Komentari

potok42.blog.hr

Dodaj komentar (10)

Marketing

  • Terminal

    I ti i Swen, vidim, gazite punom parom! Neka, potrebna nam je takva afirmativna vrsta energije! Samo naprijed!

    avatar

    05.12.2011. (10:13)    -   -   -   -  

  • daniela1

    "i zbog čega sve kad će se sadašnjost
    preobraziti u nova sjećanja?"
    ima jako puno sadašnjosti koja se nikad ne preobrazi u sjećanja. samo ishlapi, nikad i nije bila stvarna, živa. tek neko polu-postojanje. prikupljanje snage, sastavljanje porazbacanih djelića sebe, kako bi možda još koji put uspjeli doživjet poneku sekundu za sjećanje. bar je meni tako. muguće da je to skroz pogrešan pristup. benefit of a doubt.

    avatar

    05.12.2011. (10:38)    -   -   -   -  

  • madeleine

    sadašnjost je vrlo kratkog roka .... pa se ljudi zaborave u nju uključiti ;-)

    avatar

    05.12.2011. (13:18)    -   -   -   -  

  • sven adam ewin

    Iz pjesme zaključujem da ne prihvaćaš sadašnjost i da se od nje braniš nekom vrstom hipnotičkog stanja. Samo te "slučajni uzdah, pogled, miris" probudi i ti prizoveš sjećanje na događaje prije hipnoze, (jer tih događaja se hipnotizirani jedino i može sjetiti).
    To je kao ono kad hipnotizer kaže: - A sada, kad ja pucnem prstom, ti ćeš se probuditi i više se ničega, (misleći na vrijeme pod hipnozom), nećeš sjećati!
    Tako i ti. Ne sjećaš se ničega pod hipnozom (dakle sadašnjosti), nego se sjećaš stvarnosti prije hipnoze, (dakle prošlosti, koje se, očito, rado sjećaš).
    E, sad, za mene kao čitatelja, nastaju problemi: kako ćeš se "sjećati sadašnjosti", ako si bio hipnotiziran. Hipnotizirani se ničega ne sjeća.
    A ti lamentiraš kako tvoje odbijanje sadašnjosti, (zatvorenikov štrajk glađu), nema svrhe i pitaš se: "zbog čega sve, kad će se sadašnjost preobraziti u nova sjećanja?"
    U koja sjećanja, ako odbijaš sadašnjost, bježeći u hipnozu, a kad te "probudi slučajni uzdah, pogled ili miris", ti se možeš sjetiti isključivo i samo jedne te iste prošlosti - PRIJE hipnoze.
    Elem, bježeći od sadašnjosti u hipnozu, ostaješ uskraćen za bilo kakvo sjećanje na "sadašnjost". Ostaje ti samo tvoja - PREDHIPNOTIČKA prošlost i sjećanje na nju.
    A-ha!
    (Pero pomagaj, slutim se u nevolji, nakon ovoga!)

    avatar

    05.12.2011. (14:42)    -   -   -   -  

  • Potok42

    @Sven, NE! Cijelu "zbrku" rješavaju riječi "poput" i "ako". Sjećanja se javljaju poput... nenadano. Nisam, dakle, pod hipnozom! Sjećanja kao surogat za vrelinu trajućeg... itd, itd. U glavi mi je radni naslov za pjesmu bio "spirala". Pa zar to isto ne doživljavaju mnogi? Tu smjenu blagotvornog ventilatora i vreline Realnog koja peče? Ja sam taj užas egzistencije iščupao iz beskrajne trake vremena kao mutnu pjesničku sličicu. Život, njegovo trajanje je nered, ili, kako bi rekao veliki Henry Miller, red koji ne razumijemo. Htio bih razumjeti taj "red". Istražujem kroz sebe i druge.

    avatar

    05.12.2011. (15:16)    -   -   -   -  

  • sven adam ewin

    Da, da, da.

    avatar

    05.12.2011. (21:25)    -   -   -   -  

  • Wall

    svaki udah-izdah,dakle, život sam, postoji samo u kategoriji prošlosti i budućnosti. sadašnjost ne može postojati, osim kao zamrznut, zaleđeni trenutak u vremenu (dok ovo pišem svako slovo na ekranu odlazi ravno u prošlost).treba raditi na popunjavanju i obogaćivanju prošlosti, jer gomilanjem prošlih trenutaka produžavamo budućnost do nezamislivih granica. uglavnom, tko uspijeva, može zaustaviti tzv.sadašnjost i pri tome u tome uživati, uistinu zamrzava postojanje u strahu od jedina 2 moguća oblika Života (prošlosti i budućnosti); zagovara kriogensko zamrzavanje ptice u letu a onda -zna se- stupa na scenu sila teže i pad. zamrznutima u tzv.sadašnjosti, istina, uvijek ostaje utjeha da 'i pad je let', ali ne bih, hvala jer ne znam što je gore- neprestano padanje ili ateriranje/aluniranje.

    avatar

    06.12.2011. (12:47)    -   -   -   -  

  • Sredovječni udovac

    Zbog buducnosti!

    avatar

    06.12.2011. (21:43)    -   -   -   -  

  • Potok42

    Terminal, kad mi neko komentira pjesmu kako treba ići (hrabo) naprijed, znam što o njoj misli. NIšta!

    avatar

    09.12.2011. (17:09)    -   -   -   -  

  • maksimum

    i sama to cesto radim, iako svjesna da ako ne stvorim sadasnjost kroz neko vrijeme necu imati sjecanja :-) ali najdrazi trenutak pjesme, zacudit ces se mozda: praktican kao zglob na slamci.

    avatar

    12.12.2011. (22:09)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...