Komentari

sjenovitastranamoguma.blog.hr

Dodaj komentar (20)

Marketing

  • Nisa

    ...izgubiti nit, to se dešava kad se prepustim. Ušutim, potrgam nevidljiva vlakna koja me vežu sa svijetom...ne vidim ljepotu, samo je osjećam. Koji put ju čujem.
    Ne osjećam nikakvu specijalnu vezu sa osobama, osjećam samo neku sveukupnost svega i svih. Jednostavno se otvaram....
    Upravo si opisala stanje u kojem se nalazim kada uzmem fotoaparat u ruke,legnem negdje na livadu u potrazi za kojim kukcem,maslačkom ili krošnjom.Tražim ljepotu,nešto što ću uspjeti opipati samo pogledom i gubim nit sa stvarnošću,znam da je svijet oko mene,svjesna sam ga,ali ga ne doživljavam.U stanju sam se toliko zadubiti da čujem ljude,ali ne razaznajem oblikovane riječi.I volim se u tom filmu jer je to moje vrijeme kada sam iako najudaljenija od sebe upravo i najpovezanija.

    avatar

    24.03.2012. (10:41)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    ostavljam pozdrav uz ovu predivnu glazbu

    avatar

    24.03.2012. (13:03)    -   -   -   -  

  • primakka

    nije hren loš ;), al ovaj tekst mi je, ono, uuuuuuuuuuuuu...
    ...ili mi se namistilo da mi baš takav treba, ko će ga znati...

    avatar

    05.04.2012. (12:21)    -   -   -   -  

  • blade777

    Izgubiti nit ili ne, kome je to važno?
    Zar može ta nit išta promijeniti ili je samo spona sa bespotrebnim teretom?
    Da bi lakše koračali kroz život, moramo odbaciti bespotrebni balast.
    Ta nit koja nas drži u vezi sa prošlošću, samo je poveznica sa našom neodlučnošću.

    avatar

    07.08.2012. (21:39)    -   -   -   -  

  • Neverin

    i meni se desi da se prepustim kad zaboravim na svoje apetite i ambicije,na planove za sutra uzrokovane strahom od sutra, i baš tada uživam ali kratko traje nažalost, onaj savjesni dio mene ne dopušta previše dokolice :)

    avatar

    08.08.2012. (09:52)    -   -   -   -  

  • diana11

    ljepo receno

    avatar

    08.08.2012. (10:44)    -   -   -   -  

  • metamorfoza

    ne postoji prošlost a niti budućnost...jedina je sreća živjeti svjestan i potpun sadašnji trenutak...

    avatar

    08.08.2012. (13:31)    -   -   -   -  

  • lega svega

    gubljenje niti je dio našeg življenja....okruženje percipiramo na više načina pa za koje se um svjesno ili nesvjesno opredjeli..trenutak da ga spoznamo je samo resetiranje sustava da ga vratimo na pravi put...predati se i nije baš u duhu čovjeka...preživjeti, glavna misao vodilja...ovako svjesni imamo prostora za reakciju...nema predaje blogerice

    avatar

    08.08.2012. (13:34)    -   -   -   -  

  • blogerica

    ako nešto neznaš, ne možeš to provesti u djelo. treba nekada puno znanja da bi imali snage nešto napraviti, sve počinje od znanja, ah. ;)

    avatar

    08.08.2012. (19:11)    -   -   -   -  

  • Sredovječni udovac

    Cesto gubim nit. I tjesim se da to nije bila ta nit koju trazim.

    avatar

    08.08.2012. (20:20)    -   -   -   -  

  • tanjin svijet

    lijepo sročeno.

    avatar

    08.08.2012. (20:54)    -   -   -   -  

  • ToxFox

    To mi je samo onda kada idem spavati... ne želim misliti na prethodni dan, ni na uspjehe, ni na poraze..uvježbala sam se isprazniti um i duh od tih stvari..pa pustim mislima da lutaju 's cvijeta na cvijet'..... uvijek zanimljivo sanjam :)

    avatar

    08.08.2012. (21:52)    -   -   -   -  

  • Vilko

    Da, ta defokusiranost je zapravo ulaz u carstvo našeg pravog bića.......važno je samo ostati budnim. Oduvijek sanjam o svjesnosti svijesti ili stanju svjedoka, u kojem je i ono u meni što kaže "ja" samo jedan objekt ili sadržaj poput drugih sadržaja.....i tako se oslobođenje od samoga sebe pokazuje kao pravi i jedini put u sebe i prema sebi. Kada se posve razvlastimo od "ja", tada - vjerujem - nešto u nama ili izvan nas preuzima kontrolu i umjesto nas podiže ruku i misli misao i osjeća osjećaj, a mi imamo blaženi osjet potpune razvlaštenosti i slobode. To nešto u nama ili izvan nas nije uljez koji bi nam naudio, to je Duh Svijeta koji nije ništa drugo, nego naša prava priroda i pravi smisao slobode.

    avatar

    09.08.2012. (17:42)    -   -   -   -  

  • Vesper

    @Nisa-da, treba često iskočiti iz vlastite kože :) iskočiti iz 'govna svijeta', iz dimnog oblaka raznoraznih obmana. I popeti se nakratko na mjesto inspiracije, na nezaprljano i jasno mjesto s kojeg možemo uživati, pojačano osjećati..a to se događa i za vrijeme kreativnog čina, ko tebi dok fotkaš.
    @blade, sve nas vuče ta neka nit, to je nit izvana, povlači nas u smjeru koji često nije u službi naše najveće 'dobrobiti'.. Kad se ta 'nit' potrga, ili barem redovito trga, bilo kroz kontemplaciju ,bilo to kroz trans, umjetničko ili kakvo drugo stvaranje, u tom stanju možemo jasnije vidjeti na vlastiti ego i tako razdvojiti bitno od nebitnog...
    U biti, htjela sam reći da je važno ponekad- zastati. Moći- ZASTATI...a ne srljati. Vjerojatno kužiš o čemu govorim.
    @neverin, apetiti i ambicije, i planovi za sutra uzrokovani strahom od sutra? Možda je svrha tog 'kidanja niti' ipak da se apetiti i strahovi smanje, a ne 'odgode'. Makar u svakom slučaju, čime se god bavili, treba se znat opustiti kad treba..true!
    @diana11, tanjin svijet, primakka- hvala :):)
    @metamorfoza- uf, nije ni to tak lako, to je izazovan zadatak...ali predstavlja ideal kojem bi trebali težiti-biti čim više moguće U TRENUTKU, nesputan strahom od budućnosti.
    @lega svega, o tome govorim, prepoznati kad se ide krivo, vraćanje na pravi put, odvraćanje od svega što nam suštinski ne koristi. Ali ima puno ljudi koji idu u nešto ko grlom u jagode..
    @blogerica- znanje..pa da..znanje je iskustvo. znati kaj hoćeš i zašto...no ponekad se naše znanje i iskustvo kristaliziraju pa budu ko bubrežni kamenac..pa smetaju..
    @sredovječni- da, i porazi nam ponekad potrgaju nit sami...:))
    da, treba ponekad izgubit nit, kad smo previše vezani za nešto -glupo... Pa shvatimo da treba živjet iz trena u tren, koliko je moguće, i ne odbaciti spontanost iz života.
    @tox- pa da, snovi često naprave super posal...sve skupe na hrpu , u obliku karikature i žive komedije, pa nemremo promašiti ono što nam Sebstvo želi poručiti...:))
    @Mariano Aureliano- da, čovjek je postao evolucijom pa..preutreniran...što u današnje vrijeme valjda doživljava vrhunac. Nit se možemo opustiti, barem ne kak treba, niti si možemo dozvoliti previše iskrenosti prema samima sebi jer bi nam to omelo fokus-usporilo....a to nedaj bože...da nas uspori, dok je primarni cilj biti čim 'izvrsniji' ili makar bolji od konkurencije, ili netko tko je gonjen strahom od gubitka sigurnosti (tj privida da je siguran).. Treba biti iskren prema sebi, razvijati se iznutra a ne samo izvana i za imidž, moći se odvojiti od svojeg 'ja', ili bar to 'ja' malo osloboditi tereta.

    avatar

    09.08.2012. (23:35)    -   -   -   -  

  • ksenija

    Mislim da je sve što osjećamo naše prirodno stanje. Mi naravno uvijek težimo osjećati se mirno,ispunjeno i sl. Ponekad su izazovi veliki, a mi smo ne spremni i dogodi se tuga,frustracija ...Sve je to život. Mislim da je važno imati jedan temeljno pozitivan i ljubavan stav prema životu i ljudima. Ne treba od sebe očekivati savršenstvo... uvijek sretnu raspoloženu i divnu osobu. Zamisli da živiš s nekim takvim? Kako bi to bilo ne prirodno. Lijepi smo mi i sa suzom u oku , rasčupanom kosom, glupavi i ne dorasli. Ne znam je li se tebi dogodilo da si se u nekom svom odnosu ponašala totalno ne funkcionalno ,poput malog djeteta i da si u tom trenutku bila svjesna kako je to glupo i smiješno? Tipa kad se duriš na muža...ni sama ne znaš zašto? E ...kako je lijepo kad ti on dođe i mazi te ( mici mici) bez obzira što si u tom trenutku ponašaš totalno retardirano. Ja činim drugima i sebi isto...pokušavam ih voljeti i razumijeti kad se ponašaju na bezbroj različitih načina.Ponekad uspijem ponekad ne. Jedino što ne prestajem jest pokušavati pronaći nov i bolji način shvaćanja .

    avatar

    11.08.2012. (08:42)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    lijep pozdrav, želim ti ugodan dan uz ovu čarobnu glazbu

    avatar

    20.08.2012. (17:09)    -   -   -   -  

  • smotani

    izgubim nit...zagledam se u prazno... izgubim sebe u onom stend baj stavu..prepustim se..... a onda... dozove me razum i opet zaboravim biti opušten i prepušten.... volim izgubiti nit.. jer kao da me ona veže sa onim starim ja... sa onim opuštenim, zaigranim, stvarnim.... kad razmišljam uvijek se pojavi neka vaga.... i onaj rizik...rizik ljepote, iznenađenja, iščekivanja.... nestaje.... ma predivno je malo se pogubiti i makar na tren biti prepušten ljepoti, stvarnosti bez nekih niti, okova...
    topli ti pozdrav ;)

    avatar

    22.08.2012. (19:18)    -   -   -   -  

  • malo ti malo ja

    U ovom trenutku ne vrijede me projekcije već drastični rezovi.
    Kako srezati nešto ili nekoga, dati do znanja da je moj život
    moj, da pripada meni i nitko mi ga ne smije čupkati, kako to
    izvesti da nitko ne iziđe povrijeđen. Ili se to rješava po brzom
    postupku? Oprosti, ovo nije baš tema, ali život jest, pozf+drav:)))

    avatar

    26.08.2012. (21:53)    -   -   -   -  

  • ,

    u biti
    cijeli je život
    meditacija
    kakvu si
    sami skrojimo

    Zauzeti

    avatar

    02.09.2012. (09:46)    -   -   -   -  

  • mir

    Sva naša stanja su prirodna. Ksenija i ja tu jednako mislimo.
    I da je temelj zdrav ako, bez obzira na različite manifestacije, postoji
    smisao i prihvaćanje življenja, ljubavnost-reče ona.
    Da ne postoji prošlost ni budućnost, i sreća je u sadašnjem trenutku, kaže Metamorfoza. A ja kažem da postoje i prošlost i budućnost, i da su sadržane u sadašnjosti-vječnosti.
    A to, sada, često je određeno ne prošlošću, onim što je već bilo; nego je određeno budućnošću, onim što se ima dogoditi, koje krči sebi put.
    Mariano Aureliano je krasno rekao u kakvo-ja-vjeruje, i o kakvoj svijesti sanja. To je upravo tako, potvrđujem vlastitim doživljajima i sviješću.
    A u takvom stanju sam najčešće, kao što reče Toxfox, kada idem spavati, ispražnjenog uma; i dodajem, budna, s povjerenjem, a s blaženim, mirnim i radosnim osjećajem katkada sam darovana najčešće modroljubičastim, ili srebrnkasto bijelim živim bojama, a posebno sam bila počašćena kad se u tim mekim valovima modrine pojavilo i malo, slatko svjetlosno biće koje se brzo i lako kretalo, prelijetalo s jedog na drugo mjesto, i javilo se zvonkim zvukom.
    Ili u nekim drugim situacijama.

    avatar

    06.09.2012. (15:03)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...