Komentari

psihic.blog.hr

Dodaj komentar (7)

Marketing

  • Zena gaza

    Divna je priča o starcu s početka posta, pa i ideja zdjelice kao metafore ljubavi. Definitivno, i jedno i drugo postoji. ali meni se pokatkad čini da su takve ljubavi sve rjeđe, danas je sve postalo tržište, pratim jedan blog koji čak koristi sintagmu 'seksualno tržište' , dakle kao da izvan svih međuljudskih odnosa postoje šablone koje treba slijediti da bi stigli do cilja! Kao da se tome trebamo učiti, a ne slijediti spontanost i osjećaje...
    Ne znam, možda malo pretjerujem, ali ja mislim da je konzumerizam i potrošnja bacila kandže i na potpuno osobne stvari, na neki krivi način......pa ispada da sreću možemo kupiti

    avatar

    20.03.2012. (14:39)    -   -   -   -  

  • Psihic

    Bas to sam i htio reci.. zar se tome moramo uciti umjesto slijediti osjecaje? Odgojeni smo u toliko pravila, normi, ocekivanja, struktura, kucica... da jednostavno vise ni ne znamo sto bi ljubav bila... a zdjelica postaje iluzija... i onda ako se dvoje i nadje u njoj, cude se kako je to ipak moguce...

    avatar

    20.03.2012. (22:01)    -   -   -   -  

  • AKira

    Da, svidjela mi se priča ova sa starcem, tako tužno a opet lijepo...
    A što se tiče ovog prvog djela kako ljudi danas definiraju vezu je potpuno istinita, skoro svaka osoba koju znam vo tim redoslijedom i naravno ''fail''..
    I još uvijek ne kužim ta tepanja preko face-a, objavljivanja veze, , I Hate it... Onak vidi se da to nije ni iz srca niti ništa drugo osim čistog natjecanja i dokazivanja.
    I ja mislim da pravu ljubav osjetiš i da zbilja nije potrebno a cijeli svijet zna o tome, dovoljno ti je da ta osoba zna.

    -Aha, sjećam se Sailor moona, s tim i Digimonima sam i ušla u ''Anime svijet''...

    avatar

    22.03.2012. (20:17)    -   -   -   -  

  • Vesper

    Ovo prvo mi je tipično za mlade i nezrele ljude, mada ljudi mogu biti i stari pa nezreli odnosno godine ne igraju uvijek ulogu.
    Moja veza je počela nedavno i na ovaj 2.način koji opisuješ...paše i meni i njemu :)

    avatar

    28.03.2012. (20:06)    -   -   -   -  

  • Crna Marica

    Nažalost, tradicija, odgoj, obrazovanje, vjera... tjeraju nas u zajednicu. Nema u tome ničega prirodnog i nije pojedinac taj koji tjera drugog pojedinca na žrtvu, nego društvo. A na toj razini se nikada ništa neće izmijeniti.

    avatar

    03.04.2012. (15:24)    -   -   -   -  

  • Magdalena je loša

    Uh, priča o starcu, takvu ljubav i ja želim, iako sam do prije koju godinu dobacivala ironične upadice na sam spomen 'te neke ljubavi' i držala se Balzacove definicije o međusobnom iskorištavanju.
    Što se zdjelice tiče, rekla bih da postoji, bar u životu ove nestabilne dvadesetogodišnjakinje za koju se nikad prije ne bi reklo da je sposobna za takvu vrstu emocionalne privrženosti :)

    avatar

    13.04.2012. (21:30)    -   -   -   -  

  • ksenija

    Pročitala sam u zaglavlju [I]...s kojima se susrećem na putu svog razvoja kao psihoterapeut...[/I Odprilike...
    Ljubav i slobodu u bilo kojem smislu moguće je dostići onog trenutka kada zapravo shvatiš što znači voljeti i što znači biti slobodan.Ova dva pojma su naizgled odvojena i različita ,ali u svojoj srži nisu.Uloge treba odbaciti...to je trošenje života
    Mislim da se mi primarno (zapravo i jedino tako) razvijamo kao osobe.Ja se ne identificiram sa svojim ulogama.Imam ih bezbroj,ali one nisu ja i nikada me ne mogu opisati dovoljno dobro,zapravo uopće.Štoviše više se ne promatram kroz njih.Čitam te već duže... ne redovito.Nikada u tvojim tekstovima nisam vidjela psihoterapeuta nego onu osobu malo dublje koja zapravo piše.I baš dobro piše.:)pozdrav

    avatar

    18.04.2012. (19:38)    -   -   -   -  

  • Psihic

    Jako lijepo napisano... I potpuno se slazem(o) s tobom..

    avatar

    21.04.2012. (23:42)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...