Prijatelju znam kako se osjecas!!!!!! Slazem se da je podrska jako bitna svakom covijeku a posebno ljudima koji boluju ili su prozivili neku tesku sudbinu. Svaki dan zahvaljujem Bogu sto imam ljude koji me vole, podrzavaju i daju mi onu potrebnu snagu, ne snagu za cuda, ne snagu za osvajanje planina, vec snagu da napravim onaj mali korak ka naprijed...ovih zadnjih par mjeseci bili su jako bolni i ruzni kako za mene tako i za moju obitelj. Gledali su me svakodnevno kako tonem sve dublje i dublje i nestajem a nisu mi mogli pomoci niti sam mogla ja sama sebi pomoci...Bol je bila neizdrziva, stanje nepodnosljivo, noci neprospavane a dani izgubljeni u jaucima i previjanju od jada.. Nije mi bilo lako a oni su sve to morali bespomocno promatrati... Jedne veceri prije spavanja moj suprug meni rece: Mare ovako vise ne ide, znam sve, sve mi je jasno nemoras mi ponovno objasnjavati kako nema lijeka kako nema pomoci ali znaj da dalje ovako ne moze. Neznam ti pomoci, nemogu ti pomoci, umirem od tuge kad te takvu gledam neznam sto da odgovorim nasoj trogodisnjoj kcerki kad me pita tata kada ce mami biti bolje?? Mare moras se trgnuti, znam da te boli i da ti je tesko, teze ti je nego svima nama ali moras nesto napraviti, dosla si do dna... Nisam tu njegovu poruku shvatila bas dobronamjerno u datom trenutku, mislila sam da je to atak na mene i kako se usudi bas sad kad me najvise boli uskratiti mi podrsku i razumjevanje. Prespavala sam taj dogadaj i ujutro nakon jos jedne neprospavane noci nesto se pokrenulo, naravno nisam to odmah primjetila... Otisla sam mom doktoru dermatologu, dobila bezveznu terapiju ali ipak terapiju i krenula je primjenivati. Nije bilo pomaka i bas nakon par dana kada sam spremala znanstveni monolog mom muzu o tome kako sam ipak ja ta koja najbolje zna jer ovo je takva bolest.... odem u zahod i osjetim olaksanje ( moram naglasiti da sam trpila uzasne bolove pri bilo kakvom odlasku na toalet). Odlucim odgoditi monolog i vidjeti kako ce se stvari dalje razvijati. Sada dok ovo pisem trpim minimalnu bol gotovo neprimjetnu sretna sto se stanje polako smiruje. A moj suprug je dobio monolog zahvalnosti, sto me trgnuo, podigao iz kreveta, pa cak i posramio jer vec mjesecima jadikujem u krevetu trpeci bol umijesto da sam se odmah pokrenula i nesto pokusala. Ne kazem da me terapija spasila ali onaj trenutak olaksanja dao mi je novu snagu, novu nadu a uz pozitivne misli svaka terapija je ucinkovitija.... Ah da i moja je curica primjetila da je mama "ozdravila". Neznam koliko ce ovo potrajati ali uzivam u svakom trenutku a sto je najbitinije znam da uvijek ima njega pored sebe koji ce me vratiti u stvarnost i onda kada od nje najradije bjezim. Volim ga i hvala mu za sve sto je do sada za mene ucinio i sto ce jos uciniti.... Eto morala sam sa vama podijeliti ovu pricu o mojoj najvecoj podrsci...
21.01.2012. (23:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Draga Mare, znam da sam sretnica sto ne znam kako vam je. Ali, vjeruj, suosjecam duboko iako mozda ne znam to sasvim pokazati. Neizmjerno sam sretna sto osjecas olaksanje!!! Srdacno te pozdravljam!!! Marica
26.01.2012. (09:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Evo ga
Evo i ja se odlucio javit! I moram priznat blog tek oboljelima unistava psihu, jbg tako je! E sad ja sam odjebao sve ove lječnike idiote koji su mi zamalo jetru unistili s beskorisnim antibioticima. Našao sam nešto i pali, samo su odricanja maksimalna!!
E sad ne bijelo brašno, ne išta od krave (mlijeko, sir i ostalo), ne meso, ne kava, ne alkohol, ne pušit, ne šećer (sokovi ikakvi osim sto sami ocjedite i to)!!, ne hidrogenizirana ulja. Napravit detox prije toga svega od 7 do 14 dana, i to pit probiotike, ekstrakt sjemenk grejpa, enzime, a može i mlijeć maslačka, voće i povrće i vodu, s tim da povrće samo malo kuhano na pari a voće jest kojih pola sata prije bilo kakvog obroka. Probiotike nastavit pit konstantno. Sto vise antioksidansa isto, i prirodnih antibiotika kao luk, med i to.
U samom startu osjecaj je katastrofa i sve se cak i pogorša i onda nakon kojih mjesec ide smirivanje situacije i nakon par mjeseci ništa. Svako vracanje na stare navike vracaju i bolest nažalost, što sam osjetio i za vrijeme ovih praznika. Onim koji boluju duze vremena (vise godina) treba vise i vremena da se izljece. Racunajte par mjeseci odricanja za svaku godinu bolesti. Zato ne odustajat.
Još jedno kad se situacija primiri izbjegavat antibiotike i bilo kakve ljekove za bolove i za psihu.
U kontaktu je nas nekih 50 oboljelih (uglavnom SAD i Europa), više od 30 ljudi koji su duže vrijeme na takvom rezimu nije imalo nikakvih simptoma vise od dvije godine, ostalima se smiruje.
Teško je se odrec svega, al kad mi se ovako vrati poludin totalno, jos cu sebi i zapisat kako se sad osjecan i stavit si na note na desktop da me svaki dan podsijeca koliko se isplati i koje je ova bolest sranje!!!
27.01.2012. (14:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mare,kroz ovaj komentar si rekla toliko mnogo o našoj bolesti.Od srca ti želim da ovaj dobri period potraje vječno! Evo ga-veoma mi je drago da si se javio!!Drago mi je da ti tvoj način liječenja daje dobre rezultate i imaš moju punu podršku da ustraješ u tome.Osobno se slažem sa tvojom terapijom,koju smatram učinkovitijom nego nesuvislo trpanje antibioticima i sličnim stvarima A ovaj blog je moje viđenje stvarnosti sa HS-om,i želja da na bar ovaj način skrenem pozornost na nas u Hrvatskoj.I ja sam u kontaktu sa mnogim oboljelim iz cijelog svijeta,ali živim ovdje i mislim ovdje i ostati.A što se psihe tiče sam nemoćan,Može li se o ružnoj stvari pisati lijepo?I obratno?.
05.02.2012. (14:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mare
Prijatelju znam kako se osjecas!!!!!! Slazem se da je podrska jako bitna svakom covijeku a posebno ljudima koji boluju ili su prozivili neku tesku sudbinu. Svaki dan zahvaljujem Bogu sto imam ljude koji me vole, podrzavaju i daju mi onu potrebnu snagu, ne snagu za cuda, ne snagu za osvajanje planina, vec snagu da napravim onaj mali korak ka naprijed...ovih zadnjih par mjeseci bili su jako bolni i ruzni kako za mene tako i za moju obitelj. Gledali su me svakodnevno kako tonem sve dublje i dublje i nestajem a nisu mi mogli pomoci niti sam mogla ja sama sebi pomoci...Bol je bila neizdrziva, stanje nepodnosljivo, noci neprospavane a dani izgubljeni u jaucima i previjanju od jada.. Nije mi bilo lako a oni su sve to morali bespomocno promatrati... Jedne veceri prije spavanja moj suprug meni rece: Mare ovako vise ne ide, znam sve, sve mi je jasno nemoras mi ponovno objasnjavati kako nema lijeka kako nema pomoci ali znaj da dalje ovako ne moze. Neznam ti pomoci, nemogu ti pomoci, umirem od tuge kad te takvu gledam neznam sto da odgovorim nasoj trogodisnjoj kcerki kad me pita tata kada ce mami biti bolje?? Mare moras se trgnuti, znam da te boli i da ti je tesko, teze ti je nego svima nama ali moras nesto napraviti, dosla si do dna... Nisam tu njegovu poruku shvatila bas dobronamjerno u datom trenutku, mislila sam da je to atak na mene i kako se usudi bas sad kad me najvise boli uskratiti mi podrsku i razumjevanje. Prespavala sam taj dogadaj i ujutro nakon jos jedne neprospavane noci nesto se pokrenulo, naravno nisam to odmah primjetila... Otisla sam mom doktoru dermatologu, dobila bezveznu terapiju ali ipak terapiju i krenula je primjenivati. Nije bilo pomaka i bas nakon par dana kada sam spremala znanstveni monolog mom muzu o tome kako sam ipak ja ta koja najbolje zna jer ovo je takva bolest.... odem u zahod i osjetim olaksanje ( moram naglasiti da sam trpila uzasne bolove pri bilo kakvom odlasku na toalet). Odlucim odgoditi monolog i vidjeti kako ce se stvari dalje razvijati. Sada dok ovo pisem trpim minimalnu bol gotovo neprimjetnu sretna sto se stanje polako smiruje. A moj suprug je dobio monolog zahvalnosti, sto me trgnuo, podigao iz kreveta, pa cak i posramio jer vec mjesecima jadikujem u krevetu trpeci bol umijesto da sam se odmah pokrenula i nesto pokusala. Ne kazem da me terapija spasila ali onaj trenutak olaksanja dao mi je novu snagu, novu nadu a uz pozitivne misli svaka terapija je ucinkovitija.... Ah da i moja je curica primjetila da je mama "ozdravila". Neznam koliko ce ovo potrajati ali uzivam u svakom trenutku a sto je najbitinije znam da uvijek ima njega pored sebe koji ce me vratiti u stvarnost i onda kada od nje najradije bjezim. Volim ga i hvala mu za sve sto je do sada za mene ucinio i sto ce jos uciniti.... Eto morala sam sa vama podijeliti ovu pricu o mojoj najvecoj podrsci...
21.01.2012. (23:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hidradenitis Suppurativa
Draga Mare,
znam da sam sretnica sto ne znam kako vam je. Ali, vjeruj, suosjecam duboko iako mozda ne znam to sasvim pokazati.
Neizmjerno sam sretna sto osjecas olaksanje!!!
Srdacno te pozdravljam!!!
Marica
26.01.2012. (09:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Evo ga
Evo i ja se odlucio javit! I moram priznat blog tek oboljelima unistava psihu, jbg tako je! E sad ja sam odjebao sve ove lječnike idiote koji su mi zamalo jetru unistili s beskorisnim antibioticima. Našao sam nešto i pali, samo su odricanja maksimalna!!
E sad ne bijelo brašno, ne išta od krave (mlijeko, sir i ostalo), ne meso, ne kava, ne alkohol, ne pušit, ne šećer (sokovi ikakvi osim sto sami ocjedite i to)!!, ne hidrogenizirana ulja. Napravit detox prije toga svega od 7 do 14 dana, i to pit probiotike, ekstrakt sjemenk grejpa, enzime, a može i mlijeć maslačka, voće i povrće i vodu, s tim da povrće samo malo kuhano na pari a voće jest kojih pola sata prije bilo kakvog obroka. Probiotike nastavit pit konstantno. Sto vise antioksidansa isto, i prirodnih antibiotika kao luk, med i to.
U samom startu osjecaj je katastrofa i sve se cak i pogorša i onda nakon kojih mjesec ide smirivanje situacije i nakon par mjeseci ništa. Svako vracanje na stare navike vracaju i bolest nažalost, što sam osjetio i za vrijeme ovih praznika. Onim koji boluju duze vremena (vise godina) treba vise i vremena da se izljece. Racunajte par mjeseci odricanja za svaku godinu bolesti. Zato ne odustajat.
Još jedno kad se situacija primiri izbjegavat antibiotike i bilo kakve ljekove za bolove i za psihu.
U kontaktu je nas nekih 50 oboljelih (uglavnom SAD i Europa), više od 30 ljudi koji su duže vrijeme na takvom rezimu nije imalo nikakvih simptoma vise od dvije godine, ostalima se smiruje.
Teško je se odrec svega, al kad mi se ovako vrati poludin totalno, jos cu sebi i zapisat kako se sad osjecan i stavit si na note na desktop da me svaki dan podsijeca koliko se isplati i koje je ova bolest sranje!!!
27.01.2012. (14:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hidradenitis Suppurativa
Mare,kroz ovaj komentar si rekla toliko mnogo o našoj bolesti.Od srca ti želim da ovaj dobri period potraje vječno!
Evo ga-veoma mi je drago da si se javio!!Drago mi je da ti tvoj način liječenja daje dobre rezultate i imaš moju punu podršku da ustraješ u tome.Osobno se slažem sa tvojom terapijom,koju smatram učinkovitijom nego nesuvislo trpanje antibioticima i sličnim stvarima
A ovaj blog je moje viđenje stvarnosti sa HS-om,i želja da na bar ovaj način skrenem pozornost na nas u Hrvatskoj.I ja sam u kontaktu sa mnogim oboljelim iz cijelog svijeta,ali živim ovdje i mislim ovdje i ostati.A što se psihe tiče sam nemoćan,Može li se o ružnoj stvari pisati lijepo?I obratno?.
05.02.2012. (14:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...