I ja sam to znala raditi. Maknuti se od svih, bez razloga. Osjećati prazninu, plakati danonoćno. Htjela sam razgovarati s nekime, ali nikoga nije bilo. I znaš, preživjela sam. Ne znam kako, ali jesam. Jednostavno, doći će trenutak kad će ti biti dosta toga svega i kad ćeš poželjeti vratiti se među ljude. Ali onda bude još teže. Vratiti se nakon toliko izbivanja, nakon što su se ljudi već navikli da te nigdje nema. Ne odustaj tada. Znam da je teško misliti pozitivno kada se tako osjećaš, kada zaglaviš u mraku, ali nije vrijedno potrošiti život na takav način. Vjeruj mi, ima puno toga lijepoga za što se isplati živjeti. Ja sam uspjela, iako još uvijek balansiram između mraka i svjetla, ali napredujem. Nadam se da ćeš i tako. Budi jaka i ne odustaj. Osmijeh ostavljam...
19.11.2011. (16:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
iskreno mrzim kad meni ljudi kažu ovo s čim ću ja početi: znam kak ti je, been there done that. ugl.. point je u tome da ti ne želiš biti sretna, ti želiš plakati. možda misliš da želiš sreću za koju ti se neda raditi... ok je biti lijen, misliš da ti je loše ali nije i nekim djelom znaš to ;) to što plačeš i to kako se osjećaš je samo iluzija koju si podsvjesno stvorila sebi iz nekog razloga. mislim, barem tako meni izgleda ovako preko posta. ne poznam te pa ne znam. ako te tješi: jednom će ti nešto puknuti u mozgu sve će biti uredu, nećeš micati osmjeh s lica,a tvoje srce će veselo poskakivati oko iskrica sreće. samo hrabro :)
užasno me podsjećaš na jednu osobu... oh well..
pozdrav
25.11.2011. (14:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Možda sam propustila koji post, pa sad nisam u toku. Ne znam što je bilo, ali ne izgleda oke. Užasno mi je žao što se tako osjećaš, što te netko učinio takvom. I neću reći da znam kako je, jer ne znam. Znam da to na živcirat. "treba mi netko s kim ću razgovarat." fakat mi to ovako preko posta izgleda užasno tužno, i zbedirano, i fakat mi je žao. Nadam se da će biti bolje. Iskreno, i najiskrenije.
:*
27.11.2011. (19:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kornelia
Meni su suze sredstvo da se ispucam xD
Bolje,one neg da nekoga povrijedim
xD
18.11.2011. (20:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Christie.
Znam kak ti je.
Tak je meni zadnjih dana.
Niš mi se ne da.
Užas.
Ali kaj se dogodilo? :O
18.11.2011. (22:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Porculanska lutka
I ja sam to znala raditi. Maknuti se od svih, bez razloga. Osjećati prazninu, plakati danonoćno.
Htjela sam razgovarati s nekime, ali nikoga nije bilo.
I znaš, preživjela sam. Ne znam kako, ali jesam. Jednostavno, doći će trenutak kad će ti biti dosta toga svega i kad ćeš poželjeti vratiti se među ljude.
Ali onda bude još teže. Vratiti se nakon toliko izbivanja, nakon što su se ljudi već navikli da te nigdje nema. Ne odustaj tada.
Znam da je teško misliti pozitivno kada se tako osjećaš, kada zaglaviš u mraku, ali nije vrijedno potrošiti život na takav način.
Vjeruj mi, ima puno toga lijepoga za što se isplati živjeti.
Ja sam uspjela, iako još uvijek balansiram između mraka i svjetla, ali napredujem.
Nadam se da ćeš i tako. Budi jaka i ne odustaj.
Osmijeh ostavljam...
19.11.2011. (16:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dear diary...
A macoo... Jedva čekam ponedjeljak da se ispičamo napokon! Nismo već dugo, dugoo :*
19.11.2011. (21:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Porculanska lutka
Hvala ti, lijepo je znati da ti želi pomoći potpuni neznanac.
Nadam se da je tebi bolje:-)
19.11.2011. (23:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
muško u ženskoj koži
iskreno mrzim kad meni ljudi kažu ovo s čim ću ja početi: znam kak ti je, been there done that. ugl.. point je u tome da ti ne želiš biti sretna, ti želiš plakati. možda misliš da želiš sreću za koju ti se neda raditi... ok je biti lijen, misliš da ti je loše ali nije i nekim djelom znaš to ;) to što plačeš i to kako se osjećaš je samo iluzija koju si podsvjesno stvorila sebi iz nekog razloga. mislim, barem tako meni izgleda ovako preko posta. ne poznam te pa ne znam. ako te tješi: jednom će ti nešto puknuti u mozgu sve će biti uredu, nećeš micati osmjeh s lica,a tvoje srce će veselo poskakivati oko iskrica sreće. samo hrabro :)
užasno me podsjećaš na jednu osobu... oh well..
pozdrav
25.11.2011. (14:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Frog
Novo!
27.11.2011. (17:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nepostojana
Možda sam propustila koji post, pa sad nisam u toku.
Ne znam što je bilo, ali ne izgleda oke.
Užasno mi je žao što se tako osjećaš, što te netko učinio takvom. I neću reći da znam kako je, jer ne znam. Znam da to na živcirat.
"treba mi netko s kim ću razgovarat." fakat mi to ovako preko posta izgleda užasno tužno, i zbedirano, i fakat mi je žao.
Nadam se da će biti bolje. Iskreno, i najiskrenije.
:*
27.11.2011. (19:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...