Komentari

diogenovabacva.blog.hr

Dodaj komentar (38)

Marketing

  • sven adam ewin

    Još sam jednom preslušao oba pjevača, navođen tvojim izvrsnim zapažanjem i moram reći da se slažem, da je moje mišljenje gotovo identično. Dakle: ja sam od onih komentatora, s kojima ne možeš diskutirati, mada je to jedina, iskrena i krajnje podmukla tvoja želja i namjera.
    Ostaje ti da se toplo nadaš drugim averzantima, diverzantima, subverzantima, perverzantima i konverzantima, među tvojim, konverzaciji verziranim, posjetiteljima.

    avatar

    31.12.2011. (11:44)    -   -   -   -  

  • Lottosystem

    Pozdrav, sretna vam Nova svima!!

    avatar

    31.12.2011. (11:53)    -   -   -   -  

  • Neverin

    Elvis je svojim kukovima kompenzirao to što nema duende :)

    avatar

    31.12.2011. (12:36)    -   -   -   -  

  • NF

    dobro njih dvojicu ne možeš zamijeniti, nažalost i ja moram priznati da si u pravu.
    inače ja sam se na fejsu na chatu s našom najmlađom opernom primadonom obrukao, zamijenio wagnera i straussa, i to kod općepoznate teme, odiseja 2001, dobro kaže ona, zbilja wagnerovski zvuči ;)

    avatar

    31.12.2011. (15:02)    -   -   -   -  

  • sven adam ewin

    Enefe, ako ti je to doista rekla, kapa dolje na duhovitosti!

    avatar

    31.12.2011. (15:44)    -   -   -   -  

  • Wall

    često padam u tu zamku (da očekujem,tražim, zahtijevam) autentičnost života/ideala sa onom što autor piše/riše/pjeva...to je majka svih zajeba.a kad naletim na neku joplin, neku piaf...autora koji ne fejka tugu/emociju..oprostim mu/joj sve. čak i čekanje, a čekanje me strašno zamara (ma da si bila lepša od Neve I raskošnija od Ermitraža, ne bi te čeko ni Žilber Beko, to bi za njega bila gnjavaža)

    avatar

    31.12.2011. (16:45)    -   -   -   -  

  • morska sol

    E to je ono što je, po meni, nemoguće sakriti - "fejkanje" se vidi iz aviona :-). Meni to nikad nije bilo upitno - pravu, proživljenu emociju u umjetnosti uvijek nekako prepoznam, ali mi nikad nije bilo jasno kako toliki ljudi nasjedaju na nešto što je meni tako očito?
    Brine me da se tu uopće ne radi o neprepoznavanju "fejka" nego da neki drugi ljudi upravo u tom "fejku" prepoznaju sebi bliske emocije koje smatraju iskrenima.

    avatar

    31.12.2011. (17:48)    -   -   -   -  

  • alexxl

    Heheehe, pevaljka. Ja bum ponoril. Hahahahahahaha.
    Ha sada,.....ko kaj sluša, kakvu vrstu mjuze,....kulturni nivoi određene publike.
    Naš Špišić,....akademik, ili trešnjevački fakin?
    Kajjaznam? Dalo bi se tu.

    I kaj kaže ona:

    "Happy fuckin everything.
    Now leave me alone until next year. "
    A moraš čestitati, red je, jel tak?

    Hehehe. Sretno.

    avatar

    31.12.2011. (18:33)    -   -   -   -  

  • Potok

    Čitam te iduće godine (za dan dva).
    Svako dobro tebi i tebi najmilijima u 2012. godini. Čuvaj se!

    avatar

    31.12.2011. (18:35)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    SVEN - gotovo identično? - u nedostatku nečega boljeg, odlučio sam se uhvatiti za tu razliku od identičnog do gotovo identičnog - dakle?
    NEVERIN - kukovima? - znaš što, ti si mi u zadnje vrijeme sve sumnjiviji :D (a Elvis bi još mogao ovim ili onim kompenzirati izostanak duendea, ali što ćemo s tim što on ovdje postaje anti-duende, turbofolk?)
    NF - Richard Strauss, nego što, posljednji romantičar, nakon kojega se više nije imalo kuda dalje s time... ali ccc, baš i ti: pa Wagner umro prije nego je Zaratustra i predgovor svoj zašpreho :P
    WALL - ma da, ako moram precizirati nije mi toliko do razdjele gluma/autentičnost, nego mi se Elvis i Žilber stavljaju na suprotne polove po tome što je Elvisova gluma čak do te mjere loša; nemam ništa protiv glume kao takve, već protiv glume kao bofla... ''nekvalitetnog proizvoda'', ako hoćeš :)
    ALEXXL - red je red je red je red, sretno ;)

    avatar

    01.01.2012. (20:32)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    SOL - zato što je lakše biti papiga nego bijela vrana - ta i o tome sam pisao elaborate :)
    http://diogenovabacva.blog.hr/2010/04/index.html#dan21
    (''U iskrenost njihovu ne sumnjam, uslijed internaliziranja vanjskog protokola, ali o nekoj autentičnosti tu nema ni govora - da se autentičnost isključuje sa klišeiziranošću suvišno je i reći (tako da ne znam zašto sam ipak rekao).'')

    avatar

    01.01.2012. (20:34)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    POTOK - Zapisane su čak dvije varijante scene u kojoj je neki tip na Diogena naletio gredom, pa mu rekao ''Čuvaj se!''
    Prema prvoj, odgovorio mu je: ''Zašto, zar ćeš me ponovo udariti?''
    A prema drugoj ga je opalio nazad svojim štapom, govoreći mu: ''Čuvaj se!''
    Pa, Potoče - čuvaj se! ;)

    avatar

    01.01.2012. (20:35)    -   -   -   -  

  • Terminal

    Slažem se, emocija je potrebna umjetnosti!
    Sve one teorije koje govore suprotno s godinama su mi postale smiješne te sam sklon zaključku kako dolaze primarno od onih koji sami nisu umjetnici. Naravno, ni ti ni ja ne moramo nužno biti u pravu. Stvar nije egzaktna kao takva, stoga nam ostaju dojmovi...

    avatar

    02.01.2012. (00:17)    -   -   -   -  

  • Nomad

    'I što sad da radim?
    Sa svim ovim vremenom koje će biti moj život...'
    Ne radi ništa.
    Naši životi i onako idu svojim kolosijecima htjeli mi to ili ne...

    avatar

    02.01.2012. (06:55)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    pa naravno, ne bi mu dali Nobelovu da nije buržuj.
    pretjerujem, iako volim Gombrowicza milslim da je ovdje omašio: užas je uvijek unutra, vanjski pokazatelji su nebitni. i inače ne volim psihološke teorije koje iz izvanjskih činova izvlače dalekosežne zaključke o psihi (psisi?).

    avatar

    02.01.2012. (08:39)    -   -   -   -  

  • Potok

    Pero, riječ je o tzv. iskrenoj frazi koja znači: sačuvaj se, budi svoj, ne dopusti da napadi drugih (a napadi postoje, jer postoje drugi- sve neminovno!) dovedu do promjena koje ponižavaju, mijenjaju karakternu supstancu i navode na prekomjernu reakciju. Čuvaj se ima i značenje- stalo mi je da nemaš probleme koji te udaljavaju od postignutog(dostignutog.

    avatar

    02.01.2012. (09:07)    -   -   -   -  

  • Wall

    Diogene, nemoj se čuvati! ne štedi se, ne pazi se, ne izbjegavaj stres, opasnost, uzbuđenja, rizična ponašanja, daleka putovanja, poroke.... istina, čuvajući se mogao bi umrijeti kao zdrav i neporočan čovjek, fino očuvanih organa, idealan kandidat za eksplantacije, teološki 'raj', za dosadne retke u čitulji (bio je uzoran...)...jebeš to!ako takav umreš, bolje da nisi ni živio-točnije- niti nisi živio. Živio!

    avatar

    02.01.2012. (13:50)    -   -   -   -  

  • MODESTI BLEJZ

    s ovim se može mjeriti jedino brel onako potpuno mokar, slijepljen, izmožđen, dok je preklinje i preklinje ne ostavljaj me, ne ostavljaj me... priznajem nije mi lako slušati te majstore, piaf, aznavour, mnogi ili rijetki, vrhunski užitak da, ali s njima mi nikad nije jednostavno i lako, jer s njima glazba postaje ogoljavanje, beskompromisnije i nemilosrdnije nego skidanje na golo, ovo njihovo golo prodire pod kožu, dere na živo, siječe kosti, razgolićuje sebe do srži. biti spreman, biti sposoban tako ogoliti sebe pred drugima, to mogu samo najveći. kao meša, kao... ne znam, s njima me ponekad prati taj impuls da se uvučem u kakvu rupu i sakrijem od svjetla, od svijeta. ta kako ne ustuknuti pred živim i toliko mračno strastvenim brelom ili becaudom. ali oni se na svjetlu, pred svijet(in)om ogoljavanju i to čine tako dobro da hipnotiziraju, paraliziraju, prisiljavaju biti im svjedokom. tu, baš sad, baš pred svima. ne tamo, ne u sigurnosti zaklona, ne u zaklonu intime. već na čistini, luđački hrabro, sa intimom na pladnju. pa nek sude. nek mi sude, kao da vele, ili nek gledaju i slušaju moju bol, moju katarzu kroz bol. vi ćete ne želiti, ali želiti i morati gledati tu predivnu patnju i gubiti se u njoj... i nalaziti se u njoj. sjećam se jednog recitala pokojnog Delmate, njegovih sklopljenih očiju, drhtavog glasa, paperjaste kose, prozirnih prstiju, lica, krhkog tijela starčića koje je maltene lebdilo, njegova naočiglednog stapanja, preklapanja, gubljenja, življenja u nekom paralelnom svijetu. sjećam se da ga u tom trenutku nisam mogla odslušati do kraja, bilo mi je prebolno, bilo mi je pre... previše. nekad se i to desi kad se čovjek u potpunosti dao i daje, a ta je porcija za ovaj svijet prevelika, presnažna, transcedentna.

    avatar

    02.01.2012. (21:22)    -   -   -   -  

  • OPIJMO KOČIJAŠA ŠTO VOZI NAŠE DANE

    odvalih se na ovo Elvise, Čoliću :)))))))))

    ne mogu ne nadodati kako meni redovito poskoči tlak kad čujem neku današnju svjetski proslavljenu i obožavanu nazovipevaljku, koja se okolo bahati, da ne kažem onu ružnu riječ na k, nekim standardom, klasikom... nemajući pojma o emociji koju isti nosi....a kamo li da izvede barem dijelić toga...
    istovremeno, vrišteća masa pada u trans nad tim ubijenim, masakriranim Djelom...užas....

    avatar

    02.01.2012. (22:55)    -   -   -   -  

  • Neverin

    uputimo mu da je anti duende ako je još živ :)

    avatar

    02.01.2012. (23:20)    -   -   -   -  

  • Lavica

    Sretna Nova!
    Malo kasnim,ali to mi je izgleda,običaj!
    Elvis mi je super,moja majka ga je obožavala!

    avatar

    03.01.2012. (17:24)    -   -   -   -  

  • sven adam ewin

    Eto ti sad!

    avatar

    04.01.2012. (15:53)    -   -   -   -  

  • ancica000

    Hahaha ovo je odlično, naročito kad Elvis onako frajerski diže usnicu :)))

    avatar

    04.01.2012. (15:59)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    TERMINAL - Kažeš: ''Slažem se, emocija je potrebna umjetnosti!'' Iz toga čitam da se slažeš sa mnom, dakle da sam ja to isto ustvrdio. Iz čega pak čitam da pod prisustvom emocije imaš na umu ovu razliku od Elvisove (ne postoji emocija) do Becaudove izvedbe (postoji emocija).
    Da li bih ja ipak to tako formulirao? Pa ne znam... može proći, razumijemo se i tako, ali mislim da je prava suština razlike nešto drugo. Emocija je često prisutna i u turbofolku - i to ne glumljena, nego najiskrenija moguća (''da se ćuti i trpi'').

    http://youtu.be/eT0few_czzA
    daj laku notu da se ćuti i trpi
    da cjepamo lakše uši dok se dupe krpi

    Pisao sam o tome iscrpno, u postu koji je jedan od mojih zaglavnih kamenova (već sam ga gore i morskoj soli linkao): http://diogenovabacva.blog.hr/2010/04/index.html#dan21 - ''famozna 'emocija' koja je tu opjevavana uvijek (je) od one stereotipne vrste. On mora pjevati o ženi, vinu i o rodnoj grudi, on ne može ni o čemu drugome pjevati nego o ženu, vinu i rodnoj grudi (što bi rekao A.B. Šimić: o svemu o čemu već pjevaju oni koji nemaju o čemu pjevati). Samo najkrupniji ziceri koje na posve isti način osjećaju stotine tisuća – točnije, samo su uvjereni da osjećaju; ziceri izraženi konvencionalnim melosom ('dalmatinskim', unaprijed propisanim i istim u svakoj pjesmi) i najstereotipnijim stihovima ('ništa teže bol kad steže', 'oka nisam sklopio svu tugu svijeta popio', 'uzeo mi Bog pola srca mog'; 'dok sudbina nije rekla svoje dok nije rekla dosta u jednom trenutku od mog života pepeo samo osta'', ''a dušu sam dao dušu sam dao za malo sreće radosti i veselja u meni sada tuga je našla najboljeg prijatelja' i slična stihoklepstva što se sama od sebe nižu).
    Vidiš, tu je uvijek u pitanju busanje u prsa ničim drugim nego upravo emocijom. Zato je to kad dođe do umjetnosti dosta izraubana riječ, kojom se teško služiti.
    Tamo još citiram Hermanna Brocha, koji veli u svom eseju u kiču (zlatnom standardu sve esejistike o kiču): ''Njegova prvobitna i osnovna konvencija jest konvencija pretjerane osjećajnosti, ili, kako bismo to smjeli reći, konvencija izvještačene osjećajnosti, jer ta konvencija pokušava nebo i zemlju dovesti u jednu skroz neistinitu vezu''...
    Tu suštinu razlike između gornje dvije izvedbe koju si - ako sam te dobro shvatio - povezao uz (ne)postojanje emocije, ja bih stoga još radije prispodobio naprosto uz površnost.

    Poslušajmo Ramba, proviđenje ga po tintari taklo, koji zna što rulja od njega hoće:
    ne filozofiraj Rambo, no napravi hit
    narod je te tvoje filozofije sit
    napravi nam pjesmu da na radio talasa
    da služi za zabavu narodnih masa
    To je to: ne filozofirati!

    A kad smo se već dotakli Brocha, poslušajmo i njega još malo: ''čovjek koji sluti jedan novi djelić stvarnosti osjeća potrebu da tu stvarnost izrazi, kako bi ona potom zaista postojala. Bilo u znanosti, bilo u umjetnosti, uvijek se tu radi o stvaranju novih sintagmi stvarnosti''... Dok kič, kaže, ''svoje sintagme stvarnosti ne preuzima neposredno iz svijeta, nego preuzima već oformljene sintagme, a ove se u njemu okamenjuju do klišea'', te se ''baš zbog svog pomanjkanja maštovitosti mora vraćati na najprimitivnije metode: pornografija, čije se stvarnosne sintagme, kao što je poznato, sastoje iz spolnih činova, najčešće se sastoji iz pukoga niza ovakvih aktova, detektivski kič opet predstavlja niz u dlaku istih pobjeda nad zločincima, petparački roman također sačinjava puko nizanje istovjetnih činova nagrađene vrline i kažnjenoga poroka (...) Subjektivna i stvaralačka sloboda oblikovanja, koja se ogleda u izboru stvarnosnih sintagmi, ovdje više ne djeluje u sklopu jednog sustava, te je veza između stvarnosne osnove i forme oblikovanja isto onako slaba, isto onako nelogična kao što je to i veza između kuće i nalijepljenih ornamenata u kič-arhitekturi.''
    Kažeš: ''Naravno, ni ti ni ja ne moramo nužno biti u pravu. Stvar nije egzaktna kao takva, stoga nam ostaju dojmovi...'' Ali ne, ne bih se složio. Stvar je krajnje egzaktna i stoji ovako kao u Brochovom gornjem izvodu. Točno se zna što je što, i prema kojim kriterijima. On je to maksimalno jasno definirao i razlučio.
    I to je ono što tu obilježava Elvisov nastup u kontrastu spram Becaudovog: dok je potonji više nego uvjerljiv, upravo zato što mu pjesma nastaje iz doživljaja i slutnje neke dimenzije realiteta, što onda izražava kroz ''nove sintagme stvarnosti'', snažno usidrene u realitet, Elvis naprotiv ispjevava neke mutne frazeraje tipa ''there's the sky where the sea should be'', što u sprezi s njegovim scenskim nastupom stvar svodi na industriju zabave za narodne mase; tu je vrlo prisutno ono okamenjivanje do klišeja i slaba veza između stvarnosne osnove i forme oblikovanja.

    avatar

    06.01.2012. (17:10)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    Možda još riječ koja bi najviše odgovarala: eskapizam. Dok nas umjetnost (Becaud) vraća u stvarnost, hoće ju što više dokučiti, shvatiti, zahvatiti, Elvisova verzija bježi u razglednicu - ne puno manje nerealnu i u paralelnom svemiru nego one čolića, miši, sapunica, fantasyja, krimića, ljubića... koje nam ne pomažu u nastojanju da se približimo stvarnosti oko sebe, da u nju prodremo i razumijemo što nam se to događa, nego jedino mogu poslužiti u suprotne svrhe lake zabave, eskapizma, anestetiziranja (narodnih masa)...

    avatar

    06.01.2012. (17:11)    -   -   -   -  

učitavam...