Komentari

tesari.blog.hr

Dodaj komentar (21)

Marketing

  • Lund

    Ljubav se zapravo uopće ne obazire je li prilika ili nije prilika!
    Ona bude ili ne bude. (Ofkors ne vječno.) Ali ljubav usklađena s praktičnim okolnostima pomalo je upitna kao ljubav.

    avatar

    08.12.2011. (01:06)    -   -   -   -  

  • missillusion

    Ja ih nisam imala (još). :)

    avatar

    08.12.2011. (02:56)    -   -   -   -  

  • tessa k od tesara

    lund... znala sam još jučer da sam to previše zamumuljeno napisala.
    to koliko ja mogu neprilično daleko i u samo sebi svojstvenom smjeru otići "misleći na svoj način"... od požara i od vatrogasaca i od emisije, tome se valjda biše nitko ne čudi, ali se i sama teško slijedim, no eto, možda je moje pitanje bilo - da li se možemo zaljubiti prije nego nam život pošalje onog nekog tko je u stanju upaliti naš požar.

    avatar

    08.12.2011. (06:42)    -   -   -   -  

  • tessa k od tesara

    ili je odgovor ovo
    po Goetheu istinska čežnja smije ići samo nedostižnome.
    što mi je na otoku udaljenom od onog na kojem je jako gorjelo, moj prijatelj rekao ljetos... :)

    avatar

    08.12.2011. (07:08)    -   -   -   -  

  • Sarah Bernardht

    Mislim...i dogqađa mi se...Možemo se zaljubiti u Ljubav...tada je vječna...
    Tada dolazi prije i osjećaj naježene kože..a leptiri već i odrastu, prije nego dođe onaj koji će ih odnjegovati...
    Mi smo mediji za Ljubav, Tugu. Samoću i za Hrabrost....
    Mi ih ne stvaramo sami...
    Moramo imati na umu onu divnu rečenicu:
    "Ovdje je čekao jak, neiskorišten osjećaj, i onda pojurio prvom čovjeku koji ga je naoko bio dostojan.." ( mislim Zweig)

    avatar

    08.12.2011. (07:51)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    ''mi se - gledano s te druge strane medalje - najprije zaljubimo a onda okrećemo naokolo tražeći na koga ćemo ljubav priljepiti''

    thelund.blog.hr/2011/02/index.html#dan13

    Lund, čini mi se da si ipak baš ti, ako ju i nisi iz prve ubrao, pravi čovjek za odgovarati na Tessino pitanje!

    avatar

    08.12.2011. (09:27)    -   -   -   -  

  • tessa k od tesara

    ne znam... ja sam odlučila vjerovati onom "čovjeku"... prijatelju iz te priče, koji mi je ljetos rekao:
    po Goetheu istinska čežnja smije ići samo nedostižnome.
    osim ako Lund i on nisu isti - "čovjek". :)

    avatar

    08.12.2011. (10:04)    -   -   -   -  

  • kantuni mašte

    ljubav samo jest:))) i hrabra i strasljiva... sama i tuzna i zabavna i suzna i nasmijana.... ljubav samo, tek onako... jest:)))

    avatar

    08.12.2011. (11:52)    -   -   -   -  

  • DOBAR, LOŠ, ZAO

    Nesreća je što istinska čežnja smije ići samo nedostižnome,
    ali je vraški točna ta misao ....
    Barem u mojim dosadašnjim životnim prilikama ...

    avatar

    08.12.2011. (16:45)    -   -   -   -  

  • Ani ram

    ja nalazim neko bolesno uživanje u propuštanju prilika...

    avatar

    08.12.2011. (17:49)    -   -   -   -  

  • premudra

    a zašto si ti tako sigurna da si iskoristila sve te prilike do kraja, sve osim ljubavi? zašto misliš da si uopće ih iskoristila? ne znam. mislim da sve to još može biti puno jače, snažnije, dublje, veće. i da do zadnjeg dana svog života mi imamo prilike koje možemo iskoristiti... i za tugu... i samoću... i sreću... i ljubav.

    avatar

    08.12.2011. (20:47)    -   -   -   -  

  • metamorfoza

    da...mislim da će u tvom životu biti još puno prilika..no, nije stvar u prilikama...
    najčešće baš sve dođe bez ikakve prilike i zatekne nas potpuno nespremne...pa bila to ljubav, tuga, hrabrost...i onda..tko se snađe, snađe se:)))
    eto..to mislim ...

    avatar

    08.12.2011. (21:04)    -   -   -   -  

  • tessa k od tesara

    premudra... nisam mislila da sam ih potrošila sve, nego da sam iskoristila svaku. prisvajala bih si čak i one prilike koje mi se nisu nudile i odrađivala ih tako temeljito da je to i meni post festum teško za povjerovati, ali teško je demantirati vlastiti život.
    metamorfoza... mene smatraju baš jako snalažljivom, pa sam valjda zato još živa nakon svih svojih neprilika.
    vidrin smijeh... čitav dan razmišljam o tvom citatu. apsolutno predivan, apsolutno moj.

    avatar

    08.12.2011. (21:50)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    Neka mi se oprosti što ću se ponavljati, jer već sam negdje govorio o tome, kako sam najviše u životu čeznuo za jednom koja mi je ostala nedogođena i kako je vrlo važno da velike ljubavi na vrijeme završe kao nedogođene, nedostižne: da se ne bi pretvorile u male. Ako nije tragična, ljubav postaje dostižna, a ako je dostižna, više se nema što s njom. Što bi Romeo i Julija da nisu tragično skončali? Živjeli sretno do kraja života? O tome je sve rekla zadnja scena iz Diplomca: umjesto da režiser završi po svim konvencijama žanra - u momentu kad je postalo izvjesno da je ljubav dostižna - on scenu neumjesno produžuje, čime se spontano nameće najstrašnije pitanje ljubavi: OK, očito je dostižna - i što ćemo sad? Dići kredite, primjenjivati očekivano ponašanje, činiti kako je red i ugađati svojti?

    avatar

    08.12.2011. (21:51)    -   -   -   -  

  • tessa k od tesara

    ja nisam govorila o tome. to je već kraj filma o čemu ti pišeš, kao što je i konkretno skončavanje baš konac te ljubavne priče. ali ljubavne... razumiješ.
    njima se ljubav ili prilika za ljubav dogodila, a to što nisu znali kako dalje s njom ili nisu mogli... e to je njihov problem i druga stvar.
    ja govorim o prvoj stvari.
    ja govorim o - jesi li hrabar, ako ti život neda priliku za hrabrost.
    možeš li ljubavno voljeti, ako nemaš koga.
    ja sam govorila o prvoj stvari, vidi taj vidrin citat, to je jedno od mogućih rješenja...
    Ovdje je čekao jak, neiskorišten osjećaj, i onda pojurio prvom čovjeku koji ga je naoko bio dostojan
    za mene je ta rečenica savršenstvo.

    avatar

    08.12.2011. (22:10)    -   -   -   -  

  • Lund

    Upravo mi je neugodno koliko sam ovdje spominjan, pa ću samo reći da fakat mislim ono što citira Pero u šaci, da je sasvim moguće, ako ne i zakon našeg postojanja, da se ljubav javi prije objekta na koji ćemo je nakalemiti.
    A kad smo kod Goethea, on bi ti sad rekao slijedeće:

    Wenn die Seele
    vom Begehren fliesst
    man sieht sich um
    und fragt wer mitgeniesst

    (slobodan prijevod:
    Kad se duša
    prelijeva od požude
    okrenemo se oko sebe
    i pitamo tko će nam se u užitku pridružiti)
    :)

    avatar

    09.12.2011. (01:01)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    Ma jasno, Tessa, ja sam sa svoje strane još dodao i taj drugi sloj misli da istinska čežnja ide samo nedostižnom.
    Prvi je ovo što kažeš, i što Lund reče. Osjećaj ljubav prethodi nalaženju/imanju objekta ljubavi. Voliš (jer je to autoinducirano) - ali još nepoznato koga (u perspektivi, prvoga koji bi naoko bio dostojan). Tvoja zapitanost: može li se to tako?
    Drugi sloj: imaš osobu koja ti je objekt ljubavi -ali je svejedno i dalje nemaš. Nedostižna je. Poznato ti je koga konkretno voliš, no ta je ljubav životnim okolnostima spriječena da se dogodi. Goetheova misao tu također odgovara. Moja zapitanost: da li samo ljubav/čežnja koja je spriječena ostane zauvijek velika i istinska?

    avatar

    09.12.2011. (09:57)    -   -   -   -  

  • Sarah Bernardht

    I meni je draga Tess taj citat totalno moj:)) Znači, naš! Imala sam ga na panou, ne bi vjerovala, već u srednjoj školi, kako bi me podsjetio kako i otkud dolaze sva moja prava i kriva padanja u zagrljaje, ruke koje su mi odgovarale baš kao nedostajući dio puzzle, kao i one druge koje su me ranjavale....Mi smo te, Mi smo Ljubav, Mi smo prapočelo te veze, ona je zajedno sa svojm kodom, postojala puno puno prije nego smo je oživotvorile! Samo smo materijalizirale našu silnu čežnju...svaki put...Neki su bili istinski i pravi..a neki su naišli potpuno slučajno...pa kako da se onda ne volim? I kako da ne volim tebe koju još uopće ne poznajem, a tako savršeno razumiješ što pokušavam objasniti....

    avatar

    09.12.2011. (12:35)    -   -   -   -  

  • morska zvijezda

    za sve pa i za ljubav, možda za ljubav prije svega

    avatar

    10.12.2011. (11:16)    -   -   -   -  

  • sdrugestrane

    ono "naoko" iz vidrinog citata je važan momenat, jer iz svijeta u kojem smo (su) bili posebni, jedini, na uzvišenom mjestu, iznad svih i svega, vremenom postajemo (postaju) obični, mali, u najboljem, samo ništa posebno, u najgorem, i naši neprijatelji.

    a nietzsche je rekao: "naposljetku volimo svoje žudnje a ne ono za čime žudimo"

    avatar

    11.12.2011. (08:47)    -   -   -   -  

  • tessa k od tesara

    i meni je "naoko" ključna riječ. i ja sam se usidrila baš u njoj.
    a ovi komentari...
    spoj Goethea, Zweiga, Nietshea... vrijedilo je goriti ljetos.

    avatar

    11.12.2011. (11:12)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...