Nije li cijeli život niz malih slučajnih događaja koji te odvedu u zanimljivom smjeru .... Sreća prati hrabre? Ili samo sreća ... Ili je sve u našim glavama koje gledaju ili kroz ružičaste ili tamne naočale? Jako su ti zanimljive ove crtice. Hvala što ih dijeliš s nama :).
08.03.2012. (09:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Čitao sam ovo jednom otprilike kad si napisao/objavio. Čitao sam vrlo sporo, često se vraćao letimično protrčati kroz neke odlomke koje bih upravo polako pročitao. Vraćao sam se i razmišljao o svemu što se dešavalo tada. Prikaz javnog i prikrivenog događanja u JU. Autokratski, "monoteistički" oblik društva, idolatrija Vrhovnim vođom (Ljubičicom Bijelom), stanje u društvu. Moj emotivni doživljaj tadašnjeg vremena, iako sam bio vrlo mali, je bilo ležerno, nekako kao da su svi živjeli napola u nekom literarnom svijetu, poluromantično, dobro se zabavljajući, lišeni briga o nekim ozbiljnim, stvarnim problemima. Međutim, geopolitički odnosi su bili jednako prisutni onda kao i danas, samo je zemlja bila u tom fantastičnom položaju. Može biti i stoga što sam tada bio mali klinac i takav svijet vidio velikim dijelom i putem roditelja. Drugi jaki dojam te države bilo je ljeto, turizam i naše priobalje. Uz sve građevine, bilo je prilično očuvano, a onaj osjećaj ruralnosti, ljudskosti i "zaostalosti" (i dalje orijentiranost k čovjeku, vlastitom čovjeku) dok dolaze gosti iz (novčano, materijalno) "imućnih" zemalja, a kod nas se i dalje mreža krpa rukom, i dalje postoje obalni prostori gdje nećeš sresti osobe cijeloga ljeta... nisu stranci dolazili i kupovali nekretnine, sve je bilo "naše". I, uistinu, bilo je naše, samo je naša percepcija bila malo troma, nepotpuna. Sad vidimo ondašnju situaciju (veći broj ljudi to vidi sada nego tada) i mnoge evokacije stvaraju čežnju, pobuđuju sjetu.
I, kad se vratim na temu ovog članka, vidimo da se mnoge stvari danas dešavaju, ali puno otvorenije nego prije. Prisutna globalizacija, ujedinjavanje (a u biti raazjedinjavanje i probavljanje manjega), zagađenje, agresija na svaki segment ljudskosti koji imamo... sve se to danas vidi puno jasnije. Vidimo to i po nemirima. Međutim, nekad nije bilo načina za saznavanje mnogih informacija, ili su bili znatno manji. Ali iz današnje perspektive, kad gledamo ovu situaciju s teretnim vlakom koji klizi čas vamo, čas tamo, pobuđuje strepnju da je i tada bilo manipulacija unutar države, da je i tada bilo špijuna, nastojanja da se država upropasti, ali i nastojanja vlasti i Vođe da takvo rasipanje spriječi, ako treba i krvlju.
Emotivno me jako dotakao članak i evo sinoć, kad sam ga po tko zna koji put preletio pogledom vraćajući se na sve osjećaje koje pobuđuje, odlučio sam to napisati. Jer, inače se redovito čita a ništa ne komentira, no to ne znači da je tekst loš. Dapače. No, ovdje sam želio reći par riječi o emotivnom događaju cijele priče.
01.04.2012. (12:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neverin
da se lecneš
07.03.2012. (21:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dolphinA
Nije li cijeli život niz malih slučajnih događaja koji te odvedu u zanimljivom smjeru .... Sreća prati hrabre? Ili samo sreća ... Ili je sve u našim glavama koje gledaju ili kroz ružičaste ili tamne naočale?
Jako su ti zanimljive ove crtice. Hvala što ih dijeliš s nama :).
08.03.2012. (09:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uštipak
Čitao sam ovo jednom otprilike kad si napisao/objavio. Čitao sam vrlo sporo, često se vraćao letimično protrčati kroz neke odlomke koje bih upravo polako pročitao. Vraćao sam se i razmišljao o svemu što se dešavalo tada. Prikaz javnog i prikrivenog događanja u JU. Autokratski, "monoteistički" oblik društva, idolatrija Vrhovnim vođom (Ljubičicom Bijelom), stanje u društvu. Moj emotivni doživljaj tadašnjeg vremena, iako sam bio vrlo mali, je bilo ležerno, nekako kao da su svi živjeli napola u nekom literarnom svijetu, poluromantično, dobro se zabavljajući, lišeni briga o nekim ozbiljnim, stvarnim problemima.
Međutim, geopolitički odnosi su bili jednako prisutni onda kao i danas, samo je zemlja bila u tom fantastičnom položaju. Može biti i stoga što sam tada bio mali klinac i takav svijet vidio velikim dijelom i putem roditelja.
Drugi jaki dojam te države bilo je ljeto, turizam i naše priobalje. Uz sve građevine, bilo je prilično očuvano, a onaj osjećaj ruralnosti, ljudskosti i "zaostalosti" (i dalje orijentiranost k čovjeku, vlastitom čovjeku) dok dolaze gosti iz (novčano, materijalno) "imućnih" zemalja, a kod nas se i dalje mreža krpa rukom, i dalje postoje obalni prostori gdje nećeš sresti osobe cijeloga ljeta... nisu stranci dolazili i kupovali nekretnine, sve je bilo "naše". I, uistinu, bilo je naše, samo je naša percepcija bila malo troma, nepotpuna.
Sad vidimo ondašnju situaciju (veći broj ljudi to vidi sada nego tada) i mnoge evokacije stvaraju čežnju, pobuđuju sjetu.
I, kad se vratim na temu ovog članka, vidimo da se mnoge stvari danas dešavaju, ali puno otvorenije nego prije. Prisutna globalizacija, ujedinjavanje (a u biti raazjedinjavanje i probavljanje manjega), zagađenje, agresija na svaki segment ljudskosti koji imamo... sve se to danas vidi puno jasnije. Vidimo to i po nemirima.
Međutim, nekad nije bilo načina za saznavanje mnogih informacija, ili su bili znatno manji. Ali iz današnje perspektive, kad gledamo ovu situaciju s teretnim vlakom koji klizi čas vamo, čas tamo, pobuđuje strepnju da je i tada bilo manipulacija unutar države, da je i tada bilo špijuna, nastojanja da se država upropasti, ali i nastojanja vlasti i Vođe da takvo rasipanje spriječi, ako treba i krvlju.
Emotivno me jako dotakao članak i evo sinoć, kad sam ga po tko zna koji put preletio pogledom vraćajući se na sve osjećaje koje pobuđuje, odlučio sam to napisati. Jer, inače se redovito čita a ništa ne komentira, no to ne znači da je tekst loš. Dapače. No, ovdje sam želio reći par riječi o emotivnom događaju cijele priče.
01.04.2012. (12:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...