavljaju krunice oko vrata i govore im: bog će te čuvati, on je na našoj strani, mi se borimo za pravedan cilj... i taj kult svetog rata još uvijek živi, i s jedne i s druge strane, i jedni i drugi svećenici mole se za duše poginulih ratnika koji su dali svoj život za pravedan cilj, jer bog je bio na njihovoj strani... mole se naravno i za svoje neprijatelje koji su bili u zabludi, bog će im oprostiti, jer je milostiv... a i mi im opraštamo, jer smo kršćani... i sve je u redu, dok ponovo ne bukne rat, pa ćemo se opet moliti za pale kršćanske vitezove i s jedne i druge strane i uzajamno si opraštati... naime, možemo se ubijati koliko hoćemo, dok god se poslije toga molimo za duše poginulih i opraštamo svojim neprijateljima...
...a što je to sve negoli potčinjavanje nekoj višoj sili, odnosno ostvarivanje vlasti i moći onih koji „poznavaju volju“ te više sile... kolektivno potčinjavanje pastve putem obreda je nužno za održavanje ostvarene moći nad podanicima... redovito okupljanje vjernika i njihovo klanjanje i klečanje pred raznim kipovima koji predstavljaju tu višu silu učinkovit je način održavanja te potčinjenosti... kršćani se klanjaju simbolu te više sile u vidu mrtvog čovjeka razapetog na rimskoj spravi za mučenje, te raznim drugim kipovima i slikama svetaca (polubogova) i nezaobilaznoj majci božjoj (klanjanje ovim potonjim naravno, vrijedi samo za katolike i pravoslavce), hinduisti se klanjaju raznoraznim kipovima svojih bogova, budisti se klanjaju kipu Bude, iako on formalno nije bog, ali u praksi itekako jest, Židovi i muslimani se ne klanjaju kipovima i slikama jer ne stvaraju lika božjega, ali kakve to veze ima kad se ipak klanjaju... ne, nema tu nikakve potčinjenosti... veliš, religija može pomoći čovjeku, može ga spasiti, ima nešto i dobro u svemu tome... možda, sve je moguće... i tko želi neka piše o tome što je dobro u religiji, i u tome ne vidim nikakav problem... a ja sam izabrao pisati o tome što je to loše u religiji, ne, izabrao sam pisati zašto je religija loša, izabrao sam proglasiti religiju korijenom svega zla, kao što je netko izabrao proglasiti ateizam korijenom svega zla, i ni u jednom ni u drugom izboru ne vidim nikakav problem...
28.03.2012. (11:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Smisao Života
@vajrapani
...kaj da tebi odgovorim? :)... već me bole prsti od lupanja po tipkovnici :)... mnoga učenja raznih „duhovnih“ učitelja zvuče lijepo i primamljivo... i mnogi ti učitelji su plagijatori i eksploatatori, mali bogovi koji gospodare svojim sljedbenicima-podanicima... koji koriste riječi poput „prosvjetljenja“ i „svetosti“, koji kažu nemate se čega bojati, religije vas lažu, utjeruju vam strah da bi s vama vladali, ali mi vam kažemo da se nemate čega bojati, mi vam nudimo pravi spas, pravo „prosvjetljenje“... ali na kraju čine isto što i oni koje optužuju za utjerivanje straha – utjeruju strah preko njih, predstavljajući njih kao prijetnju... i naravno, nude spas (može se činiti da i ja radim slično jer predstavljam religiju kao prijetnju, ali ne nudim spas niti „prosvjetljenje“, iako sam razmišljao da osnujem crkvu, ali čisto iz materijalnih razloga, da se obogatim)...
...neki od njih, poput Sai Babe recimo, doslovce postaju živući bogovi kojima se klanjaju... ili Oshoa, koji nije imao sljedbenike, koji nije imao sektu, koji nije tražio nikakvo štovanje njegovog lika, jer je bio zauzet u uživanju u svojoj kolekciji Rolls-Royceva... puno sam ja lijepih stvari pročitao od raznih duhovnih učitelja, i ti lijepo pišeš, poput njih :)... de Mello nije loš, impresioniran sam bio... obojica Krishnamurtija, odlični su... zapadnjački duhovnjaci, poput Walsha i Tollea, nema im ravnih... i puno sam naučio od njih... ono najbitnije, da to sve uopće nije važno, i da ne vrijedi pišljiva boba... ta literatura mi je među najdražima, u rangu sa znanstvenom literaturom, evolucijskom biologijom, antropologijom, psihologijom... lijepo se preklapaju poništavajući jedni druge... i tu čovjek najviše nauči... koliko je vjera zatupljujuća, a istraživanje, stjecanje iskustava i znanja oslobađajuće... kako je lijepo reći ne znam, i onda istraživati i saznati, pa opet otkriti da to ipak nije tako nego ovako... iz promjene u promjenu, predivno :)...
...nego, kad smo kod Isusa (da li je on bio stvarna povijesna osoba uopće nije važno), učenje koje se njemu pripisuje je zapisano, barem dio, a mnogo toga je modificirano kasnije, što je bila posljedica težnje za stvaranjem nove religije u kojoj će taj lik Isusa biti bog (tu je „preobraćeni“ farizej Savao odigrao glavnu ulogu, a za kojeg sam ja ustvrdio da je bio ubačeni agent židovskih vjerskih starješina čiji je zadatak bio pretvoriti Isusa u boga, jer je to najučinkovitiji način da njegovo učenje ne prođe kod Židova za koje je najveći grijeh kad se čovjek poistovjećuje s bogom)... u kanonskim evanđeljima jasno je vidljivo preuzimanje starijih mitova koji su trebali poslužiti kao potvrda Isusovog božanstva (rođenje od djevice, zvijezda na nebu, i naravno mit o uskrsnuću koji se pojavljuje u toliko religija starog vijeka, jer kakav je to bog koji ne uskrsava, koji ne pobjeđuje smrt)... i da, ima dosta poklapanja i sa budističkim svjetonazorima, poput ovoga što navodiš: „Ja sam koji Jesam“, „Ja sam Put, Istina i Život“ i „Ja i Otac smo jedno, On u meni i ja u njemu“...
... ako je Isus postojao kao neka povijesna ličnost, on je u tom ortodoksnom judaističkom okruženju bio svojevrsni guru, sektaš, heretik, mutikaša, koji je očigledno došao u kontakt sa raznim autsajderskim filozofijama, i svoje je „prosvjetljenje“ htio objaviti svojim sunarodnjacima... a kako drugačije nego prikupljanjem sljedbenika koje će uspjeti uvjeriti u svoju koncepciju boga... naravno, siromašni, niži slojevi u društvu su najplodnije tlo za širenje novog učenja koje nudi „spas“ upravo takvima... uglavnom, duhovnost (pojam u koji više ne vjerujem), jest osobna stvar svakog pojedinca i ne mora imati veze sa institucionaliziranim religijama, i može biti popuno nevina i oslobađajuća za ljudski duh, ali kada se ta duhovnost pretvori u obožavanje boga ona postaje opasna,( iako i tada može biti itekako oslobađajuća za ljudski duh, jer svaka utjeha to čini na svoj način), ali problem je kada ta utjeha postane neupitna istina, dogma koja je životno važna i koju treba obraniti od neprijatelja pod svaku cijenu... ali što ja to tebi pričam kad sve znaš :)...
28.03.2012. (12:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jelen
Pa da, velim da si sve objasnio u tančine i jasno mi je bez ostatka, cijenim trud i napor tipkanja! osobito zaključak o pojedincu i njegovoj osobnoj duhovnosti kao jedinoj relevantoj. Nego jednostavno zanimljiva tema pa eto nešto vrijedno razmišljanja, rijetkost u virtuelnoj kao i u konvencionalnoj stvarnosti. :-)
Ovo o Savlu/Pavlu mi je osobito zanimljivo. Niti ja ne vjerujem u duhovnost kao nešto odvojeno od svakodnevnog života i onoga što čovjek sam učini od njega. Ideje da će duhovnost čovjeka odvesti nekud u veliko spasenje na čajanku s bogom i svecima i sl. to su crtići, a ne život, ali ako nekom crtići pomažu da živi i bude bolji za sebe i druge zašto ne. Po meni jedino usitinu sporno je ako se takvi "crtići" u 21.st. financiraju strahovitim iznosima novca iz proračuna, tu će se stvari morati početi ozbiljno mijenjati, osobito s obzirom na realnost trenutne ekonomske katastrofe u kojoj je RH.
Na kraju rekao bih samo koliko god mi puno toga znali i dalje je najbolje njegovati studijski pristup svemu i nastaviti učiti.
28.03.2012. (17:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
geomir
Ovakve teme bi se tribalo puno više vrtit okolo,
barem onoliko koliko ovi naši imaju procesjunih na godinu!!! :-)
Čini mi se da bi Bog mogo umrit kad bude 97 % i više, visoko obrazovanih, (umjesto kod nas sadašnjih 7 %, a globalno najvjerojatnije i manje !!)
Nije mi jasno kako Paar i Pavuna drže tu stranu, vjerojatno imaju nekakvu korist koju ja ne vidim!!
Jer ipak ne virujen da direktno i nedvosmisleno brane neku dogmu!!
28.03.2012. (17:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
Kako ide onaj vic...časna sestra, vjeroučiteljica, na satu vjeronauka pita djecu: probajte pogoditi o čemu se radi: ima kitnjasti rep i jede lješnjake. Djeca šute, nemaju pojma. Ona opet: dobro, malo ću produbiti...ima kitnjasti rep, jede lješnjake i odlično se vere po drveću. Djeca opet šute, pojma nemaju. Evo da još pojasnim: kitnjasti rep, lješnjaci, veranje po drveću, dva velika prednja zuba... hajde, Ivice, ti sigurno znaš, što bi to bilo? Kaže Ivica: drugar...pardon, vjeroučiteljice, znam da je odgovor Isus, ali nekako mi vuče na vjevericu.
28.03.2012. (17:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
Religija je dobra kad je vanka jako vruće, a ti si na Kaptolu pa lipo uniđeš u katedralu i malo odahneš u finoj 'ladovini. Čovjek je od nekoga dobio refleksivni um i s tim su počela sva sranja. Refleksija po refleksija i u pet minuta uopće više ne kužiš da si totalka hipnotiziran. A nakon nekoliko milijuna godina takvog hipnotiziranja kako više ispraviti krive Drine ili Gange, Jordane ili Mississippije? Jedino tako da se približiš ljudima u njihovim zabludama pa malo po malo. Tako ja vidim napore istinskih, nepatvorenih Učitelja. Naravno, svi se mi u svojim rasprama zaplićemo u riječi...vajrapanijevi komentari su odlični, ali su odlični i oni Smisla života, i tako dalje...sve ovisi o tome koju facetu izbrušena dijamanta stvarnosti želimo fokusirati. Inače mi se sviđa taj bikovski tvrdoglavi proboj u jednoj ideji i misli, kakav ima u svome diskursu Smisao života...i tome diskursu nekako kao da nema smisla tražiti dlaku u jajetu...naročito što ni Smisao života nije od jučer, kao što smo vidjeli, tj. nije da i on sam nema u malom prstu sve protuargumente i argumente i protuargumente itd. :-) Mislim da je U.G.Krishnamurti tu nekako zadnja riječ ili zadnji krik mode o prosvjetljenju i da se nakon njega više ne mre nikaj rogoboriti i grintati, jer je on to učinio najbolje. Ipak bih primijetio još jednu stvar: Sai Baba u duhu indijske tradicije uistinu na neki način jest obogotvoren, no dalo bi se tu jako jako mnogo reći u njegovu korist....ja sam u neku ruku, uvjetno rečeno, insajder po tom pitanju pa znam da nije sve samo šuć...muć...pa prolij. Čudesne su se stvari događale, a i dalje se događaju u vezi Saija, samo ljudi uglavnom nisu dostatno informirani. A nijedna od tih čudesnih stvari ne ide u smjeru zaglupljivanja nikoga, samo je potrebno biti insajder, ili barem dobro i točno informiran. Ajd bok. Nastavak možda slijedi kasnije, jer tema je zanimljiva.
28.03.2012. (18:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
izvorni život
Pozdrav domaćinu i komentatorima. Meni je prvo zapelo za oko @Teofilovo pitanje -" zašto ti smeta religija?", a onda i krivi zakljuačak - "religija se nikome ne nameće". Vidim da je @smisao već reagirao na taj zaključak. Zaista ništa nije dalje od istine nego da se religija ne nameće.
To je jedna od stvari koje me izrazito smetaju kod religije - ona se natura ljudima kao nešto prirodno i normalno, samo po sebi razumljivo. I to nametanje se kroz stoljeća pokazalo vrlo efikasnim, jer danas se većina ljudi na ovoj planeti izjašnjava kao vjernici. Do toga nije došlo prirodnim putem, prihvaćanje religije nije disanje, ono je odgoj, tradicija, ono je ispiranje mozga (da budemo sasvim jasni). Smeta me kod religije što je zastarjela, što je zatucana, što se tvrdo drži svojih starih premisa, čak i stoljećima nakon što se neka od njih sasvim pobiju. Smeta me što se taj kruti sustav ustalio poput neke višestoljetne kuge i truje ljude iz generacije u generaciju svojim sranjima. Smetaju me laži kojih je kršćanstvo (u našim krajevima domimantno, pa ga izdvajam, kao "domaće zlo") prepuno, smeta me polaganje prava na "istinu" koja se temelji na elementima tipičnim za dječje priče. Smeta me što većina ljudi proguta taj religijski kolačić gotovo bez imalo razmišljanja ili istraživanja, smeta me što većina ljudi svoju religiju razumije na nivou osnovnoškolsko vjeronauka itd, itd.... niz onoga što me smeta ovdje sigurno ne prestaje.
28.03.2012. (18:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Teofil
o.k. shvatio sam. Ti si izabrao pisati što je u religijama loše i da su one korijen svega zla... Vidiš kako je sve zapravo jako subjektivno i obojeno vlastitim doživljajem... Ima onih koji tvrde suprotno - da je u svijetu zavjera protiv kršćanstva i crkve... A netko može o svojoj religiji pisati sve najljepše. Ima i takvih blogova, itekako...
A sad komentar na to što 'Izvorni' kaže... Religija se nameće... Pa nameće se - kao što se i škola nameće ili bilo što slično u ljudskom društvu. Nameće se da ljudi šalju djecu u vrtić. Nameće se da ljudi rade po cijele dane, plaćaju porez i ostale doprinose. Nameće se puno oblika ljudskog ponašanja koje je 'prihvaćeno'. Teško je živjeti bez svih tih okvira. Onome tko to odbija ne preostaje ništa drugo nego otići u prirodu, u šumu i živjeti bez ikakvih društvenih ograničenja...
Na kraju krajeva, onaj tko je dosljedan i radikalan, moći će izbjeći 'religijsko teroriziranje' - nitko ga neće prisiljavati. Zašto svi ljudi ipak žele da im djeca idu na vjeronauk, na krizmu, prvu pričest, zašto se vjenčaju u crkvi, zašto traže vjerski sprovod? Gdje je tu prisiljavanje? Baš obrnuto, ljudi to sami žele, iako možda nisu do kraja uvjereni u religiju... Jasno je da je to više stvar običaja, nego nekog nametanja. Osim toga, ima puno uvjerenih vjernika, koji nisu na nivou osnovnoškolskog vjeronauka! Kojima je vjera jednostavno potreba. Takvi su u manjini, ali ih ipak ima...
28.03.2012. (20:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
izvorni život
Ne, ne, @Teofile, samo površno gledano djeluje kako ljudi sve to što si nabrojao "žele". Oni to niti žele, niti ne žele, oni jednostavno - ne biraju, sve te stvari su već odabrane unaprijed za njih. Oni "biraju" kao lutke na koncu, idu u onom smjeru u kojem ih ruka društva pomakne. U pravu si, i škole se nameću, i vrtići se nameću, itd, itd. Svakom tko je iole promislio način na koji funkcionira npr. školski sustav jasno mu je koliko je taj sustav štetan. Zato se ljudi počinju boriti za uvođenje alternativnih oblika školovanja. Slično je i s religijom. Ima sve više ljudi koji razumiju koliko je religija štetna za društvo.
Ja ne bih ni u ludilu htio da mi na sprovodu neki pop priča religijsku priču, ali skriveni pritisak društva je toliko jak da se 99 posto ljudi ni u jednom trenutku neće ni zapitati kog boga na sprovodu ima tražiti neki svećenik kojeg vide prvi puta u životu i kog boga ima pričati smješnu pričicu. Ljudi ne biraju, oni su birani. U tom postupku ne događa se ništa aktivno sa strane pojedinca, on je potpuno pasivan i samo slijedi dobro zacrtani scenarij koji je pripremljen za njega i sve druge (ali neki su shvatili koliko je taj scenarij šupalj i pun izmišljotina, pa su ga glatko odbacili). Upravo zato je religija loša.
Naravno da ima blogova koji veličaju religiju, koji se naprosto tope u tim temama. Na tim blogovima se može jasno primjetiti koliko su prokleto slični jedni drugima. Razlog tome je uniformiranost njihovih mentalnih sklopova i ispranost mozgova.
Mi se čudimo ispiračini mozgova koja postoji u sistemu Sjeverne Koreje, ali ne čudimo se ispiračini koja nam se događa pred očima, u neposrednom okruženju. Princip ispiranja je vrlo sličan.
Izgleda da nije ni malo lako izaći iz tog mentalnog sklopa kad je čovjek potpuno u njemu.
29.03.2012. (08:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
blade777
Pogledom na smisao izrečenog, post je istinit, al' nevješto interpretiran. Nepotpuno i neadekvatno je napisan, pogledom na moja shvaćanja.
Ali je vjerojatno pa skoro savršeno napisan, pogledom na tvoja shvaćanja, i zato je to skoro pa savršeno predstavljanje tvojih misli(razotkrivanje smisla Boga iz tvoje perspektive). To je u smislu vrijednosti mišljenja, neprocjenjivo.
Ja uistinu ne pišem zato da bih utjecao na tvoju svijest. Jer, tvoja svijest je najprihvatljivija za mene, onda kada je "nekontamirana" svješću drugih.
Ostani takav, i to je onda najbolja opcija za Boga(svijest, razum, racio).
Bog nije mrtav, niti će biti, barem ne dok ima života bilo gdje u svemiru.
Morati ćeš priznati da je malo vjerojatno da sveukupni život u svemiru ovisi samo o nama, ili da je samo ovdje na Zemlji.
To što mi pojam Boga pojednostavljavamo onako kako je najprihvatljivije našoj svijesti, to je naš problem, a ne problem postojanja il' nepostojanja Boga.
Čovjek u svojoj svijesti priziva dobar il' loš život, priziva užitke i patnju, a onda mu se to u okviru postojećih mogućnosti postepeno ostvaruje.
Za mene je Bog živ, sve dok ima života i sve dok živim i ja.
Pozdrav!
29.03.2012. (08:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Smisao Života
@vajrapani
...nastaviti učiti, ne prihvaćati dogme, uvijek ići naprijed, istraživati, stjecati nove spoznaje... ja npr. nikada ne kažem da govorim istinu, sve su to moja uvjerenja koja su sada takva kakva jesu, sutra će možda biti drugačija, tko zna možda se i meni bog objavi pa ću na ovaj svijet prenijeti konačnu i jedinu pravu istinu, hehe... a ova ideja o Pavlu mi je sinula prije par godina, baš mi je bila logična, i objavio sam je prvi put u postu [a href=http://smisao-zivota.blog.hr/2009/12/index.html target=_blank]"Legende naše svagdašnje"[/a]... naravno da nemam nikakve dokaze za tu teoriju, ali i prezentiram je kao logičnu pretpostavku koja se temelji na dostupnim izvorima o političkoj i društvenoj situaciji u Palestini u Isusovo vrijeme... istina je da kao takva spada u kategoriju teorija zavjere, ali baš zato je i zanimljiva :)... ali Pavao je puno gori od mene, kakve je on sve bajke izmislio u koje su mase ljudi povjerovali i danas vjeruju... uistinu je bio majstor za stvaranje istine...
@geomir
... pisati i širiti ovakvo bogohuljenje?!... pazi što pišeš, prizivaš vraga :)))... ne znam, ali pretpostavljam da je Paarov i Pavunin bog panteistički...
@Mariano
...možda nije sve šuć...muć pa prolij, ali ja kao autsajder kad vidim svo to klanjanje i obožavanje Sai Babe ne mogu doći do drugačijeg zaključka nego do kojeg sam došao... Indija ima uistinu tisućljetnu tradiciju živućih gurua-polubogova, i ja ne odbacujem mogućnost da su neki od tih ljudi uspjeli ovladati dijelovima svog uma koji im omogućuje da čine "čuda"... međutim, sve se može objasniti, to što mi još neke stvari nismo u stanju objasniti, jer je mozak još relativno neistraženo područje, je druga priča... također, velika je mogućnost da su mnoga ta "čuda" trikovi... placebo efekt je danas jedan od najboljih odgovora koje imamo kad se npr. događaju čudnovata ozdravljenja... kao što je moguće (ali ne i sigurno) da pacijentu pomogne placebo, tako je moguće i da osoba koja vjeruje da će je Isus, Sai Baba ili Alah ozdraviti, uistinu i ozdravi, ali to su rijetki slučajevi, uostalom kao i kod placeba... to je u biti moć sugestije i autosugestije... uglavnom, psihosomatika kao grana medicine, bavi se upravo istraživanjem utjecaja psihe na fizičko stanje organizma, jer naš mozak ipak kontrolira cijeli naš organizam, i njegove tajne još čekaju da budu otkrivene...
@Teofil
...to da sve doživljavamo subjektivno je neosporno... vidim da ti je @izvorni već odgovorio... uistinu, ljudi ne biraju, odrastaju u društvu točno znajući što to društvo od njih očekuje, i tome se prilagođavaju... konformizam, kud svi tu i mali Mujo... društveni odnosi temelje se na hijerarhiji i izrabljivanju čovjeka nad čovjekom, i sve institucije od škole, crkve, do obitelji, služe održavanju takvih odnosa... djeca se dresiraju da budu poslušni podanici i održavatelji sustava kroz školski, vjerski i obiteljski odgoj... glavni cilj je pripremiti ih da se što bolje prodaju na tržištu rada (tržnici robova) kako bi dali svoj doprinos daljnjem održavanju sustava... takvi društveni odnosi uzrok su 99% svih vrsta devijacija, nasilja i "kriminala"... društvena promjena zahtjeva potpunu promjenu vrijednosti, jer naše vrijednosti jesu ono što stvara svijet u kakvom živimo, ali to je već druga priča... uglavnom, religija je tu da potpomaže održavanje klasnih odnosa gospodar-podanik (bez religije takvi odnosi nisu niti mogli biti uspostavljeni), i to je nešto jako loše...
@izvorni
...tebi nemam kaj odgovorit, slažemo se :)...
@blade777
...čim u svom umu stvaramo lik boga prejudiciramo odgovor na pitanja o nastanku svemira i života, a tom bogu dajemo obilježja kakva mi želimo i u usta mu stavljamo odgovore kakve mi želimo... zato odbacujem takav lik jer on nije odgovor na ništa, već može samo otvarati nova pitanja... tajna ostaje tajna dok se ista ne otkrije, ako se otkrije... a ja je imenovat ne želim, niti joj davati bilo kakva obilježja... a bog o kojem govorim u postu proizvod je ljudskog uma, odnosno nema boga koji to nije...
29.03.2012. (13:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
blade777
@Smisao života,
Ali ja stvarno nikada nisam izrekao kakav je lik Boga.
Da sam vidio, onda bih se proglasio takvim.
Ono što ti želim predstaviti, ono je što osjećam, to je više neki instinktivni osjet.
Mislim da je lakše dati odgovor na pitanje što Bog nije.
Mislim da Bog nije ono što nema veze s životom(Bog nije nešto neživo, tj. nije sama misao bez živog bića).
Živa riječ i živa misao je živa dok ima života, a kada neće života biti, onda ni ta misao i riječ neće biti Bog.
29.03.2012. (16:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Smisao Života
@blade777
...nisam ja ni ustvrdio da si ti izrekao kakav je lik boga... ali sam ustvrdio da stvarajući taj lik prejudiciramo odgovor o nastanku svemira... tako da ni ne moramo ništa izreći, kakav je ili nije taj bog, već smo ga stvorili samim time što smo ga zamislili i imenovali (bog), stavili njegov naziv u muški rod, i govorimo o njemu u trećem licu jednine... da ne kažemo ništa više o njemu, on je već opisan - sila stvaranja svega što postoji koja je imenovana u muškom rodu i trećem licu jednine... dakle, taj instiktivni osjet koji spominješ pretvoren je u lik u našem umu, ne trebamo ništa više govoriti o njemu niti ga opisivati, on je tu... bilo bi super kad bi tako i ostalo... ali nije, neda nam vrag mira pa ga moramo opisivati, govoriti što je ili nije, odnosno objavljivati što je a što nije njegova volja, i u njegovo ime proglašavati istinu... ali kako je on samo produkt našeg uma (ne mislim na taj "instiktivni osjet", već na lik koji stvaramo na osnovu tog osjeta, ako ga stvaramo, jer i taj osjet je posljedica naših perceptivnih iskustava i samosvjesnog logičkog uma), ta istina je naša istina, te laži naše su laži, a ne njegove kad on opstoji u našem umu kao naša kreacija... kad veliš kako bog nije nešto neživo, kako nije sama misao bez živog bića, definirao si ga kao živo biće, živu misao i riječ, kao život, i kad ne bude života ne bude ni boga... ipak si izrekao kakav je tvoj lik boga :)))...
29.03.2012. (21:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
@Smisao života - Moja je greška što sam išao spominjat Saija, jer je nesrazmjer između onoga što ja znam i što je meni dostupno i onoga koliko si ti o njemu informiran prevelik da bi imalo ikakvog smisla na tu temu raspravljati. Većina ljudi o Saiju zna iz medija ili priča ponekog poznanika; ako su pritom prema njemu negativno nastrojeni, teško da će sebi priznati da ipak ne raspolažu s dovoljno točnih i provjerenih informacija za nepristrani sud. Nakon Saijeve smrti prije godinu dana, indijske su se novine raspisale nevjerojatnom količinom izmišljotina, a naši su portali ponešto od toga nekritički prenijeli i grubo obmanuli naivne konzumente dnevnih "vijesti". Moglo bi se reći, a da ne bude pretjerivanje, da danas nitko normalan ne može nešto tvrditi ili u nešto vjerovati samo na osnovu "informacija" dobivenih putem medija. Inače, primijetio sam da mnogi ljudi koji o sebi misle da su istinoljubivi, nepristrani i naprednih nazora, na osnovu jednog jedinog šlampavo i tendenciozno te novinarski krajnje neprofesionalno odrađenog videa o tobožnjem hohštaplerstvu Sai Babe, koji se može pronaći na You Tube-u, donose gotove i kristalizirane zaključke koji ne trpe moguću reviziju. Što za njih reći, osim da su također vjernici, vrlo fanatični vjernici, samo što se njihov bog ne zove ni Krist, ni Krišna, ni Alah, ni Jehova, već Preduvjerenje. Castaneda je vrlo zanimljivo govorio o tome, kako se svijet meksičkih šamana nikako ne može do kraja shvatiti, razumjeti, valorizirati, a ponajmanje primjenjivati u praksi ukoliko čovjek nije insajder. Pri tome nije htio reći da se moraš dati zaglupiti, uvjeriti u što, omamiti fantastičnim koncepcijama. Bio je isuviše mudar da bi na to mislio. Svaki antropolog zapravo dobro zna koliko je neprocjenjivo dragocjena mogućnost da se bude insajder ili da se u znanstvenom radu surađuje s insajderima. Castaneda je bio doktor antropologije, no na koncu je morao odbaciti antropologiju kao nedostatnu za istinito saznavanje o svijetu šamana, ili točnije, meksičkih čarobnjaka okultne toltečke "tradicije", jer i antropologija kao i velika većina drugih znanstvenih disciplina ima svoje dogme i svoju crkvu. Studirao sam psihologiju pa i sam jako dobro znam kakvi su veliki i fanatični vjernici psiholozi, naročito ovi naši koji njeguju tradiciju rigidne eksperimentalne psihologije Ramira i Zorana Bujasa. Sve je to također crkva sa svojim fanatičnim pristašama i slijepim vjernicima. Indija ima višetisućljetnu tradiciju koncepcije avatarstva; ta koncepcija zapravo je jako daleko od kršćanskog obogotvorenja Isusa, jer kršćanstvo postavlja Isusa kao nedostižnog Boga koji je zauvijek onkraj naših mogućnosti, time pasivizirajući svoju poslušnu pastvu. Avatar u hinduizmu ili Bodhisattva u budizmu vuče ljude prema sebi i potiče ih na ispitivanje i istraživanje svoje inherentne božanske prirode, svoje istosti s njim. Sai Baba je nebrojeno puta ponovio ove rečenice: "Ja jesam bog. No, i ti si bog. Razlika između nas samo je u tome, što ja znam da sam bog, dok ti to još ne znaš." To nije klanjanje obogotvorenoj osobi, to je upravo suprotno od toga: poticanje pojedinca da otkrije i probudi svoje skrivene potencijale. To je upravo najdirektnije moguće kazano: nemoj mi se klanjati kao bogu, jer i ti si bog. Ako se nečemu baš moraš klanjati, klanjaj se skrivenoj božanskosti u svome Srcu, u svom najdubljem izvorištu. Kao lav odrastao među ovcama, ustani i probudi se za svoju lavlju prirodu, odbaci jadno i samosažaljujuće ponašanje stada.
29.03.2012. (21:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
U razmišljanju o religiji jedno je od njenih svojstava koje se nameće upravo ono na koje je odlično ukazao @izvorni život: zatucanost i zastarjelost. Svaka se misa stalno vraća na neke pretpotopne situacije, ambijente, običaje davno umrle, na mentalitet i diskurs ljudi davno sišlih s pozornice ovoga svijeta. Sve je tako sumorno, neprovjetreno, dogmatično, neupitno i jedino što se bez prestanka s crkvena oltara ponavlja, to su beživotne fraze o potrebi našega moralnoga usavršavanja, ali usavršavanja samo do točno određene mjere, niti slučajno ne preko toga, jer odmah upadaš u groznu herezu da se želiš prikazati sličnim Isusu. Ne dao Bog da pomisliš da si sličan Isusu, da i ti možeš doživjeti to iskustveno jedinstvo s Ocem koje je Isus doživio. Isus je zapravo Bog Otac koji se samo pretvara da je Bog Sin, a iako nigdje u Novom zavjetu ne govori da je On i Bog Duh Sveti, kršćanska pogrešno shvaćena i pogrešno tumačena dogma o Trojedinstvu kaže da je Isus i Duh Sveti. Dakle, On je svo to troje, a i nije, i sve to jako zbunjuje prosječnoga vjernika pa o tome niti ne razmišlja, već samo na sekundu, tamo negdje potkraj mise, sladunjavo zaželi postati boljim čovjekom dočim izađe iz crkve i upali mobitel, zaželi i odmah pomisli: "Ma kaj god, ne mrem ja to. Moram se nać' s dečkima na pivi." Svaka situacija, institucija, osoba ili stvar ima svoju specifičnu energetsku strukturu. Energetska struktura Crkve danas je, po meni, jako loša, otprilike kao u neke lešine. Stoga ne čudi da Crkva u svoje redove instinktivno privlači pedofile, lopuže i arogantne mizantrope, ili pak čudne i odbojne tipove kakvi se povlače po HTV-u u čudnim i odbojnim emisijama poput "Otvorenog" ili "Pulsa nacije". Ja ne vidim mogućnost revitalizacije Crkve; prije mi se čini da ona mora odumrijeti poput dinosaura koji nikako da shvati da je njegovo vrijeme odavno završilo.
29.03.2012. (23:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
Po mome shvaćanju, intelektualno jaki ljudi, oni koji o svemu na ovome svijetu imaju svoje mišljenje, oni koji znaju elaborirati i zorno predočiti svoje misli, oni koji su u svojoj intelektualnosti introspektivni, a u svojoj introspektivnosti svakako istinoljubivi, trebaju se čuvati toga, da u nemogućnosti osobnog ostvarenja čudesnih potencijala svijesti odbace te potencijale kao nemoguće i nepostojeće. Valja imati u vidu da su ljudi poput Jiddua i U.G. Krishnamurtija cijeloga života doživljavali čudesna iskustva, iako su o njima najčešće govorili kao o ekscesima ili uopće o njima nisu govorili. Velika je razlika između U.G.K.-a i nekoga tko samo govori kao U.G.K. Načelno se slažem sa svime što je @Smisao života rekao u svom postu i komentarima, pa ipak mislim da je to samo polovica istine. Samo polovica i ništa više. Druga je polovica ono čudesno, ona tajna koja nas obavija kao ocean ribu. Izgubimo li osjećaj za tu tajnu, za to čudesno, za to nemjerljivo i uistinu vanreligijski i vanserijski sveto, izgubili smo sve. Mjerenje beskonačnosti univerzalnog prostora svijesti argumentima poput placebo-efekta koji vrijede samo u vrlo malom postotku slučajeva unutar ukupne fenomenologije, slično je zaključivanju o veličanstvenosti noćnoga neba osutog zvijezdama na temelju gledanja kroz puščanu cijev. Rezultati gledanja kroz puščanu cijev u zvjezdano nebo svakako su znanstveno objektivni i činjenični, no što to govori o čudesnosti zvjezdanoga neba? Treba priznati onima čiji je put drugačiji, koji vide Boga svugdje i u svemu i koji pri tome točno znaju o čemu govore, da možda nisu ni glupi ni zatucani, ni naivni ni poslušni, niti idolopoklonici. Oni vide drugu stranu medalje, onu tamnu, skrivenu stranu Mjeseca. Poput pozitivnog i negativnog naboja u fizici, oni su obojenjem svoje ličnosti, svojim prirodnim nagnućima, svojom terminologijom, načinom kazivanja o svojim iskustvima i nizanja slika u glavi na dijametralno suprotnoj strani od naših J.K.-a i U.G.K.-a, ali su u epicentru na istoj razini probuđenosti duše, ili ostvarenja potencijala svijesti kao i oni. Prvi je put analitički, on svemu kaže NE, a drugi je sintetički, on svemu kaže DA. Stoga je i njihova terminologija različita onoliko koliko je to samo moguće. Identičnost oba puta providi se u ljudskome karakteru, karakter kao ozračje moralne vertikale u čovjeku najtočnije reflektira razinu Istine Života koju netko živi i tu se nikoga ne može prevariti. Za kraj, iako ne držim naročito do Osha Rajneesha, svidjela mi se jedna njegova rečenica. U svome govoru o ateizmu i vjeri rekao je: "Bog ne postoji, ali postoji božanstvenost."
30.03.2012. (00:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
propheta nemo
Svi ovdje puno pišu pa mi se na kraju nije dalo čitati sve kilomentare.
Dodao bi stoga samo kratko da je religija produkt evolucije baš kao i sve ostalo što postoji od života. Da je religija bila na štetu zajednicama, prevladale bi one nereligiozne. Isto je i danas s demokracijom. Da demokracije ne valjaju, svijetom bi vladale monarhije.
Što slijedi nakon monoteizama i kamo idu mrtiv bogovi, ne znam. Lako je moguće da sad po prvi put možemo sami smisliti što ćemo vjerovati i kako ćemo se s tom iracionalnošću nositi.
*Bez fotona su svi bicikli crni. I sve oko njih. :)
30.03.2012. (01:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Smisao Života
@Mariano
...u pravu si, sam si kriv :))))... ne bum preveć dužil, jer Sai nije tema posta, malo smo skrenuli s puta istine, hehe... može Sai bit čudotvorac i prosvjetljen čovjek koji je spoznao tajnu nad tajnama, a može bit i prevarant, ali to uopće nije bitno, odnosno nije bitan on, već je stvar u pojmu boga, u tome da ljudi traže i pronalaze lik kojem će se klanjati i čiju će volju spoznati i provoditi... mogu usporedit Sai Babu s Isusom ili s Budom koji su bili veliki duhovnjaci, pretpostavimo prosvjetljeni ljudi koji su spoznali prirodu svijeta, jednotu koje smo svi dio, i to su htjeli prenijeti ljudima... a što su ljudi učinili, pretvorili ih u bogove, stvorili religije... a sve zbog te proklete koncepcije boga, više sile, koje se ne mogu otarasiti iz svojih umova... to je put kojim se kreće i Sai Babino učenje, ka obožavanju božanstva odnosno stvaranja religije (ako sam u krivu, u krivu sam, al to je moje uvjerenje ili preduvjerenje, kako god)... ako slušamo svu trojicu, nema boga, nema više sile kad je sve jedno, kad je esencija svega postojanja ista... ali i s takvim shvaćanjem mi opet proturamo boga, on je ta esencija, on je to postojanje, on je to jedno sa svima nama, odnosno opet stvaramo lik koji je ograničen koliko i naš um, stvaramo preduvjerenje o nečemu što ne poznajemo... odbijam pojam boga, kakva god da je njegova koncepcija, jer je taj pojam najzlobnije, najodurnije i nažalost najučinkovitije manipulativno sredstvo proizašlo iz ljudskog uma...
@propheta nemo
...religioznost je posljedica evolucije primata u samosvjesno biće, to zakjučih i u postu, a time posredno preko religioznosti i religija... međutim, ono što je štetno ne znači da neće preživjeti, barem neko vrijeme... ako ne napustimo religiju (u širem smislu te riječi koja podrazumijeva svako ostvarivanje želje za moći i želje za potčinjavanjem) i koja nas kao takva uništava, nećemo preživjeti i zakoračivši u sljedeći stadij evolucije koji podrazumijeva odumiranje religioznosti... eto, to je moje preduvjerenje temeljeno na špekulativnoj analizi dosadašnjeg evolucijskog razvoja čovjeka...
*bez fotona bicikli nisu crni, i ništa drugo nije crno niti bilo koje druge boje, jer crno je ipak boja (makar bi neki rekli da crno i bijelo nisu boje), bicikl je obojen u crno, a tama nije obojena, tama je odsustvo fotona i ako je definiramo kao crnu samo svojim ograničenim špekulativnim umom stvaramo još jedno preduvjerenje :)...
30.03.2012. (23:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Doors
Oslanjati se na samu sebe jedini mi je put prema istinskoj slobodi, a biti svojom, najljepša je nagrada. Još uvijek robujem čulnom, no...ima lijeka :D
Odustala sam od pokušaja udovoljiti ljudima. Kritizirat će nas ma što i kako radili. Važno je raditi po DOBROJ SAVJESTI i NIKOME NA ŠTETU!
Ljudska ogovaranja, predrasude i šablone nisu mi predmet briga :D
31.03.2012. (12:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
blade777
@Smisao života,
Djelomice si pogodio, ali i takva analiza nije potpuna.
Ono što upotpunjuje tvoju analizu, ja ne mogu dovršiti, ti to trebaš sam otkriti, meditacijom, kontemplacijom il' na neki drugi način.
To što predstavljaš, treba i mora ostati tvoja kreacija.
Po mojem shvaćanju, Bog nije ograničen samo na čovjeka, nego opstoji u životu, bilo gdje u svemiru i na bilo kakav način, a isto je određeno jedino voljom njegovom.
Pojedinačno, čovjek je samo segment velike božje kreacije.
Ukratko:ako umre Bog, umire i svemir.
@Mariano Aureliano,
Prevario sam se, kada sam u prošlosti prekritički komentirao neke tvoje misli.
Sada vidim da si itekako iznad onih predstavljenih misli, a koje ja najvjerojatnije nisam dobro ni shvatio, pa sam bio "pun osuda" u komentiranju.
Toliko sam osudio neke tvoje misli, da više nisam želio dolaziti u dodir sa tvojim napisima. Sada uviđam da sam pogriješio.
Misao je nemoguće osuđivati. Jer, misao je onaj najslobodniji dio nas.
I najobičniji kamen, finim brušenjem, postaje predivno remek djelo :)
31.03.2012. (13:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...