Osjećam danas da je moje srce osamljeno. Zato u vrt odoh da te susretnem. Upropastih život svoj, da bih ti mogla doći u mirise cvijeća i zvuk skladnosti.
Lovorovo lišće navlažila kiša rosulja pjevajući tužni rekvijem. Kap prije nego padne drhtavo želi da me pozdravi.
Prolazim stazama gdje sam toliko o tebi sanjao, ne bi li štogod tvoga susreo. Neka tuga obara svaki pup, a ti kao sjena nad mojim lebdiš snom.
Tuga zasjenila tvoje oči u mojoj duši, sanjom zasjenila pa zato plaču. Ginem. I suton sve jače osutonio pa sjenama svojim želi da bol progonstva ispije.
I da stabla jesen osjete, ja na njih siplem svoju dušu i snove im sušim. Tek sada jedva uspomena diše prepuna gorčine k'o prikaza sunčanih smiraja iza planine. Apostolos Melahrinos (1880-1952)
22.03.2012. (06:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...sretosmo se jednom, pod okriljem noći u letargičnom zvjerinjaku maskiranim u čarobno ljudstvo i ako sada sve krinke ne padnu i pri tom ne postanemo goli kao ponovno rođeni, ponovno probuđeni bilo bi grehota zaista ne okrenuti lice ka suncu ne dopustiti tišini da zamijeni krvavi pir ne dopustiti bjesomučnom totemu da ode.... osjećaš li šarene leptire, kako prhnuti žele iz tvojih zjenica? dopusti im da pozdrave treperave krošnje.... i prihvati moju ruku, dobronamjernog dodira prijateljstva..... Shalom ;-)
22.03.2012. (18:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shadow-of-soul
MOJA MELANKOLIJA
Osjećam danas da je moje srce osamljeno.
Zato u vrt odoh da te susretnem.
Upropastih život svoj, da bih ti mogla doći
u mirise cvijeća i zvuk skladnosti.
Lovorovo lišće navlažila kiša rosulja
pjevajući tužni rekvijem.
Kap prije nego padne drhtavo
želi da me pozdravi.
Prolazim stazama gdje sam toliko o tebi sanjao,
ne bi li štogod tvoga susreo.
Neka tuga obara svaki pup,
a ti kao sjena nad mojim lebdiš snom.
Tuga zasjenila tvoje oči u mojoj duši,
sanjom zasjenila pa zato plaču. Ginem.
I suton sve jače osutonio pa sjenama svojim
želi da bol progonstva ispije.
I da stabla jesen osjete,
ja na njih siplem svoju dušu
i snove im sušim. Tek sada jedva
uspomena diše prepuna gorčine
k'o prikaza sunčanih smiraja iza planine.
Apostolos Melahrinos (1880-1952)
22.03.2012. (06:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sandra.vulin
...sretosmo se jednom,
pod okriljem noći
u letargičnom zvjerinjaku
maskiranim u čarobno ljudstvo
i ako sada sve krinke ne padnu
i pri tom ne postanemo goli
kao ponovno rođeni,
ponovno probuđeni
bilo bi grehota zaista
ne okrenuti lice ka suncu
ne dopustiti tišini
da zamijeni krvavi pir
ne dopustiti bjesomučnom
totemu da ode....
osjećaš li šarene leptire,
kako prhnuti žele iz tvojih zjenica?
dopusti im da pozdrave
treperave krošnje....
i prihvati moju ruku,
dobronamjernog
dodira prijateljstva.....
Shalom ;-)
22.03.2012. (18:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sandra.vulin
btw, tvoji uradci su tako bliski, i predivni....Mir
22.03.2012. (18:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...