Pomislila sam da je veći dio istinit no ipak je u svemu tome ulogu imala i mašta. :) Volim katkad pročitati prijašnje postove prisjetim se lijepih, ali i tužnih trenutaka.
08.01.2012. (17:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nisam sigurna koja je bila namjera iza prvog djela, budući da nije ponudio niti pouku, niti zaključak nego samo perspektivu - dramatičnu, emocionalnu, sebičnu perspektivu. Valjda kompenziraš kaj nemaš toga trenutno u životu. Nadam se :)
Kolko mi samo proživimo gluposti jada i plača tokom cjelog života ! Misliš da si se opametio, i da više nikad ne će biti tako, al ono - život ima puno levela, i puuuuno lekcija još za savladati :)
Neke su prokleto bolne i prokleto teške. Recimo, kad daš misliš da daješ sve svoje nekome kome to nije dovoljno, tko idalje razara sve granice, sve okove i odlazi daleko, u nedogled, ali se i stalno vraća da uzme i onaj sve manji i manji komadić sebe koji ti je ostao. A ti daješ jer si eto po prirodi dobar i znaš da će ljubav pobjediti. Ali jedino što ti ostaje su noćne more - poniženje i napuštanje. Kad misliš tako nešto, uh. Nije dobro. Začudno je koju količinu nasilja prema sebi i drugima nosimo u sebi.
Ne znam jel znaš onaj trenutak kad si premrznut od straha- premrznut do kosti od straha da ćeš uspjeti i da će sve biti u redu? I premda znaš da će i biti ako napraviš taj jedan korak, taj strah te drži paraliziranog na mjestu - i stojiš tako dok okolo buja kaos i nesreća, i stojiš jer znaš da bi stvarno mogao uspjeti i ne možeš to podnjeti. Ugl. Creepy. Takve stvari stvarno ne bi trebale postojati. Ali postoje.
Nadam se da nije pre ... lol :D težak komentar. A kaj bi ti ja, uostalnom. Težak post, težak komentar ;) Uživaj, i drži fige za mene, može ?
09.01.2012. (23:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cijelu dvije i jedanestu i još malo duže, provela sam baš tako.
negdje između uvjeravanja, moljenja, i tješenja same sebe kako će sve bit dobro. kako ću se probudit jednog dana i ja ću bit na prvome mjestu, ne kakva gica, speed, nitro.
samo da ću se probudit jednog dana i sve će bit okej. i ja ću bit ta kraljica koja je njega izvukla iz svega toga i sve će bit u redu.
na kraju se ispostavilo da sam samo ja bivala uvučena sve dublje. žalosno je šta sam shvaćala isto cijelo vrijeme, a nisam se mogla odmaknut. nisam se htjela odmaknut. što bi bila više omalovažavana i stavljana u drugi plan, to sam više grizla.
a onda je došao dan kad sam se probudila i odlučila uvest neke promjene, nisam se spektaluralno nanovo vezala, nisam najsretnija na svijetu, možda nisam čak ni sretna, ali krenula sam dalje.
čovjek s vremenom shvati da ljudi kojima si potreban to i pokazuju, makar bili i odvratni narkomani. jer ljubav stvarno čini čuda, samo je mora biti.
oh well, više sreće mi u dvije i dvanaestoj.
ne znam koliko te ovo zanimalo :D ali bilo mi je na duši.
10.01.2012. (21:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tako i meni bude kad čitam svoje stare postove. Zbog kakvih sam se samo gluposti nervirala. :P
Inače, ni ja nemam inspiracije kad sam sretna. Ni za pisanje pjesama ni pisanje bloga ni priča, a i dnevnik mi ima manje ispisanih stranica u tim razdobljima. Valjda tako mora biti. :)
12.01.2012. (19:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
A.
Pomislila sam da je veći dio istinit no ipak je u svemu tome ulogu imala i mašta. :) Volim katkad pročitati prijašnje postove prisjetim se lijepih, ali i tužnih trenutaka.
08.01.2012. (17:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nyma
Nisam sigurna koja je bila namjera iza prvog djela, budući da nije ponudio niti pouku, niti zaključak nego samo perspektivu - dramatičnu, emocionalnu, sebičnu perspektivu. Valjda kompenziraš kaj nemaš toga trenutno u životu. Nadam se :)
Kolko mi samo proživimo gluposti jada i plača tokom cjelog života ! Misliš da si se opametio, i da više nikad ne će biti tako, al ono - život ima puno levela, i puuuuno lekcija još za savladati :)
Neke su prokleto bolne i prokleto teške. Recimo, kad daš misliš da daješ sve svoje nekome kome to nije dovoljno, tko idalje razara sve granice, sve okove i odlazi daleko, u nedogled, ali se i stalno vraća da uzme i onaj sve manji i manji komadić sebe koji ti je ostao. A ti daješ jer si eto po prirodi dobar i znaš da će ljubav pobjediti. Ali jedino što ti ostaje su noćne more - poniženje i napuštanje.
Kad misliš tako nešto, uh. Nije dobro. Začudno je koju količinu nasilja prema sebi i drugima nosimo u sebi.
Ne znam jel znaš onaj trenutak kad si premrznut od straha- premrznut do kosti od straha da ćeš uspjeti i da će sve biti u redu?
I premda znaš da će i biti ako napraviš taj jedan korak, taj strah te drži paraliziranog na mjestu - i stojiš tako dok okolo buja kaos i nesreća, i stojiš jer znaš da bi stvarno mogao uspjeti i ne možeš to podnjeti.
Ugl. Creepy. Takve stvari stvarno ne bi trebale postojati. Ali postoje.
Nadam se da nije pre ... lol :D težak komentar. A kaj bi ti ja, uostalnom. Težak post, težak komentar ;) Uživaj, i drži fige za mene, može ?
09.01.2012. (23:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Maureen.
cijelu dvije i jedanestu i još malo duže,
provela sam baš tako.
negdje između uvjeravanja, moljenja, i tješenja same sebe kako će sve bit dobro. kako ću se probudit jednog dana i ja ću bit na prvome mjestu,
ne kakva gica,
speed,
nitro.
samo da ću se probudit jednog dana i sve će bit okej.
i ja ću bit ta kraljica koja je njega izvukla iz svega toga i sve će bit u redu.
na kraju se ispostavilo da sam samo ja bivala uvučena sve dublje.
žalosno je šta sam shvaćala isto cijelo vrijeme, a nisam se mogla odmaknut.
nisam se htjela odmaknut. što bi bila više omalovažavana i stavljana u drugi plan, to sam više grizla.
a onda je došao dan kad sam se probudila i odlučila uvest neke promjene,
nisam se spektaluralno nanovo vezala,
nisam najsretnija na svijetu,
možda nisam čak ni sretna,
ali krenula sam dalje.
čovjek s vremenom shvati da ljudi kojima si potreban to i pokazuju,
makar bili i odvratni narkomani. jer ljubav stvarno čini čuda, samo je mora biti.
oh well, više sreće mi u dvije i dvanaestoj.
ne znam koliko te ovo zanimalo :D ali bilo mi je na duši.
10.01.2012. (21:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ina
Tako i meni bude kad čitam svoje stare postove. Zbog kakvih sam se samo gluposti nervirala. :P
Inače, ni ja nemam inspiracije kad sam sretna. Ni za pisanje pjesama ni pisanje bloga ni priča, a i dnevnik mi ima manje ispisanih stranica u tim razdobljima. Valjda tako mora biti. :)
12.01.2012. (19:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...