Komentari

diogenovabacva.blog.hr

Dodaj komentar (69)

Marketing

  • Potok

    Drago mi je da si u post uvrstio link na Nemanju Vaseljanskog cara. Uvažavam cara!! Trudio se (vidjeti link!), ali Jergoviću nije naštetio. To je priča o crvu koji je mislio da uništava sir, a, ustvari, načinio ga je još pikantnijim. U svemu ostalom je moćan!

    avatar

    01.11.2011. (16:17)    -   -   -   -  

  • Neverin

    pih isto kao kod Božića šta imaš biti dobar za taj dan kad si ostatak godine bio đubre zar ne?

    avatar

    01.11.2011. (16:38)    -   -   -   -  

  • MODESTI BLEJZ

    LOL! e Biške care koji si ti horor, ahaha, genijalno ;D

    avatar

    01.11.2011. (17:44)    -   -   -   -  

  • morska sol

    Možda je stvar samo u tome da se ne znamo nositi sa smrću. Kad se suočimo s nekim tko je izgubio blisku osobu, ne znamo što bismo rekli ili učinili jer ionako nema ni pravih riječi ni pravih gesta koje istinski pomažu. Kad mi izgubimo nekoga, drugi ne znaju kako bi nam prišli i kako bi se ponašali. Kad bismo u situacijama gubljenja svi to uvijek imali na umu, nitko nikome ne bi zamjerao ni smijeh ni plač. (Jer znaju i prevelike suze biti 'neprilične'.) Svatko se s tim nosi na svoj jedinstven način. Ja bih, recimo, na današnji dan (ili na bilo koji drugi dan, uostalom) mogla napisati kilometarski post o gubljenju, a opet šutim - možda baš zato da netko nehotice ne 'nagazi' na to što osjećam. Ako smijeh pomaže - smijmo se! Može i smijeh biti gesta žalovanja, pogotovo sjetimo li se da nas sve, prije ili kasnije, čeka ono o čemu Bishke pjeva. Zato mi se baš svidio naslov posta - jer čini se da je 'mrtvost' osnovno obilježje Dana mrtvih. Možda je naš osnovni zadatak na Dan mrtvih da budemo - živi. Kao i u sve ostale dane dok živimo, uostalom.

    avatar

    01.11.2011. (18:39)    -   -   -   -  

  • Joanna has left Stepford

    jasno da je smijeh nepriličan! no urlikanje s jednog kraja groblja na drugi kumeeeeeeeeeeeeeee ili na ulazu u groblje, samo 15kuna aranžmani, to je sasvim primjereno :)

    avatar

    01.11.2011. (19:52)    -   -   -   -  

  • Wall

    Morska sol je, opet, napisala suštinu, kako je ja vidim- patos je za intimu, a za groblja nije kič i cirkus, već prije veselje,slavljenje života. Možda na način Afrike, uvezene i popularizirane jazz sprovodima New Orleansa? ili još bolje, meni privlačnije - vesele karmine i pijanka, uz pjesmu i ples, za dragog pokojnika (jer bi nas on/a volio vidjeti sretne?) a lažni patos, stroga pravila i udvorništvo prema pokojniku, bogu, običajima? kod Modesti sam napisao ovo: iako razumijem potrebu da barem jedan dan u godini bude posvećen mislima na one koji nisu s nama, cijeli taj neukusni cirkus oko smrti, biznisa sa svijećama i cvijećem (parada kiča i cirkuski osvijetljena groblja, na koja neki, mnogi, vode djecu i supružnike da 'uživaju' u lightshow tisuća šarenih lampaša)..mi je morbidan i neiskren, istina, ne više od Božića, Valentinova, Majčinog dana, itd. tko ima lijepu uspomenu i potrebu posjetom grobu/groblju odati počast pokojniku tom sigurno ne treba i državno propisan dan za to, već se sjeti dragog/drage puno puta godišnje...taj ne treba publiku za taj čin, ne treba zajedništvo gomile, dapače-sve to smeta, jer je umiranje i uspomena veoma individualna stvar. osobno, nemam problem otići na groblje (i) na taj dan, ali gledati taj trgovački praznik, još jedan u nizu, u rasponu od 'moram, red je, i drugi će' do ne tako rijetkog 'priprema/j/mo se za smrt, u smrti su svi sretni, lijepi, vječni, pa takvi trebaju biti i ukrašeni, kičasti grobovi', ili još gore - 'život i nije nešto, ali će mi/nam u smrti biti divno' ...je budalasto i odbojno. "A life, that's all about death, is no life at all" , citat iz filma C.Eastwooda Hereafter).

    ps. kažu da su veseli jazz pogrebi New Orleansa tradicija uvezena zajedno s prvim robovima iz Afrike. Ne samo umrlom robu, nego još više-onima koji su ostajali za njim- odlazak preminulog značio je spas i vječnu slobodu od muka ropstva. to je vrijedilo slaviti, pružalo je nadu živima. kako inače slaviti nečiji život, a da se ne slavi Život sam? i više, ako igdje postoje naznake 'života poslije života', onda to nije teološki bajkovito i neuvjerljivo obećanje vječnog života, već isključivo -života u sjećanju onih koji su nas voljeli. što smo više ostavili trag, to će duži biti naš život u njihovom sjećanju. onima, zaista voljenima, iz bilo kojeg razloga, pa i zaslužnim piscima, npr. smiješi se vječnost u kolektivnom sjećanju - kroz ime i djelo koje ostaje. meni osobno, bit će više nego dovoljan 'vječni život' kroz djecu i njihovu djecu.

    avatar

    02.11.2011. (08:36)    -   -   -   -  

  • sven adam ewin

    Wall, molim te, ne valjaj! Daleko bila lijepa kuća veselim jazz pogrebima
    New Orleansa i kojekakvim afričkim i afrikanerskim razuzdanim pijankama na sahrani njihovih najmilijih. Možda je zgodno, egzotično kao informacija iz opće kulture, ali kad čovjeku umre i ode zauvijek netko drag,
    suze i bol jedino su prirodno unutarnje stanje. Sve drugo može biti nekontrolirani facijalni grč prenapregnutih neurona, pogotovo u još nedovoljno discipliniranom razdoblju razvoja voljnih radnji, kao u Perinom ekscesnom slučaju, koji je ispričao na bolno iskren način. Ali jedno je Perina auto-raščlamba, a drugo je isti doživljaj iz ugla njegova strica. I tu nema pomoći. Ni Peri, ni stricu. To je jednostavno tako!

    avatar

    02.11.2011. (15:17)    -   -   -   -  

  • primakka

    dida moga muža reka je familiji da pivaju kad umre. i jesu.:)
    mislim da ljudi imaju nerješiv kompleks - nikako da shvate da je rođenje početak umiranja. stalno traže neku grešku u tom tijeku, ukoče se kad se neminovnost dogodi.
    otkako sam doživjela blisku smrt, stvari su mi jasnije. žalim na svoj način, umrli mi nedostaju, a živima, kojima je do toga stalo, nastojim ne okrećati leđa.

    avatar

    02.11.2011. (18:19)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    POTOČE, koji ti je, pa ne možeš tek tako našeg (po Crvu) najvećeg Ozbiljnog Književnika, klasika literarnog maroderstva, Narikaču olovnih slova, javnog Sućutnika, najdebljeg debelog mesa Potragljivca, žreca i barda svih žrtava, trgovca nad trgovcima interpasivnom viktimologijom, knjigovođu mrtvih duša - Sirom proglasiti?! Makar i pikantnim. Nemoj samo da te čuje, fasovat ćeš. Zar klasik - sir? Tako umanjivati... ne, ovo se iz usta može jedino sapunom isprati! Zar nisi čuo: nema sa Sirom šale? Nego, kaži, Potoče, zaključak da Crv nije uništio Sir (nego dapače) izvodiš na temelju premise da to kako ga je izjeo ne stoji, ili unatoč tome što stoji?

    avatar

    02.11.2011. (20:42)    -   -   -   -  

  • malo ti malo ja

    Odmakom životnog vijek sve više smrt pokušavam doživljavati
    kroz crni humor, inače se lakše nositi.
    A ovo što si prezentirao, crnje ne može, pozdrav:)))))

    avatar

    02.11.2011. (21:06)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    NEVERIN - kako si znao da sam bio đubre? ;)
    MODESTI - zna čovjek da je horor, ne krije: to je osviještena nesvijest, mudra glupost, duboka banalnost, kulturna nekultura, visoki šund :D
    JOANNA - prilični su neprilični, neprilični prilični, jer ovi drugi priliče nepriličnošću onih prvih, a unepriličili su se njihovim priličenjem (Heraklit je to i Kavafi uz to... i Štulić uz to)
    TI PA JA - znam da si zapravo htjela reći: crnje i humornije

    avatar

    02.11.2011. (21:14)    -   -   -   -  

  • Joanna has left Stepford

    jel ide koji pojnt kod tebe bez Đonija:)?

    avatar

    02.11.2011. (21:44)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    JOANNA - pojnt? (što: point? post?)

    avatar

    02.11.2011. (22:02)    -   -   -   -  

  • Joanna has left Stepford

    točka. Da ne kažem pojenta ko moj vrli dekan:D (ps. nisu svi zajebi nenamjerni ;))

    avatar

    02.11.2011. (22:06)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    U pravu je SOL kad kaže da ''može i smijeh biti gesta žalovanja'' - jer život je dobar, a smrt nije. Pošto je život kratak interludij između dvije duge mrtvosti - budimo živi dok živimo.

    U pravu je SVEN kad kaže točno suprotno: ''kad čovjeku umre i ode zauvijek netko drag, suze i bol jedino su prirodno unutarnje stanje'' - jer život je dobar, a smrt nije. Pošto je smrt dragog bića nešto loše, kakve pijanke i veselje - jedino su prirodne negativne emocije.

    U pravu je WALL sa svojim afrikanerskim New Orleansom - jer nekima život nije dobar, a smrt je. Pošto ti život dođe samo dolinom suza, smrt ti dođe kao izbavljenje i vrlo je dobar razlog za slavlje.

    U pravu je SKALINA iz svoje ptičje perspektive nekoga s iskustvom bliske smrti: jer život je dobar, a ni smrt nije tako loša. Pošto je život ionako samo početak umiranja, treba se opustiti - pjevajmo i na groblju, la la la.

    Kad dođe do pitanja života i smrti - SVI su u pravu. I tu nema pomoći. To je jednostavno tako.

    avatar

    02.11.2011. (22:08)    -   -   -   -  

  • sven adam ewin

    Howgh!

    avatar

    02.11.2011. (22:35)    -   -   -   -  

  • Potok

    Glede & unatoč tvojoj ironiji Jergović je Guliver u svijetu Liliputanaca domaće književnosti. Čast njemu ravnim izuzecima!

    Prilažem njegovu web stranicu http://www.jergovic.com/

    Iz nje curi strast, a to je ono što me zanima kod svih autora.

    Pokušaj Nemanje cara Vasljanskog me podsjeća na esejistički obračun Tolstoja s Shakespeareom. U svemu je bio Lav iz Jasne Poljane u pravu, u svim detaljima, osim u jednom da je Shakespere toliko velik kao nadsumativna gromada da mu niko (više) ne može naštetiti.

    avatar

    03.11.2011. (08:36)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    POTOK - Da je Jergović ni šest ni pet nego objektivno ''Guliver u svijetu Liliputanaca domaće književnosti'' smatraš, čini se, samorazumljivim. Zašto? Jer mu iz stranice ''curi strast''? Tja, kod koga još ne curi strast? I iz Mirčetove stranice curi strast. Što još? Velik je, kažeš, jer je... velik (''kao nadsumativna gromada''). Ana je Ana je Ana, a velik je velik je velik. Ali na čemu se temelji ta tautologija? Gromada je jer je gromada jer je - što? - količinski najviše toga natipkao? Jer je najviše prevođen? Jer je dobio dosta nagrada? To sve samo po sebi još nisu samorazumljivi argumenti.
    Ne kažem da nisi u pravu, nego samo da me nisi uvjerio.
    Nemanja je u obračunu s Jergovićem, kažeš, poput Tolstoja u obračunu sa Shakespeareom: u svim detaljima u pravu. Znači, i u sljedećem detalju: ''Jednoga će dana, vrlo skoro, Miljenko Jergović biti klasik, jer imat će stranu čitabu! I nitko mu više od suvremenika ne će moći ništa: ni logornik sa samokresom, ni rosna dupeta, ni kurac ni palac! (...) Da, i...? Kao da će zbog toga bilo tko na ovome svijetu ma i jednome trenutku pomisliti da to ima veze s onom čuvenom kravom Mukom. Ili s danima šarenih oblaka rođenih iz morske pjene. Ili s vrhom jezika koji kreće na put niz nepce a bi na tri... Ili s purpurnim plaštem prokuratora Judeje. Ili s bilo čime zaista velikim u literaturi stoljeća u kojemu je i Miljenko Jergović mrčio pero.''
    Zato me, Potoče, zbunjuješ. Što sad? Ili si u pravu kad kažeš da je Nemanja u svim detaljima u pravu, pa onda i u ovom da sva ta afirmiranost i recepcija po kojoj je Jergović gromada ne znači zapravo ama baš ništa, ili si u pravu kad nalaziš samorazumljivim da je Jergović Guliver u svijetu Liliputanaca na temelju čisto te ogromne afirmiranosti i recepcije; u oba slučaja jedna tvoja tvrdnja kontradiktorna je drugoj.
    Nadalje, na moje pitanje kako to da Crv nije uništio Sir očito odgovaraš drugom mogućnošću: unatoč tome što stoji sve ono kako ga je izjeo. Moje drugo pitanje: je li to zato što ti sve to što priznaješ da stoji nije jako važno u ocjeni literature?

    avatar

    03.11.2011. (10:15)    -   -   -   -  

  • Neverin

    nema mi do pogreba Grahama Chapmana :)

    avatar

    03.11.2011. (11:00)    -   -   -   -  

  • Potok

    Pero, dao sam ti Jergovićev link odnosno 50% razloga zašto ga uvažavm.
    I kad u najnovijem Sumnjivom licu (http://www.jergovic.com/sumnjivo-lice/bankarsko-objasnjenje-holokausta/) pročitam ove njegove rečenie:

    Da je Bilić u program kazao da je to neonacizam, da je to ustaštvo, da je to ono čega se pošten svijet srami i protiv čega se, da oprosti ministar Karamarko, antifašisti svakodnevno bore širom Hrvatske i svijeta, sve bi bilo drukčije. Ali on to nije učinio, jer dobro zna kako nema potrebe zamjerati se, nego valja uvijek biti gospodin među gospodom. Umjesto toga, Bilić je, bit će nehotice, pravdao Hitlera, rekavši da je Židove ubijao i Staljin. I onda od toga silnog hrvatskog gospodstva nadrlja Ruža Ištuk, za koju će njezin urednik, isti Bilić, docnije kazati kako ne bi ni mrava zgazila. Ili nešto tomu slično, a jednako krivo. Jer ovdje nije riječ o mravima, nego o onome što jedni za druge osjećamo i jesmo li jedni druge spremni braniti od pogroma.

    onda se moje uvjerenje o njemu samo učvrsti, uvjerenje o piscu koji je na pravoj strani, ako ništa drugo, Pero!

    Dakle, čitaj ga, arhiva sajta je velika. Ili, radije čitaš Aralicu? Ne provociram, samo nije mi jasna totalno negiranje bilo koga!

    avatar

    03.11.2011. (12:19)    -   -   -   -  

  • Wall

    evo mojih razloga zašto (meni) Jergović jest Guliver u svijetu Liliputa(naca):kao pisca ga volim, jer ima toplinu i nostalgiju Balkana, a neke od njegovih kratkih priča i par romana jako su mi dragi; kao novinar je često bio i na pogrešnim stranama (oni panegirici sanaderima, pavićima itd), ali u velikoj većini članaka na (meni) Pravoj strani (dobra); od svih kvazi-ekumena u HR/BiH/ex YU...među rijetkima ima konstantu spajanja,a ne razdvajanja podivljalih plemena, još više-spajanje nevoljom razdvojene bliske braće po peru/misli/balkanskom pripadanju.. pri tome mi je nevažno priznanje svijeta, ali mi je suspektno orkestrirano nepriznavanje domaćeg tla (posvuda otpadnički status, čak i u HR, gdje-naizgled-slobodno i puno piše, izdaje, itd); posebno, kad ga negiraju i/ili pljuju lošiji, bili oni Novi i-ili Veliki Hrvati, ili tek jalni čadeži, mutni nemanjići i ostali iz široke alijanse za negiranje Jerge i jergi...i to mi se čini liliputanski malo i nejako; što ne napišu ti negatori neku svoju Ambru, a ne da žuč prosipaju zakukuljeno, skrivajući se iza kritike Jerginog lika/djela/izgleda, njegovog novinarskog djelovanja ili pokojeg sitnijeg faux pas? što otvoreno ne kažu što mu zamjeraju kao piscu, a što kao mogućem, dokazanom jugonostalgičaru, živom dokazu o postojanju hrvatskosrpskog/ srspkohrvatskog jezika, kulture, čitateljske publike? i što, kao zmija noge, skrivaju svoj sitni klanovski ćar u pljuvanju po jergama/ drakulićkama/ matvejevićima ovih prostora? a reći da ima negatore Tolstojevog formata blasfemija je sam po sebi, jer nisam među značajnim piscima/autorima pronašao dostojnog ili artikuliranog dejergatora.pa nije valjda 2u9-novinski wannabe mogul -"Tolstoj" u ovoj priči? meni, naglašavam-meni- nemanja i njegova strastvena (sic!) višegodišnja fiksacija Jergom izgleda bolesno i više govori o negatoru, nego negiranom (a kad nemanja ostrašćeno, višegodišnje uporno secira Jergin vilajet i njegove nafake, normalno da su to njemu pogrdne 'čitabe'- jer on ne zna za 'ćitabe'. disclaimer: kao i uvijek, suprostavljam mišljenje mišljenju, ne oponiram osobama, autorima, već izraženim stavovima...ili barem tome težim,stremim, no ljudski slabo ponekad se upitam: da nije Jerga, onako visok, lep, raskuštran i plavook, grubo odbio malenog nemanju? iz osobnog, tegobnog iskustva znam, kako najveće mržnje i progoni dolaze iz slomljenog, odbačenog srca :))

    avatar

    03.11.2011. (13:35)    -   -   -   -  

  • Potok

    @Wall da ne elaboriram, Tolstoja vs Shakespearea nisam spomenuo u kontekstu koji mi imputiraš, premda, (iz ne znam kojeg razloga) ne spominješ moj nick. I ne moraš, vrlo važno. U vezi Jergovića, vidim, da smo istomišljenici. Stoga, potpisujem tvoj znalački komentar, a na užas Perin.
    Htio bih reči i to da je Pero stekao takvu reputaciju da svaki njegov post, ma koliko bio neprovokativan i "lagan" kao OVAJ, izaziva žestoke reakcije i diskusije, verbalnu grmljavinu poslije koje je više intelektualnog ozona, čistog zraka zbog mentalnih munja koje paraju blogerski prostor. I to je dobro.

    avatar

    03.11.2011. (14:34)    -   -   -   -  

  • Wall

    Potoku42: oprosti, naravno da sam se referirao na tvoju diskusiju,stavove...samo mi se činilo neprilično, nepotrebno-izravno se tebi obratiti na Diogenovom blogu/temi, a opet- kako je on koncilijantno pomirio sve moguće stavove na zadanu temu Dana mrtvosti i pogasio sitne nebitne iskrice, tvoja mi se tema učinila dobrim štivom, zato i moj doprinos; znam da Pero u šaci voli raspravu,neslaganje (a ne povlađivanja), ali ovdje nisam oponirao njemu, niti povlađivao tebi, već iznio vlastito mišljenje; a osim toga, čini mi se da Jergović ima neprirodnu i nezasluženu poziciju u HR; da ga prečesto negiraju iz stotinu razloga, a slabo, nikako iz pravog; da češće negiraju njega kao osobu, nego njegov opus; kad mu seciraju priče/roman/fabulu, da to rade iz slabo skrivenih drugih pobuda -čak i rasističkih (ne govorim o Peru, već vladarima svjetova,svemira,vaseljena u vlastitim glavama i njihovim malim SA jurišnicima). u svemu ovome, naravno, zastupam samo i isključivo svoje stavove,mišljenje, osjećaj... i kad Diogen, ispravno, kaže da svatko,svugdje može imati strast, pa i najgori gastarbajterski tutleki-meni to samo još više ističe strast onih koji napadaju Jergu (jer, strastveno napadaju mnogi, a ne brani nitko, pa ni ja; čemu?) i u tome mi je Jergović simbolična žrtva ovog društva, unatoč statusu, priznatosti,nagradama,privilegijama...a opasan je on i kao pisac i kao javna osoba, i stavovi koje javno iznosi ... što 'stranci' traže u HR?? u glazbi/muzici (Edo Maajka), književnosti (Jergović), Veličković (novinarka), poeziji/politici (Goran Babić), itd, itd? za prave, pravovjerne Hrvate pobrojani bi trebali biti mrtvi (eto poveznice s Danom mrtvosti)...nevažno je pri tome jesu li navedeni uspješni autori rođeni u HR ili ne; to nije vrhunski kriterij,iako često pomaže; važnije je, jesu li oni politički Hrvati, gorljivi zagovornici i modeli 'nove hdz Hrvatske (kao brend 'Proudly Est.Since 1991'). Jergović to svakako nije, unatoč što su ga u jedno doba 'kooptirali u Hrvate', a on se kasnije oteo, pa jugoslavenči(o). (digresija: Miljenko J. je očito jugoslavenčina i/ili Bosanac- Husein Hasanefendić,npr. stoposto Hrvat); mogu Jergović, Matvejević, Drakulić, itd.dobiti stotine priznanja, možda čak i nekog Nobela (danas srozanu naj-nagradu)...nikad neće biti dobri Hrvati, autori, ljudi...a kako ga (još uvijek) ne smiju osporavati kao čovjeka, osporavaju njegovo pisanje, marljivo i strastveno (sic!) iščitavajući njegovo skribomansko objavljivanje...kud ćeš gore kazne osporavateljima? jedino, podosta njih odavno boluje od Stockholmskog sindroma, pa se vezali za djelo (a ja, eto, glupavo sumnjam da su se zapalili i za osobu, muškarčinu Jergu). kad nije 'naš' - bolje da je mrtav, kad ne može fizički, onda književno; kad ne ide ni to lako, onda barem da ga uvaljamo u katran i perje; ili barem u blato!

    avatar

    03.11.2011. (16:36)    -   -   -   -  

  • Potok

    @Wall, spominješ Husa kao dobrog Hrvata. Dodao bih (nizu) Dražena Petrovića, Stavrosa, Gorana Karana, Arsena Dedića, O. Dragojevića (?). U čemu je, po tebi, tajna prihvaćanja Drugih od strane čistokrvnih? Deklarativno usvajanje identifikacijskih osobina koje (osobine) nameće "gorljivi zagovornici modela" našeg čovjeka? Pristajanje na samonegiranje? Potreba za stapanjem? Uvlačenje? Samo nastavi svoj prethodni komentar!

    avatar

    03.11.2011. (18:45)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    O, pa tu svega bilo dok me nije bilo. :D

    POTOK - Kažeš: ''samo nije mi jasna totalno negiranje bilo koga''. Vidim da se nismo razumjeli. Rekapitulirajmo. Ti si osporio da Nemanjini prigovori, mada u svakom detalju stoje, Jergoviću išta oduzimaju na vrijednosti (dapače). To mi je bila presložena misao, pa sam tražio da mi je pojasniš. Ako hoćeš moje mišljenje: također smatram da su Nemanjini prigovori na mjestu, i pošto na mjestu, da itekako ukazuju na neke falinge u Jergovićevom pisanju, koje inače bivaju neprepoznate, neregistrirane, a koje mi osobno ne predstavljaju nešto preko čega se može lako prijeći, koje nalazim kao vrlo velike i ozbiljne falinge. Otuda mi recimo Jergović nikada nije bio nešto po ukusu kao pisac. Ali da li je to isto što i ''totalno negirati''? Preskrolaj sve gore, Potoče, i nećeš naći nijedno mjesto na kojem sam dotičnog ''totalno negirao'' - ja sam samo inzistirao da mi pojasniš ono što si ostavio nejasnim/nesuvislim: a) ako Nemanjini prigovori ništa ne oduzimaju Jergoviću na vrijednosti, je li to zato što smatraš da ne stoje ili unatoč tome što stoje; b) nakon što si se složio da stoje, znači li to onda da ti jednostavno nisu važni kao kriterij po kojem vrednuješ literaturu.
    Ovo što ti uvažavaš na Jergoviću (B.Bilić itd.) uvažavam i ja, samo što to nitko nije ni dovodio u pitanje.

    WALL - Jergović može biti i jest s raznih strana strastveno napadan i iz tih krivih pobuda koje navodiš (rasističkih, političkih, osobnih). Ali vratimo se na kolosijek posta. Ovaj link je tu zato što, vezano na Dan mrtvosti, govori o a) temi međusobne isključivosti sućuti i smijeha; b) uzima Jergovićevu prozu kao primjer ukočene Sućutničke poze, koja je patvorena i kalkulantska te međusobno isključiva sa smijehom. Jergović je tu bio ilustracija i nije se trebao sam pretvoriti u temu. Počelo je mojim odgovorom Potoku, pošto mi se njegov stav kojim smatra da Nemanjini prigovori, mada stoje, ne oduzimaju nego štoviše daju Jergi na značaju, ukazao nesuvislim. S Nemanjinim zamjerkama se tu i sam slažem; e sad, zašto ih on daje, ima li kakav zadnji motiv ili slomljeno srce - niti znam niti me se tiče niti spada pod temu. To je pitanje koje treba nekom drugom prilikom staviti u drugu kovertu i poslati na drugu adresu.

    Well, boys, pa ne mislite valjda da bi moja podozrivost spram Jergovića dolazila iz istog kuta kao ona Pere Panonskog ili Aralice? Često sam njegov istomišljenik u kolumnama koje piše. Čak sam već za sljedeći post pripremio jedan njegov citat iza kojeg stojim, kojim ću si pomoći. Napokon, moji stavovi na tom planu su ovdje već vrlo dobro poznati; ne moram više ništa dokazivati. Ali to sve o ekumeni, o spajanju plemena itd., o tome da dobro čini što ne nastupa kao pravovjerni ''politički Hrvat'' - sve to stoji, ali je (entre nous soit dit) banalno. Pa ne možemo mu upisivati u neku njegovu specijalnu zaslugu nešto što je samo minimalni prag civiliziranosti. Naravno da smo on i ja tu istomišljenici. Kao i bilo tko bez upale mozga. To što je dobro rekao za Branimira Bilića ne može biti argument da Nemanja nije u pravu u onome što mu nabraja i/ili da to nisu relevantne zamjerke.
    Osobno držim da je u pravu, ali mašala, dopuštam da se drži i drugačije i nemam ništa protiv da o tome povedemo raspravu. Ali onda o tome, a ne o nečemu desetom.
    Potoče, nisam li još tamo napisao: ne kažem da nisi u pravu, nego samo da me nisi uvjerio.
    Nisi me uvjerio zato što činjenica po kojoj je Jerga objektivno ''nadsumativna gromada'' - a objektivno to može biti jedino prema kriteriju afirmiranosti i recepcije - naprosto nije protudokaz tvrdnjama iz Nemanjinog posta, da same po sebi ne bi stajale.
    Također, to što Jerga u svom pisanju nije neki profašistički ''politički Hrvat'' ne znači da u tom istom pisanju nije trgovac nad trgovcima interpasivnom viktimologijom i knjigovođa mrtvih duša.
    Na to bih, dakle, sveo spor: je ili nije knjigovođa mrtvih duša? Ako smatrate kako nije, da mi navedete argumente zašto smatrate da ga je Nemanja tu oklevetao.
    Ili, ako smatrate da je Nemanja u pravu, samo da to nije jako važno, trebalo bi da meni koji sam u životu i književnosti strašno osjetljiv na višak emocionalnosti kao višak patvorenosti, i pogotovo na kalkulantsku emocionalnost koja po toj osnovi skuplja poene, i još pogotovije na emocionalnost koja za sobom povlači agelastiju - što mi sve jako smeta i Jergovićevo štivo često čini nejestivim - objasnite kako su to vama točno samo sitniji propusti. A meni krimen svih krimena u pisanju! Svakako, svakako, to je pitanje ukusa, ali sve što želim je čuti argumente kojima se to doista brani, a ne da mi šaljete nekakvu recepcijsku gromadnost ili ekumensku korektnost.

    avatar

    03.11.2011. (20:33)    -   -   -   -  

učitavam...