Neke stvari moraju sami osjetiti , ne možemo umjesto njih . I nek je sa srećom tvom vučiću da zna osjetiti tu tanku liniju kad ipak treba pokazati zube i zauzeti se za sebe .
26.11.2011. (20:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ponekad pomislim da jastuk sluzi samo tome... i da vrat boli od njega... I ni jednu bolest ne mozemo odbolovati za vucice, samo njegovati ih i nadati se da ce od djecijih bolesti ojacati i nikad vise ne bolovati...
28.11.2011. (10:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vjerovala ili ne ali vukovi ne ujedaju. njihove melankolična duše traže dušu. tako je i s djecom. zato ih treba naučiti du, poput vukova, traže i gledaju u dušu. i zaboraviti na predrasude kojima su nas učili da je čovjek čovjeku vuk i da tako treba biti. ;)
28.11.2011. (18:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
to je ono što je najteže.... suspregnuti poriv da primamo udarce umjesto njih....da ih zadajemo zbog njih... da strepimo zbog njih.... zaustaviti se usred rečenice.... okrenuti glavu na drugu stranu.... teško je i dok ne znamo što nas još sve čeka....a mislimo da možemo za njih podnijeti sve.....
29.11.2011. (06:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
od mojih troje, samo jedna vjeruje u bajke. i plače. drugo dvoje vjeruje u basne i drugačije iskazuju emocije. kad u nekom trenutku razotkrivanja uspijem otkriti njihovu ranjivost, znam da bi im bilo lakše da plaču. onda to radim umjesto njih. i ne uvjeravam ih u bajke jer ni sama u njih ne vjerujem. svatko uči na svoj način. sami uzimaju onoliko učenja koliko im treba, nekad namjerno ne uzmu ništa. važno je da ih nastojimo prepoznati i pridržati. budi jaka...
29.11.2011. (12:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
a čemu plač ljepotice moja draga? vučić je odmah dotrčao vučici čim je zagrebla zima, i to je lijepo, to je pohvalno to je ono što ti daje najveći kompliment od svih, a to je kad zaglibi da si ti i dalje najbolja mama, najbitnija osovba za njega
zbog toga se ne plače draga, budi sretna jednostavno jer si mu prvi izbor u nevolji i potrudi se uvijek to i ostati biti jaka za njega, za sebe naravno da ima trenutaka slabosti, ali ovakve lijepe događaje jednostavno slavi!:)
29.11.2011. (23:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
neke stvari, nažalost, mora naučiti na onaj teži i bolniji način ali, sve dok ga pomiluje topla i nježna ruka puna ljubavi i suosjećanja, siguran sam, prebrodit će sve i jači krenuti dalje...... život nas, često, stavlja na kušnju.....ali, ma koliko me godina prati, još uvijek naletim na puno njih..... ali, i to je život suze....pomažu ...ali, ne odnose bol...no, mogu biti motivirajuće...nadam se... veliki ti pufek moj sančo;)
30.11.2011. (22:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
e.t.
Neke stvari moraju sami osjetiti , ne možemo umjesto njih . I nek je sa srećom tvom vučiću da zna osjetiti tu tanku liniju kad ipak treba pokazati zube i zauzeti se za sebe .
26.11.2011. (20:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sdrugestrane
oni su, sinovi, ipak s marsa, ne?
27.11.2011. (00:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
OPIJMO KOČIJAŠA ŠTO VOZI NAŠE DANE
naučila si ga, vjerujem, mnogo toga, bit će vučić dobro :)
27.11.2011. (11:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sredovječni udovac
Ponekad pomislim da jastuk sluzi samo tome... i da vrat boli od njega...
I ni jednu bolest ne mozemo odbolovati za vucice, samo njegovati ih i nadati se da ce od djecijih bolesti ojacati i nikad vise ne bolovati...
28.11.2011. (10:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bugenvilija
eh. teško je biti majka. najteže...
28.11.2011. (15:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bocaccio
vjerovala ili ne ali vukovi ne ujedaju. njihove melankolična duše traže dušu. tako je i s djecom. zato ih treba naučiti du, poput vukova, traže i gledaju u dušu. i zaboraviti na predrasude kojima su nas učili da je čovjek čovjeku vuk i da tako treba biti.
;)
28.11.2011. (18:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vitae...
Eh....
a nitko nas ne nauči ni što ni kako ...samo srce , pa se onda pitamo jesmo li ih trebali poučavati kako drugačije ...
zagrljaj , draga Vidrice:)
28.11.2011. (23:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sunce na prozoru
to je ono što je najteže....
suspregnuti poriv da primamo udarce
umjesto njih....da ih zadajemo zbog njih...
da strepimo zbog njih....
zaustaviti se usred rečenice....
okrenuti glavu na drugu stranu....
teško je i dok ne znamo što nas
još sve čeka....a mislimo da možemo
za njih podnijeti sve.....
29.11.2011. (06:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
primakka
od mojih troje, samo jedna vjeruje u bajke. i plače.
drugo dvoje vjeruje u basne i drugačije iskazuju emocije. kad u nekom trenutku razotkrivanja uspijem otkriti njihovu ranjivost, znam da bi im bilo lakše da plaču.
onda to radim umjesto njih. i ne uvjeravam ih u bajke jer ni sama u njih ne vjerujem.
svatko uči na svoj način. sami uzimaju onoliko učenja koliko im treba, nekad namjerno ne uzmu ništa. važno je da ih nastojimo prepoznati i pridržati.
budi jaka...
29.11.2011. (12:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Barbara
a čemu plač ljepotice moja draga?
vučić je odmah dotrčao vučici čim je zagrebla zima, i to je lijepo, to je pohvalno
to je ono što ti daje najveći kompliment od svih, a to je kad zaglibi
da si ti i dalje najbolja mama, najbitnija osovba za njega
zbog toga se ne plače draga, budi sretna jednostavno jer si mu prvi izbor u nevolji i potrudi se uvijek to i ostati
biti jaka za njega, za sebe
naravno da ima trenutaka slabosti, ali ovakve lijepe događaje
jednostavno slavi!:)
29.11.2011. (23:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zrakoplov
Odrastanje - i san, i bajka, i trud, i učitelj...
Pjesma mu drži palčeve! :-)))
30.11.2011. (09:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
smotani
neke stvari, nažalost, mora naučiti na onaj teži i bolniji način
ali, sve dok ga pomiluje topla i nježna ruka puna ljubavi i suosjećanja, siguran sam, prebrodit će sve i jači krenuti dalje......
život nas, često, stavlja na kušnju.....ali, ma koliko me godina prati, još uvijek naletim na puno njih..... ali, i to je život
suze....pomažu ...ali, ne odnose bol...no, mogu biti motivirajuće...nadam se...
veliki ti pufek moj sančo;)
30.11.2011. (22:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tajanad
eto, uz sve ove komentare nemam šta dodati..
to ipak moraju naučiti sami..
pusa
01.12.2011. (19:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
metamorfoza
i da..moramo ih pustiti....da se sami snalaze sa svojim bajkama...
i pustiti koju suzu,,,da bude lakše...
zagrljaj šaljem...
01.12.2011. (23:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...