Komentari

vajrapani.blog.hr

Dodaj komentar (11)

Marketing


  • Bugenvilija

    sjajna priča. lijepo je to on sredio susjednog kralja. čisti finjak :))

    avatar

    07.01.2012. (23:21)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    Tsongkhapa? :-) Lijepe su te priče, podsjećaju me na mnoge koje nam je ispričao Sai Baba u svojim govorima o Rami ili Krišni, govorima koje bi uvijek začinjavao nekim posve nepoznatim podacima koji su Njemu u sveprisutnosti bili lagano dostupni.

    avatar

    08.01.2012. (09:23)    -   -   -   -  

  • jelen

    @Bugenvilija: yep, finjak! Meni se sviđa kako je prvo sredio/ukrotio vlastite ministre. Prekrasna simbolika "unutarnjeg neprijatelja", važnost "kroćenja" svojega uma kao baza za svaku prosvjetljenu aktivnost.

    @Mariano Aureliano: Hvala na pokušaju! Nije Jey Tsongkhapa, zapravo čini mi se da za njega ni nema registrirane prethodne inkarnacije na Tibetu. Osoba koju tražimo je jedan od Tsongkhapinih učenika.

    Indijske priče su zaista prekrasne. Valjda zato jer je indijska povijest tako duga, često i tragična, ali i s neočekivanim obratima. Takve su priče velikim učiteljima odličan način približavanja općenite istine svojim studentima. Osobito jer, kao što kažeš, njima su vidljive i stvari koje nama (zasad) nisu pa nam slikovita objašnjenja itekako trebaju.

    avatar

    08.01.2012. (10:55)    -   -   -   -  

  • mocvara

    ... ja sam obecala svratiti kada budem malo mirnija i pri zdravoj pameti,
    samo ca neznam odkuda poceti u trazenju pameti i mira unutarnjeg.

    avatar

    08.01.2012. (18:18)    -   -   -   -  

  • jelen

    @mocvara: hej baš mi je drago da si svratila i da se osjećaš povoljnije!
    ;-)) Ne znam niti ja točno nego onak otprilike :-D
    A, da li možda znaš odgovor na pitanje iz ovog mojeg kviza? Izgledalo mi je jednostavno pitanje ali izgleda da nitko neće osvojiti priliku da si kupi poklon od mene :-(
    E, ako te još zanima ono o pustinjacima i isposnicima odi tu lijevo na kalendar i klikni na 11. listopad 2011. tamo imaš jedan sveobuhvatni članak o tome.

    avatar

    08.01.2012. (19:28)    -   -   -   -  

  • Joanna has left Stepford

    unutarnji neprijatelj potpomognut belosvetskom reakcijom...neke stvari su zbilja uvijek primjenjive:)))))))))) inače curling uopće ne kontam, jel to kao boćanje ali se gura i čisti ispred:)? misli da si fizičke granice tu i da samim time ti sportovi gube smisao oke svako malo imaš nešto tipa Janice, Bolta, Isinbajeve ljude koji šiju ostatak ekipe za 300% bez imalo truda, ali nije da po njima možeš prilagođavati išta, oni su i doslovno nadljudi:D

    avatar

    08.01.2012. (19:32)    -   -   -   -  

  • jelen

    @Joanna: cilj je da se kamen zaustavi što bliže centru kruga, a oni koji slijede kamen imaju metle kojim pokušavaju usmjeravati putanju itd. Ne znam baš sva pravila ali da, nešto ko boćanje na ledu. I sanjkanje mi je bilo ok dok nije poginul onaj sanjkaš iz Gruzije... Ne kužim zašto nam na tjelesnom u školi nisu dali više prilike za stvari tipa bacanje koplja,kladiva,kugle, valjda je bilo preskupo nabaviti nešto od toga. Jedino negdje pri kraju osnovne smo par puta bacali kuglu i to mi je ostalo u jako lijepom sjećanju.

    avatar

    08.01.2012. (20:20)    -   -   -   -  

  • mocvara

    ... mmmmm da, citajuci kako pametno prenosis znanje o "nekoj" vjeri i inkarnaciji, u kojoj sam ja nepismena, gluha i slijepa, kada bih znala odgovor na pitanje, bilo bi to pravi mirakul. Ali prica koja govori da Kreljevic-vladar meditira ljubav i suosjecanje nemoze nego izvuci jedno AH, u ovom hladnom, mracnom, pohlepnom, egoisticnom, nepravednom svijetu. A jos kad njegovi potcinjeni nastoje napredovati na putevima dobrote, mira i harmonije mi stvarno osvjezi dan. Samo mi nije jasno da ta antiktna filozofija, koja opstaje tako dugo, je dala tako male rezultate u toj istoj, tako napacenoj i nepravednoj Indiji. Mah, koliko to treba vremena da sve dode na svoje mjesto, pogotovo sada kada nas vec ima preko sedam milijardi i kada svijet tako uzurbanoi juri, kada se nije moglo srediti onda (kada ta vjera i sve to pocinje nemam pojma) kada nas je bilo puno manje i kada se zivjelo ipak puno sporije.

    avatar

    09.01.2012. (10:04)    -   -   -   -  

  • jelen

    @mocvara: pitanje ti je odlično ali zahtjeva esej kao odgovor a ne par rečenica. Budizam u Indiji imao je zaista svoje zlatno doba, ali bilo je to zlatno doba budizma puno šire, današnji Pakistan, Afganistan, Bangladeš- te zemlje i društva koja danas povezujemo s najstrašnijim devijacijama ljudskosti bile su praktički prosvijetljena društva Buddha Dharme. Dolina Swat u Pakistanu, današnje leglo militanata i talibana je mjesto gdje se rodio i obrazovao Padma Sambhava u Tibetu poznat kao Guru Rimpoche (Dragocjeni Učitelj) koji je bio možda i najjači tantrik zabilježen u povijesti. On je na Tibet došao dokinuti krvavo prinošenje žrtvi duhovima prirode koje su prakticirali drevni tibetski šamani. Za njega se kaže zato da je pokorio duhove i demone staroga poretka i još puno svašta… U samoj Indiji Buddha je rasturio brahmanske vedante na kojima je počivao sistem kastinske represije, oligarhije i svega toga što i nama samima danas vlada iako na drugom kraju svijeta. To je bio njegov „grijeh“ grijeh budizma. Moćnici kojima se radi budizma zatreslo pod nogama čekali su priliku za osvetu… pa pogledaj tko i kako se danas kostriješi na don Grubišića?? Nije li to odličan primjer? Nije ni u budizmu bilo sve savršeno, trebalo je još više učitelja koji bi još više radili s baš svim ljudima svim slojevima u društvu! Ovako bile su vladarske pacifističke obitelji kojima je budizam baš bio fora jer je bio koristan u smislu da nije bilo rata i da su povoljno trgovali, njihovi podanici postali su s vremenom i pomalo indiferentni možda nešto ko današnji agnostici, svjetovnjaci- glavno da je „use, nase i podase“, šta će nam filozofija, kakvo cijeloživotno učenje Dharme, sve je to dosadno i isto, itd. Ma ima tu hrpa hrpetina faktora tako da kad je iz smjera zapada, iz Perzije konačno dotutnjala „religija mira“(tj. islam) pomela je te budističke vladare i njihova nespremna kraljevstva ko budale. Hinduizam i brahmani dočekali su s druge strane opet svoj čas, svoju vlastitu rekonkvistu protiv budizma i to ti je otprilike to.
    Ono što je po meni bitno da mi danas iz te priča shvatimo je da se ne smijemo zanositi idejom kako će s protokom vremena uvijek sve biti bolje, jer s vremenom kao civilizacija ide naprijed sama od sebe i sve postaje „naprednije“ humanije, pametnije itd. Najbolji primjer su nam te budističke civilizacije koje su pomeli vjetrovi povijesti, primjer da konstantna budnost i trening uma nema alternative, jedino mi sami velikim svojim radom možemo osigurati da civilizacija polako puzi naprijed. I što se ono kaže- ništa nas ne smije iznenaditi! :-D

    avatar

    09.01.2012. (11:37)    -   -   -   -  

  • Joanna has left Stepford

    kad sam ja bila u osnovnoj rekli su mi da je neki dečko spizdio profesora tjelesnog kuglom u glavu i da se od tad to ne prakticira:D cur akoja je trenirala odbojku samnom je ne nekom školskom natjecanju prepoznata kao veliki talent za kuglu..pa su je s vremenom prešaltali na koplje...bila sam jendom prilikom gledati kad su imali neko mjerenje njihovo...dakle to koplje s kojim su one vježbale nije koplje...jer je to preskupo...dakle to je koplje bez vrha i bez kraja, ukratko štap:D napomiljem, ona je trenirala u klubu:) meni je krivo jer se na tjelesnom ne isproba praktički ništa, ovisno o tome što profa zanima, igra se tih par sportova u kojima se angažira više djece i to je sve, i obave se trčanja koluti i to što se radi zbog pravilnika...

    avatar

    09.01.2012. (22:22)    -   -   -   -  

  • Neverin

    nemam pojma koji bi mogao biti odgovor nego nekako mi je zanimljivo da se i u budizmu čuvaju i štuju relikvije sa obzirom na to da po ovoj priči o Sirimi je tijelo samo potrošni materijal..

    avatar

    15.01.2012. (10:57)    -   -   -   -  

  • jelen

    @neverin: da, ovakve relikvije zaista predstavljaju ogromnu dragocjenost. Ako si čitao više o tome onda znaš da to nisu relikvije u klasičnom smislu dakle nisu neki dijelovi tijela koje svi imamo u sebi nego su to kuglice koje se pronalaze u pepelu nakon kremacije najvećih učitelja i lama sa najvećim duhovnim ostvarenjima. Bukvalno te relikvije su shvaćene kao poklon i dokaz dobrobiti i ljubavi mudraca prema svojim učenicima i čitavom čovječanstvu. Također osobito su zanimljivi slučajevi u kojima nakon spaljivanja tijela u pepelu budu pronađeni sasvim očuvani jezik, oči i srce svetoga pokojnika. To se uzima kao simbol njegovog čistog uma, govora i tijela (dakle to je ono slavno body, speech & mind što se često spominje u budizmu). Takve stvari su dokumentirane masu puta i ne smatraju se nikakvim senzacijama nego normalim procesom manifestacije ultimativne ljubavi i svetosti u okvirima ovog našeg materijalnog ne-ultimativnog svijeta.

    avatar

    15.01.2012. (15:15)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...