jedan američki predsjednik (ne mogu se sjetiti koji ali jedan od onih lažova ali regan ili nixon) je rekao da je u laži dovoljno ubaciti i istine da laž bude uvjerljiva..
17.03.2012. (14:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
... kazu da las(z)ci moraju imati u glavi dobar HD da sve to popamte ca su kemu rekli, ni to za me. Kako se zaklela zemlja raju da se sve istine (kad-tad-prije ili poslije) saznaju nema potrebe posezati za lazima. Al covjek tezi laksemu putu, a laz uvijek svagdje migolji i vrancia joj, jako godi, dok istina, kruta, zestoka, nepodmitljiva i vrlo cesto, ajoj, tako bolna.
17.03.2012. (14:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Da, i meni je lako sa lažima koje znam prepoznati, ali ubija me spoznaja da su mnoge istine u koje sam bio potpuno uvjeren, vremenom pokazale neko sasvim drugo lice. Raspolažem sa puno neprovjerenih i u svakom pogledu upitnih informacija. Selekcioniram i filtriram na temelju usmjeravanja okruženja, kao i sukladno tome što je već prihvatljivo mom egu. Ma koliko se pametan osjećao, imam relevantne dokaze da sam sklon nesvrhovitom djelovanju, što bi impliciralo da nešto ozbiljno ne štima u shvaćanju, zaključivanju, odlučivanju, motivaciji, ..., a vjerojatno i u samom sustavu vrijednosti. Usprkos svemu navedenom i dalje ću pred drugima često tvrditi da nešto znam ili barem osnovano i logično vjerujem. Iskustvo mi je toliko bijedno da vjerojatno ne bi pogriješio kada bi ga u potpunosti zanemario. Programirani smo tako da moramo konstantno hraniti ego. Vrag je u tome da ga ne možemo hraniti jednom te istom hranom. Ego traži duhovnu evoluciju, neovisno što se osnovni principi uopće neće promijeniti. Moramo se uvjeravati da smo bolji nego smo bili, pa i nego što uistinu jesno. Ne možemo prihvatiti činjenicu da smo sebični i da sve što činimo prvenstveno činimo zbog sebe, pa i onda kada smo velikodušni, plemeniti, suosjećajni i sve tome slično. Sve me to zbunjuje i sve češće poželim šutjeti. Pretpostavljam da sam dobrom dijelom zbog toga i skratio izričaj kod sebe na blogu, a svaki puta kada ostavim duži komentar poput ovoga, govorim si, skrati, skrati, ... ostavi prostora da si svako tumači kako hoće i može. One bliže meni proglasiti ću onima koji shvaćaju, čak pametnima, duhovnima i slično, one druge ću blago i dobronamjerno prigrliti kao one koji moraju još puno toga proći i naučiti. Bitno je da moj ego ne dođe u poziciju u kojoj bi njegov (moj) položaj bio drugačiji nego onaj koji je prihvatljivo ugodan. Eto, mogu reći da mi je teško vjerovati u bilo kakvu istinu, a čak mi i poštapalice "znam da ne znam" uopće ne djeluju iskreno, kamoli uvjerljivo. Znao sam da neću uspjeti objasniti što mislim, da ću se zaplesti i ući u kontradiktornosti, ali kao što rekoh, nema veze, za to ću odgovornost ionako prebaciti na već neku drugu stranu, a još ću si tepati da sam sklon iskrenosti ;)
17.03.2012. (18:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
u malim količinama nezlonamjerna laž je dobra kao svakodnevna društvena profilaksa, (posvetih njenoj visosti - laži, prije godinu dana i post), no lažovi koji zlorabe istinu pri tome su kažnjeni manje time što im drugi sve manje vjeruju, a više time što oni sami više nikome ne vjeruju...
17.03.2012. (19:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Osobno nisam ljubiteljica istine. Previše se okrutnosti krije pod njenom krinkom, nekad treba i progutati njene dijelove da ne nabuja odveć. Rekla bih da s istinom treba oprezno, da kao u svim ostalim slučajevima treba paziti u kakve je se svrhe rabi. Međutim, ni ja ne znam lagati pa uglavnom govorim istinu, stoga me živcira kad su ljudi podozrivi prema meni. Zapravo mislim da ne trebam ništa skrivati, ionako me svega više sram pred samom sobom nego pred drugim ljudima, a ne mogu ništa sakriti sama od sebe. (Gdje su Letine vode kad ih čovjek treba?) Manje volim kazati nenamjernu neistinu nego namjernu. Kako te se doima nizozemski jezik? Kako napreduješ? Jesi li gdjegod čuo himnu? Kako si ti skroman. R Ja ću se zabavljati s knjigama dok mi bude bilo dano, a poslije ionako vjerojatno neću mariti. Nemini parcetur.
17.03.2012. (20:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hm. To je kao s dr.Houseom. Mnogi će reći kako je dr.House izvrstan lik i, so on,... ali kada bi im doista bio liječnik, imali bi isto mišljenje kao i većina fiktivnih pacijenata fiktivnog liječnika; nemilosrdni isfrustrirani egoist.
Ne znam zašto ljudi toliko cijene pojam istine kada je u praksi uopće ne podnose. Svi žele istinu u celofanu, a od takve istine i ne ostane mnogo, istine.
Kad sam počela konačno govoriti ljudima što mislim (plus još moji zajedljivi duhoviti osvrtaji) naišla sam na itekakvo negodovanje i neodobravanje. Ali to nije bilo nikad s namjerom vrijeđenja. Mene podsjeća na one dijaloge iz sitcoma. A dobro, i bilo je namjere, da nije, ne bih to ni izgovorila.
No, ja nisam baš strpljiva i ne volim izigravati žrtvu, pa kažem kud puklo da puklo! Često puta i kažem naljućenim da mi mogu slobodno reći što hoće i možda će me zapeći na minutu, ali malo poslije nastupit će određeno zadovoljstvo jer sam na koncu čula ono "što me ide". Više bole tračevi.
Mislim da se lako naviknuti na sistem "što na umu to na drumu", jer čovjek osjeća toliko olakšanje, a i koji dio misli je istovaren, pa se lakše diše, promišlja.
18.03.2012. (11:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sviđaju mi se komentari Dražena i Helade. Treba prije svega razumjeti da su istina i laž dijalektika, a ne prosta stvar. Jedna me frendica podsjetila na scenu iz Doma za vješanje u kojem Perhan zaključuje, dr.houseovski, da otkako je samoga sebe uhvatio u laži - ne vjeruje više nikome. Ne smjeram na svjesno laganje. Već više od stoljeća imamo precizno elaborirano kako to točno naš mozak, stiješnjen između ida i superega, pun pounutrenih mistifkacija i samozavaravanja, biva najmanje autentičan onda kada je najviše iskren. Prva razina je stoga relativnost onoga što osjećamo kao istinu - treba uvijek imati ponešto podozrenja u nju. Apsolutna sigurnost u svoju iskrenost privilegija je imbecila. Druga razina je pitanje vrijednosti istine. To je ono na što je Nietzsche upozorio: uvijek volju za istinom uzimamo kao samorazumljivo neprijepornu. A ne bismo li i nju samu trebali shvatiti kao problem? ''Ustvari, dugo smo se zadržali pred pitanjem o uzroku te volje - sve dok se naposljetku nismo sasvim zaustavili pred još temeljnijim pitanjem. Upitali smo se o vrijednosti te volje. Pretpostavimo da želimo istinu: zašto ne radije neistinu?'' I dalje: ''Lažnost suda nije nam još prigovor protiv suda; u tome naš novi jezik zvuči možda najstrašnije. Pitanje je u kojoj je mjeri poticajan za život, u kojoj mjeri održava život''... Tu sad opet postoje dvije podrazine. Prva je ona trivijalna. Često je istina evidentno kriva stvar za napraviti: bilo bi sušto zlo inzistirati na istini. Nedavno sam baš imao jednu raspravu o tome, u kojoj je iskrsnuo primjer nacista koji te pita skrivaš li Židove u podrumu. Reći ćeš mu da su tamo, jer su te mama i tata učili da nije lijepo lagati? OK, ovo je drastičan primjer, ali po istom principu u životu često upravo govorenje istine biva čin pokvarenosti. Druga podrazina bi bila problem predinterpretacije o dobru i zlu, odnosno toga da se za istinu uzima nešto što je tek prevladavajuće vrednovanje o tome što je dobro, a što zlo, uz kategoričko poopćavanje. ''U svakoj filozofiji postoji točka gdje na scenu stupa 'uvjerenje' filozofa.'' ''Nasilje moralnih predrasuda prodrlo je duboko u najduhovniji, prividno najhladniji i najbespretpostavniji svijet - i to, kako se razumije po sebi, šteteći, kočeći, zasljepljujući, preokrećući.'' A možda ja ne mislim isto o dobru i zlu kao moj susjed i 99% sugrađana? Njihov zahtjev da u tom smislu ''govorim istinu'' predstavljao bi gestu nasilja od strane njihove nesposobnosti za relativizaciju bogomdanih etičkih principa koje su naslijedili i pounutrili kao superego. Može se to reći i na drugačiji način: prema bićima nižeg kapaciteta etičkog razumijevanja od svog vlastitog, sivonjama koji neku istinu neće biti u stanju percipirati kao legitimnu, nego će ju, uslijed sirovosti i ograničenosti shvaćanja, napadati kao nešto sporno (a to znači: prema većini svijeta), sasvim sigurno neću niti osjećati obavezu da im tu istinu govorim. ''Priznati neistinu kao uvjet života znači dakako na opasan način pružati otpor uobičajenim osjećajima vrijednosti'', shvaća Nietzsche, ''a filozofija koja se to usudi stavlja se već s onu stranu dobra i zla.'' Što bi predstavljalo govorenje istine između dva bića od kojih je jedno slobodan duh, a drugo bijela ovca? Ima li uopće smisla govoriti o istini i laži tamo gdje međusobno govore bića s različitih planeta? Rekao je jednom Wilde: tko govori istinu, đubre jedno, prije ili kasnije bit će ulovljen u tome.
18.03.2012. (11:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ja se jednako osjetim nelagodno kad nekome slažem kao i kad mu prešutim istinu (bez izricanja laži)...ponekad u ovom zadnjem slučaju osjećaj neugode je čak i jači...lukaviji među profitfilima dovoljno su mudri da se ne služe laganjem već prešućivanjem istine...odnosno lukavim doziranjem istine..čime bivaš prevaren bez da je izgovorena ijedna laž....i da, taj tkz dobar odgoj može totalno zaribati čovjeka :Đ..u par navrata mi se dogodilo da sam pomislila kako sam trebala koji put i markirati sa tih satova :Ž
*postoji varijacija i sa dvije glave jedna do druge ali ova varijanta bolje opisuje moj osjećaj povremeni :) ... *Ne znam što ću. Ako sam fin, onda je dosadno, ako nisam, onda drvlje i kamenje. :Č* - pa to ti je lako...kad je ishod u oba slučaja jednako neželjen onda bacaš novčić ili se pomogneš nekom od dječjih pjesmica..tipa one "en ten tini"...očorba i tvoj komentar me dosjetio možebitnog načina masovnizacije čitanja...naime ako bi se stranice knjiga premazivale sa ključnih nekoliko mirisa pa čak i okusa ..recimo miris pečene svinjetine ili recimo miris tripica...ili bakalara...piva, čokolade...ma štogod koga može motivirati na gutanje slova :)....ok, možda bi malo trebalo doraditi ideju :Č
18.03.2012. (12:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Problem je istine što je veća od nas. Ona apsolutna. Ne možemo je razumjeti, a ove dnevne i ovovremenske istine imaju obično dva lica kao i Janus. Možda jesu a možda i nisu ono što tvrde. Najgore od svega što su lažovi najčešće uvjerljiviji od onih koji govore istinu. Tu se treba ugledati na Descarta i njegovu metodu. U sve sumnjati i počinjati ispočetka. Ili, što je lakše, pustiti sve da voda nosi i imati paralelni program sa ovim svijetom.
18.03.2012. (17:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
I eto, opet me nema dugo. Ipak čitam tvoje umotvorine redovito kako se stvaraju, samo što nikako da stignem pošteno prokomentirati. Pa sad nema više odgađanja. Pišem, pobogu, vidiš. Što se istine tiče, nisam rođeni lažov i tu vještinu nikako da naučim. Dobro mogu slagati jedino kad sam sto posto sigurna što radim i koliko je to važno. Obične sprdačine mi pak ne idu. Sarkazam i slično volim, i tako dalje. Nemam baš ništa pametno za dodati na tvoj tekst, mislim da si to dobro prostudirao i primijetio. A sad eto više ne pišem (pfff...) *Onoga dana kad ugasiš blog, nadam se da ćeš imati dobar razlog za to. U rangu smrtnog slučaja. Vlastitog. (no dobro, ovo je zvučalo oštro. Koji mi je vrag danas?) Prema opisu sela zaključujem da se radi o pravoj maloj zabiti. Kladim se da nije ni upisano na karti. :D Kladim se da je dobio stipendiju za studiranje tamo. Falilo im je studenata junaštva i komparativne junakologije. Lijenost je osobina velikih ljudi. Zapravo, i malih. Dakle, to je osobina. (Molim da mi to otkriće piše na nadgrobnom spomeniku.) **Eh, negdje sam se izgubila u procesu. Sad više ne znam tko o čemu priča. Najbolje da napišem nešto novo i potpuno ignoriram temu misterioznog bića koje je pa nije ja a zapravo je netko sasvim stoti i nemam više pojma kakve je to veze imalo s ičim… ne, ne da mi se opet čitat sve što smo do sad napisali. Jedan drugi put. Dakle, danas je baš bilo lijepo vrijeme. Samo što je puhao vjetar. No dobro, to mi nije smetalo zapravo. Kad sam šetala cucka po kvartu, počeo je lajati iz čista mira (pas a ne vjetar). Bezobrazno. Kako se samo usudio? :O Neljudstvo je također osobina velikih neljudi. I malih neljudi. I nečovjeka. ***Aaah, Mew :D poprilično sam sigurna da sam neko vrijeme smatrala da je to nekakvo božanstvo. Isusova mačka možda. ****Hm, da, imaš pravo. Skidanje filmova je ilegalno, a ubija samo one koji skinu neku strahotu kao što je čovjek-gusjenica, RHPS ili slično. Evo vidiš. Toliko mi loše ide svađanje da mi je prva reakcija na tvoju izjavu bila ''aah, hvala, kako lijepo…. čekaj malo.'' No kako si ti potpuno promašio točnost (za negdje par kilometara) onog nečeg nedefiniranog oko čega se svađamo, moram ti reći da si gadno zeznuo. Primitivni metabolizam zvuči dobro, no privlačnije bi mi bilo nešto za poboljšanje već postojećeg. Zapravo, ne. Ništa povezano s metabolizmom ne zvuči privlačno. Ne znam od kud mi to. Vrištati? Cure vrište i kad vide neke (zgodne) pjevače ili glumce. Samo pogledaj snimke koncerata :D Ma neee, ja sam ko Lydia, sworn to protect you. Samo što ne upadam u pretjerano očite zamke i ne blokiram izlaze. No dobro, zapravo nisam sworn to protect nikog, ali eto. Pokušavam uliti malo povjerenja, ne želim te otjerati još dalje, Nizozemska je dosta daleko xD *****Ne znam za agave, nisu mi u blizini. Zapravo sam jako loša vlasnica agava, vidim ih jednom godišnje :'( nemam pravo više nuditi savjete. Ne mogu se sad sjetiti o čemu je bio tekst. :S I jedno i drugo (ono s glasovima). Znam da zvuči ludo, ali eto, kako i ti imaš slične 'probleme', možemo se samo veseliti izljevima ludosti :D i s užitkom šetati četkicu za zube zvanu Fifi. Vidimo se kod Klingonaca! :D Koncentracija mi je drastično pala od kako sam počela pisat ovaj komentar, nekako sam u međuvremenu završila na pet različitih stranica jer sam se svaki čas sjetila nečeg što sam mislila izguglat, tako da je najbolje da se maknem što prije.
19.03.2012. (00:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
*A pa to je stvarno sigurno. Koliko god odsutna bila, kad-tad ću dolepršati na blog i provjeriti što ima. Ne planiram umrtviti blog i komunikaciju s tobom (i povremeno drugim blogerima), s kim bih onda planirala osvajanje svijeta? :O Škola laganja zvuči super. Samo što mislim da bi svi plaćali više nego što bi bilo potrebno. Zapravo, mislim da je najbolja škola laganja pridruživanje nekoj stranci. Ako su slatke kokice fine, zašto ne bi bio i slatki čips? ;D **Ako odapneš, možda ti duh nastavi voditi blog, muvati se po internetu zauvijek uklet da piše i komentira… onda, kada bi netko slučajno naletio na tvoju stranicu, uplašeno bi odmah ugasio kompjuter, jer svi znaju da je to ukleto mjesto… xP Misliš na onaj s pljuvanjem po novinarima? Ili na onaj s fotografijama? Sve ti ja pratim… samo vrlo tiho, vježbam šuljanje. Dobri su mi i jedan i drugi i ne znam zašto nema puno komentara. Možda je svima ipak ovaj najsimpatičniji. ***Pa, zato što imate avione, naravno. I brodove. Što bi ti, još i most? Dakle i on vježba šuljanje. Ne znam ni ja kako ugravirati spomenik. Možda možemo probat markerom napisat. Samo ne znam gdje bi ga držala. Ne stane u ormar. Možda pod krevet. ****Ne mora značit nikad. Samo ne sad. Vjetar je super dokle god ne baca ljude okolo. Izgleda da je pas lajao iz unutarnjeg nemira. Vani je bilo relativno mirno. Možda je vidio demona ili nešto. *****Hm, da, to bi objasnilo zašto ljudi misle da su mačke zle. Možda vrag onda ima mačku. Pitaj njega. ******Zato što smo mi shvatili umjetničku vrijednost tog filma. Vrhunske pjesme, besprijekorna koreografija, nedostižna kostimografija. To što radnja nema veze s mozgom nije bitno :D Harpija me mrzi zato što sam i nju natjerala da pogleda taj film. Još uvijek nisam sigurna što ste mi točno skrivili da sam vas osudila na takvu stvar. :) I, valja li taj Superstar? Mislim da sam to gledala kad sam bila mnogo manja. Ničeg se ne sjećam. Na šačno argumentiranje prelazim čim naučim što znači šačno. :S Tvojih par kilometara možda nije puno, no naspram moje potpune točnosti, mogu se samo smijati tvojem pokušaju. :D Ou jea, ispiranje mozga. Moj je čist, ne treba ga dodatno ispirati. Možda jedino destiliranom vodom. No to mogu i sama. Navodno ne boli previše. Svi vrište kad vide kemičare. Čak i kemičari vrište kad vide kemičare. PMF i FKIT su prave vrištaone. A eto, ja baš obožavam suborce. J'zargo i Cicero su mi najbolji. Ovaj drugi je besmrtan a onaj prvi je mačak (kad već nemam mačku doma, bar mogu imat nekakvu čudnu na dvije noge u Skyrimu). Super mi je kad svi njih masakriraju a ja čučim sa strane s lukom i strijelom kao trol nad trolovima. Znala sam da je fizičarka. Samo između tebe i mene, to joj baš ne bi išlo, kad ne poštuje zakone fizike. Prečesto lebdi i prolazi kroz zidove. Jadna djevojka ne zna ni osnove. :( Nemoj me natjerat da naučim kako ograničiti pristup internetu. Do kraja godine ćeš imati poteškoća s guglanjem stranih sveučilišta. :D ************''''++**Hehe, poznato mi je to s davanjem krivih informacija. U srednjoj sam bila poznata kao ona koja je na sve odgovarala s 'ne znam', a kad bi i odgovorila nešto, ispalo bi krivo. I onda se pitam zašto nisam bila popularna. Srami se. Upisat ću te na tečaj Klingonskog. Zapravo, ni ja ne znam skoro ništa. Dugo nisam gledala Star Trek. Ima barem šest godina. Ma i više. *nostalgija* Čudno, a ja sam baš čitala da voda poboljšava koncentraciju. I tko sad laže, kemičari ili doktori? :D za etanol se barem slažete xD Vjeruj mi, da mi nije zabavno, sad bih radila nešto drugo. Ili apsolutno ništa. Nisam sigurna :)
22.03.2012. (15:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prva rečenica je jasna? Šafrani iza trake upozorenja,minsko polje..
Nikad nisam gledala Amelie! Jedan od mnogih poznatih filmova koje nisam pogledala.
Da, danas sam došla do zaključka kako se trebam prestati žaliti sama sebi na prisutne osobine određenih ljudi, jer zasigurno sam i ja nekima dosadna, i tomu sl. Danas sam shvatila kako mi je blizu tih 18 godina i pomalo je to mučna spoznaja, koliko u nekim stvarima mogu biti izrazito zrela, tj. promišljanjima, najradije bih da sam dijete skroz i da me još zadivljuje profesor Baltazar..
Opet manjak sugovornika, ne mogu si pomoći. Isprike, isprike!
22.03.2012. (19:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ma tako kažu. I vršnjaci me dosta puta ne razumiju. Ili se jednostavno osjećam starom. Taština!
Ne, ne. Nije to poput Anne Frank i Kitty. Ovo su više ispadi, recimo. Dijelim ja to i sa stvarnim osobama, a ovdje si dam oduška. Zapravo, ti se ispadi prenose s osobe na osobe. Možda!
A ljudi... pih! S njima treba kao s knjigama... čitati ih, pa čak i bilježiti odlomke, ne pokušavati fiktivne likove osuđivati ili obrazlagati njihove postupke, nego jednostavno pomiriti se s njima takvim kakvi jesu. Razumijeti ih posve bilo bi suludo, a bome ishod svemu bi bio jamačno neuspješan.
Ovo je više kao oni traljavi filmovi o dobivanju pošte iz nekog drugog vremena. Znači, ne postojimo, ali opet ne uspjevamo pobiti se. Sad bih još mogla o paralelnim svjetovima.
Pa sad blogosfera ispada kao rupa/ulaz u neki drugi svijet, prostor... i postoje riječi, a ne geste, nickname, a ne lice. A dokle istina može proći, nepoznato je.
24.03.2012. (11:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NF
mislim da si imao ideju ;)P
17.03.2012. (07:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Joanna has left Stepford
ne znam čime vas hrane tamo gore, al jel me primaš u goste da i ja probam te droge:)?
17.03.2012. (09:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neverin
jedan američki predsjednik (ne mogu se sjetiti koji ali jedan od onih lažova ali regan ili nixon) je rekao da je u laži dovoljno ubaciti i istine da laž bude uvjerljiva..
17.03.2012. (14:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mocvara
... kazu da las(z)ci moraju imati u glavi dobar HD da sve to popamte ca su kemu rekli,
ni to za me. Kako se zaklela zemlja raju da se sve istine (kad-tad-prije ili poslije) saznaju
nema potrebe posezati za lazima. Al covjek tezi laksemu putu, a laz uvijek svagdje migolji
i vrancia joj, jako godi, dok istina, kruta, zestoka, nepodmitljiva i vrlo cesto, ajoj, tako bolna.
17.03.2012. (14:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
with teeth
ovo mjesto me je počelo uznemiravati
17.03.2012. (17:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ali dražeN :)
Da, i meni je lako sa lažima koje znam prepoznati, ali ubija me spoznaja da su mnoge istine u koje sam bio potpuno uvjeren, vremenom pokazale neko sasvim drugo lice. Raspolažem sa puno neprovjerenih i u svakom pogledu upitnih informacija. Selekcioniram i filtriram na temelju usmjeravanja okruženja, kao i sukladno tome što je već prihvatljivo mom egu. Ma koliko se pametan osjećao, imam relevantne dokaze da sam sklon nesvrhovitom djelovanju, što bi impliciralo da nešto ozbiljno ne štima u shvaćanju, zaključivanju, odlučivanju, motivaciji, ..., a vjerojatno i u samom sustavu vrijednosti. Usprkos svemu navedenom i dalje ću pred drugima često tvrditi da nešto znam ili barem osnovano i logično vjerujem. Iskustvo mi je toliko bijedno da vjerojatno ne bi pogriješio kada bi ga u potpunosti zanemario. Programirani smo tako da moramo konstantno hraniti ego. Vrag je u tome da ga ne možemo hraniti jednom te istom hranom. Ego traži duhovnu evoluciju, neovisno što se osnovni principi uopće neće promijeniti. Moramo se uvjeravati da smo bolji nego smo bili, pa i nego što uistinu jesno. Ne možemo prihvatiti činjenicu da smo sebični i da sve što činimo prvenstveno činimo zbog sebe, pa i onda kada smo velikodušni, plemeniti, suosjećajni i sve tome slično. Sve me to zbunjuje i sve češće poželim šutjeti. Pretpostavljam da sam dobrom dijelom zbog toga i skratio izričaj kod sebe na blogu, a svaki puta kada ostavim duži komentar poput ovoga, govorim si, skrati, skrati, ... ostavi prostora da si svako tumači kako hoće i može. One bliže meni proglasiti ću onima koji shvaćaju, čak pametnima, duhovnima i slično, one druge ću blago i dobronamjerno prigrliti kao one koji moraju još puno toga proći i naučiti. Bitno je da moj ego ne dođe u poziciju u kojoj bi njegov (moj) položaj bio drugačiji nego onaj koji je prihvatljivo ugodan. Eto, mogu reći da mi je teško vjerovati u bilo kakvu istinu, a čak mi i poštapalice "znam da ne znam" uopće ne djeluju iskreno, kamoli uvjerljivo. Znao sam da neću uspjeti objasniti što mislim, da ću se zaplesti i ući u kontradiktornosti, ali kao što rekoh, nema veze, za to ću odgovornost ionako prebaciti na već neku drugu stranu, a još ću si tepati da sam sklon iskrenosti ;)
17.03.2012. (18:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
golden age
u malim količinama nezlonamjerna laž je dobra kao svakodnevna društvena profilaksa,
(posvetih njenoj visosti - laži, prije godinu dana i post),
no lažovi koji zlorabe istinu pri tome su kažnjeni manje time što im drugi sve manje vjeruju, a više time što oni sami više nikome ne vjeruju...
17.03.2012. (19:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Helada
Osobno nisam ljubiteljica istine. Previše se okrutnosti krije pod njenom krinkom, nekad treba i progutati njene dijelove da ne nabuja odveć.
Rekla bih da s istinom treba oprezno, da kao u svim ostalim slučajevima treba paziti u kakve je se svrhe rabi.
Međutim, ni ja ne znam lagati pa uglavnom govorim istinu, stoga me živcira kad su ljudi podozrivi prema meni.
Zapravo mislim da ne trebam ništa skrivati, ionako me svega više sram pred samom sobom nego pred drugim ljudima, a ne mogu ništa sakriti sama od sebe. (Gdje su Letine vode kad ih čovjek treba?)
Manje volim kazati nenamjernu neistinu nego namjernu.
Kako te se doima nizozemski jezik? Kako napreduješ? Jesi li gdjegod čuo himnu?
Kako si ti skroman. R Ja ću se zabavljati s knjigama dok mi bude bilo dano, a poslije ionako vjerojatno neću mariti. Nemini parcetur.
17.03.2012. (20:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tristia
Džezira i čarobne kašike?
Hm.
To je kao s dr.Houseom.
Mnogi će reći kako je dr.House izvrstan lik i, so on,...
ali kada bi im doista bio liječnik, imali bi isto
mišljenje kao i većina fiktivnih pacijenata fiktivnog liječnika;
nemilosrdni isfrustrirani egoist.
Ne znam zašto ljudi toliko cijene pojam istine
kada je u praksi uopće ne podnose.
Svi žele istinu u celofanu, a od takve istine
i ne ostane mnogo, istine.
Kad sam počela konačno govoriti ljudima što mislim
(plus još moji zajedljivi duhoviti osvrtaji) naišla sam
na itekakvo negodovanje i neodobravanje.
Ali to nije bilo nikad s namjerom vrijeđenja.
Mene podsjeća na one dijaloge iz sitcoma.
A dobro, i bilo je namjere, da nije, ne bih to ni izgovorila.
No, ja nisam baš strpljiva i ne volim izigravati
žrtvu, pa kažem kud puklo da puklo!
Često puta i kažem naljućenim da mi mogu slobodno
reći što hoće i možda će me zapeći na minutu,
ali malo poslije nastupit će određeno zadovoljstvo
jer sam na koncu čula ono "što me ide".
Više bole tračevi.
Mislim da se lako naviknuti na sistem "što na umu to na drumu",
jer čovjek osjeća toliko olakšanje, a i koji dio misli je istovaren,
pa se lakše diše, promišlja.
18.03.2012. (11:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
Sviđaju mi se komentari Dražena i Helade.
Treba prije svega razumjeti da su istina i laž dijalektika, a ne prosta stvar.
Jedna me frendica podsjetila na scenu iz Doma za vješanje u kojem Perhan zaključuje, dr.houseovski, da otkako je samoga sebe uhvatio u laži - ne vjeruje više nikome. Ne smjeram na svjesno laganje. Već više od stoljeća imamo precizno elaborirano kako to točno naš mozak, stiješnjen između ida i superega, pun pounutrenih mistifkacija i samozavaravanja, biva najmanje autentičan onda kada je najviše iskren.
Prva razina je stoga relativnost onoga što osjećamo kao istinu - treba uvijek imati ponešto podozrenja u nju. Apsolutna sigurnost u svoju iskrenost privilegija je imbecila.
Druga razina je pitanje vrijednosti istine. To je ono na što je Nietzsche upozorio: uvijek volju za istinom uzimamo kao samorazumljivo neprijepornu. A ne bismo li i nju samu trebali shvatiti kao problem? ''Ustvari, dugo smo se zadržali pred pitanjem o uzroku te volje - sve dok se naposljetku nismo sasvim zaustavili pred još temeljnijim pitanjem. Upitali smo se o vrijednosti te volje. Pretpostavimo da želimo istinu: zašto ne radije neistinu?'' I dalje: ''Lažnost suda nije nam još prigovor protiv suda; u tome naš novi jezik zvuči možda najstrašnije. Pitanje je u kojoj je mjeri poticajan za život, u kojoj mjeri održava život''...
Tu sad opet postoje dvije podrazine.
Prva je ona trivijalna. Često je istina evidentno kriva stvar za napraviti: bilo bi sušto zlo inzistirati na istini. Nedavno sam baš imao jednu raspravu o tome, u kojoj je iskrsnuo primjer nacista koji te pita skrivaš li Židove u podrumu. Reći ćeš mu da su tamo, jer su te mama i tata učili da nije lijepo lagati? OK, ovo je drastičan primjer, ali po istom principu u životu često upravo govorenje istine biva čin pokvarenosti.
Druga podrazina bi bila problem predinterpretacije o dobru i zlu, odnosno toga da se za istinu uzima nešto što je tek prevladavajuće vrednovanje o tome što je dobro, a što zlo, uz kategoričko poopćavanje. ''U svakoj filozofiji postoji točka gdje na scenu stupa 'uvjerenje' filozofa.'' ''Nasilje moralnih predrasuda prodrlo je duboko u najduhovniji, prividno najhladniji i najbespretpostavniji svijet - i to, kako se razumije po sebi, šteteći, kočeći, zasljepljujući, preokrećući.''
A možda ja ne mislim isto o dobru i zlu kao moj susjed i 99% sugrađana? Njihov zahtjev da u tom smislu ''govorim istinu'' predstavljao bi gestu nasilja od strane njihove nesposobnosti za relativizaciju bogomdanih etičkih principa koje su naslijedili i pounutrili kao superego. Može se to reći i na drugačiji način: prema bićima nižeg kapaciteta etičkog razumijevanja od svog vlastitog, sivonjama koji neku istinu neće biti u stanju percipirati kao legitimnu, nego će ju, uslijed sirovosti i ograničenosti shvaćanja, napadati kao nešto sporno (a to znači: prema većini svijeta), sasvim sigurno neću niti osjećati obavezu da im tu istinu govorim. ''Priznati neistinu kao uvjet života znači dakako na opasan način pružati otpor uobičajenim osjećajima vrijednosti'', shvaća Nietzsche, ''a filozofija koja se to usudi stavlja se već s onu stranu dobra i zla.''
Što bi predstavljalo govorenje istine između dva bića od kojih je jedno slobodan duh, a drugo bijela ovca? Ima li uopće smisla govoriti o istini i laži tamo gdje međusobno govore bića s različitih planeta?
Rekao je jednom Wilde: tko govori istinu, đubre jedno, prije ili kasnije bit će ulovljen u tome.
18.03.2012. (11:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Emi Gablo
ja se jednako osjetim nelagodno kad nekome slažem kao i kad mu prešutim istinu (bez izricanja laži)...ponekad u ovom zadnjem slučaju osjećaj neugode je čak i jači...lukaviji među profitfilima dovoljno su mudri da se ne služe laganjem već prešućivanjem istine...odnosno lukavim doziranjem istine..čime bivaš prevaren bez da je izgovorena ijedna laž....i da, taj tkz dobar odgoj može totalno zaribati čovjeka :Đ..u par navrata mi se dogodilo da sam pomislila kako sam trebala koji put i markirati sa tih satova :Ž
*postoji varijacija i sa dvije glave jedna do druge ali ova varijanta bolje opisuje moj osjećaj povremeni :) ...
*Ne znam što ću. Ako sam fin, onda je dosadno, ako nisam, onda drvlje i kamenje. :Č* - pa to ti je lako...kad je ishod u oba slučaja jednako neželjen onda bacaš novčić ili se pomogneš nekom od dječjih pjesmica..tipa one "en ten tini"...očorba i tvoj komentar me dosjetio možebitnog načina masovnizacije čitanja...naime ako bi se stranice knjiga premazivale sa ključnih nekoliko mirisa pa čak i okusa ..recimo miris pečene svinjetine ili recimo miris tripica...ili bakalara...piva, čokolade...ma štogod koga može motivirati na gutanje slova :)....ok, možda bi malo trebalo doraditi ideju :Č
18.03.2012. (12:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odmak
Problem je istine što je veća od nas. Ona apsolutna. Ne možemo je razumjeti, a ove dnevne i ovovremenske istine imaju obično dva lica kao i Janus.
Možda jesu a možda i nisu ono što tvrde.
Najgore od svega što su lažovi najčešće uvjerljiviji od onih koji govore istinu.
Tu se treba ugledati na Descarta i njegovu metodu. U sve sumnjati i počinjati ispočetka. Ili, što je lakše, pustiti sve da voda nosi i imati paralelni program sa ovim svijetom.
18.03.2012. (17:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Marekojajesretna
I eto, opet me nema dugo. Ipak čitam tvoje umotvorine redovito kako se stvaraju, samo što nikako da stignem pošteno prokomentirati. Pa sad nema više odgađanja. Pišem, pobogu, vidiš. Što se istine tiče, nisam rođeni lažov i tu vještinu nikako da naučim. Dobro mogu slagati jedino kad sam sto posto sigurna što radim i koliko je to važno. Obične sprdačine mi pak ne idu. Sarkazam i slično volim, i tako dalje. Nemam baš ništa pametno za dodati na tvoj tekst, mislim da si to dobro prostudirao i primijetio. A sad eto više ne pišem (pfff...)
*Onoga dana kad ugasiš blog, nadam se da ćeš imati dobar razlog za to. U rangu smrtnog slučaja. Vlastitog. (no dobro, ovo je zvučalo oštro. Koji mi je vrag danas?)
Prema opisu sela zaključujem da se radi o pravoj maloj zabiti. Kladim se da nije ni upisano na karti. :D
Kladim se da je dobio stipendiju za studiranje tamo. Falilo im je studenata junaštva i komparativne junakologije.
Lijenost je osobina velikih ljudi. Zapravo, i malih. Dakle, to je osobina. (Molim da mi to otkriće piše na nadgrobnom spomeniku.)
**Eh, negdje sam se izgubila u procesu. Sad više ne znam tko o čemu priča. Najbolje da napišem nešto novo i potpuno ignoriram temu misterioznog bića koje je pa nije ja a zapravo je netko sasvim stoti i nemam više pojma kakve je to veze imalo s ičim… ne, ne da mi se opet čitat sve što smo do sad napisali. Jedan drugi put.
Dakle, danas je baš bilo lijepo vrijeme. Samo što je puhao vjetar. No dobro, to mi nije smetalo zapravo. Kad sam šetala cucka po kvartu, počeo je lajati iz čista mira (pas a ne vjetar). Bezobrazno. Kako se samo usudio? :O
Neljudstvo je također osobina velikih neljudi. I malih neljudi. I nečovjeka.
***Aaah, Mew :D poprilično sam sigurna da sam neko vrijeme smatrala da je to nekakvo božanstvo. Isusova mačka možda.
****Hm, da, imaš pravo. Skidanje filmova je ilegalno, a ubija samo one koji skinu neku strahotu kao što je čovjek-gusjenica, RHPS ili slično.
Evo vidiš. Toliko mi loše ide svađanje da mi je prva reakcija na tvoju izjavu bila ''aah, hvala, kako lijepo…. čekaj malo.'' No kako si ti potpuno promašio točnost (za negdje par kilometara) onog nečeg nedefiniranog oko čega se svađamo, moram ti reći da si gadno zeznuo.
Primitivni metabolizam zvuči dobro, no privlačnije bi mi bilo nešto za poboljšanje već postojećeg. Zapravo, ne. Ništa povezano s metabolizmom ne zvuči privlačno. Ne znam od kud mi to.
Vrištati? Cure vrište i kad vide neke (zgodne) pjevače ili glumce. Samo pogledaj snimke koncerata :D
Ma neee, ja sam ko Lydia, sworn to protect you. Samo što ne upadam u pretjerano očite zamke i ne blokiram izlaze. No dobro, zapravo nisam sworn to protect nikog, ali eto. Pokušavam uliti malo povjerenja, ne želim te otjerati još dalje, Nizozemska je dosta daleko xD
*****Ne znam za agave, nisu mi u blizini. Zapravo sam jako loša vlasnica agava, vidim ih jednom godišnje :'( nemam pravo više nuditi savjete.
Ne mogu se sad sjetiti o čemu je bio tekst. :S
I jedno i drugo (ono s glasovima). Znam da zvuči ludo, ali eto, kako i ti imaš slične 'probleme', možemo se samo veseliti izljevima ludosti :D i s užitkom šetati četkicu za zube zvanu Fifi. Vidimo se kod Klingonaca! :D
Koncentracija mi je drastično pala od kako sam počela pisat ovaj komentar, nekako sam u međuvremenu završila na pet različitih stranica jer sam se svaki čas sjetila nečeg što sam mislila izguglat, tako da je najbolje da se maknem što prije.
19.03.2012. (00:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
moljci su ga pojeli
svi znaju lagati, što se mora nije teško :)
što se tiče ovih neshvaćenih zafrkancija, znam kako ti je. za mene vjerojatno mnogi misle da sam kreten.
21.03.2012. (16:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
propheta nemo
Zubata, tek si sad počela shvaćati o čemu pišem. :P
21.03.2012. (23:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sredovječni udovac
Istina ili laz, svejedno je, vazno je kako se i zasto koristi
22.03.2012. (15:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Marekojajesretna
*A pa to je stvarno sigurno. Koliko god odsutna bila, kad-tad ću dolepršati na blog i provjeriti što ima. Ne planiram umrtviti blog i komunikaciju s tobom (i povremeno drugim blogerima), s kim bih onda planirala osvajanje svijeta? :O
Škola laganja zvuči super. Samo što mislim da bi svi plaćali više nego što bi bilo potrebno. Zapravo, mislim da je najbolja škola laganja pridruživanje nekoj stranci.
Ako su slatke kokice fine, zašto ne bi bio i slatki čips? ;D
**Ako odapneš, možda ti duh nastavi voditi blog, muvati se po internetu zauvijek uklet da piše i komentira… onda, kada bi netko slučajno naletio na tvoju stranicu, uplašeno bi odmah ugasio kompjuter, jer svi znaju da je to ukleto mjesto… xP
Misliš na onaj s pljuvanjem po novinarima? Ili na onaj s fotografijama? Sve ti ja pratim… samo vrlo tiho, vježbam šuljanje.
Dobri su mi i jedan i drugi i ne znam zašto nema puno komentara. Možda je svima ipak ovaj najsimpatičniji.
***Pa, zato što imate avione, naravno. I brodove. Što bi ti, još i most?
Dakle i on vježba šuljanje.
Ne znam ni ja kako ugravirati spomenik. Možda možemo probat markerom napisat. Samo ne znam gdje bi ga držala. Ne stane u ormar. Možda pod krevet.
****Ne mora značit nikad. Samo ne sad. Vjetar je super dokle god ne baca ljude okolo. Izgleda da je pas lajao iz unutarnjeg nemira. Vani je bilo relativno mirno. Možda je vidio demona ili nešto.
*****Hm, da, to bi objasnilo zašto ljudi misle da su mačke zle. Možda vrag onda ima mačku. Pitaj njega.
******Zato što smo mi shvatili umjetničku vrijednost tog filma. Vrhunske pjesme, besprijekorna koreografija, nedostižna kostimografija. To što radnja nema veze s mozgom nije bitno :D
Harpija me mrzi zato što sam i nju natjerala da pogleda taj film. Još uvijek nisam sigurna što ste mi točno skrivili da sam vas osudila na takvu stvar. :)
I, valja li taj Superstar? Mislim da sam to gledala kad sam bila mnogo manja. Ničeg se ne sjećam.
Na šačno argumentiranje prelazim čim naučim što znači šačno. :S
Tvojih par kilometara možda nije puno, no naspram moje potpune točnosti, mogu se samo smijati tvojem pokušaju. :D
Ou jea, ispiranje mozga. Moj je čist, ne treba ga dodatno ispirati. Možda jedino destiliranom vodom. No to mogu i sama. Navodno ne boli previše.
Svi vrište kad vide kemičare. Čak i kemičari vrište kad vide kemičare. PMF i FKIT su prave vrištaone.
A eto, ja baš obožavam suborce. J'zargo i Cicero su mi najbolji. Ovaj drugi je besmrtan a onaj prvi je mačak (kad već nemam mačku doma, bar mogu imat nekakvu čudnu na dvije noge u Skyrimu). Super mi je kad svi njih masakriraju a ja čučim sa strane s lukom i strijelom kao trol nad trolovima.
Znala sam da je fizičarka. Samo između tebe i mene, to joj baš ne bi išlo, kad ne poštuje zakone fizike. Prečesto lebdi i prolazi kroz zidove. Jadna djevojka ne zna ni osnove. :(
Nemoj me natjerat da naučim kako ograničiti pristup internetu. Do kraja godine ćeš imati poteškoća s guglanjem stranih sveučilišta. :D
************''''++**Hehe, poznato mi je to s davanjem krivih informacija. U srednjoj sam bila poznata kao ona koja je na sve odgovarala s 'ne znam', a kad bi i odgovorila nešto, ispalo bi krivo. I onda se pitam zašto nisam bila popularna.
Srami se. Upisat ću te na tečaj Klingonskog. Zapravo, ni ja ne znam skoro ništa. Dugo nisam gledala Star Trek. Ima barem šest godina. Ma i više. *nostalgija*
Čudno, a ja sam baš čitala da voda poboljšava koncentraciju. I tko sad laže, kemičari ili doktori? :D za etanol se barem slažete xD
Vjeruj mi, da mi nije zabavno, sad bih radila nešto drugo. Ili apsolutno ništa. Nisam sigurna :)
22.03.2012. (15:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tristia
Prva rečenica je jasna?
Šafrani iza trake upozorenja,minsko polje..
Nikad nisam gledala Amelie!
Jedan od mnogih poznatih filmova koje nisam
pogledala.
Da, danas sam došla do zaključka kako se trebam
prestati žaliti sama sebi na prisutne osobine
određenih ljudi, jer zasigurno sam i ja nekima dosadna, i tomu sl.
Danas sam shvatila kako mi je blizu tih 18 godina
i pomalo je to mučna spoznaja, koliko u nekim stvarima
mogu biti izrazito zrela, tj. promišljanjima,
najradije bih da sam dijete skroz i da me još zadivljuje
profesor Baltazar..
Opet manjak sugovornika, ne mogu si pomoći.
Isprike, isprike!
22.03.2012. (19:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Annaboni
Mrzim istinu pa taman da kažem.............evo, petak je na večer.....ne pitaj zašto
23.03.2012. (20:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tristia
Ma tako kažu. I vršnjaci me dosta puta ne razumiju.
Ili se jednostavno osjećam starom.
Taština!
Ne, ne.
Nije to poput Anne Frank i Kitty.
Ovo su više ispadi, recimo.
Dijelim ja to i sa stvarnim osobama,
a ovdje si dam oduška.
Zapravo, ti se ispadi prenose s osobe na osobe.
Možda!
A ljudi... pih! S njima treba kao s knjigama... čitati ih,
pa čak i bilježiti odlomke, ne pokušavati fiktivne likove
osuđivati ili obrazlagati njihove postupke,
nego jednostavno pomiriti se s njima takvim kakvi jesu.
Razumijeti ih posve bilo bi suludo, a bome ishod svemu
bi bio jamačno neuspješan.
Ovo je više kao oni traljavi filmovi o dobivanju pošte
iz nekog drugog vremena. Znači, ne postojimo,
ali opet ne uspjevamo pobiti se.
Sad bih još mogla o paralelnim svjetovima.
Pa sad blogosfera ispada kao rupa/ulaz u neki drugi svijet,
prostor... i postoje riječi, a ne geste, nickname, a ne lice.
A dokle istina može proći, nepoznato je.
24.03.2012. (11:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...