Robert Aleksander Suman, njemacki kompozitor (1810-1856)
Dragi prijatelji,
Danasnje tihovanje nas jos jednom ubijedjuje u neuvjetovanost Bozje ljubavi. Ujedno nam govori koliko su nase zelje "tijesna" odjeca za Bozju manifestaciju. "Bijela kula" nam i ovaj puta pokazuje brojnost inacica tih manifestacija:
26. SPREMAM SVOJ ULAZAK
Spremam Svoj ulazak
na velika vrata tvoje zelje. Nekomu sam zdravlje, nekomu sam novac, nekomu sam slavlje, nekomu sam ziv stvor.
Ti dobro znas sto sam Tebi.
Mogao bih slomiti tvoju zelju,
smrviti idola, kojemu se klanjas.
Ali necu.
Radije cu ti doci u njemu, pa sto nam bude obojici, dijelit cemo.
Pa sto nam bude: tebi, koji srljas u ponor,
i Meni, koji se u taj ponor pretvaram.
"Bijela kula", knjiga 50. Zapisala Vesna Krmpotic
Stotinu i osam blagoslova neka dobiju svi oni koji ovo pismo posalju na sto vise adresa.
Puno pozdrava iz Sombora od Josipa
15.03.2012. (08:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Krizu svjetske ekonomije 2008.g., menadžeri su nazvali "Savršena oluja", prema knjizi Sebastiana Jungera, u kojoj se opisuje snažan uragan koji je pogodio Novu Englesku. Za razliku od tog uragana, koji se mogao predvidjeti, stručnjaci kažu da su bili nemoćni predvidjeti ovu ekonomsku savršenu oluju. Opisana je kao jedan od rijetkih događaja koji su doveli do najgore recesije u posljednjih 100 godina.
Teško se, kažu ekonomski analitičari, još uvijek išta može napraviti, da bi se pokrenule stvari u boljem smjeru, a i sami vidimo da se aktivnosti, na globalnoj razini, svode na prelijevanja iz šupljeg u prazno, što po tko zna koji put potvrđuje pravilo, da se problem ne može riješiti sa iste razine na kojoj je nastao.
Svjedoci smo ovog vremena i trebamo biti informirani, no ništa značajno nećemo učiniti mučeći se detaljima ekonomske i drugih svjetskih kriza. Umjesto toga pogledajmo stvari na osobnoj razini i razmislimo što nam je činiti.
Hoćemo li se pritajiti i čekati neka bolja vremena? Do kada? Do kada će trajati ova loša i hoće li, kad prođu, samo na kratko biti bolja, a onda još lošija? Jesmo li paralizirani strahom od ovoga što vidimo i od onoga što nas može zadesiti, pa najradije ne poduzimamo ništa? Je li nam odugovlačenje postala navika, pa ćemo se zadržati samo na promatračkim komentarima koji nikuda ne vode?
Povijest je puna ovakvih i još gorih turbulentnih momenata. Razlika je u percepciji, razini svijesti i informiranosti, što uvjetuje da se stvari drugačije vide, prihvaćaju i doživljavaju.
U intervjuu o 2012.g., na pitanje o velikim nevoljama i velikom zlu koje je zahvatilo svijet, Sai Baba kaže.... „Na svijetu nema sve više zla..."više je svjetlosti", i upravo o tome govorim u svojoj poruci. Zamislite da imate neku prostoriju ili skladište u kojem godinama pohranjujete svoje stvari, a da je prostor osvijetljen žaruljom od 40 wata. Promijenite li žarulju i stavite onu od 100 wata, vidjet ćete mnoge dotad nevidljive detalje. Primijetit ćete nered i prljavštinu za koju niste ni pomislili da postoje.“
Živimo u vremenu dostupnosti i čudesnih mogućnosti. Bolje uočavamo i sve nas se dotiče. I upravo radi toga nam se, sada više nego ikada, postavlja pitanje kako reagirati na ove gromoglasne poticaje, što oni za nas znače, jesu li naši neobavezni osvrti maksimum koji možemo dati, hoće li nam od toga život biti smisleniji i bolji?
Naravno da nećemo gurati glavu u pijesak, zanemariti trenutne ekonomske i druge životne turbulencije i krenuti „grlom u jagode“. Prije svega nam je potrebna spoznaja da se stvari ne događaju da nas straše, nego da nas pokrenu, te da se iz položaja promatrača i kritičara premjestimo u položaj aktera, stvaratelja vlastitih prilika.
Mislite da bi bilo bolje, kad bi bili u mogućnosti, zaustaviti naš kotačić prolaznosti, pa negdje u zapećku sačekati da huka oluje prođe, a onda se protegnuti i nastaviti dalje…., ali to je nemoguće i dobro je da je nemoguće.
Naravno da se bojimo promjena, bojimo se veće odgovornosti i nepoznatih situacija koje nam se mogu dogoditi. Straši nas i to što novo obično podrazumijeva razgradnju starih navika i tko zna čega još s čim smo čvrsto vezani. Treba vjerovati prirodi i prirodnom tijeku, pa čak i onda kad nam se čini da idemo u krivom smjeru, kad je put stjenovit i naporan. Sjetimo se rađanja leptira. "Svim velikim promjenama prethodi kaos." ~ E Deepak Chopra Mnogi ljudi ostaju bez posla, međutim, više od gubitka posla i gubitka financijske sigurnosti je osjećaj poniženja radi činjenice nepotrebnosti. Čovjek bi sasvim drugačije doživljavao ovakvu situaciju, da je navikao na promjene, čak ih i sam prakticirao, imajući vjeru i povjerenje u svoje čudesne mogućnosti, jer dano mu je da bira i sam kontrolira svoju sudbinu.
"Okolnost ne čini čovjeka, nego ga otkriva njemu samome."… James Allen
Ovim teškim ljudskim krizama je doprinijela i kategorija „sigurnost zaposlenja“, što je, dokazano je, potpuna glupost. Mnogi su „orlovi“ upravo radi „sigurnog posla“ proživjeli život kao „kokoši“, radeći jedno, a s dubokom čežnjom i nostalgijom, razmišljajući o drugom poslu, o drugom životu. Tako, u procjepu između stvarnosti i želje, između onog što radi i onoga što misli, ostaje ono što je mogao dati, ali i sve ono što je trebao primiti, radi čega je prazan i nesretan.
Osobno poznam ove ljude; Čovjeka koji je gubitkom posla, na kojem je proveo 25 godina, dobio priliku da započne svoj davno željeni san, ukrcao se na brod. Ženu koja se strašno mučila na poslu, davala sve od sebe, ali kronično nezadovoljna. Dogodila joj se teška bolest, a potom i gubitak posla. Strahota! Nakon početnog samo sažaljenja, uhvatila se u koštac sa svojom bolesti i izborila se za svoje zdravlje, a onda i za novi bolji posao. Inženjera elektrotehnike, sa aktivnim znanjem četiri svjetska jezika, dvadesetak godina radio, a onda poduzeće propalo i on ostao bez posla. Organizirao je obiteljsko gospodarstvo, uzgoj voća i povrć
15.03.2012. (08:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Organizirao je obiteljsko gospodarstvo, uzgoj voća i povrća. Sada su aktivni proljetni radovi. Vidim ga prije nekoliko dana i pitam jeli umoran. Nikada, kaže. Cijeli dan radimo i kad dođem navečer doma mogu još par sati čitati. Trenutno čitam memoare Villy Brandta, naravno na njemačkom.
Ovih bar primjera, koji sigurno nisu usamljeni, potvrđuju da i najcrnji scenarij nudi priliku, koju ćemo uočiti ako smo koncentrirani na misli i čini, ako živimo pomno.
Kroz pomnost vidimo sve stvari i sve prirodne fenomene onakvima kakvi stvarno jesu. Pomnost nam omogućava da čujemo našu intuiciju, da uočavamo detalje koji se događaju u nama i oko nas, da vidimo i ispravno tumačimo smjerokaze.
S pomnošću naučimo da nesreću ili stres, koji nam eventualno lebdi nad glavom, ne trebamo uzimati osobno. Tretiramo ih kao crne oblake na nebu, promatrajući ih prijateljski i znatiželjno kako će uskoro nestati.
Uz pomnost lakše organiziramo um, a organizirani um je jednako organizirani život.
Mark Williams i Danny Penman su autori knjige „ Pomnost, osmo-tjedni plan za pronalazak mira u podivljalom svijetu“, program temeljen na buđenju svjesnosti, za ublažavanje anksioznosti, stresa, iscrpljenosti i depresije.
„Memorija je poboljšana, kreativnost povećana, vrijeme reakcije postaje brže. Sve je to rezultat pomnosti, svjesnog praćenja misli i trenutnih događanja.
Fokusirajući se na svaki dah omogućujemo sebi da uočimo i promatramo naše misli čim se pojave u našem umu i malo po malo se s njima zbližimo i naučimo prestati se s njima boriti. Tako dolazimo do dubokog razumijevanja prolaznosti, stalnog tijeka misli i osjećaja, bilo pozitivnih ili negativnih. One dolaze i odlaze, a mi imamo izbor o tome treba li na njih djelovati“.
Moramo posebno naglasiti svjesno jedenje, pomnost pri jelu, jer ono smo što jedemo, a možemo tome dodati i kako jedemo.
Ako nismo koncentrirani na ono što stavljamo u usta, nego razmišljamo na primjer o problemima koji čekaju da ih riješimo, hranu samo trpamo u usta, pa što su nam misli grozničavije, to nam je žvakanje i gutanje sve brže i brže. Hrana se osjeća užasno, a naše tijelo se osjeća nevoljeno, bez pažnje i naravno da ne obradi to što smo mu dali kako treba, pa tako nakon izvjesnog vremena postanemo debeli i bolesni.
Kad jedemo, trebali bi samo jesti. Isključiti televiziju, radio..., usredotočiti se na hranu. Izbjegavati tih 30 minuta lupetati o koječemu, što će u početku možda biti nemoguće, a pogotovo u obiteljima s malom djecom, ali imajmo bar kratka razdoblja tihog jedenja.
Na početku jela bar 5 minuta žvačimo hranu i razmišljajmo o tome što jedemo, osjetimo okuse svega pojedinačno. Tijelo će prepoznati što dobiva i pripremiti enzime koji su potrebni. Žvakati strpljivo. To nije lako, ali pokušajmo usporiti, s ciljem da svaki zalogaj polako žvačemo 30 do 35 puta. U početku trebamo brojiti, a nakon nekog vremena nam to postane rutina. Kada jedemo bez razmišljanja, propustit ćemo prekrasne okuse i teksture, možda ubaciti u sebe lošu hranu i u nepotrebnim količinama. Tijelo treba znati razlog zašto jedemo, je li zato što ono treba upravo tu hranu i upravo u toj količini ili samo zato što smo, na primjer, jako tužni ili pod stresom.
Sama svjesnost o hrani koju jedemo je njoj zahvala, a ona nas tada čini zdravijima i tako održavamo željenu težinu. U očima nekih stručnjaka, kao što je Paula Deen, svjesno jedenje se čini kao najjednostavnija dijeta.
„Jesti polako i iskreno uživati u svakom zalogaju, mogla bi biti najbolja dijeta u beskrajnoj paradi neučinkovitih novih dijeta. Riječ je o intenzivnom doživljavanju hrane i posebnog zadovoljstvo od toga. Tako pomno možete jesti i cheeseburger, ako želite. Možda ćete uživati ili ćete se, nakon razmišljanja o tome što jedete, odlučiti prestati jer vam je dovoljno ili pojesti još samo salatu“. – Paula Deen
Dragi ljudi, radimo na tome da se na sve načine vraćamo sebi. No, ne smijemo biti previše strogi. U jednostavnim uvjetima sve na ovom svijetu ima prirodni tijek. Važno je prihvatiti činjenicu da je dobro, kad god je to moguće, usmjeriti se na ono što se upravo događa. Imajmo povjerenja u sebe i prestanimo sa iscrpljujućim, besciljnim trčanjem. Zastanimo i prepoznajmo priliku. Možda se ne možemo potpuno vratiti i početi novi početak, ali možemo započeti sada i napraviti novi kraj.
Lijep dan!
Ana
15.03.2012. (08:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Potrošači (Dnevnik.hr)Svjetski dan prava potrošača prvi je put obilježen 13. ožujka 1983. godine i od tada se koristi kao važna prilika za pokretanje različitih kampanja vezanih uz probleme potrošača. Svjetski dan prava potrošača je i proslava solidarnosti unutar međunarodnog pokreta potrošača koji ima zadatak promovirati prava svih potrošača, zahtijevati poštovanje i zaštitu tih prava te protestiranje protiv zloupotreba tržišta.
Posljednjih godina ovaj dan ima sve veće značenje s obzirom na to da se kriza putem poskupljenja prelijeva upravo na leđa potrošača, pri čemu se računa uglavom na tzv. srednji sloj, a pogotovo su bitni građani još niže platežne moći, za koje ispada da su 'prva linija' obrane gospodarskog sustava u kojem su, čini se, gotovo netaknuti ostali oni čiji se profit, doduše u manjoj mjeri, ali ipak, u vrijeme krize gomila dok oni sve više osiromašuju.
Prema nekim istraživanjima, velik dio građana Hrvatske više od polovice dohotka, ako su toliko sretni da rade i primaju plaću za svoj rad, troši na vraćanje kredita, a ovrhe i gomile opomena zbog nemogućnosti da plaćaju svoje obveze, za mnoge su postale realnost, a za medije nešto što više i nije vijest.
U isto vrijeme tržište se bori za svoj opstanak i na načine koji itekako krše prava potrošača, sve u cilju opstanka i zarade poslodavaca koja, budimo realni, omogućava opstanak postojećih te otvaranje novih radnih mjesta i samim time opstanak onih koji će putem potrošnje gospodarski sustav održati živim.
No, pitanje je dokad će prosječni potrošač u valu poskupljenja koji raste konstantno, ali 'na malo', moći taj sustav držati na svojim leđima uz sve manji broj zaposlenih i sve manju platežnu moć onih koji zarađuju. Poštivanje prava potrošača od ključne je važnosti za oživljavanje gospodarstva, jer zamislimo samo u kojem bi smjeru stvari krenule kada bi građani, ne samo zbog neimaštine nego i iz principa, dodatno 'skresali' potrošnju.
15.03.2012. (08:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NAJAVA TEČAJEVA_ OSNOVNI NAPREDNI I PSIHOTERAPIJA PRANOM >
Dragi prijatelji i PranicHealeri, S radošćuvas pozivamo na novi ciklus tečajeva Pranic Healinga, u organizaciji PranicHealing Hrvatska i Institut for Inner Studies Inc. Ljubazno Vas molimoda ove vrijedne tečajeve i drevno znanje preporučite ljudima, te daove informacije proslijedite svim svojim dragim prijateljima i poznanicimakoje bi ovi tečajevi mogli zanimati. Molimo sveone koji žele prisustvovati tečaju da se obavezno prijave e-mailom:
Za osnovnitečaj - do 22.03.2012. Za Naprednitečaj i tečaj Psihoterapije pranom - do 10.04.2012. Dragipolaznici koji ste se PRVI PUTA prijavili na Osnovni tečaj, od srca vamželimo dobrodošlicu u Pranic healing i ovaj čudesan svijet energije. Blagoslovisvima ATMA NAMASTE
webstranica: http://www.pranichealinghrvatska.com Ukolikoželite pratiti novosti na facebooku pošaljite nam zahtjev za prijateljstvo: Pranic Healing Croatia - https://www.facebook.com/Pranic.Healing.Hrvatska/ i Pranic Healing Hrvatska -https://www.facebook.com/pages/PRANIC-HEALING-HRVATSKA/208479605829051
15.03.2012. (08:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Umirovljenog župnika iz Bibinja optužuju za pedofiliju
Temeljem iskaza nekolicine muškaraca koji svjedoče da ih je bibinjski župnik Nedjeljko Ivanov prije 30 godina kao djecu seksualno zlostavljao, zadarski nadbiskup Želimir Puljić pokrenuo je istragu protiv umirovljenog 72-godišnjeg župnika.
Svećenik (Foto: Gulliver/ThinkStock)Vijest je objavio Zadarski list, nakon čega je Zadarska nadbiskupija objavila priopćenje za javnost u kojem je potvrđeno da su svjedočanstva poslana u Vatikan.
'Nije uobičajeno ulaziti u detalje procesa koji traje, niti davati priopćenja o slučaju koji se vodi pred crkvenim sudištem. Ipak, budući da su se u medijima javili sami svjedoci i progovorili o tome, Tiskovni ured Zadarske nadbiskupije priopćuje da je njihova svjedočanstva zadarski nadbiskup Puljić dostavio Kongregaciji za nauk vjere koja je nadležna za takve slučajeve, navodi se u priopćenju. Takđer se ističe da su stranke upozorene na težinu i odgovornost svjedočenja.
O postupku pred Kongregacijom upoznat je i svećenik Nedjeljko Ivanov kojemu je nadbiskup Puljić još 20. veljače izdao dekret kojim mu 'zabranjuje ispovijedati i odlaziti na župe' dok proces traje, stoji u priopćenju Zadarske nadbiskupije.
U PU zadarskoj se doznaje da nitko iz Crkve i oštećenih do danas nije prijavo taj slučaj. Međutim, kako je rekao glasnogovornik PU zadarske Elis Žodan, policija je temeljem današnjeg napisa u medijima po službenoj dužnosti pokrenula istragu.
Danas je u sjemeništu Zmajević u Zadru održan redoviti mjesečni susret svećenika Zadarske nadbiskupije na kojem ih je zadarski nadbiskup Puljić obavijestio o tom slučaju i, kako stoji u priopćenju, zamolio ih je da u svoje molitve uključe i brata po svetome redu. Posebice ih je potaknuo da budu ljudski i kršćanski blizu onima koji se tuže da još pate od zadobivenih trauma iz djetinjstva. Kao pastir zadarske Crkve ponovio je da oštro osuđuje svaki slučaj pedofilije u bilo kojoj skupini se dogodio i izrazio duboko žaljenje zbog patnje onih koji su pretrpjeli takva nasilja, a posebno za one koji su počinili svećenici, stoji u današnjem priopćenju Tiskovnog ureda zadarske nadbiskupije.
Slučaj je pokrenut nakon što je jedan od zlostavljanih u medijima ispričao svoje svjedočanstvo. Iako tada nije spomenuo ni mjesto, ni ime svećenika njegovo svjedočanstvo u javnosti je odjeknulo te potaknulo i druge zlostavljane koji su se počeli javljati. (Hina)
15.03.2012. (08:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zaljubljen u Rijeku, grad u kojem je rođen, Ambrozich nije mogao a da svoj najveći i osobno najdraži rad ne posveti upravo svom gradu. Gotovo godinu dana, do najsitnijih detalja rađen je dvoglavi orao, zaštitni simbol Grada na Rječini. Vjerna replika onog što je nekoć krasio gradsku uru, sada krasi omiljeni kutak stana. No, priznaje nam, više od svega volio bi da isti takav sleti tamo gdje mu je i mjesto. Na vrh!
15.03.2012. (09:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
From: Jadran Zalokar Subject: RE: Prva haiku slikovnica Riječki karneval To: borivojbukva@yahoo.com Date: Thursday, March 15, 2012, 7:28 AM
-------------------------
dragi boro
to je stranica 13 na vrhu od jucer
stizem malo prije 10
lp jadran
---------------
Draga vanja, jadrane, zalatko!
nadam se da niste zaboravili, gradska čitaonica, korzo u 10,00 sati.
ovo iz novog lista i nije tako loše, redakcija je osjetila vibru slikovnice...
pod gradsku rubliku i probleme s "3 MAJ" -em obznanili su i "riječki karneval", da se igra nastavlja i neozbiljan pristup končara u razriješenju tog problema...
sa brodogradnjom hrvatskoj je obezbeđen izvoz robe u vrijednosti i preko 30%, da to ovaj idiot od končara ne razumije i to otpuštanjem 1500 radnika, meni to nikako ne ide u glavu...
nije loše, dobro i tako, u samome vrhu iznad gorućeg problema grada rijeke, županije a tako i hrvatske, objaviti promociju dobro jest...
lp, boro
15.03.2012. (09:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
v TOREK, 20. marca 2012 vas vabimo v Teozofsko knjižnico in bralnico Alme M. Karlin, kjer se bo ob 18:00 uri pričelo predavanje in praznovanje z naslovom:
Praznovanje poganskega praznika OSTARA ob pričetku pomladi
Pomlad predstavlja nov, svež, prebujajočega življenja poln začetek novega leta po hladnih zimskih mesecih. Vabimo vas, da se nam pridružite pri druidskem praznovanju v čast boginje Ostare na predvečer spomladanskega enakonočja v iskanju nove energije, plodnosti in radosti v letu, ki prihaja.
Predaval bo: Aristid Havliček Tili, druid, dolgoletni ezoterik, škof Svobodne Katoliške Cerkve.
Prispevek: 4 € (3 € za člane TKBAK).
Lep pozdrav, Teozofska knjižnica
http://www.tkbak.org/
http://www.jivatma.si/
15.03.2012. (15:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Izdavačka kuća OSTVARENJE posvećena je izdanjima u području odgoja i obrazovanja djece, logopedije, defektologije, popularne psihologije, trudnoće i poroda te uvođenju erotske kulture u kontekstu osobnog razvoja i s njom povezanih znanstvenih spoznaja koja nam je na Zapadu nedostajala. Sva naša izdanja su praktične prirode, a namijenjena su i roditeljima (laicima) i stručnjacima (odgojiteljima, pedagozima, logopedima, psiholozima, liječnicima itd.) Unutar kuće se volimo našaliti kako svojim naslovima pokrivamo cijeli krug od rađanja, preko njege, zdravlja, ishrane, odgoja i obrazovanja djece, mladih i odraslih pa do ljubavnog života. :-) Izravnim kupcima odobravamo 30% izdavačkog popusta, a besplatnom registracijom na našoj stranici dobivate dodatnih 3% članskog popusta te redovite email obavijesti o promocijskim i akcijskim sniženjima. Knjige šaljemo kurirskom službom u bilo koji dio zemlje i inozemstva, a za narudžbe iznad 150,00 kn ne plaćate poštarinu!
Pogledajte više na: http://www.izvorznanja.com
15.03.2012. (15:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Deseci milijuna ljudi dosad su pogledali film o Konyju, krvoločnom vođi paravojne organizacije u Ugandi.
Sumnja se da je u svoje redove doveo 30 tisuća djece, i to otimajući ih. Od dječaka je radio ratnike, djevojčica seksualne robinje. Sada je, tvrdi autor filma Jason Russell, tome došao kraj. Želi cijelom svijetu pokazati tko je Joseph Kony i dovesti ga pred lice pravde.
No, iza potresne priče, tvrde mnogi, stoji sasvim nešto drugo. Nastojanje Zapada da se dokopa ogromnog prirodnog bogatstva te zemlje. 'Ovo je samo produžetak pristunosti koje već imaju u Libiji. A vidjeli smo kako je ta zemlja vraćena u kameno doba bombardiranjem od strane NATO-a, i sad vidimo kako se to prenosi na srednju Afriku, za koju se prema mišljenjima geologa drži, da je jedna od najbogatijih regija naftom, nakon Saudijske Arabije i Bliskog Istoka', rekao je William Engdahl, teoretičar i publicist.
'Akcija koja je pokrenuta i kada pokušamo razmiliti o posljedicama intervencije, to uopće ne bi pomoglo ni djeci niti pitanju rješavanja sukoba unutar Ugande i nasilja koje se tamo godinama odigrava. A zapravo je to stanje posljedica djelovanja imperijalnih sila od prije 100 i 50 godina koje su se vodile logikom podijeli pa vladaj', rekao je Vlatko Cvrtila, stručnjak za geopolitička pitanja.
Je li moguće da se i nakon humanitarne akcije krije profit, pogledajte večeras 23 sata u Provjerenom!
15.03.2012. (16:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zasjat će hrvatski parkovi novcem iz Europe! - čitam naslov u »Slobodnoj« od 1. ožujka. Lijepo. Prosvijetljena Europa ne voli mrak. A i mi smo, tomu je više od dvadeset godina, izašli iz Mraka. Ostalo je još samo nekoliko mračnih kutova po parkovima. Da bi Europa osvijetlila preostali mrak u Hrvatskoj valja samo ispuniti »aplikaciju« za europske fondove. Oni jedva čekaju te »aplikacije«. Oni jedva čekaju detektirati neki ostatak mraka, pa ga onda rasvijetliti. »Aplikacije« su doduše prilično komplicirane. Ali ima ljudi, pače agencija, koje znaju kako ih valja uvjerljivo ispuniti. Ulazak u Europu podrazumijeva pravu eksploziju novih zanimanja. Vrlo su važni ovi »medijatori« koji znaju kako valja razgovarati s Europom. Bez njih naši bi parkovi ostali u mraku. Parkovi tamo, parkovi onamo! Ali na moje pitanje »nadležnima» kada će napokon početi gradnja prigradske željeznice na zapadnom pravcu od Zagreba - što je plan star barem koliko i ovaj drugi pokušaj hrvatske države - odgovor je posve u duhu vremena: »Čeka se na novac iz europskih fondova!« Nekoliko desetaka tisuća ljudi svaki se dan tiska ovim vlakom koji kod Podsuseda skreće u Zagorje, ostavljajući njihove domove Bogu iza leđa. Radilo bi se dakle o produljenju postojeće pruge za nekih 10 kilometara (Zagreb-Samobor-Bregana). Problem je, međutim, bez Europe nerješiv jer je, kažu, ta pruga neisplativa. Između svjetskih ratova ta je pruga bila isplativa, pa ju je u koncesiji držao privatnik - brat hrvatskog pjesnika Janka Polića Kamova. (sjeti se filma »Tko pjeva, zlo ne misli«) Nakon drugoga rata pruga je funkcionirala do ranih devedesetih i onda ju je prekrio korov. Jerbo tada Europe još nije bilo na vidiku. Sad je, međutim, jedna posve druga priča. Zajednica uglja i čelika iz ranih pedesetih, koja je u međuvremenu narasla u transnacionalnu zajednicu velikog stila i velikih problema, jedva čeka osvijetliti preostali hrvatski mrak, povezati njezine zabiti (čak i kad su one nadomak metropole), riješiti milijun drugih problema koji su bez europskih fondova - nerješivi. Valja samo znati ispuniti »aplikaciju«, i kao u bajci o »stoliću-prostri-se« ili onoj o zlatnoj guski koja za sobom baca dukate, počet će nam pritjecati - »bespovratni krediti«.
Priznajem da sam oduvijek imao teškoća s ovom formulacijom - bespovratni krediti; uvijek mi se, naime, činilo da se radi o »drvenom željezu«, tojest da bi takvu »investiciju« bilo primjerenije zvati »poklonom«, tojest dotacijom, koju »sponzori«, po svojim kriterijima, dodjeljuju korisniku. To hoće reći da će Europa, čim posuši grčki dug, čim sanira slične dugove Italije, Španjolske i Irske, odmah krenuti u osvjetljavanje preostaloga mraka na našim stranama, pa onda redom u sponzoriranje rješenja preostalih »infrastrukturnih« problema kao što su popločavanje ulica, prometne integracije, saniranje ekoloških crnih točaka, male komunalne akcije kao takve, velike komunalne akcije kao takve, vjetroelektrane (to sigurno!), programi iz domene javnog zdravlja i itd, itsl. Neće kod nas biti nijednog neriješenog pitanja koje ne bi našlo svoju Europu. Jedino što se ovdje hoće jest na jednoj strani problem, na drugoj umijeće ispunjavanja »aplikacija«! Ovo, ali, zvuči bajkovito, i euro-skeptici moraju se u tom budućem silnom prelijevanju novca iz Europe u jednu malenu zemlju stanovništvo koje broji koliko i neki od većih europskih gradova, naprosto poklopiti po ušima. Europa naprosto ne može dočekati to zasipanje novcem svoje nove siromašne članice. Eurokrati bit će svakako zapanjeni činjenicom što toliko mnogo ljudi, osobito mladih, u Hrvatskoj govori engleski jezik, i što ih ima toliko mnogo s iskustvom »ispunjavanja aplikacija«. Mi smo mali narod. Kod nas je poznavanje stranih jezika nužnost, a engleskoga prijeka potreba. O čemu se, naime, tu radi?
U Hrvatskoj je već prilično razvijen tzv. »nevladin sektor«. Vjerujem, premda nemam u ovom trenutku empirijske podatke, da je broj NGO-a (non-governmental organizations) u Hrvatskoj u odnosu na broj njezinih žitelja veći nego drugdje po svijetu. Ogroman je broj udruga koje rade na stvari ljudskih prava, umjetničkih udruga, udruga koje su proizašle iz ovog ili onog povijesnog događaja, ili udruga naprosto. Mi se volimo udruživati. Te su udruge po definicije neprofitne organizacije. One naravno ne proizvode već se bore za ovo ili ono i njihova djelatnost ovisna je o sponzorima, bilo tuzemnim, bilo inozemnim. No sad se čini da su u istoj poziciji, tojest u poziciji NGO-a, i sama ministarstva. Sigurno ne postoji nijedno od naših ministarstava koje ne »aplicira« na europske fondove, koje dakle ne bi računalo s nekim »bespovratnim kreditima«, dakako u volumenima koji su zanimljivi za jednu državu, pa bila ona velika koliko i neki veći europski grad. Ovdje izlazi na vidjelo vrlo zanimljiva i poučna paralela: Vlada funkcionira kao NGO, kao »nevladina udruga«, jedino nešto veća. Naravno, ona kreće u potragu za jačim »sponzorima«.
17.03.2012. (10:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Princip je, međutim, isti. Cijela Hrvatska počinje funkcionirati, ako uopće, kao - sponzoruša. Tu pak euro-skeptici imaju što reći. Jer dok neka NGO, neka mala neprofitna udruga ograničenih polja djelovanja i jasno definiranih ograničenih ciljeva, i nema nekih posebnih obveza prema svojim sponzorima, stvari bi mogle stajati drugačije, tojest lošije, kad je sponzoruša cijela država. Novac, naime, ima tu čudnu osobitost da ga uvijek treba platiti. Ovo naročito vrijedi za velik novac. Grci upravo uče nešto o tome. I to baš Grci koji su nekoć učili cijeli svijet. Koji su podučavali i gorde Rimljane, svoje prve porobljivače. Što da se radi?
Ispunjavajmo »aplikacije«, krenimo Europi ususret, osvijetlimo naše parkove, povežimo naša predgrađa s našim gradovima. To su male stvari. U velikim pak, podvedimo našu sponzorušu onima koji će znati što činiti s njom, kad mi, eto, baš i ne znamo. U našem narodu sačuvano je sjećanje na doba kad su se krediti »topili«, tojest kad su se mogli »otplatiti« bez dužničkog ropstva, kakvo, upravo čitam u jednom drugom dnevniku, prijeti svakoj desetoj hrvatskoj obitelji (Bulgakov je davno upozorio: »Ne valja čitati naše novine natašte!«) Svaka deseta obitelj, naime, ima mjesečni »obrok otplate« viši od svojih primanja; drugim riječima, sigurnom rukom brodi u propast osobnog bankrota. Narod pamti »bolje« po crti čuvenog »optimizma pamćenja«, i to mu nitko ne može zabaniti. Ali na kraju sve se srušilo, naravno uz svesrdnu asistenciju naših »elita«. U osnovi, i opet se dokazalo da se »novac uvijek mora platiti«. Pojedinci izbjegli su dužničko ropstvo, ali sada pred njim stoji cijela država. Drugi pojedinci »pokupovali« su stanove za tek mali dio njihove prave, tojest tržišne vrijednosti. Tko je to platio? Zapad kojemu je Jugoslavija, u tadašnjem liku i djelu, bila važnija od njezine veličine? Sada će sve novi i novi krediti odgoditi »najcrnji scenarij«, pa mi u Hrvatskoj možemo u miru čekati udar komete koja bi vijest o našoj propasti utopila u izvješće o smaku svijeta. Baš onako kao što ovisnik o heroinu prijeđe na metadon kao manje zlo, koje se eventualno da kontrolirati, i mi se nadamo da će nam pomoći milost sponzora i uviđavnih kreditora. Potonji, međutim, jedva da postoje. Sponzore će naša sponzoruša doduše naći. Uopće ne sumnjam da će europski novac osvijetliti naše parkove, no onda bi nas mogao progutati nešto drugačiji mrak. Što tu može vlada koja funkcionira kao nevladina udruga? Realni sektor, realni sektor! Eto što viču oni, najviše oni, koji su nepojamno daleko od svake realnosti, prema drže svoje sektore u čvrstom »grifu«.
--------------
lp, boro
http://www.novilist.hr/ http://budan.blog.hr/
17.03.2012. (10:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
"UMJETNIKOVA JE ZADACA DA POSALJE
SVJETLOST U LJUDSKO SRCE”.
Robert Aleksander Suman, njemacki kompozitor (1810-1856)
Dragi prijatelji,
Danasnje tihovanje nas jos jednom ubijedjuje u neuvjetovanost Bozje ljubavi. Ujedno nam govori koliko su nase zelje "tijesna" odjeca za Bozju manifestaciju. "Bijela kula" nam i ovaj puta pokazuje brojnost inacica tih manifestacija:
26. SPREMAM SVOJ ULAZAK
Spremam Svoj ulazak
na velika vrata tvoje zelje.
Nekomu sam zdravlje, nekomu sam novac,
nekomu sam slavlje, nekomu sam ziv stvor.
Ti dobro znas sto sam Tebi.
Mogao bih slomiti tvoju zelju,
smrviti idola, kojemu se klanjas.
Ali necu.
Radije cu ti doci u njemu,
pa sto nam bude obojici, dijelit cemo.
Pa sto nam bude: tebi, koji srljas u ponor,
i Meni, koji se u taj ponor pretvaram.
"Bijela kula", knjiga 50. Zapisala Vesna Krmpotic
Stotinu i osam blagoslova neka dobiju svi
oni koji ovo pismo posalju na sto vise adresa.
Puno pozdrava iz Sombora od Josipa
15.03.2012. (08:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
Krizu svjetske ekonomije 2008.g., menadžeri su nazvali "Savršena oluja", prema knjizi Sebastiana Jungera, u kojoj se opisuje snažan uragan koji je pogodio Novu Englesku. Za razliku od tog uragana, koji se mogao predvidjeti, stručnjaci kažu da su bili nemoćni predvidjeti ovu ekonomsku savršenu oluju. Opisana je kao jedan od rijetkih događaja koji su doveli do najgore recesije u posljednjih 100 godina.
Teško se, kažu ekonomski analitičari, još uvijek išta može napraviti, da bi se pokrenule stvari u boljem smjeru, a i sami vidimo da se aktivnosti, na globalnoj razini, svode na prelijevanja iz šupljeg u prazno, što po tko zna koji put potvrđuje pravilo, da se problem ne može riješiti sa iste razine na kojoj je nastao.
Svjedoci smo ovog vremena i trebamo biti informirani, no ništa značajno nećemo učiniti mučeći se detaljima ekonomske i drugih svjetskih kriza. Umjesto toga pogledajmo stvari na osobnoj razini i razmislimo što nam je činiti.
Hoćemo li se pritajiti i čekati neka bolja vremena? Do kada? Do kada će trajati ova loša i hoće li, kad prođu, samo na kratko biti bolja, a onda još lošija? Jesmo li paralizirani strahom od ovoga što vidimo i od onoga što nas može zadesiti, pa najradije ne poduzimamo ništa? Je li nam odugovlačenje postala navika, pa ćemo se zadržati samo na promatračkim komentarima koji nikuda ne vode?
Povijest je puna ovakvih i još gorih turbulentnih momenata. Razlika je u percepciji, razini svijesti i informiranosti, što uvjetuje da se stvari drugačije vide, prihvaćaju i doživljavaju.
U intervjuu o 2012.g., na pitanje o velikim nevoljama i velikom zlu koje je zahvatilo svijet, Sai Baba kaže.... „Na svijetu nema sve više zla..."više je svjetlosti", i upravo o tome govorim u svojoj poruci. Zamislite da imate neku prostoriju ili skladište u kojem godinama pohranjujete svoje stvari, a da je prostor osvijetljen žaruljom od 40 wata. Promijenite li žarulju i stavite onu od 100 wata, vidjet ćete mnoge dotad nevidljive detalje. Primijetit ćete nered i prljavštinu za koju niste ni pomislili da postoje.“
Živimo u vremenu dostupnosti i čudesnih mogućnosti. Bolje uočavamo i sve nas se dotiče. I upravo radi toga nam se, sada više nego ikada, postavlja pitanje kako reagirati na ove gromoglasne poticaje, što oni za nas znače, jesu li naši neobavezni osvrti maksimum koji možemo dati, hoće li nam od toga život biti smisleniji i bolji?
Naravno da nećemo gurati glavu u pijesak, zanemariti trenutne ekonomske i druge životne turbulencije i krenuti „grlom u jagode“. Prije svega nam je potrebna spoznaja da se stvari ne događaju da nas straše, nego da nas pokrenu, te da se iz položaja promatrača i kritičara premjestimo u položaj aktera, stvaratelja vlastitih prilika.
Mislite da bi bilo bolje, kad bi bili u mogućnosti, zaustaviti naš kotačić prolaznosti, pa negdje u zapećku sačekati da huka oluje prođe, a onda se protegnuti i nastaviti dalje…., ali to je nemoguće i dobro je da je nemoguće.
Naravno da se bojimo promjena, bojimo se veće odgovornosti i nepoznatih situacija koje nam se mogu dogoditi. Straši nas i to što novo obično podrazumijeva razgradnju starih navika i tko zna čega još s čim smo čvrsto vezani.
Treba vjerovati prirodi i prirodnom tijeku, pa čak i onda kad nam se čini da idemo u krivom smjeru, kad je put stjenovit i naporan. Sjetimo se rađanja leptira.
"Svim velikim promjenama prethodi kaos." ~ E Deepak Chopra
Mnogi ljudi ostaju bez posla, međutim, više od gubitka posla i gubitka financijske sigurnosti je osjećaj poniženja radi činjenice nepotrebnosti. Čovjek bi sasvim drugačije doživljavao ovakvu situaciju, da je navikao na promjene, čak ih i sam prakticirao, imajući vjeru i povjerenje u svoje čudesne mogućnosti, jer dano mu je da bira i sam kontrolira svoju sudbinu.
"Okolnost ne čini čovjeka, nego ga otkriva njemu samome."… James Allen
Ovim teškim ljudskim krizama je doprinijela i kategorija „sigurnost zaposlenja“, što je, dokazano je, potpuna glupost. Mnogi su „orlovi“ upravo radi „sigurnog posla“ proživjeli život kao „kokoši“, radeći jedno, a s dubokom čežnjom i nostalgijom, razmišljajući o drugom poslu, o drugom životu. Tako, u procjepu između stvarnosti i želje, između onog što radi i onoga što misli, ostaje ono što je mogao dati, ali i sve ono što je trebao primiti, radi čega je prazan i nesretan.
Osobno poznam ove ljude; Čovjeka koji je gubitkom posla, na kojem je proveo 25 godina, dobio priliku da započne svoj davno željeni san, ukrcao se na brod. Ženu koja se strašno mučila na poslu, davala sve od sebe, ali kronično nezadovoljna. Dogodila joj se teška bolest, a potom i gubitak posla. Strahota! Nakon početnog samo sažaljenja, uhvatila se u koštac sa svojom bolesti i izborila se za svoje zdravlje, a onda i za novi bolji posao. Inženjera elektrotehnike, sa aktivnim znanjem četiri svjetska jezika, dvadesetak godina radio, a onda poduzeće propalo i on ostao bez posla. Organizirao je obiteljsko gospodarstvo, uzgoj voća i povrć
15.03.2012. (08:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
Organizirao je obiteljsko gospodarstvo, uzgoj voća i povrća. Sada su aktivni proljetni radovi. Vidim ga prije nekoliko dana i pitam jeli umoran. Nikada, kaže. Cijeli dan radimo i kad dođem navečer doma mogu još par sati čitati. Trenutno čitam memoare Villy Brandta, naravno na njemačkom.
Ovih bar primjera, koji sigurno nisu usamljeni, potvrđuju da i najcrnji scenarij nudi priliku, koju ćemo uočiti ako smo koncentrirani na misli i čini, ako živimo pomno.
Kroz pomnost vidimo sve stvari i sve prirodne fenomene onakvima kakvi stvarno jesu. Pomnost nam omogućava da čujemo našu intuiciju, da uočavamo detalje koji se događaju u nama i oko nas, da vidimo i ispravno tumačimo smjerokaze.
S pomnošću naučimo da nesreću ili stres, koji nam eventualno lebdi nad glavom, ne trebamo uzimati osobno. Tretiramo ih kao crne oblake na nebu, promatrajući ih prijateljski i znatiželjno kako će uskoro nestati.
Uz pomnost lakše organiziramo um, a organizirani um je jednako organizirani život.
Mark Williams i Danny Penman su autori knjige „ Pomnost, osmo-tjedni plan za pronalazak mira u podivljalom svijetu“, program temeljen na buđenju svjesnosti, za ublažavanje anksioznosti, stresa, iscrpljenosti i depresije.
„Memorija je poboljšana, kreativnost povećana, vrijeme reakcije postaje brže. Sve je to rezultat pomnosti, svjesnog praćenja misli i trenutnih događanja.
Fokusirajući se na svaki dah omogućujemo sebi da uočimo i promatramo naše misli čim se pojave u našem umu i malo po malo se s njima zbližimo i naučimo prestati se s njima boriti. Tako dolazimo do dubokog razumijevanja prolaznosti, stalnog tijeka misli i osjećaja, bilo pozitivnih ili negativnih. One dolaze i odlaze, a mi imamo izbor o tome treba li na njih djelovati“.
Moramo posebno naglasiti svjesno jedenje, pomnost pri jelu, jer ono smo što jedemo, a možemo tome dodati i kako jedemo.
Ako nismo koncentrirani na ono što stavljamo u usta, nego razmišljamo na primjer o problemima koji čekaju da ih riješimo, hranu samo trpamo u usta, pa što su nam misli grozničavije, to nam je žvakanje i gutanje sve brže i brže. Hrana se osjeća užasno, a naše tijelo se osjeća nevoljeno, bez pažnje i naravno da ne obradi to što smo mu dali kako treba, pa tako nakon izvjesnog vremena postanemo debeli i bolesni.
Kad jedemo, trebali bi samo jesti. Isključiti televiziju, radio..., usredotočiti se na hranu. Izbjegavati tih 30 minuta lupetati o koječemu, što će u početku možda biti nemoguće, a pogotovo u obiteljima s malom djecom, ali imajmo bar kratka razdoblja tihog jedenja.
Na početku jela bar 5 minuta žvačimo hranu i razmišljajmo o tome što jedemo, osjetimo okuse svega pojedinačno. Tijelo će prepoznati što dobiva i pripremiti enzime koji su potrebni. Žvakati strpljivo. To nije lako, ali pokušajmo usporiti, s ciljem da svaki zalogaj polako žvačemo 30 do 35 puta. U početku trebamo brojiti, a nakon nekog vremena nam to postane rutina.
Kada jedemo bez razmišljanja, propustit ćemo prekrasne okuse i teksture, možda ubaciti u sebe lošu hranu i u nepotrebnim količinama. Tijelo treba znati razlog zašto jedemo, je li zato što ono treba upravo tu hranu i upravo u toj količini ili samo zato što smo, na primjer, jako tužni ili pod stresom.
Sama svjesnost o hrani koju jedemo je njoj zahvala, a ona nas tada čini zdravijima i tako održavamo željenu težinu.
U očima nekih stručnjaka, kao što je Paula Deen, svjesno jedenje se čini kao najjednostavnija dijeta.
„Jesti polako i iskreno uživati u svakom zalogaju, mogla bi biti najbolja dijeta u beskrajnoj paradi neučinkovitih novih dijeta. Riječ je o intenzivnom doživljavanju hrane i posebnog zadovoljstvo od toga. Tako pomno možete jesti i cheeseburger, ako želite. Možda ćete uživati ili ćete se, nakon razmišljanja o tome što jedete, odlučiti prestati jer vam je dovoljno ili pojesti još samo salatu“. – Paula Deen
Dragi ljudi, radimo na tome da se na sve načine vraćamo sebi. No, ne smijemo biti previše strogi. U jednostavnim uvjetima sve na ovom svijetu ima prirodni tijek. Važno je prihvatiti činjenicu da je dobro, kad god je to moguće, usmjeriti se na ono što se upravo događa. Imajmo povjerenja u sebe i prestanimo sa iscrpljujućim, besciljnim trčanjem. Zastanimo i prepoznajmo priliku. Možda se ne možemo potpuno vratiti i početi novi početak, ali možemo započeti sada i napraviti novi kraj.
Lijep dan!
Ana
15.03.2012. (08:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
Koliko još možete snositi teret krize?
Danas se obilježava Svjetski dan prava potrošača.
Potrošači (Dnevnik.hr)Svjetski dan prava potrošača prvi je put obilježen 13. ožujka 1983. godine i od tada se koristi kao važna prilika za pokretanje različitih kampanja vezanih uz probleme potrošača. Svjetski dan prava potrošača je i proslava solidarnosti unutar međunarodnog pokreta potrošača koji ima zadatak promovirati prava svih potrošača, zahtijevati poštovanje i zaštitu tih prava te protestiranje protiv zloupotreba tržišta.
Posljednjih godina ovaj dan ima sve veće značenje s obzirom na to da se kriza putem poskupljenja prelijeva upravo na leđa potrošača, pri čemu se računa uglavom na tzv. srednji sloj, a pogotovo su bitni građani još niže platežne moći, za koje ispada da su 'prva linija' obrane gospodarskog sustava u kojem su, čini se, gotovo netaknuti ostali oni čiji se profit, doduše u manjoj mjeri, ali ipak, u vrijeme krize gomila dok oni sve više osiromašuju.
Prema nekim istraživanjima, velik dio građana Hrvatske više od polovice dohotka, ako su toliko sretni da rade i primaju plaću za svoj rad, troši na vraćanje kredita, a ovrhe i gomile opomena zbog nemogućnosti da plaćaju svoje obveze, za mnoge su postale realnost, a za medije nešto što više i nije vijest.
U isto vrijeme tržište se bori za svoj opstanak i na načine koji itekako krše prava potrošača, sve u cilju opstanka i zarade poslodavaca koja, budimo realni, omogućava opstanak postojećih te otvaranje novih radnih mjesta i samim time opstanak onih koji će putem potrošnje gospodarski sustav održati živim.
No, pitanje je dokad će prosječni potrošač u valu poskupljenja koji raste konstantno, ali 'na malo', moći taj sustav držati na svojim leđima uz sve manji broj zaposlenih i sve manju platežnu moć onih koji zarađuju. Poštivanje prava potrošača od ključne je važnosti za oživljavanje gospodarstva, jer zamislimo samo u kojem bi smjeru stvari krenule kada bi građani, ne samo zbog neimaštine nego i iz principa, dodatno 'skresali' potrošnju.
15.03.2012. (08:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
NAJAVA TEČAJEVA_ OSNOVNI NAPREDNI I PSIHOTERAPIJA PRANOM
>
Dragi prijatelji i PranicHealeri,
S radošćuvas pozivamo na novi ciklus tečajeva Pranic Healinga, u organizaciji PranicHealing Hrvatska i Institut for Inner Studies Inc. Ljubazno Vas molimoda ove vrijedne tečajeve i drevno znanje preporučite ljudima, te daove informacije proslijedite svim svojim dragim prijateljima i poznanicimakoje bi ovi tečajevi mogli zanimati.
Molimo sveone koji žele prisustvovati tečaju da se obavezno prijave e-mailom:
Za osnovnitečaj - do 22.03.2012.
Za Naprednitečaj i tečaj Psihoterapije pranom - do 10.04.2012.
Dragipolaznici koji ste se PRVI PUTA prijavili na Osnovni tečaj, od srca vamželimo dobrodošlicu u Pranic healing i ovaj čudesan svijet energije.
Blagoslovisvima
ATMA NAMASTE
webstranica: http://www.pranichealinghrvatska.com
Ukolikoželite pratiti novosti na facebooku pošaljite nam zahtjev za prijateljstvo:
Pranic Healing Croatia - https://www.facebook.com/Pranic.Healing.Hrvatska/ i
Pranic Healing Hrvatska -https://www.facebook.com/pages/PRANIC-HEALING-HRVATSKA/208479605829051
15.03.2012. (08:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
Umirovljenog župnika iz Bibinja optužuju za pedofiliju
Temeljem iskaza nekolicine muškaraca koji svjedoče da ih je bibinjski župnik Nedjeljko Ivanov prije 30 godina kao djecu seksualno zlostavljao, zadarski nadbiskup Želimir Puljić pokrenuo je istragu protiv umirovljenog 72-godišnjeg župnika.
Svećenik (Foto: Gulliver/ThinkStock)Vijest je objavio Zadarski list, nakon čega je Zadarska nadbiskupija objavila priopćenje za javnost u kojem je potvrđeno da su svjedočanstva poslana u Vatikan.
'Nije uobičajeno ulaziti u detalje procesa koji traje, niti davati priopćenja o slučaju koji se vodi pred crkvenim sudištem. Ipak, budući da su se u medijima javili sami svjedoci i progovorili o tome, Tiskovni ured Zadarske nadbiskupije priopćuje da je njihova svjedočanstva zadarski nadbiskup Puljić dostavio Kongregaciji za nauk vjere koja je nadležna za takve slučajeve, navodi se u priopćenju. Takđer se ističe da su stranke upozorene na težinu i odgovornost svjedočenja.
O postupku pred Kongregacijom upoznat je i svećenik Nedjeljko Ivanov kojemu je nadbiskup Puljić još 20. veljače izdao dekret kojim mu 'zabranjuje ispovijedati i odlaziti na župe' dok proces traje, stoji u priopćenju Zadarske nadbiskupije.
U PU zadarskoj se doznaje da nitko iz Crkve i oštećenih do danas nije prijavo taj slučaj. Međutim, kako je rekao glasnogovornik PU zadarske Elis Žodan, policija je temeljem današnjeg napisa u medijima po službenoj dužnosti pokrenula istragu.
Danas je u sjemeništu Zmajević u Zadru održan redoviti mjesečni susret svećenika Zadarske nadbiskupije na kojem ih je zadarski nadbiskup Puljić obavijestio o tom slučaju i, kako stoji u priopćenju, zamolio ih je da u svoje molitve uključe i brata po svetome redu. Posebice ih je potaknuo da budu ljudski i kršćanski blizu onima koji se tuže da još pate od zadobivenih trauma iz djetinjstva. Kao pastir zadarske Crkve ponovio je da oštro osuđuje svaki slučaj pedofilije u bilo kojoj skupini se dogodio i izrazio duboko žaljenje zbog patnje onih koji su pretrpjeli takva nasilja, a posebno za one koji su počinili svećenici, stoji u današnjem priopćenju Tiskovnog ureda zadarske nadbiskupije.
Slučaj je pokrenut nakon što je jedan od zlostavljanih u medijima ispričao svoje svjedočanstvo. Iako tada nije spomenuo ni mjesto, ni ime svećenika njegovo svjedočanstvo u javnosti je odjeknulo te potaknulo i druge zlostavljane koji su se počeli javljati. (Hina)
15.03.2012. (08:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
http://novine.novilist.hr/default.asp?WCI=Pretrazivac&WCU=2859285D2863285B 2863285A28582859285A286328632863285E2858285A2860285F28582863286328632859286 3A
Riječki dvoglavi orao najdraži rad
Zaljubljen u Rijeku, grad u kojem je rođen, Ambrozich nije mogao a da svoj najveći i osobno najdraži rad ne posveti upravo svom gradu.
Gotovo godinu dana, do najsitnijih detalja rađen je dvoglavi orao, zaštitni simbol Grada na Rječini. Vjerna replika onog što je nekoć krasio gradsku uru, sada krasi omiljeni kutak stana. No, priznaje nam, više od svega volio bi da isti takav sleti tamo gdje mu je i mjesto. Na vrh!
15.03.2012. (09:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
From: Jadran Zalokar
Subject: RE: Prva haiku slikovnica Riječki karneval
To: borivojbukva@yahoo.com
Date: Thursday, March 15, 2012, 7:28 AM
-------------------------
dragi boro
to je stranica 13 na vrhu od jucer
stizem malo prije 10
lp
jadran
---------------
Draga vanja, jadrane, zalatko!
nadam se da niste zaboravili, gradska čitaonica, korzo u 10,00 sati.
ovo iz novog lista i nije tako loše, redakcija je osjetila vibru slikovnice...
pod gradsku rubliku i probleme s "3 MAJ" -em obznanili su i "riječki karneval", da se igra nastavlja i neozbiljan pristup končara u razriješenju tog problema...
sa brodogradnjom hrvatskoj je obezbeđen izvoz robe u vrijednosti i preko 30%, da to ovaj idiot od končara ne razumije i to otpuštanjem 1500 radnika, meni to nikako ne ide u glavu...
nije loše, dobro i tako, u samome vrhu iznad gorućeg problema grada rijeke, županije a tako i hrvatske, objaviti promociju dobro jest...
lp, boro
15.03.2012. (09:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
Teozofsko društvo Jivatma
Spoštovani (a) Borivoj,
v TOREK, 20. marca 2012 vas vabimo v Teozofsko knjižnico in bralnico Alme M. Karlin, kjer se bo ob 18:00 uri pričelo predavanje in praznovanje z naslovom:
Praznovanje poganskega praznika OSTARA ob pričetku pomladi
Pomlad predstavlja nov, svež, prebujajočega življenja poln začetek novega leta po hladnih zimskih mesecih. Vabimo vas, da se nam pridružite pri druidskem praznovanju v čast boginje Ostare na predvečer spomladanskega enakonočja v iskanju nove energije, plodnosti in radosti v letu, ki prihaja.
Predaval bo: Aristid Havliček Tili, druid, dolgoletni ezoterik, škof Svobodne Katoliške Cerkve.
Prispevek: 4 € (3 € za člane TKBAK).
Lep pozdrav,
Teozofska knjižnica
http://www.tkbak.org/
http://www.jivatma.si/
15.03.2012. (15:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
Preporučujemo vam!
logo za web 3x3
OSTVARENJE d.o.o.
Izdavačka kuća OSTVARENJE posvećena je izdanjima u području odgoja i obrazovanja djece, logopedije, defektologije, popularne psihologije, trudnoće i poroda te uvođenju erotske kulture u kontekstu osobnog razvoja i s njom povezanih znanstvenih spoznaja koja nam je na Zapadu nedostajala.
Sva naša izdanja su praktične prirode, a namijenjena su i roditeljima (laicima) i stručnjacima (odgojiteljima, pedagozima, logopedima, psiholozima, liječnicima itd.) Unutar kuće se volimo našaliti kako svojim naslovima pokrivamo cijeli krug od rađanja, preko njege, zdravlja, ishrane, odgoja i obrazovanja djece, mladih i odraslih pa do ljubavnog života. :-)
Izravnim kupcima odobravamo 30% izdavačkog popusta, a besplatnom registracijom na našoj stranici dobivate dodatnih 3% članskog popusta te redovite email obavijesti o promocijskim i akcijskim sniženjima. Knjige šaljemo kurirskom službom u bilo koji dio zemlje i inozemstva, a za narudžbe iznad 150,00 kn ne plaćate poštarinu!
Pogledajte više na: http://www.izvorznanja.com
15.03.2012. (15:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
Dragi Članovi Hrvatskog književnog društva
srdačno Vas pozdravljam i da danas dana 15.03. 2012 u 18 i 30 imamo Skupštinu društva
Jadranski trg 4 /III kat Rijeka
Pozive Vam je odaslao naš tajnik Ernije Gigante Dešković prije desetak dana,
a ja vas samo podsjećam..
Hvala Vam
srdačno
predsjednik HKD-a
Valerio Orlić
15.03.2012. (16:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
Deseci milijuna ljudi dosad su pogledali film o Konyju, krvoločnom vođi paravojne organizacije u Ugandi.
Sumnja se da je u svoje redove doveo 30 tisuća djece, i to otimajući ih. Od dječaka je radio ratnike, djevojčica seksualne robinje. Sada je, tvrdi autor filma Jason Russell, tome došao kraj. Želi cijelom svijetu pokazati tko je Joseph Kony i dovesti ga pred lice pravde.
No, iza potresne priče, tvrde mnogi, stoji sasvim nešto drugo. Nastojanje Zapada da se dokopa ogromnog prirodnog bogatstva te zemlje. 'Ovo je samo produžetak pristunosti koje već imaju u Libiji. A vidjeli smo kako je ta zemlja vraćena u kameno doba bombardiranjem od strane NATO-a, i sad vidimo kako se to prenosi na srednju Afriku, za koju se prema mišljenjima geologa drži, da je jedna od najbogatijih regija naftom, nakon Saudijske Arabije i Bliskog Istoka', rekao je William Engdahl, teoretičar i publicist.
'Akcija koja je pokrenuta i kada pokušamo razmiliti o posljedicama intervencije, to uopće ne bi pomoglo ni djeci niti pitanju rješavanja sukoba unutar Ugande i nasilja koje se tamo godinama odigrava. A zapravo je to stanje posljedica djelovanja imperijalnih sila od prije 100 i 50 godina koje su se vodile logikom podijeli pa vladaj', rekao je Vlatko Cvrtila, stručnjak za geopolitička pitanja.
Je li moguće da se i nakon humanitarne akcije krije profit, pogledajte večeras 23 sata u Provjerenom!
15.03.2012. (16:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
Sponzoruša Hrvatska
Zasjat će hrvatski parkovi novcem iz Europe! - čitam naslov u »Slobodnoj« od 1. ožujka. Lijepo.
Prosvijetljena Europa ne voli mrak. A i mi smo, tomu je više od dvadeset godina, izašli iz Mraka. Ostalo je još samo nekoliko mračnih kutova po parkovima.
Da bi Europa osvijetlila preostali mrak u Hrvatskoj valja samo ispuniti »aplikaciju« za europske fondove. Oni jedva čekaju te »aplikacije«. Oni jedva čekaju detektirati neki ostatak mraka, pa ga onda rasvijetliti. »Aplikacije« su doduše prilično komplicirane. Ali ima ljudi, pače agencija, koje znaju kako ih valja uvjerljivo ispuniti. Ulazak u Europu podrazumijeva pravu eksploziju novih zanimanja. Vrlo su važni ovi »medijatori« koji znaju kako valja razgovarati s Europom. Bez njih naši bi parkovi ostali u mraku.
Parkovi tamo, parkovi onamo! Ali na moje pitanje »nadležnima» kada će napokon početi gradnja prigradske željeznice na zapadnom pravcu od Zagreba - što je plan star barem koliko i ovaj drugi pokušaj hrvatske države - odgovor je posve u duhu vremena:
»Čeka se na novac iz europskih fondova!« Nekoliko desetaka tisuća ljudi svaki se dan tiska ovim vlakom koji kod Podsuseda skreće u Zagorje, ostavljajući njihove domove Bogu iza leđa. Radilo bi se dakle o produljenju postojeće pruge za nekih 10 kilometara (Zagreb-Samobor-Bregana). Problem je, međutim, bez Europe nerješiv jer je, kažu, ta pruga neisplativa. Između svjetskih ratova ta je pruga bila isplativa, pa ju je u koncesiji držao privatnik - brat hrvatskog pjesnika Janka Polića Kamova. (sjeti se filma »Tko pjeva, zlo ne misli«) Nakon drugoga rata pruga je funkcionirala do ranih devedesetih i onda ju je prekrio korov. Jerbo tada Europe još nije bilo na vidiku.
Sad je, međutim, jedna posve druga priča. Zajednica uglja i čelika iz ranih pedesetih, koja je u međuvremenu narasla u transnacionalnu zajednicu velikog stila i velikih problema, jedva čeka osvijetliti preostali hrvatski mrak, povezati njezine zabiti (čak i kad su one nadomak metropole), riješiti milijun drugih problema koji su bez europskih fondova - nerješivi. Valja samo znati ispuniti »aplikaciju«, i kao u bajci o »stoliću-prostri-se« ili onoj o zlatnoj guski koja za sobom baca dukate, počet će nam pritjecati - »bespovratni krediti«.
Priznajem da sam oduvijek imao teškoća s ovom formulacijom - bespovratni krediti; uvijek mi se, naime, činilo da se radi o »drvenom željezu«, tojest da bi takvu »investiciju« bilo primjerenije zvati »poklonom«, tojest dotacijom, koju »sponzori«, po svojim kriterijima, dodjeljuju korisniku. To hoće reći da će Europa, čim posuši grčki dug, čim sanira slične dugove Italije, Španjolske i Irske, odmah krenuti u osvjetljavanje preostaloga mraka na našim stranama, pa onda redom u sponzoriranje rješenja preostalih »infrastrukturnih« problema kao što su popločavanje ulica, prometne integracije, saniranje ekoloških crnih točaka, male komunalne akcije kao takve, velike komunalne akcije kao takve, vjetroelektrane (to sigurno!), programi iz domene javnog zdravlja i itd, itsl. Neće kod nas biti nijednog neriješenog pitanja koje ne bi našlo svoju Europu. Jedino što se ovdje hoće jest na jednoj strani problem, na drugoj umijeće ispunjavanja »aplikacija«!
Ovo, ali, zvuči bajkovito, i euro-skeptici moraju se u tom budućem silnom prelijevanju novca iz Europe u jednu malenu zemlju stanovništvo koje broji koliko i neki od većih europskih gradova, naprosto poklopiti po ušima. Europa naprosto ne može dočekati to zasipanje novcem svoje nove siromašne članice. Eurokrati bit će svakako zapanjeni činjenicom što toliko mnogo ljudi, osobito mladih, u Hrvatskoj govori engleski jezik, i što ih ima toliko mnogo s iskustvom »ispunjavanja aplikacija«. Mi smo mali narod. Kod nas je poznavanje stranih jezika nužnost, a engleskoga prijeka potreba.
O čemu se, naime, tu radi?
U Hrvatskoj je već prilično razvijen tzv. »nevladin sektor«. Vjerujem, premda nemam u ovom trenutku empirijske podatke, da je broj NGO-a (non-governmental organizations) u Hrvatskoj u odnosu na broj njezinih žitelja veći nego drugdje po svijetu. Ogroman je broj udruga koje rade na stvari ljudskih prava, umjetničkih udruga, udruga koje su proizašle iz ovog ili onog povijesnog događaja, ili udruga naprosto. Mi se volimo udruživati. Te su udruge po definicije neprofitne organizacije. One naravno ne proizvode već se bore za ovo ili ono i njihova djelatnost ovisna je o sponzorima, bilo tuzemnim, bilo inozemnim.
No sad se čini da su u istoj poziciji, tojest u poziciji NGO-a, i sama ministarstva. Sigurno ne postoji nijedno od naših ministarstava koje ne »aplicira« na europske fondove, koje dakle ne bi računalo s nekim »bespovratnim kreditima«, dakako u volumenima koji su zanimljivi za jednu državu, pa bila ona velika koliko i neki veći europski grad. Ovdje izlazi na vidjelo vrlo zanimljiva i poučna paralela: Vlada funkcionira kao NGO, kao »nevladina udruga«, jedino nešto veća. Naravno, ona kreće u potragu za jačim »sponzorima«.
17.03.2012. (10:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
Princip je, međutim, isti. Cijela Hrvatska počinje funkcionirati, ako uopće, kao - sponzoruša. Tu pak euro-skeptici imaju što reći. Jer dok neka NGO, neka mala neprofitna udruga ograničenih polja djelovanja i jasno definiranih ograničenih ciljeva, i nema nekih posebnih obveza prema svojim sponzorima, stvari bi mogle stajati drugačije, tojest lošije, kad je sponzoruša cijela država. Novac, naime, ima tu čudnu osobitost da ga uvijek treba platiti. Ovo naročito vrijedi za velik novac. Grci upravo uče nešto o tome. I to baš Grci koji su nekoć učili cijeli svijet. Koji su podučavali i gorde Rimljane, svoje prve porobljivače. Što da se radi?
Ispunjavajmo »aplikacije«, krenimo Europi ususret, osvijetlimo naše parkove, povežimo naša predgrađa s našim gradovima. To su male stvari. U velikim pak, podvedimo našu sponzorušu onima koji će znati što činiti s njom, kad mi, eto, baš i ne znamo. U našem narodu sačuvano je sjećanje na doba kad su se krediti »topili«, tojest kad su se mogli »otplatiti« bez dužničkog ropstva, kakvo, upravo čitam u jednom drugom dnevniku, prijeti svakoj desetoj hrvatskoj obitelji (Bulgakov je davno upozorio: »Ne valja čitati naše novine natašte!«) Svaka deseta obitelj, naime, ima mjesečni »obrok otplate« viši od svojih primanja; drugim riječima, sigurnom rukom brodi u propast osobnog bankrota. Narod pamti »bolje« po crti čuvenog »optimizma pamćenja«, i to mu nitko ne može zabaniti. Ali na kraju sve se srušilo, naravno uz svesrdnu asistenciju naših »elita«.
U osnovi, i opet se dokazalo da se »novac uvijek mora platiti«. Pojedinci izbjegli su dužničko ropstvo, ali sada pred njim stoji cijela država. Drugi pojedinci »pokupovali« su stanove za tek mali dio njihove prave, tojest tržišne vrijednosti. Tko je to platio? Zapad kojemu je Jugoslavija, u tadašnjem liku i djelu, bila važnija od njezine veličine?
Sada će sve novi i novi krediti odgoditi »najcrnji scenarij«, pa mi u Hrvatskoj možemo u miru čekati udar komete koja bi vijest o našoj propasti utopila u izvješće o smaku svijeta. Baš onako kao što ovisnik o heroinu prijeđe na metadon kao manje zlo, koje se eventualno da kontrolirati, i mi se nadamo da će nam pomoći milost sponzora i uviđavnih kreditora. Potonji, međutim, jedva da postoje. Sponzore će naša sponzoruša doduše naći. Uopće ne sumnjam da će europski novac osvijetliti naše parkove, no onda bi nas mogao progutati nešto drugačiji mrak. Što tu može vlada koja funkcionira kao nevladina udruga? Realni sektor, realni sektor! Eto što viču oni, najviše oni, koji su nepojamno daleko od svake realnosti, prema drže svoje sektore u čvrstom »grifu«.
--------------
lp, boro
http://www.novilist.hr/
http://budan.blog.hr/
17.03.2012. (10:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...