Komentari

mindbuilding.blog.hr

Dodaj komentar (25)

Marketing

  • Padawana

    to je volja! svaka ti čast :) mene trčanje već dugo privlači, zapravo me trekking utrke mame. par puta sam kretala s trčanjem, ali nikada nije predugo potrajalo, najduže 3-4 mjeseca, onda dođe hladnoća pa se ulijenim... nikako da evoluiram iznad tih gluposti ;)

    avatar

    23.11.2011. (15:54)    -   -   -   -  

  • Nomad

    Post i slike su me ostavili bez riječi i daaaaaaaahaaa.......
    K'o da sam pretrčal frtalj maratona!
    Samo naprijed.
    Slijedim te u mislima iz komforne fotelje sa laptopom na koljenima.
    Bravo!

    avatar

    24.11.2011. (01:49)    -   -   -   -  

  • mocvara

    ... ma super, kad malo boje promislimo,
    treba nam tako malo, ponekad, da se osjecamo puno boje

    avatar

    24.11.2011. (09:37)    -   -   -   -  

  • suncokretica

    Bravo! Mada, meni je nepojmljivo pretrčati tolike kilometre! Da pretrčati, ni prehodati! :))) No pod hitno nešto moram poduzeti, moje tijelo šalje signale da mu fali kretanja, trenutno mi je vrat pokočen. Sve je to od naglog, predugog mirovanja. Ja idem iz krajnosti u krajnos - ili sam na nogama cijeli dan ili ljenčarim cijeli dan. Ne valja!

    P.S. trčanje i bolno koljeno nisu razlog za nepianje postova, nisi trčala cijeli dan a ne bole te prsti nego koljeno :)))

    avatar

    24.11.2011. (12:33)    -   -   -   -  

  • Ali dražeN :)

    Svojevremeno, dok sam imao oko 35, počeo sam trčati, prvo po atletskim stazama, a onda i po cestama, livadama, šumama i gdje bi već stigao. Trčao sam baš svaki dan oko 10 km, neovisno o vremenu. Bilo je i vrućina i kiše, snijega, leda, nije bilo bitno. Tempo je bio solidan i znao sam iznojiti i po 3 litre. Mislio sam da sam stekao ovisnost, i ta mi je misao godila. Samozadovoljstvu je doprinijelo i par trčanja i razgovora sa Željkom Mavrovićem. Uz to, vozio sam bicikl oko 30 km, do posla, nazad, i okolo, a vrlo često sam igrao i po par sati tenisa. Trajalo je to nešto manje od jedne godine. Na žalost, nije ispalo onako kako sam mislio. Ispostavilo se da sam pretjerivao, i to poglavito u dokazivanju samome sebi. Iz jednog pretjerivanja prešao sam u drugo, tome sasvim suprotno. Velika želja mi je bila Novogodišnji maraton u Varaždinu, ali malo sam zakasnio, mada, tko zna što nosi sutra. Nedugo sam krenuo sa vožnjom sobnog bicikla, i već sam počeo pomalo pretjerivati, posebno u odnosu na trenutne mogućnosti. Puno više mi se sviđa tvoj pristup. Bravo za dosadašnji odnos prema cijeloj stvari. Držim ti fige da nađeš i održavaš dobru mjeru i ostvariš ciljeve koji će ti donijeti dugoročno zadovoljstvo ;)

    avatar

    24.11.2011. (22:18)    -   -   -   -  

  • bastet

    Padawana
    Da, jedno je sigurno - najteže je početi, a onda zadržati početnu motivciju. Tko uspješno prebrodi tu prvu fazu probijanja leda ima šanse "navući se"... :)

    Nomad
    Hej, zarcvenio se me! :)))

    mocvara
    Istina, trčanje je baš to malo koje mi je bilo potrebno. Sada samo da me koljeno ne iznevjeri... Ne, sada kad sam to zavoljela i kad mi je trčanje i gibanje u prirodi postalo potrebom!

    Suncokretica
    Za početak počni s rekreativnim hodanjem jer sjedenje ubija. Ali to i sama dobro znaš...
    Kritiku prihvaćam!

    Dražen
    Wow! Respect zbog sportskog duha i discipline prema kojoj si godinama živio. Žao mi je da te to nije dovelo do Kraljevske utrke jer ne sumnjam da si za nju bio psiho-fizički spreman... Ali valjda ti nije bilo suđeno! Šteta da si sve to zamijenio sobnim biciklom, umjesto da si to samo sveo na neku razumnu mjeru! Pretpostavljam da te pretjerivanje dovelo do povreda, ili? I ja strepim da me ljubav prema trčanju ne dovede do nagomilanog umora koji se manifestira u kroničnim povredama.

    avatar

    26.11.2011. (23:33)    -   -   -   -  

  • Nomad

    Ja se crvenim već dva dana kad pogledam na tvoj blog.

    avatar

    27.11.2011. (08:58)    -   -   -   -  

  • bastet

    Nomad

    Ma daj, nisam se mislila hvaliti... :))))
    A osim toga, možda i tebe jednog dana uhvati ista pokretačka energija!

    avatar

    27.11.2011. (13:27)    -   -   -   -  

  • Nomad

    Uhvatila me je kad sam bil "in mid-life crisis"
    Utrkival sam se protiv samog sebe po parkovima i alejama.
    I to sam "prefural" preko leđa.
    Sad dolazi malo starija i ozbiljnija kriza.
    Pomalo sumnjam da nju nebum prefural nego bu ona mene prefurala i poslala tam od kud sam privrnul.
    A rekal sam klincima da doniraju sve organe a ono kaj ostane nek bace iza plota da se bar cucki lutalice najedu...

    avatar

    28.11.2011. (01:21)    -   -   -   -  

  • Nomad

    INTRODUCTION
    Life is an amazing phenomenon.
    Calling it a miracle would be a gross understatement.
    It is more than that.
    It's an event way ahead of the available human intellectual capacity, especially when consciously experiencing it and simultaneously trying to understand it.
    To be alive and to be aware of it is a mind-boggling condition, well beyond known logic and accessible reasoning.
    It's an event that eluded any form of lucid explanation by many who attempted to scrutinize it from all kinds of different angles. The elucidation of existence, not only of our own, but the one in general, evaded philosophers and thinkers, religious scholars and academics, theorists of all times, and it still escapes comprehension to this very day. Even now in the twenty first century, in spite of all the scientific and theoretical advancements, the reasons of existence and any coherent explanations of life's emergence are just as murky for the intellectual fraternity as they are mysterious for the ordinary folk.
    Simply being alive and at the same time to be conscious of the fact seems to be so complicated that we just cannot figure it out with our limited senses and restricted intellect.
    But, and fortunately, it won't last that way forever nor for very long either. Once we start breaking out from the protective shell of human childhood which blurred our view since the birth of consciousness on this planet the clarity will impose itself upon us without anyone having to search for it.
    The time is approaching fast when the astonishing secrets and splendour life abounds with will never be misinterpreted again; when its sophisticated complexity becomes more transparent and easier to grasp once we step out from the cocoons of innocence and unlock the chains of ignorance. Then, and only then, we will begin to understand who we actually are.
    Once we free ourselves from the shackles and attachments that imprisoned us in the darkness of the bygone eras, our perception of a much bigger reality will take a very distinctive shape on the horizon where knowledge stops and knowable begins. But to see it and to reach it, we must cross the invisible line in the wilderness of the desert that is deeply and purposely embedded in the human psyche, a barrier that separates our souls' screened childhood from the grown up spiritual maturity.
    The Universe which creates and supports life is an extraordinarily magnificent residence to be born in. It is so cleverly designed its concept surpasses the power of the wildest human imagination. But to become aware of the astounding beauty and the intelligence all around, it is absolutely imperative to accept the inevitability and necessity of all the erroneous ways we walk on right now. We must understand, once and forever, the crucial requirement and the necessity of all the wayward blind alleyways we trotted along over eons of time in the past. Acceptance and forgiveness are the two words written on a signpost which points in the direction of a path that every soul ever created must eventually find for itself and follow it to reach the entrance to the ultimate destination of being. Every single soul has to locate the magnificent door to the destination called the supreme perfection on its own. We must get there without middlemen or suggestions by others. And upon crossing over that line, we will begin to comprehend the answers to the myriads of difficult issues that used to sit like a thick fog between us and a big picture, an incredibly comprehensible picture that clearly illustrates and plainly explains manifold of principal reasons for our sojourn on the planet Earth. When we eventually take a step over that threshold, a crystal clear vision will open up in our mind shedding light on all the doubts and puzzles for which we had no unambiguous answers or the satisfactory solutions before. Then, and at last, we will begin to understand that the experience and the explicit introduction to the darkness of night had taught us how to recognize light.

    avatar

    28.11.2011. (08:32)    -   -   -   -  

  • bastet

    Nomad
    WoW!!! Sad si ti mene ostavio bez riječi!
    Ovaj tvoj tekst, pjesničko-filozofski obojan, tako lijepo odražava moja razmišljanja o iskonskim temama kao što su: život/postojanje, istina, savršenstvo (ka kojem se svi krećemo, manj-više svjesno, sporije ili brže...), smisao postojanja... Baš si me pogodio!
    Btw, tko je autor, je li to ulomak iz neke knjige?

    avatar

    28.11.2011. (11:50)    -   -   -   -  

  • Kinky Kolumnistica

    Moja ptičica trkačica! ;)))) I to još entuzijastična. :) Znaš da smo u ovom području (trčanju) dijametralno suprotne - na uštrb moje kondicije - pa ti samo mogu dati verbalnu podršku u vezi daljnjeg entuzijazma i dotrčavanja do cilja. :))

    avatar

    28.11.2011. (14:52)    -   -   -   -  

  • obadzo

    Pohvalija bi ja tebe, samo nisam bija doma, a laptop nisam nosija sa sobom:))
    ...lipe fotke!...mozda ti koju maznem!?:)
    ...lip pozdrav

    avatar

    28.11.2011. (23:01)    -   -   -   -  

  • Nomad

    @ bastet - Autor ti piše.
    Knjigu sam završio prije dva mjeseca a sad ju prečitavam i nadopunjujem sve što mi je promaklo. Jako spor i naporan posao koj zahtijeva totalnu koncentraciju. Momentalno sam u sedmodnevnom autorskom bloku. No prolazi polako. Treba mi još najmanje šest mjeseci posla a onda moram naći profesionalnog editora i eventualno literarnog agenta da to pogura kroz neku izdavačku kuću koja se bavi sličnim tekstovima. Uglavnom, nastavio sam tamo gdje su Freud, Jung, Sanford i mnogi drugi posustali. Mislim da imam par interesantnih stvari u rukavu.

    avatar

    29.11.2011. (03:22)    -   -   -   -  

  • Nomad

    Draga bastet,
    Ja u stvari ne pišem. Piše nešto iz mene, nešto čemu se je nemoguće oduprijeti.
    I to ne izlazi iz mene zbog novca ili priznanja nego iz velike ljubavi prema svijetu i onom što nas je dovelo ovamo.
    Ideja knjige o Svemiru se je pojavila u ranom djetinjstvu. Kroz sve te godine se je evoluirala prema životu, čovjeku i njegovoj ulozi u tom nevjerojatno velikom prostranstvu. Glavni koncept se je kristalizirao nakon jednog neobičnog sna prije 22 godine.

    U snu sam renovirao očeve orgulje i postavio ih u sredinu dvorane gdje ih svako može slušati. U isto vrijeme je otac, (ne ovaj sa ovog svijeta), sjedio u zaključanoj sobi iza mene na desno i svirao na drugim orguljama. Zvuci njegovog instrumenta nisu prodirali van iz te prostorije. Na neki način nas smo dvojca bili čudno povezani i ja sam jedini čuo glazbu koju je on komponirao i istog momenta to ponavljao na tim obnovljenim orguljama tako da su svi ostali mogli uživati u lijepom zvuku. Uto mi je prišla ženska koja me u snovima prati već 25 godina, pomirisala moju kosu i rekla da joj se sviđa miris mog novog šampona.

    Primjetio sam odavno da kad sanjam vlastitu ili tuđu kosu to se uvijek odnosi na moje ili tuđe misli. Kosa kao i misli raste iz glave i takvi snovi su se uvijek pokazali jako precizni. Nekad mjesecima kasnije. Sudbina kroz podsvijest i snove upotrebljava "lude trikove" da nam pošalje poruke.
    A to mi je sve bio znak da netko "važan" želi da odsviram njegovu melodiju a ženska mi je unaprijed najavila da mi "misli lijepo mirišu."

    U jednom drugom snu mi je prišao prijateljski raspoložen čovjek, najmanje tri metra visok, i dao mi je debelu knjgu u ruke i zamolio me da ju propisno uvežem.
    Isti san se je ponovio nakon par tjedana i ubrzo su se rodile prve stranice.

    avatar

    29.11.2011. (07:54)    -   -   -   -  

  • bastet

    Kinky
    Draga moja, hvala ti na podršci. Čak i kad je neverbaliziraš, znam da je od tebe uvijek imam. Unaprijed se radujem našoj skorašnjoj kavici. Pusa.

    obadzo
    A tako! E, to je onda drugi par postola! A što se tiče slika, slobodno ih mazni, bila bi mi čast... :))))

    Nomad
    Dragi Autore, što reći.... Osim da su sile koje nas vode ka ostvarenju naših najvećih potencijala (i koje nam pomažu da se u potpunosti samoostvarimo) uvijek pristune, aii ipak vidljive i "čitljive" samo onima koji znaju gledati i "čitati".
    Vođstvo nam stiže u podudarnostima, snovima, intuiciji, "slučajnim" ljudima i knjigama, vizijama.... Nikada nismo sami, prepušteni sami sebi. Jer mi ne samo da smo dio veće cjeline, nego mi zapravo jesmo ta veća cjelina, to nešto Svepristuno i Vječno.
    Divno je kako si osvijestio svoj put i kako te Ljubav vodi ka želji da s drugima nesebično podijeliš svoja najdublja otkrivenja. I pomogneš im da nađu unutarnji mir, Istinu i Put.
    Želim ti od sveg srca da ti taj put bude prepun blagoslova i radosti, i da te ispuni još većim i uvijek novim osjećajem Ljubavi

    avatar

    29.11.2011. (11:55)    -   -   -   -  

  • Bugenvilija

    Stvarno prekrasna staza!
    Ne čudim ti se uopće da si se zapalila na nju :))
    Inače, ako svratiš do apoteke i zatražiš gavezovu mast, dobiti ćeš odličan lijek za svoje koljeno.
    LP Bugenvilija

    avatar

    29.11.2011. (12:32)    -   -   -   -  

  • blade777

    Imati toliko upornosti, entuzijazma, skoro je pa nevjerojatno, al' po tvojoj vjerodostojnosti, ipak, moguća misija.
    Ti svejedno vodi malo više računa o samoj izdržljivosti tijela.
    Evidentno je da imaš višestruko jači duh od mogućnosti i izdržljivosti tijela.
    Za tako zahtjevne dionice, prvotno osiguraj da tijelo bez posljedica može napraviti ono što ti duh zapovjeda.

    Uglavnom, želim ti što manje boli, a što više ugode i apsolutnih pobjeda.

    Pozdrav!

    avatar

    30.11.2011. (11:39)    -   -   -   -  

  • cistiliste

    bravo ti:)))

    avatar

    30.11.2011. (15:19)    -   -   -   -  

  • Bugenvilija

    stvarno često budeš pisala sad...vidim :P

    avatar

    01.12.2011. (10:05)    -   -   -   -  

  • plavozeleni

    Ja sam stari pješak. Obožavam pješačenja, a brdovita rijeka idealna je za pješačenje. I ne samo to. Zbog svoga idealnog položaja sve do danas uživao sam sunčajući se na plaži svakodnevno. Nakon toga obaveznih par kilometara žustrog pješačenja.

    avatar

    01.12.2011. (23:30)    -   -   -   -  

  • Nomad

    Vrijeme je za novi post od inteligentne osobe koja misli i poprijeko u dijagonalama a ne samo gore i dolje... Crno ili bijelo.
    Ima puno nijansi spektra vrijednih pogledati i pregledati.
    Nije li?

    avatar

    03.12.2011. (06:21)    -   -   -   -  

  • bastet

    blade
    Mogu ti reći da si u pravu, duh mi je jači od tijela... Opet dani poštede i vježbe za koljeno. A ja nestrpljiva, ne mogu dočekati da se vratim na stazu!

    cistiliste
    thx, :)

    bugi
    pa da, ali ne budem pretjerivala! u stvari... sve ovsi o tome kako me bude inspiracija pucala! :)

    plavozeleni
    i ja obožavam pješačenje. ono me i dovelo do trčanja, a ako problemi s koljenom ustraju, morat ću mu se vratiti 8barem privremeno!)

    nomad
    ha, ha, ha... hvala ti za komplimente na temu moje inteligencije! ali postove ne piše toliko inteligencija, koliko inspiracija... čekaj mi još malo! :)))

    avatar

    03.12.2011. (18:10)    -   -   -   -  

  • gustirna

    Bitno je da uživaš i da si sretna nakon toga, kao što sam i ja sretna nakon planinarenja. Trčanje nije moj sport, ali uvjerena sam da ne žališ ni trenutka na takvoj stazi. Ipak, čuvaj koljeno. Kad sam zbog artroze bolnih koljena pošla ortopedu-fizijatru, dobila sam savjet da trčanje nikako ne ide, ali bicikla se preporuča. Eto, ja krenula u planine i koljena me manje bole, skoro nezamjetno. :-)

    avatar

    05.12.2011. (13:48)    -   -   -   -  

  • morska zvijezda

    Naprijed Bastet!

    avatar

    10.12.2011. (15:02)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...