Komentari

gosponprofesor.blog.hr

Dodaj komentar (6)

Marketing

  • odmak

    Slobodno biće ponaša se onako kako mu njegova priroda zapovijeda, dok um spava.

    avatar

    19.03.2012. (11:57)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    Razumijem seljaka. Koliko li samo vriskova potiskujemo u sebi. Mislim da nema čovjeka kojemu ponekad ne dođe da ode na neko osamljeno mjesto i da potpuno slobodno vrištanjem izbaci sav nakupljeni stres iz sebe....

    avatar

    19.03.2012. (12:17)    -   -   -   -  

  • Berini dnevnici

    treba ih razumjet.

    avatar

    19.03.2012. (14:42)    -   -   -   -  

  • j.

    Svatko se češe tamo gdje ga svrbi.
    U situaciji u kojoj se možeš ponašati "kako god želiš" čovjek će nepogrešivo naciljati ono što ga najviše tišti i odbaciti zabranu koja mu najviše smeta.
    Što mislite što bi na mjestu toga seljaka poželio neki "plemić" ("rad je stvorio čovjeka, a nerad gospodina"); vjerojatno bi poželio kao običan prijan prošetati selom i sjesti ispred krčme na pivu. Ili eto, najmračnija želja koje se sada mogu sjetiti jest da odvedem sina na sjever kako je moj tata mene vodio (premda ne znam što bismo uopće otamo gledali, manje dosadno bilo bi okrenuti se prema ZOO-u i gledati laveke i sloneke, oni su bar pošteni pa priznaju da su to što jesu). Ili još mračnije: da prošetam Trešnjevkom u dva u noći po masan burek.
    Ni meni nekako nije nerazumljivo to seljakovo vrištanje, ali vrlo je zanimljivo trganje odjeće. Pa to su ipak samo komadi tkanine koji služe zaštiti od neugodnih utjecaja atmosferilija, ili ipak na prvom mjestu od pogleda bližnjih? I meni je na prvo čitanje taj dio priče bio prilično neshvatljiv, plitak, bumo rekli životinjski, zar je čovjek doista toliko sputan zabranom golotinje?
    Sjetivši se potom neumrlog Bunuelovog "Diskretnog šarma buržoazije" postaje mi jasnije. Ono što čini najveći dio ljudskog života jest hektična nužnost komparacije s bližnjim. Pri tome sam u svakodnevnom životu ozbiljno "hendikepiran" time što me ne zanima da li, a još manje kamo u devet navečer odlazi, ili pak kakva kola vozi moj susjed, čime očito kao neambiciozna jedinka predstavljam ozbiljnu manjinu u društvu. Zamislite tek koji bi urnebes ovaj planet bio da dežurni osmatrači smiju vidjeti pikantnije detalje pa ih usporediti? :)))

    avatar

    19.03.2012. (15:09)    -   -   -   -  

  • Neverin

    urban touchdown :)

    http://www.youtube.com/watch?v=7_VTH52TGOQ

    avatar

    19.03.2012. (16:27)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    Zanimljivi su mi komentari.
    Nitko se ne isčuđuje ni ne osuđuje, pa neću ni ja.
    Koliko sam se puta, vozeći ujutro iz Čk u Vž na posao, u automobilu derao iz 'petnih' žila. I nakon nekoliko kilometara bilo mi je lakše. Danas to ne mogu, supruga je uvijek u autu pokraj mene, a ona te potrebe nema. Zadovoljna je životom. A da baš sjednem u auto sam da bi se derao, do tog još nisam došao.
    No ne znači da i neću.

    avatar

    19.03.2012. (16:59)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...