Komentari

sempercontra.blog.hr

Dodaj komentar (9)

Marketing

  • geomir

    Kume, ko da san ja pisa ovo tvoje! Potpisujen svaku rič!!

    A ča se tiče vrimena, mora da ste nešto gadno zgrišili kad vas je, onin gore, tamo rasporedio!! :-)

    avatar

    02.11.2011. (15:59)    -   -   -   -  

  • odmak

    Split- sunce toplo, toplo.
    Jesu pretjerivanja, ali s druge strane naši su, a ja se ionako osjećam vječno kriva.

    avatar

    02.11.2011. (17:12)    -   -   -   -  

  • malo ti malo ja

    Sjećanja su u nama, nikako u buketima ni svijećama,. a nosimo
    ih. Baš bi bilo ružno da samo na grobu mojih roditelja i mnogobrojne
    familije nema cvijeća, a cvijeće je samo biznis, kao što su i
    lampioni. Pa još ako živiš u malom mjestu pa te oderu do kože, pa
    ste usput oboje umirovljenici, a više treba grobnih nego rođendanskih
    buketa..., proradi u meni kalkulator, a nije vrijeme za kalkulacije.
    Utjeha slijedi, čak i oni koji se obogatiše na našim leđima, rukama
    i ostalim djelovima tijela završit će na mjestu odakle povratka nema,
    bez obzira što će im stanište biti velebno, što će imati skupe bukete
    koji bez obzira na vrijednost završe na smeću, a oni sami, poput nas
    običnih "sočna hrana" bucmastih crva. Živjeli umirovljenici:))))

    avatar

    02.11.2011. (17:44)    -   -   -   -  

  • fra gavun

    Viš kod tih euforija i pomodarstva u meni se odmah stvori otpor i
    pod cijenu da niti ruže ne kupim. Naprosto, ovo što je rekla
    @malo ti malo ja, buket je u nama i nikad ne podliježem onoj
    krilatici 'što će drugi reć', neka govore. A sjećanja su pa skoro
    svakodnevna, neka počivaju u miru!

    avatar

    04.11.2011. (23:46)    -   -   -   -  

  • blade777

    Puno je jasne istine u tvojim navodima.

    Ima jedna uzrečica u narodu, pomalo bezobrazna, al' jako realna:
    "Nek me jebu kad me nebu."

    Čovjeku treba ukazati pažnju onda kada je živ i kada mu je potrebna pažnja i pomoć.

    Mislim da je sve puno više od prenemaganja, a radi se zapravo o svojevrsnom strahu.
    Ljudi se na neki način iskupljuju za sve ono što su za života svojih najmilijih propustili učiniti.
    Rade to na pogrešan način, jer ima oko njih onih živih i potrebnih, a kroz svaki život kojem se ukaže pažnja, pojavljuje se nova prilika za svojevrsno iskupljenje. To je jedini pravi način.
    Ne iskupljuješ se prema izgubljenom životu na način da ne primječuješ druge živote.
    Ma koliko se čovjek sjeća svojih najmilijih, ako ne pomaže životu svojem i drugom, 'zalud sve.

    avatar

    06.11.2011. (17:35)    -   -   -   -  

  • Teobaldin teatar

    Slažem se, ono što nosimo u srcu, a ne pusto cvijeće, lampioni i parada po groblju.

    avatar

    06.11.2011. (18:25)    -   -   -   -  

  • Goga i Mario

    ...bok semper :)...

    ...ispraznost, sve je ispraznost, iliti taština, sve je taština...

    ...sve što činimo, činimo za sebe... za mrtve niti ne možemo... i svi ti spomenici, i svo to cvijeće, tamo je za žive...

    ...ovo je moj novi blog, ja sam inače i bloger Smisao Života, ali s tim blogom imam problema, nešće me je sabotiral, al te s tim nebum zamaral :)...

    ...pozdrav :)...

    avatar

    06.11.2011. (19:52)    -   -   -   -  

  • catwoman

    Ja sam za uvođenje eko groblja ( ako baš groblja moraju postojati kao nastambe za ljudske posmrtne ostatke, što mi je vrlo upitno ), na kojem bi naša tijela bila pokapana samo u biološki razgradivoj odjeći, a nad njima posađeno nama omiljeno drveće ili grmlje, cvijeće ili ostavljeno samo trava, već kako to odgovara ukusu preminule osobe. To bi bila iznimno lijepa oku, pa tako i duši ugodna počivališta tijela, a ne bi se smjelo ostavljati ništa, što i najmanje oskvrnjuje okoliš.

    Mislim da bi moja mama željela japansku trešnju ... ja bih magnoliju.

    I bila bi nam puno ugodnija pomisao na to mjesto koje sami možemo birati, nego kada vidimo što nas najverojatnije očekuje ... :- ((

    Koju bi ti biljku odabrao da se hrani tvojim tijelom ?

    Ne znam zašto se baš svi moraju pokapati na groblju, zašto ljudi nemaju pravo na intimu i osamu svog tijela post mortem. Sjetih se u tom smislu I.G. Kovačića i njegova pjesme gdje piše da želi skrovit grob u prirodi, koji će moći posjetiti tek prijatelj drag.

    Ispada da takve beneficije mogu imati tek ratni zločnici - primjer Slobe, čije je tijelo pokopano u dvorištu rodne kuće. Baš mu zavidim, ja bih željela da mi tijelo leži uz tijelo najmilije mačkice.

    avatar

    06.11.2011. (23:22)    -   -   -   -  

  • Gordian Wolf

    Fin tekst.
    Netko je nekada napisao "Pakao - to su drugi", vjerojatno misleci na onu tvoju zadnju recenicu. Kaj buju drugi mislili.
    Davno sam prestao sudjelovati u tom licemjerju dana mrtvih, i stavljam ga u istu razinu sa Bozicem, Valentinovim itd. - rasadama licemjerja i pokazateljem stupnja inteligencije i stupnja oslobodjenja od kontrolnog sistema.
    Intimna misao i emocija prema umrloj osobi vise znace, nego tone cvijeca i smeca prezentiranih na grobu iste osobe. A da ne spominjem dezurne koji obilaze grobove i racunaju tko je sto stavio, isti princip kao i racunanje tko je dao kakav poklon u svatovima. Seljacija.

    avatar

    07.11.2011. (20:34)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...