Komentari

sablja.blog.hr

Dodaj komentar (4)

Marketing


  • lima

    reza - 1:0 Sablja vs Parkin :)

    avatar

    31.01.2012. (16:18)    -   -   -   -  

  • prolaznik

    sadržaj knjige mi nije poznat ali odlična analiza...slažem se, naši životi se vrednuju prema onome što jesmo...uživam čitajući ovaj blog

    avatar

    31.01.2012. (17:01)    -   -   -   -  

  • free

    čula sam za knjigu, nisam još imala prilike porčitati i shvaćam tvoj stav. slažem se s većinom, iako u jogijskim učenjima postoje "pristoniji" termini za sve što čovjek želi reći. ta nepristranost, da se ne vežeš uz ishod, nije isto što i ravnodušnost. opet ćeš donijeti odluku, napraviti izbor. samo nećeš opsesivno htjeti kontrolirati ishod, a to je ono bitno. često presnažno želimo i razmišljamo i iksreno smatram (na temelju vlastitog iskustva) da time zapravo kočimo prirodan tok energije, tok stvari. netko je za to koristio lijepu metaforu, nešto u stilu kao kad vodu pokušavaš zadržati u dlanu: ako zgrčiš šaku, iscurit će. ako opustiš i ratsvoriš dlan, zadržat ćeš tu vodu na njemu. živimo u grču, zaboravili smo se smijati i doslovce reći da, okej, sranja se dežavaju, al znaš šta, jebe mi se, proći će i to :)))

    avatar

    03.02.2012. (00:57)    -   -   -   -  

  • free

    ispričavam se na velikom broju tipfelera. tipkovnica mi odumire, a prsti ne mogu pratiti warp 5 u glavi : srami se:

    avatar

    03.02.2012. (00:58)    -   -   -   -  

  • Neverin

    dala si mi na razmišljanje što je veliki plus ovog posta. Mislim da je to opuštanje i ne talasanje zapravo jako krivo. Nagovara nas da ćemo u svojoj čahuri pronaći sreću ali upravo nas povijest uči da ako svi gledamo samo našaposla o prolazimo kraj prve druge treće scene nepravde nepravda će postat pravilo. Ja mislim da ima nade za sve nas dok postoje ljudi koji su spremni zauzeti se za druge makar stavili svoju život na bubanj. Uvijek si mislim, da dok postoje ljudi koji će poput onog studenta na Tienanmenu stati protiv tenkova da postoji nada za sve nas, da će se uvijek netko naći na braniku slobode i da želi promjeniti svijet. Naravno, čovjek je vjerovatno pod zemljom nakon što su ga mučili no on se ipak suprotstavio. I to onome što Hobbes spominje kao Leviathan. Da je bio "pametan" ne bi talasao i ne bi riskirao sebe za jedan veći cilj i svijet bi bio siromašniji za jednog iskrenog heroja kojem ni facu ne znamo. Zato mislim da se možemo angažirati u onome što nam ide najbolje. Nekima ide pisanje, nekima crtanje, nekima pjevanje i svatko na svoj način može pridonijeti promjeni. Reći "jebe mi se za ovaj svijet koji se ne može promjeniti" je istodobno i osuda samog sebe jer iz naozvi političkog subjekta na što imaš pravo rođenjem kao građanin odlučuje biti objekt za kojeg drugi i u čije ime odlučuju. Da si na zamotnom otoku i da društvo ne dopire do tebe onda bi imao pravo na jedno neangažirano "jebe mi se". Eto možda sam fulao o temu ali meni je odmah došlo da pomislim na aktivizam.

    avatar

    05.02.2012. (17:03)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...