sav taj "kapitalizam" i kriza je umjetno kreirana nepostopjeca tvorevina. dokaz su i podaci na ovome linku, pa usporedite kako se gdje živi ako je "dug"(kome?),kako nam silom nameću razlog. sve je to kurvinjska igra. danas ni kapitalizma ni trzista ni demokracije,samo slijepci jos zive u iluzijama...nekad davno je postojao usporedite si podatke sa javno publiciranim najvećim "kriznim" područjima i vidjeti ćete da nemaju veze sa realnoscu. http://ca.gdc_economist.economist.com.s3.amazonaws.com/index.htm l#debt_per_capita+2012+o+xx+xx+xx
14.04.2012. (02:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prvo da pohvalim ovaj nevjerovatan blog.Ovo je sad vec treci put da ga citam u ovih zadnjig godinu i po. I ako nikad nista ni ne protrejdam, barem sam se natira da pocnem ucit engleski. A i to je veliki plus.
Znam da si presta vodit skolu , al ja ipak imam jedno pitanje u vezi insajder trejdinga.Onog legalnog naravno.Na nekom nasem forumu sam postavio to pitanje i bas niko mi nije odgovorio.
Dali neki CEO ili slicno , mora prijavit nadleznim institucijama i svoj opcijski trejd na dionice firme u kojoj je zaposlen?Privatno za svoj racun kod nekog brokera. Ako mora prijavit , di bi se takav podatak mogao nac ?
Po meni i takav trejd je insajderski , i moze ga stavit u jos bolju poziciju nego cisto trejdanje dionicama , pogotovo sta je to i tehnicki dosta teze pratit i objavljivat
14.09.2012. (11:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nema tajni. Sve je bitno saopšteno i sve se ključno saopštava putem medija. Tajne se odavno ne skrivaju. Danas svako angažovan može doći do suštinske istine ali nije stvar dolaska do istine, nego je stvar koja „istina“ vlada u ovom svetu, u koju istinu mase veruju i kada će se koja „istina“ aktivirati. Tako da imamo paralelne stvarnosti i one malobrojne koji znaju šta je istina i one mnogobrojne koji veruju u neke njima dopadljive istine.“ Doduše, svi mediji su postali i očigledno ideološki obojeni, pa kada znaš ko kome od medija pripada, lako ti je da proceniš kakvu obojenu istinu će saopštavati javnosti. Da li će istina biti liberalno crvena, bezbednosno crna ili globalna u duginim bojama. Upravo zbog toga, tajne se otvoreno saopštavaju kroz medije ali ih niko ne primećuje, odnosno zabeleže ih samo oni koji znaju da ih prepoznaju. I oni kojima su namenjene. To što ti ne razumeš koncept je isto tako nebitno za datu temu, jer je upravo bitno da ti dobiješ informaciju ali je ne razumeš, ne procesiraš je pravilno. Ne poznaješ agendu, koncept. Tako je sa većinom sveta, tako je i sa urednicima medija i političarima koji poluslepo sprovode te agende. Jer te agende stvaraju informativne i servisne agencije, a njih ima mali broj, i svima se iste vesti distribuiraju. Kroz press agencije ervirane su im samo informacije koje treba da se čuju i razumeju, stim da se tajne informacije ne procesuiraju pravilno od strane mase. Ili ih jednostavno čitaoci ne čuju, misleći da su nebitne, nezanimljive, ili se od mnogo informativnog šuma se ne čuju i ne vide. Često se te informacije plasiraju u mikro obliku, kao sporedne i nebitne. Ipak, neko ih čita i razume Ključnu informaciju na taj način saznaje onaj ko je u mreži ljudi koji dele iste vrednosti i koji očekuju takve poruke, zato oni prepoznaju poruku koja se šalje. Kao kada ribolovci govore svojim rečnikom koji običan čovek ne razume, jer nije pecaroš. Oni na taj način obaveštavaju svoje sledbenike i vojnike po ubedjenju širom sveta. Uz to, oni kroz male vesti najavljuju postepeno sve veće i veće vesti i dogadjaje. Decenijama unazad se znalo da će na primer neke zemlje kao što su Libija, Sirija i Iran biti na udaru svetskih sila, samo je bilo pitanje timinga kada i kako. Onaj ko je to pratio mogao je na osnovu tona vesti u ključnim medijima zaključiti kako se dogadjaji odlažu ili ubrzavaju, i u kakvom su stanju tekuće agende. Tako je i sa društvenim procesima i društvenim fenomenima koji se implementiraju u društvo na globalnom nivou. Pažljivom analitikom se lako uoči obrazac kako se i gde počinje sadnja neke ideje, njena razrada pa onda implementacija na ceo svet. Problem kod svega toga za običnog posmatrača je što on ne može da razazna šta su kvalitetne informacije a šta su dezinformacije, jer se mnogi suprostavljeni izvori informacija trude da iskonstruišu svesno ili nesvesno lažne informacije. Pogotovo to rade tajne službe i bezbednosne agencije u domenu specijalnog rata. Zato onaj koji treba da primi informaciju mora da zna od koga prima i da je prepozna. Običan čovek to nije u stanju, on je izložen manipulaciji interesnih grupa i nije svestan da se rat za njegovu zaglupljenost vodi odozgo. Za običnog čoveka nije bitno, jer je običan čovek kao i ostali u nižoj ravni poimanja stvarnosti i dešavanja. Vama se servira informacija koja kreira vaše poimanje sveta. Na primer, vi verujete da se zbog neke političke ili verske ideje sukobljavate medjusobno ili sa susedima, jer je taj sukob tako kreiran, pošto iza toga stoji regionalna ili globalna ideja uredjenja sveta i definisanje društveno prihvatljivih stilova života. Rat u ovo doba se ne dešava slučajno, za njega je potrebna ozbiljna logistika i finansiranje. Običan čovek nema percepciju a ni želju da produbljuje stvarnost iza, on želi samo običan život bez problema i sa dobrim standardom. S druge strane intelektualna elita koja se školuje i modeluje u jednom dejstvu i konceptu svesti dobija receptore za primanje specifičnih informacija. To modelovanje svesti je poseban dizajn, koji otpočinje od strateških ideja i zamisli, pa se preko gradiva i udžbenika te životnih stilova implementira u život jedinke. Pogledaj samo razliku u mišljenju, zaključivanju i osećanju izmedju nekog seljaka i profesora iz grada. Kada pošalješ poruku za legalizaciju istopolnih brakova i usvajanje dece od strane istopolnih roditelja, za seljaka je to nemoral i sablazan, on to ne prihvata i toga se gnuša, dok je za profesora iz grada koji ima usvojen liberalni pogled na svet to pobeda razuma, ljudskih prava i slobode, i on je ushićen. Profesor razume tu poruku kao impuls ka potenciranju njegovog životnog stila i vrednosti koje on ceni, za koje je de facto i plaćen od strane institucija sistema i za čije promovisanje dobija nagrade i društvene počasti, dok je za seljaka to degradacija morala i društva. Ali, poruka je poslata profesoru, jer je on ona politička i društvena elita koja je plaćena da piše i donosi zakone koji idu u tom pravcu, a ne seljak
28.01.2014. (16:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Optionmaster
komentare ostavite ovdje klikom na "isprintaj"
16.02.2012. (17:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ispranimozak
sav taj "kapitalizam" i kriza je umjetno kreirana nepostopjeca tvorevina. dokaz su i podaci na ovome linku, pa usporedite kako se gdje živi ako je "dug"(kome?),kako nam silom nameću razlog. sve je to kurvinjska igra. danas ni kapitalizma ni trzista ni demokracije,samo slijepci jos zive u iluzijama...nekad davno je postojao
usporedite si podatke sa javno publiciranim najvećim "kriznim" područjima i vidjeti ćete da nemaju veze sa realnoscu.
http://ca.gdc_economist.economist.com.s3.amazonaws.com/index.htm l#debt_per_capita+2012+o+xx+xx+xx
14.04.2012. (02:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
slobodne aktivnosti
prvo da pohvalim ovaj nevjerovatan blog.Ovo je sad vec treci put da ga citam u ovih zadnjig godinu i po. I ako nikad nista ni ne protrejdam, barem sam se natira da pocnem ucit engleski. A i to je veliki plus.
Znam da si presta vodit skolu , al ja ipak imam jedno pitanje u vezi insajder trejdinga.Onog legalnog naravno.Na nekom nasem forumu sam postavio to pitanje i bas niko mi nije odgovorio.
Dali neki CEO ili slicno , mora prijavit nadleznim institucijama i svoj opcijski trejd na dionice firme u kojoj je zaposlen?Privatno za svoj racun kod nekog brokera.
Ako mora prijavit , di bi se takav podatak mogao nac ?
Po meni i takav trejd je insajderski , i moze ga stavit u jos bolju poziciju nego cisto trejdanje dionicama , pogotovo sta je to i tehnicki dosta teze pratit i objavljivat
14.09.2012. (11:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
anonym
Nema tajni. Sve je bitno saopšteno i sve se ključno saopštava putem medija. Tajne se odavno ne skrivaju. Danas svako angažovan može doći do suštinske istine ali nije stvar dolaska do istine, nego je stvar koja „istina“ vlada u ovom svetu, u koju istinu mase veruju i kada će se koja „istina“ aktivirati. Tako da imamo paralelne stvarnosti i one malobrojne koji znaju šta je istina i one mnogobrojne koji veruju u neke njima dopadljive istine.“
Doduše, svi mediji su postali i očigledno ideološki obojeni, pa kada znaš ko kome od medija pripada, lako ti je da proceniš kakvu obojenu istinu će saopštavati javnosti. Da li će istina biti liberalno crvena, bezbednosno crna ili globalna u duginim bojama.
Upravo zbog toga, tajne se otvoreno saopštavaju kroz medije ali ih niko ne primećuje, odnosno zabeleže ih samo oni koji znaju da ih prepoznaju. I oni kojima su namenjene.
To što ti ne razumeš koncept je isto tako nebitno za datu temu, jer je upravo bitno da ti dobiješ informaciju ali je ne razumeš, ne procesiraš je pravilno. Ne poznaješ agendu, koncept. Tako je sa većinom sveta, tako je i sa urednicima medija i političarima koji poluslepo sprovode te agende. Jer te agende stvaraju informativne i servisne agencije, a njih ima mali broj, i svima se iste vesti distribuiraju. Kroz press agencije ervirane su im samo informacije koje treba da se čuju i razumeju, stim da se tajne informacije ne procesuiraju pravilno od strane mase. Ili ih jednostavno čitaoci ne čuju, misleći da su nebitne, nezanimljive, ili se od mnogo informativnog šuma se ne čuju i ne vide. Često se te informacije plasiraju u mikro obliku, kao sporedne i nebitne. Ipak, neko ih čita i razume
Ključnu informaciju na taj način saznaje onaj ko je u mreži ljudi koji dele iste vrednosti i koji očekuju takve poruke, zato oni prepoznaju poruku koja se šalje. Kao kada ribolovci govore svojim rečnikom koji običan čovek ne razume, jer nije pecaroš. Oni na taj način obaveštavaju svoje sledbenike i vojnike po ubedjenju širom sveta. Uz to, oni kroz male vesti najavljuju postepeno sve veće i veće vesti i dogadjaje. Decenijama unazad se znalo da će na primer neke zemlje kao što su Libija, Sirija i Iran biti na udaru svetskih sila, samo je bilo pitanje timinga kada i kako. Onaj ko je to pratio mogao je na osnovu tona vesti u ključnim medijima zaključiti kako se dogadjaji odlažu ili ubrzavaju, i u kakvom su stanju tekuće agende. Tako je i sa društvenim procesima i društvenim fenomenima koji se implementiraju u društvo na globalnom nivou. Pažljivom analitikom se lako uoči obrazac kako se i gde počinje sadnja neke ideje, njena razrada pa onda implementacija na ceo svet. Problem kod svega toga za običnog posmatrača je što on ne može da razazna šta su kvalitetne informacije a šta su dezinformacije, jer se mnogi suprostavljeni izvori informacija trude da iskonstruišu svesno ili nesvesno lažne informacije. Pogotovo to rade tajne službe i bezbednosne agencije u domenu specijalnog rata. Zato onaj koji treba da primi informaciju mora da zna od koga prima i da je prepozna. Običan čovek to nije u stanju, on je izložen manipulaciji interesnih grupa i nije svestan da se rat za njegovu zaglupljenost vodi odozgo.
Za običnog čoveka nije bitno, jer je običan čovek kao i ostali u nižoj ravni poimanja stvarnosti i dešavanja. Vama se servira informacija koja kreira vaše poimanje sveta. Na primer, vi verujete da se zbog neke političke ili verske ideje sukobljavate medjusobno ili sa susedima, jer je taj sukob tako kreiran, pošto iza toga stoji regionalna ili globalna ideja uredjenja sveta i definisanje društveno prihvatljivih stilova života. Rat u ovo doba se ne dešava slučajno, za njega je potrebna ozbiljna logistika i finansiranje. Običan čovek nema percepciju a ni želju da produbljuje stvarnost iza, on želi samo običan život bez problema i sa dobrim standardom. S druge strane intelektualna elita koja se školuje i modeluje u jednom dejstvu i konceptu svesti dobija receptore za primanje specifičnih informacija. To modelovanje svesti je poseban dizajn, koji otpočinje od strateških ideja i zamisli, pa se preko gradiva i udžbenika te životnih stilova implementira u život jedinke. Pogledaj samo razliku u mišljenju, zaključivanju i osećanju izmedju nekog seljaka i profesora iz grada. Kada pošalješ poruku za legalizaciju istopolnih brakova i usvajanje dece od strane istopolnih roditelja, za seljaka je to nemoral i sablazan, on to ne prihvata i toga se gnuša, dok je za profesora iz grada koji ima usvojen liberalni pogled na svet to pobeda razuma, ljudskih prava i slobode, i on je ushićen. Profesor razume tu poruku kao impuls ka potenciranju njegovog životnog stila i vrednosti koje on ceni, za koje je de facto i plaćen od strane institucija sistema i za čije promovisanje dobija nagrade i društvene počasti, dok je za seljaka to degradacija morala i društva. Ali, poruka je poslata profesoru, jer je on ona politička i društvena elita koja je plaćena da piše i donosi zakone koji idu u tom pravcu, a ne seljak
28.01.2014. (16:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...