Komentari

melman.blog.hr

Dodaj komentar (5)

Marketing

  • e.t.

    Stara poslovica veli : Svako zlo za neko dobro
    takvi su i ovi krikovi , samoanalize , oslobađanja ;)

    avatar

    31.01.2012. (10:42)    -   -   -   -  

  • tanjuska

    Ponekad nedostaju riječi. Praznina zauzme prostor u meni i oko mene, ispuni me. Ima toliko toga što želim....ali riječi ostaju ukopane, skamenjene na usnama. Poželim da ih netko pokupi ovako njeme...ovlaš....svojim usnama.
    Tišina je danas moj saveznik.
    Suvišna i smješna sama sebi....Ponekad...
    Sama svoj sjena.
    Varka.
    Varka pogleda, varka osjetila....
    Grlim neprimjetno tišinu, mičem ju od sebe. Puštam glazbu....onu samo meni komponiranu da zauzme mjesto gospođe Tišine....
    Vrtlog života i otisak još jednog zaustavljenog vremena, ovdje i sada....
    Potrebno je samo krenuti.....lagano...naprijed, onako...nogu, pred nogu....

    avatar

    01.02.2012. (08:36)    -   -   -   -  

  • Sa dva prsta po tipkovnici

    Snažne riječi...Kako napisa Tanjuška...potrebno je samo krenuti dalje...onako polako...riječ po riječ i evo mene opet da ih susretnem dok izviru iz tvojih dubina :-))))

    avatar

    04.02.2012. (18:14)    -   -   -   -  

  • Milion pages...

    Mračni i jako slikoviti opisi, ali sviđa mi se.
    Treba biti sposoban nešto ružno dočarati na način da se drugi dive.

    avatar

    07.02.2012. (15:13)    -   -   -   -  

  • daniela1

    autodestrukcija, da-vraški je teško priznat da nam baš nitko drugi nije kriv za naše "kanibalizme u 1.licu jednine". krici to ne liječe. samo oni posebni zagrljaji za kojima toliko žudimo i od kojih toliko bježimo jer -da ih dobijemo - možda više i ne bi bili mi, ovako prokleto melankolični, "addicted to certain kind of sadness"?
    prošla sam jutros kroz skoro sve što si napisao (i gubila se na linkovima komentatora, koji još postoje) i sve mi je pobrčkano. ali srodno mojim stanjima.svekolika unutarnja potrganost i stalni pokušaji održavanja tih krhotina na okupu, jer "odgovornosti" su me davno navikli, oni koji su me dresirali (i njih sam si, valjda, sama smjestila).
    pitam se što te je nagnalo vratiti se na ovaj blog? i pišeš li i negdje drugdje? mene valovi blogo-pjesnika temeljito razbucali. fundamente mi strgali. a samo sam tog jednog vedrana posvuda tražila, da ga bar čitam kad mi do sebe ne da. kako patetično!
    zadnjih dana ne uspjevam ni jednu rečenicu suvislu. a valjalo bi. to mi je još jedna mana - ne znam i zaledim se u odsudnim trenucima. ova 2012. mi se sva takvom čini, sudbinskom u svakom trenutku. pa odustajem prije no što je uopće počela? bljak, koje malodušje.
    krike još uvijek uspješno zatomljujem. kao da će me to spasiti? a valjalo bi, neki život još okusit nakon tog silnog životarenja.

    avatar

    09.02.2012. (14:26)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...