Komentari

ivido.blog.hr

Dodaj komentar (9)

Marketing

  • Andrea-Pisma

    svatko od nas može sve, samo se treba potruditi
    zagrljaj ostavljam

    avatar

    30.11.2011. (22:14)    -   -   -   -  

  • golden age

    i ljudska sudbina ne nalikuje ničem tako kao - vjetru,
    vjetru, tom najstarijem glasu Svijeta...
    provjetriti treba
    ustajali, zagađeni zrak
    nečovještva
    da čovjek disati
    opet uzmogne
    i plućima i duhom...

    avatar

    30.11.2011. (23:07)    -   -   -   -  

  • ,

    Zauzeti

    pjesnik u strasti stiha :)

    avatar

    01.12.2011. (11:03)    -   -   -   -  

  • silenzia

    Baš ste istinsko Čuđenje u svijetu.

    Ova pjesma me jasno opominje da nema jednostavnih odgovora o životu. I da je pogrešno zatvarati oči i praviti se da je sve dobro.

    avatar

    01.12.2011. (15:22)    -   -   -   -  

  • crna kraljica

    Teško je dati komentar na viziju života
    koja prožima vaše stihove....Vaša realnost u
    nerealnom svijetu me svaki puta prikuje za
    ekran....čitam...čitam..odlazim i vraćam se...
    Vaši stihovi su prožeti dubokom duhovnošću,
    obojenom zrelošću i dubokom prožetošću ljubavi
    prema čovjeku i Domovini....
    Hvala Vam za produhovljeni komentar kod mene...
    Hvala Vam što me čitate, to mi puno znači...
    Vaša Crna kraljica

    avatar

    01.12.2011. (23:16)    -   -   -   -  

  • malo ti malo ja

    Nemoć koja se provlači klancima i gudurama,
    nemoć je osjećaj jakih, kako god to nevjerojatno
    zvučalo. Slabići ne poznaju osjećaje, površnost
    nose mimo klanaca i prazni izlaze kako su i ušli.
    Ne volim stihove analizirati, samo ih doživljavam,
    a ove sam istinski doživjela, lipi pozdrav:))))

    avatar

    03.12.2011. (22:40)    -   -   -   -  

  • am

    mir i dobro ti želim...

    avatar

    03.12.2011. (23:57)    -   -   -   -  

  • duliba

    Prekrasne metafore i usporedbe, jaki osjećaji nose ovu pjesmu :)
    Pozdrav !

    avatar

    04.12.2011. (09:46)    -   -   -   -  

  • dragan gortan

    Kako lijepo teku tvoje riječi, Ivane Vidoviću. Usprkos općoj neupućenosti u abecedu vreline, kako sam prekrasno kažeš, ti si u prednosti pred onima koji nisu nikad bili na koljenima. Na konopcima vjetrova, kao svježe oprano rublje, vijore tvoje pjesme... i mirišu... mirišu.

    avatar

    04.12.2011. (10:44)    -   -   -   -  

  • Sjaj Oriona

    Uza sve moje poštovanje ovim slobodnim
    i nadasve uspjelim stihovima našeg blogera
    maslinapjesma loza iliti izvrsna pjesnika,
    ali i dragog mi prijatelja Ivana Vidovića,
    evo, nisam mogao odoljeti a da ne napišem
    i posvetim mu i ovaj sonet, koristeći se
    uglavnom i temom i izrazom ovih njegovih,
    rekoh, metaforikom bremenitih stihova:

    ZASTAVA METAFORA

    Ivanu Vidoviću

    Bože, kako će se sunce gnijezdit u golim stablima?
    i kako će sunce prosut zlato na panj kurve zbilje,
    ako požari bijesne, žderući i zrak, i bilje
    u dolini podno zvijezda, gdje se još vrag klanja zlima?

    Trebalo bi mjesto dvójba, na ovim nam svetim tlima;
    među klance i gudure, smoći dozvat u okrilje
    radost leta, što će reći: urnebesno žîlje,
    ali, kako kad svud vlada neupućenosti klima?

    Pa me ono kada zinu: i bez nas će dobro biti,
    do nemira, vjeruj, smeta, i baca me na koljena:
    da će život-žrvanj ionako sve zdrobiti

    u sferama pustih misli i jalovih odgovora …
    Stog dok pati svaki Hrvat i Hrvatska mu voljena,
    pjevaj bunu, div-pjesniče, sa zastavom metafora!

    !

    avatar

    04.12.2011. (15:17)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...