... uf uf ovo je opako pakleno, ali onaj tko zivi u prvoj liniji ovakav zivotni pakao, nebih ga dotikavljala, narocito kada su u pitanju djeca. E sad, da je covik pekar isto bi pricao oko sebe o svojoj teskoj situaciji, to sto je pjevac, istina, daje mu vecu vizualnost, ali s tim nije njegova bol manja, a bol unisti covjeku zivot jer je uf uf opako paklena.
14.01.2012. (14:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
suze prodaju koješta...iako je sex ono što prodaje sve...napraviti priču s tim važnim elementima je recept za pjevačke, glumačke, a dabome i humanitarističke nagrade....
14.01.2012. (15:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@mocvara, kad je netko spreman iskoristiti tragičnu priču (bilo tuđu bilo vlastitog potomka) za osobnu promociju, sa konačnim ciljem zarade, time sam gazi svaki obzir na koji bi se želio pozivati. i na kojega takav, pazi, unaprijed računa da će mu služiti kao alibi. kvantitet nečije boli nije na tapetu, to je osobna stvar svakog pojedinca, no profiterstvo na toj boli... e to je već drugi par postola. prodaje li pekar svoj "životni pakao" tabloidima? naplaćuje li pekar svoje tužne ispovijedi? svaki čovjek ima priču ("o svojoj teškoj situaciji"), no svaki čovjek tom pričom ne zarađuje. slažem se, opako je prikladna riječ. opako je igrati bez skrupula. opako je profitirati na tuđem osjećaju sućuti. je li i pakleno, reći će eventualno netko drugi, kompetentniji, jednog lijepog sudnjeg dana, ako se u to vjeruje. ovo je osjetljiva, da, ali potrebna priča. @Jo, vidiš, sad kad si to rekla pade mi na pamet da bi bilo izuzetno zanimljivo napraviti neku stručnu usporedbu, neovisno znanstveno istraživanje, što je danas u marketingu profitabilnije, sex ili suze/strah/bol? ili nešto treće? recimo u periodu od tad do tad, pratiti oglašivače za ove najveće igrače, za filmsku, glazbenu, izdavačku, modnu, prehrambenu, vojnu industriju. užasno opsežna studija, ali nešto mi govori da bi rezultati pokazali koješta. @Kako, abložemoj.
14.01.2012. (18:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tema koja mi strahovito rezonira. Kažeš: ''veliko AAAAAAAAAH publike. Ganutost osvojenih masa. Voditeljeva ruka koja obzirno i utješno počiva na njegovu ramenu. Suosjećajno dijeljenje maramica. Šmrcanje. Grupno otiranje obraza.'' Kundera je grmio protiv bujice kiča, koji je u jednom eseju ovako definirao: ''Riječ kič označava poziciju onoga tko se po svaku cijenu želi svidjeti što većem broju ljudi. Da bi se svidio, treba potvrditi ono što svi žele čuti, biti u službi uvriježenih ideja. Kič je prijevod gluposti uvriježenih ideja na jezik ljepote i osjećaja. Gane nas do suza samosažaljenja, za banalnosti koje mislimo i osjećamo.'' A u svom najpoznatijem romanu, pisao je: ''To nitko ne zna bolje od političara. Čim u blizini ugledaju fotografski aparat, odmah trče do najbližeg djeteta da ga podignu i poljube u obraz. Kič je estetski ideal svih političara, svih stranaka i pokreta.'' Dva sam posta dosad napisao u okviru ove velike teme. 1. http://diogenovabacva.blog.hr/2011/03/index.html#dan19 Taj je o pritisku da se na van ispoljava očekivane emocije. O mjerenju pogođenosti. Camusev Mersault je recimo o tome: biva pogubljen jer emocije koje ispoljava nisu dovoljno u skladu s očekivanima/normiranima. 2. http://diogenovabacva.blog.hr/2011/11/index.html#dan1 Moj predzadnji post, u principu o istome, ali možda je zanimljivija rasprava o nekim spisateljskim osobinama Miljenka Jergovića koja se razvila u komentarima, pri čemu se neki koji su mi dragi nisu složili sa mnom, puno cijeneći Jergovića (kao i mnogi). A zamjerke dotičnome su se odnosile upravo na ovo iz tvoga posta, uzimajući ''Jergovićevu prozu kao primjer ukočene Sućutničke poze, koja je patvorena i kalkulantska'', misleći na ''višak emocionalnosti kao višak patvorenosti, i pogotovo na kalkulantsku emocionalnost koja po toj osnovi skuplja poene''. Konkretno: ''stalno drvi po žrtvama, ratovima, itd., praveći izraz lica Sućutnika i Narikače, naprosto iz književno-veletrgovačke promućurnosti: zato što je skužio koliko je to konjunkturna tema, za eksploatirati, za prodati se dobro - onako kao što je Kusturica zapadu prodao svoju retuširanu sliku Balkana, kužeći da je upravo to slika koju zapad o Balkanu želi imati i za koju će ga nagraditi lovom i lovorom. Tako i Miljac: sav se napučio vijencima s florom jer se dosjetio da su mu baš ti vijenci najkraći put do lovorovog vijenca. Jer je sućut emocija koja se sjajno trži; ljudi vole pohvaliti onoga tko je sućutan. To im je odmah duševno - a vole da su sami duševni.'' Na Nemanju se linkam: ''Narikača će umjesto nas obaviti geste žalovanja upravo kako ne bismo iskusili istinsku žalost zbog smrti bližnjih koju oplakujemo, a mi ćemo joj u zahvalu priznati najhumaniju (su)osjećajnost koja je u stvari visokoprofesionalizirani ritual oplakivanja, rutina.'' Ili kako ti kažeš: ''Bolesni sin njegova je najisplativija poslovna investicija, zlatna valuta kojom kupuje najšire tržište. Adut iz rukava kojim će sigurno izazvati masovnu sućut i požnjeti masovne simpatije. Kojim će održati popularnost.''
15.01.2012. (14:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@diogene, čitaš me dok čitam i što čitam, majstor si čitanja s razumijevanjem ;0) još osjećam okus Kundere, za kojega s radošću otkrivam da mi je u ovom trenutku u kojem mi je došao (ili sam ja došla k njemu) savršeno sjeo. pred samo koju godinu mislim da ga ne bih čitala niti približno ovoliko okrepljujuće i tečno. -duševnost, univerzalna moneta. nepoderivi keš koji i najbeskrupuloznijem lopovu omogućuje da nekažnjeno, štoviše, nagrađeno postane miljenik-svetac naivnih bakica (ma da je samo bakica). to je ta tema, koju eto i ja nezgrapno odjekujem. iz svakodnevnog života. na manje stručan način, ali to je to. većina koristi taj keš, doduše u sitnijem dnevnom društveno-utopljenom obliku, pa je u tome pretpostavljam frka i osjetljivost kod razotkrivanja kapitalaca, u neželjenom prepoznavanju sebe. jer toliko smo gadni i puni mana, da se volimo i moramo vidjeti duševnima da bi uopće funkcionirali. međusobno kupujemo svakodnevne simpatije na sitne sućuti, to nam je nasušna potreba. a ako pada uzor-kapitalac: gdje smo onda mi. pred ogledalom. a tamo ne želimo biti. pratih onu polemiku oko jergovića, nisam se htjela suvišno pačati, par njegovih pročitanih knjigica ne čini me znalcem za njegovo spisateljstvo. no popratni fenomen jergović, sa svojim obaveznim buđenjem niskih strasti, uvijek me „izneugodi“. koji je to vrag (ta oko čega), pitam se. vidim da nerijetko izvire iz ksenofobije, jala, šovinizma, netrpeljivosti, egotripa, ali i zrcalnog isljedničkog traženja istih čak i tamo gdje ih nema. ne govorim to sad da bih i sama fenomenizirala o osobi koja me uopće ne tangira, već zbog zapažanja da je upravo zbog takve, gotovo pa determinirane atmosfere sukoba, taborašenja i egotripašenja, izuzetno teško iznositi kvalitetna zapažanja o temama (koje su predmet tvojih razmatranja), razvijati kvalitetnu diskusiju, jer ljudi u svojoj ostrašćenosti ne razlučuju raspravu o nekoj temi od opanjkavanja osobe. ne kuže da je riječ o temi, a ne o nekome-bilokome, pa rekao ti njima stručno u rukavicama ili nestručno direktom u nos ili stručno direktom u nos etc. i jedno i drugo i bilošto ih vrijeđa. ne razlikuju pa izjednačuju temu sa čovjekom, pa sa tobom, pa sa sobom (ili obrnutim redom). a onda dolazi do nevjerojatnih disonancija, zapleta, nesporazuma i dodatnih slojeva nerazumijevanja, koje je gotovo nemoguće poslije raspetljavati. suludo neko vrzino kolo. razotkriva jezivu čitalačku površnost. i fakat se ježim takve kronične nesposobnosti razlučivanja teme od opanjkavanja, tj. stručne analize od "sladostrašćivanja". recimo, samo je ova tema sama po sebi toliko plodna (svi tvoji navedeni primjeri) i toliko zahvalna, da je to čudo jedno. babl je nedavno spomenuo kako je pored trudne supruge svuda viđao trudnice, e pa i meni se tako ponekad čini da svuda vidim temu/e ;0) svuda ih viđam/o, jer posvuda jesu. u sitnom obliku ili obliku kapitalca. samo valja znati gledati. ma ok, počeli smo s čitanjem pa da tako i završim ;0) dakle samo valja znati čitati.
15.01.2012. (18:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mocvara
... uf uf ovo je opako pakleno, ali onaj tko zivi u prvoj liniji ovakav zivotni pakao, nebih ga dotikavljala, narocito kada su u pitanju djeca. E sad, da je covik pekar isto bi pricao oko sebe o svojoj teskoj situaciji, to sto je pjevac, istina, daje mu vecu vizualnost, ali s tim nije njegova bol manja, a bol unisti covjeku zivot jer je uf uf opako paklena.
14.01.2012. (14:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Joanna has left Stepford
suze prodaju koješta...iako je sex ono što prodaje sve...napraviti priču s tim važnim elementima je recept za pjevačke, glumačke, a dabome i humanitarističke nagrade....
14.01.2012. (15:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dražeN ;)
Zapravo, za naš život, presudno je zlo u nama, ali eto, ego ne da protiv sebe ;)
14.01.2012. (15:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MODESTI BLEJZ
@mocvara, kad je netko spreman iskoristiti tragičnu priču (bilo tuđu bilo vlastitog potomka) za osobnu promociju, sa konačnim ciljem zarade, time sam gazi svaki obzir na koji bi se želio pozivati. i na kojega takav, pazi, unaprijed računa da će mu služiti kao alibi. kvantitet nečije boli nije na tapetu, to je osobna stvar svakog pojedinca, no profiterstvo na toj boli... e to je već drugi par postola. prodaje li pekar svoj "životni pakao" tabloidima? naplaćuje li pekar svoje tužne ispovijedi? svaki čovjek ima priču ("o svojoj teškoj situaciji"), no svaki čovjek tom pričom ne zarađuje. slažem se, opako je prikladna riječ. opako je igrati bez skrupula. opako je profitirati na tuđem osjećaju sućuti. je li i pakleno, reći će eventualno netko drugi, kompetentniji, jednog lijepog sudnjeg dana, ako se u to vjeruje.
ovo je osjetljiva, da, ali potrebna priča.
@Jo, vidiš, sad kad si to rekla pade mi na pamet da bi bilo izuzetno zanimljivo napraviti neku stručnu usporedbu, neovisno znanstveno istraživanje, što je danas u marketingu profitabilnije, sex ili suze/strah/bol? ili nešto treće? recimo u periodu od tad do tad, pratiti oglašivače za ove najveće igrače, za filmsku, glazbenu, izdavačku, modnu, prehrambenu, vojnu industriju. užasno opsežna studija, ali nešto mi govori da bi rezultati pokazali koješta.
@Kako, abložemoj.
14.01.2012. (18:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
Tema koja mi strahovito rezonira.
Kažeš: ''veliko AAAAAAAAAH publike. Ganutost osvojenih masa. Voditeljeva ruka koja obzirno i utješno počiva na njegovu ramenu. Suosjećajno dijeljenje maramica. Šmrcanje. Grupno otiranje obraza.''
Kundera je grmio protiv bujice kiča, koji je u jednom eseju ovako definirao: ''Riječ kič označava poziciju onoga tko se po svaku cijenu želi svidjeti što većem broju ljudi. Da bi se svidio, treba potvrditi ono što svi žele čuti, biti u službi uvriježenih ideja. Kič je prijevod gluposti uvriježenih ideja na jezik ljepote i osjećaja. Gane nas do suza samosažaljenja, za banalnosti koje mislimo i osjećamo.''
A u svom najpoznatijem romanu, pisao je: ''To nitko ne zna bolje od političara. Čim u blizini ugledaju fotografski aparat, odmah trče do najbližeg djeteta da ga podignu i poljube u obraz. Kič je estetski ideal svih političara, svih stranaka i pokreta.''
Dva sam posta dosad napisao u okviru ove velike teme.
1. http://diogenovabacva.blog.hr/2011/03/index.html#dan19
Taj je o pritisku da se na van ispoljava očekivane emocije. O mjerenju pogođenosti. Camusev Mersault je recimo o tome: biva pogubljen jer emocije koje ispoljava nisu dovoljno u skladu s očekivanima/normiranima.
2. http://diogenovabacva.blog.hr/2011/11/index.html#dan1
Moj predzadnji post, u principu o istome, ali možda je zanimljivija rasprava o nekim spisateljskim osobinama Miljenka Jergovića koja se razvila u komentarima, pri čemu se neki koji su mi dragi nisu složili sa mnom, puno cijeneći Jergovića (kao i mnogi). A zamjerke dotičnome su se odnosile upravo na ovo iz tvoga posta, uzimajući ''Jergovićevu prozu kao primjer ukočene Sućutničke poze, koja je patvorena i kalkulantska'', misleći na ''višak emocionalnosti kao višak patvorenosti, i pogotovo na kalkulantsku emocionalnost koja po toj osnovi skuplja poene''. Konkretno: ''stalno drvi po žrtvama, ratovima, itd., praveći izraz lica Sućutnika i Narikače, naprosto iz književno-veletrgovačke promućurnosti: zato što je skužio koliko je to konjunkturna tema, za eksploatirati, za prodati se dobro - onako kao što je Kusturica zapadu prodao svoju retuširanu sliku Balkana, kužeći da je upravo to slika koju zapad o Balkanu želi imati i za koju će ga nagraditi lovom i lovorom. Tako i Miljac: sav se napučio vijencima s florom jer se dosjetio da su mu baš ti vijenci najkraći put do lovorovog vijenca. Jer je sućut emocija koja se sjajno trži; ljudi vole pohvaliti onoga tko je sućutan. To im je odmah duševno - a vole da su sami duševni.'' Na Nemanju se linkam: ''Narikača će umjesto nas obaviti geste žalovanja upravo kako ne bismo iskusili istinsku žalost zbog smrti bližnjih koju oplakujemo, a mi ćemo joj u zahvalu priznati najhumaniju (su)osjećajnost koja je u stvari visokoprofesionalizirani ritual oplakivanja, rutina.''
Ili kako ti kažeš: ''Bolesni sin njegova je najisplativija poslovna investicija, zlatna valuta kojom kupuje najšire tržište. Adut iz rukava kojim će sigurno izazvati masovnu sućut i požnjeti masovne simpatije. Kojim će održati popularnost.''
15.01.2012. (14:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MODESTI BLEJZ
@diogene, čitaš me dok čitam i što čitam, majstor si čitanja s razumijevanjem ;0) još osjećam okus Kundere, za kojega s radošću otkrivam da mi je u ovom trenutku u kojem mi je došao (ili sam ja došla k njemu) savršeno sjeo. pred samo koju godinu mislim da ga ne bih čitala niti približno ovoliko okrepljujuće i tečno.
-duševnost, univerzalna moneta. nepoderivi keš koji i najbeskrupuloznijem lopovu omogućuje da nekažnjeno, štoviše, nagrađeno postane miljenik-svetac naivnih bakica (ma da je samo bakica).
to je ta tema, koju eto i ja nezgrapno odjekujem. iz svakodnevnog života. na manje stručan način, ali to je to.
većina koristi taj keš, doduše u sitnijem dnevnom društveno-utopljenom obliku, pa je u tome pretpostavljam frka i osjetljivost kod razotkrivanja kapitalaca, u neželjenom prepoznavanju sebe. jer toliko smo gadni i puni mana, da se volimo i moramo vidjeti duševnima da bi uopće funkcionirali. međusobno kupujemo svakodnevne simpatije na sitne sućuti, to nam je nasušna potreba. a ako pada uzor-kapitalac: gdje smo onda mi. pred ogledalom. a tamo ne želimo biti.
pratih onu polemiku oko jergovića, nisam se htjela suvišno pačati, par njegovih pročitanih knjigica ne čini me znalcem za njegovo spisateljstvo. no popratni fenomen jergović, sa svojim obaveznim buđenjem niskih strasti, uvijek me „izneugodi“. koji je to vrag (ta oko čega), pitam se. vidim da nerijetko izvire iz ksenofobije, jala, šovinizma, netrpeljivosti, egotripa, ali i zrcalnog isljedničkog traženja istih čak i tamo gdje ih nema. ne govorim to sad da bih i sama fenomenizirala o osobi koja me uopće ne tangira, već zbog zapažanja da je upravo zbog takve, gotovo pa determinirane atmosfere sukoba, taborašenja i egotripašenja, izuzetno teško iznositi kvalitetna zapažanja o temama (koje su predmet tvojih razmatranja), razvijati kvalitetnu diskusiju, jer ljudi u svojoj ostrašćenosti ne razlučuju raspravu o nekoj temi od opanjkavanja osobe. ne kuže da je riječ o temi, a ne o nekome-bilokome, pa rekao ti njima stručno u rukavicama ili nestručno direktom u nos ili stručno direktom u nos etc.
i jedno i drugo i bilošto ih vrijeđa. ne razlikuju pa izjednačuju temu sa čovjekom, pa sa tobom, pa sa sobom (ili obrnutim redom). a onda dolazi do nevjerojatnih disonancija, zapleta, nesporazuma i dodatnih slojeva nerazumijevanja, koje je gotovo nemoguće poslije raspetljavati. suludo neko vrzino kolo. razotkriva jezivu čitalačku površnost. i fakat se ježim takve kronične nesposobnosti razlučivanja teme od opanjkavanja, tj. stručne analize od "sladostrašćivanja".
recimo, samo je ova tema sama po sebi toliko plodna (svi tvoji navedeni primjeri) i toliko zahvalna, da je to čudo jedno. babl je nedavno spomenuo kako je pored trudne supruge svuda viđao trudnice, e pa i meni se tako ponekad čini da svuda vidim temu/e ;0) svuda ih viđam/o, jer posvuda jesu. u sitnom obliku ili obliku kapitalca. samo valja znati gledati. ma ok, počeli smo s čitanjem pa da tako i završim ;0) dakle samo valja znati čitati.
15.01.2012. (18:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
Modesti, riječi ti se pozlatile!
16.01.2012. (08:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MODESTI BLEJZ
;0)
16.01.2012. (19:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...