Znaš, čitala sam mnogo posteva, na koje su drugi komentirali kako su pustili suzu, kako ih je dirnulo i to sve. Ja sam se uvijek osjećala nekak bezosjećajno, iako sam potpuna suprotnost tome.
Ova post me stvarno dirnuo, i da, upravo plačem.
Ovime ti izražavam svoju sućut, i nadam se da ćeš uskoro biti bolje. Barem znaš da te teta sad s nekog mjesta gleda, i da više ne pati.
*Bear hug*
15.01.2012. (22:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
draga, zapali svijećicu svojoj dragoj teti, bilo gdje, doma na stolu, u vrtu, na balkonu... i pošalji joj svjetlo i svoju ljubav, reci joj da je voliš i pozdravi je! oprosti se s njom, pusti je da ode, ona je sada na svojem putu. nedavno sam izgubila tri bliske osobe, jedna je od njih bila moja draga prijateljica, također je umrla od raka... bilo je sve to teško, prebolno, ti udarci u želudac, tuga, pitanja... onda sam shvatila da ih trebam pustiti da odu. i da budu naši anđeli čuvari, dok se jednog dana svi opet ne sretnemo :) nema to veze s vjerom, to je naprosto tako. plači, tuguj, ali i živi radosno dalje, jer ti si još uvijek tu, a ona je na drugom putu, kažu ljepšem, zato joj olakšaj putovanje i (ot)pusti je. to će biti najveći znak tvoje ljubavi :)
16.01.2012. (20:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nažalost,susrela sam se sa smrću puno puta,i svaki put kad bi trebalo reći neku paetnu na tu temu ja ne znam što reći.. zapravo znam,a ne znam... jer nikad ne preboliš.. kaže pjesma "neke tuge nikad se ne prebole..." i zaista je tako.. nikad ne preboliš te ljude,ne zaboraviš,ne prestaju nedostajati.. s vremenom naučiš živjeti bez njih,ali su ti,pričaš s njima,pa makar na ovaj način,u mislim da u uvijek,slike,sjećanja,uspomene.. tu su :) istina,kad je teško duplo je teže kad se sjetiš drage osobe koja bi te u tim teškim trenucima zagrlila,utješila--- ali treba dalje.. gledati naprijed,naći snagu u onome i onima što je ostalo.. i uvijek je ona stara rečenia "srest ćemo se opet..." vjeruj u to :)
16.01.2012. (22:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jako mi je žao zbog tvoje tete, znam kako je to kada izgubiš osobu koju voliš zbog bolesti. najčešće su dobri ljudi ti koji najgore prođu u životu, ali iako je ovo okrutno bolje je da je otišla, sada se barem ne muči u ovom okrutnom svjetu i ne trpi bolove zbog svoje bolesti, sretna je i s ljudima koje voli i vjerujem da će paziti na tebe gdje god da je.. mogu ti samo reći da nikada neće postati lakše, samo ćeš se naviknuti na osjećaj praznine koji je ta osoba za sobom ostavila :(
18.01.2012. (21:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Auch.. boli citati. Znam da te boli i da si tuzna zbog toga svega. Zao mi je, moja sucut. Znam kako ti je jer su i meni baka i deda u jednom danu umrli. I znam kako je izgubiti dragu osobu i koliko je praznoća ogromna. Znam. Slušaj glazbu i rado gledaj slike i sretno se prisjećaj zajednickih provedenih trenutaka. Uspomene su dragocjeno blago zivota. Zapamti to. :) Bit ce bolje. Saljem ti jaki zagrljaj tebi i tvojima da vam bude lakse.
Novo imam. Navrati, voljela bih da se nalazi tvoje mišljenje tamo. :)
02.02.2012. (15:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ja ju razumijem i možda se upravo zbog toga i grizem. Razumijem ju i znam da je za nju vjerojatno najbolje da se makne od mene i započne neki novi život. Razumijem to, ali ja to ne želim. :/
02.02.2012. (21:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ovo je tako tužno, ali tako predivno napisano...Ja vjerujem da ćete vi uvijek biti povezane, kao što sam ti već rekla, ona živi u tebi, ona možda fizički više nije tu, ali ona je u svima vama, dala je posebnu toplinu i smisao vašim životima, jednostavno je neizostavni dio svih vas...imate tolike zajedničke uspomene, priče, događaje, uspomene kroz koje ćeš je se sjećat...nažalost, smrt je tako okrutna, ali ona nam nikad ne može oduzeti ona sjećanja koja naviru kad navečer ostanemo sami sa sobom, one suze koje im tada posvećujemo, i one molitve u kojima ih tada spominjemo...i znaš već da sam ja skeptična prema tome da ljudi kad umru da sve nestane, to mi je jednostavno nemoguće...i nemoj zaboravit da mi ljudi ipak ništa ne znamo i da ćete se možda jednom oept sresti u nekom drugom obliku...samo je čuvaj u sebi i ne daj da ti itko to oduzme...šaljem ti veliku podršku, tebi i svima tvojima...znaš ono: mi odrastamo nakon svake smrti, ali ono vrijeme u kojem smo bili s njima uvijek nosimo sa sobom:) :**
08.02.2012. (02:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nino, ovo je jedan od najtužnijih postova koje sam ikad čitala. Pričala si mi o teti i znala sam da je jako bolesna i nemaš pojma koliko mi je žao što je umrla tako rano. Ali ne brini se, ona je sada u raju i tebe promatra i čuva. Ja sam sigurna da će uvijek biti uz tebe.
A i ja sam uz tebe, uvijek. I volim te najviše, to već znaš.
:*
13.02.2012. (23:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ajme,zao mi je..nemas pojma koliko...meni je prije dva i pol mj isto umro clan obitelji.isto od raka..nikad ga necu zaboravit u onoj plavoj kuti u osnovnoj skoli,njegovog osmijeha i namigivanja...ali..da.zivot ide dalje i sigurno je stalno uz tebe.i sada dok citas nase komentare..drzi se
17.02.2012. (21:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Christie.
Znaš,
čitala sam mnogo posteva,
na koje su drugi komentirali
kako su pustili suzu,
kako ih je dirnulo i to sve.
Ja sam se uvijek osjećala nekak bezosjećajno,
iako sam potpuna suprotnost tome.
Ova post me stvarno dirnuo,
i da, upravo plačem.
Ovime ti izražavam svoju sućut,
i nadam se da ćeš uskoro biti bolje.
Barem znaš da te teta sad s nekog mjesta gleda,
i da više ne pati.
*Bear hug*
15.01.2012. (22:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
urednica
draga, zapali svijećicu svojoj dragoj teti, bilo gdje, doma na stolu, u vrtu, na balkonu... i pošalji joj svjetlo i svoju ljubav, reci joj da je voliš i pozdravi je! oprosti se s njom, pusti je da ode, ona je sada na svojem putu.
nedavno sam izgubila tri bliske osobe, jedna je od njih bila moja draga prijateljica, također je umrla od raka... bilo je sve to teško, prebolno, ti udarci u želudac, tuga, pitanja...
onda sam shvatila da ih trebam pustiti da odu.
i da budu naši anđeli čuvari, dok se jednog dana svi opet ne sretnemo :)
nema to veze s vjerom, to je naprosto tako.
plači, tuguj, ali i živi radosno dalje, jer ti si još uvijek tu, a ona je na drugom putu, kažu ljepšem, zato joj olakšaj putovanje i (ot)pusti je. to će biti najveći znak tvoje ljubavi :)
16.01.2012. (20:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nata :)
nažalost,susrela sam se sa smrću puno puta,i svaki put kad bi trebalo reći neku paetnu na tu temu ja ne znam što reći.. zapravo znam,a ne znam... jer nikad ne preboliš.. kaže pjesma "neke tuge nikad se ne prebole..." i zaista je tako.. nikad ne preboliš te ljude,ne zaboraviš,ne prestaju nedostajati.. s vremenom naučiš živjeti bez njih,ali su ti,pričaš s njima,pa makar na ovaj način,u mislim da u uvijek,slike,sjećanja,uspomene.. tu su :) istina,kad je teško duplo je teže kad se sjetiš drage osobe koja bi te u tim teškim trenucima zagrlila,utješila--- ali treba dalje.. gledati naprijed,naći snagu u onome i onima što je ostalo.. i uvijek je ona stara rečenia "srest ćemo se opet..." vjeruj u to :)
16.01.2012. (22:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Knjige_Emperatriz
jako mi je žao zbog tvoje tete, znam kako je to kada izgubiš osobu koju voliš zbog bolesti. najčešće su dobri ljudi ti koji najgore prođu u životu, ali iako je ovo okrutno bolje je da je otišla, sada se barem ne muči u ovom okrutnom svjetu i ne trpi bolove zbog svoje bolesti, sretna je i s ljudima koje voli i vjerujem da će paziti na tebe gdje god da je.. mogu ti samo reći da nikada neće postati lakše, samo ćeš se naviknuti na osjećaj praznine koji je ta osoba za sobom ostavila :(
18.01.2012. (21:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vesper
"The ones that love us never really leave us."
Bez brige, ona je još uvijek u tvom srcu, potpuno živa. :)
novo :)
01.02.2012. (09:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Norra Šahini
Auch.. boli citati. Znam da te boli i da si tuzna zbog toga svega. Zao mi je, moja sucut. Znam kako ti je jer su i meni baka i deda u jednom danu umrli. I znam kako je izgubiti dragu osobu i koliko je praznoća ogromna. Znam. Slušaj glazbu i rado gledaj slike i sretno se prisjećaj zajednickih provedenih trenutaka. Uspomene su dragocjeno blago zivota. Zapamti to. :) Bit ce bolje. Saljem ti jaki zagrljaj tebi i tvojima da vam bude lakse.
Novo imam. Navrati, voljela bih da se nalazi tvoje mišljenje tamo. :)
02.02.2012. (15:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vesper
Hvala ti! :)
Ja ju razumijem i možda se upravo zbog toga i grizem. Razumijem ju i znam da je za nju vjerojatno najbolje da se makne od mene i započne neki novi život. Razumijem to, ali ja to ne želim. :/
02.02.2012. (21:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Glumičin život......
Ovo je tako tužno, ali tako predivno napisano...Ja vjerujem da ćete vi uvijek biti povezane, kao što sam ti već rekla, ona živi u tebi, ona možda fizički više nije tu, ali ona je u svima vama, dala je posebnu toplinu i smisao vašim životima, jednostavno je neizostavni dio svih vas...imate tolike zajedničke uspomene, priče, događaje, uspomene kroz koje ćeš je se sjećat...nažalost, smrt je tako okrutna, ali ona nam nikad ne može oduzeti ona sjećanja koja naviru kad navečer ostanemo sami sa sobom, one suze koje im tada posvećujemo, i one molitve u kojima ih tada spominjemo...i znaš već da sam ja skeptična prema tome da ljudi kad umru da sve nestane, to mi je jednostavno nemoguće...i nemoj zaboravit da mi ljudi ipak ništa ne znamo i da ćete se možda jednom oept sresti u nekom drugom obliku...samo je čuvaj u sebi i ne daj da ti itko to oduzme...šaljem ti veliku podršku, tebi i svima tvojima...znaš ono: mi odrastamo nakon svake smrti, ali ono vrijeme u kojem smo bili s njima uvijek nosimo sa sobom:) :**
08.02.2012. (02:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nata :)
Nema na čemu :) s vremenom bude lakše.. nadam se da se čitamo =) i drago mi je ako sam barem malo pomogla. :)
12.02.2012. (21:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nitt
Nino, ovo je jedan od najtužnijih postova koje sam ikad čitala.
Pričala si mi o teti i znala sam da je jako bolesna i nemaš pojma
koliko mi je žao što je umrla tako rano.
Ali ne brini se, ona je sada u raju i tebe promatra i čuva.
Ja sam sigurna da će uvijek biti uz tebe.
A i ja sam uz tebe, uvijek. I volim te najviše, to već znaš.
:*
13.02.2012. (23:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
**ina**
ajme,zao mi je..nemas pojma koliko...meni je prije dva i pol mj isto umro clan obitelji.isto od raka..nikad ga necu zaboravit u onoj plavoj kuti u osnovnoj skoli,njegovog osmijeha i namigivanja...ali..da.zivot ide dalje i sigurno je stalno uz tebe.i sada dok citas nase komentare..drzi se
17.02.2012. (21:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jeannie
Moja sućut.
Uvijek će živjeti u tvojim mislima.
28.02.2012. (12:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nitt
Hvala ti Nino:*
Ja stvarno ne znam što bih bez tebe. Ti si jedna od onih osoba koji mi uljepšavaju život. Hvala što me uvijek slušaš. Volim te najviše
29.02.2012. (23:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...