nije mi uopće bitno.... bitno mi je koliko slijedim sebe, svoje snove, želje... koliko upoznajem sebe svakoga dana koliko živim svoj život, svoj jedinstveni put....
jedino je bitno to....
27.10.2011. (10:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tea
Nije sve tako crno .To što sve na žalost povezuje je samo ideja. Ideja o znanju.Ali upoznala sam nekoliko divnih profesora koji mi daju nadu.Znanje kakvo usvajamo kao takvo se i vraća. Puno je važnija obitelj u cijeloj toj priči. Ako čovjek raste uz ljubav on i emitira ljubav bez obzira na sve.Svi smo pozvani imati srce od zlata ako to želimo.
28.10.2011. (10:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Na žalost, što se tiče obrazovnog sustava - gotovo cijeli je vrlo crn. Iznimke poput divnih profesora ne mogu izvući stvar iz blata.
28.10.2011. (10:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ksenija
Ne mogu izvući iz blata jer je sistem,odnosno metode "usvajanja" znanja ne prirodan.Ljudi uče čineći ne sjedeći i pasivno gutajući sadržaje koji su pri tom i ne povezani.Osim toga nisu svi određenih godina na istom razvojnom nivou.Meni je u toj cijeloj priči najgora poruka koju ljudi,djeca dobivaju,a ona je uglavnom da je učenje teško...To mi je totalno bolesno jer ne postoji radosnija stvar nego učenje.Već smo pričali o ovoj temi ... jedan dio pojedinaca koji rade na stvaranju metoda,programa kuže problem...i znaju rješenje...Međutim klasika...nema love (laži,laži)i ljudi (profesori,nastavnici) su uglavnom teški kalupaši.Puno sam pričala s ljudima tih profesija...npr.profesorica književnosti mi je rekla da tu i tu lektiru moraju čitati jer oni dobiju naputak bla,bla..to se čitalo i prije 40 god.Osnovni problem je što nikome nije zaista stalo.Što se tiće mišljenja ljudi o meni...Nemam pojma, vjerujem da je teško biti ne priznat,ali pitanje je tko ti daje priznanje?Meni je važno da mi bliski daju poruku da je moj način prema njima ok.Posao mi je izuzetno važan...Ja sam valjda jedna od onih utopista koja količinu i kvalitetu rada ne mjeri adekvatnom naknadom za isti.Na poslu također živim...jako intenzivno.Gradim se učim rastem mjenjam,osvješćujem,jačam ,radujem se istinski...Ne postoji novac koji bi mogao platiti onaj dio mene koji tamo ostavljam...ne očekujem da to shvati poslodavac,roditelj koji kako kažeš me vide ipak površno(ali znam da mnogi prepoznaju),a djeca....za 5 godina neće me se sjećati.U jednom trenutku... ima tome prilično godina prestala sam očekivati priznanje...to je tako jebeno dobro.Radim tako jer znam da znam,radim tako jer mijenjam svijet...i jebeno uživam jer činim razliku.Sitnu,ali pojedincima bitnu.:)))
28.10.2011. (15:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
To i ja mislim, sistem je neprirodan, pa možemo slobodno reći i idijotski. Teško se oteti dojmu kako inzistiranje da se uči kroz sjedenje i slušanje (po 6 sati svakodnevno) ima više svrhu lomljenja volje i stvaranja poslušnika, nego podučavanje. Da ne govorimo o tome koliko je bolesno tjerati djecu da popamte silne podatke. Jedna definicija učenja glasi da je učenje proces upamćivanja, retencije (zadržavanja) i reproduciranja naučenog. Toj definiciji nedostaje 4. čimbenik koji glasi - zaboravljanje čim se napiše test i upiše ocjena. Većinu onoga što smo "učili" zaboravili smo, a da ne govorimo o tome kako nam ne bi puno koristilo i da nismo zaboravili, jer se krivo misli kako su svim klincima potrebni baš svi sadržaji i predmeti. Tu su krajnje gluposti. Učenje, bez daljnjeg, može i moralo bi biti temeljeno na interesu onih koji uče, a ne na tome da ih se prisiljava na bubanje. Škole prokleto podsjećaju na zatvore poludnevnog tipa za klince. I čini se da to rijetko koga osobito brine. Na tu temu se uglavnom vode promašene rasprave (o broju sati i težini školske torbe). Meni osobno je tema obrazovanja bitna jer ne želim živjeti u svijetu koji od klinaca radi kretene, a onda ti kreteni postaju jednog dana baza društva, donose bitne odluke itd. Ono što me najviše čudi je što te stvari malo koga zabrinjavaju. Starcima je bitno da im djeca imaju dobre ocjene i tu priča prestaje. Dobre ocjene? Wtf? Pa koja korist za djete od ocjena? Tu se radi o njihovim životima, a ne nekim brojkicama u imeniku.
28.10.2011. (16:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ksenija
U predškolskom odgoju stvari su se počele mijenjati...međutim...Ljudi se teško mjenjaju jer ne razumiju osnovne principe učenja i pravi smisao učenja...on je gotovo uvijek primjenjiv.Na zadnjem roditeljskom koji sam imala opet sam pljuvala po školama,ali...ta djeca će ipak doći u njih.Pričala sam im zapravo o tome kako i ako im djeca budu puna "znanja" i vrsni matematičari i ini...ukoliko ne postingnu visoki stupanj poz.slike o sebi,amopouzdanja,samopštovanja to mogu baciti u vodu.Rekla sam im ...ajd navirite se malo u sebe...svi smo to!Mogu ti reći da su na početku bili uštogljeni i formalni,ali kasnije...izrečene su mnoge stvari po kojima se jasno vidi da je roditelju najvažnija djetetova sreća.On ne zna drugačuje pa ga pokušava osigurati na poznate mu načine dobrim ocjenama koje je skupio nepotrebnim gomilanjem informacija koje su svuda dostupne.E jebi ga sad,,,sistem je kriv...uvijek se tješim na jedan način.Preživjela sam sva sranja od škole,bolesnih poslodavaca...i nisu me skroz ubili.Dapače...užasno su me ojačali.Možda da nije bilo svih tih govana bih bila poput šećerne vate...ovako grizem beton zubima:)))Ukoliko dijete doma dobije priznanje,uvažavanje...ne mogu mu ništa.Roditelj je početak i završetak odgoja.Svaki dan to gledam,a znam da i sam Život uvijek pronađe neku rupicu kroz koju se provučemo i izrazimo sebe.Pročitaj malo o indigo dijeci.Čak i tebe prepoznajemu njima:)))Naravno da je ne bitno zovu li se indigo ili knetnica (i aure su mi malo previše,dok se ne uvjerim u suprotno),ali znam da stvari mjenjaju.Lagano gotovo ne primjetno...ali se mjenjaju.Odoh posrkati kavicu u ovo divno subotnje jutro dok svi spavaju a oko mene tišina.pozdrav
29.10.2011. (07:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ksenija
Ova su djeca osobito nadarena, ali se mogu pobuniti ako se s njima ophodimo kao s malom neukom djecom ili ih želimo podučiti nečemu što već znaju. Teško se pokoravaju krutim pravilima i tradicionalnim ulogama. Često ruše pravila i sustave. Obično tu svoju dozu buntovništva zadržavaju i do odrasle dobi, međutim često je riječ o suptilnoj, mudroj vrsti suprostavljanja kojom zapravo postaju izuzeti od očekivanih pravila. Za njih birokracija kao da ne postoji. Neki bi ih nazvali i izvrsnim manipulatorima. Odbijaju slijediti zapovjedi i upustva osim ako im zaista dobro ne objasnite zašto bi nešto trebali napraviti. Ne možete im nabiti osjećaj krivnje -jednostavno morate imati snažne argumente. To su ona djeca koja nam postavljaju bujice "nemogućih" pitanja (na koja mi i prečesto neznamo odgovor!).
Ova su djeca osobito nadarena, ali se mogu pobuniti ako se s njima ophodimo kao s malom neukom djecom ili ih želimo podučiti nečemu što već znaju. Teško se pokoravaju krutim pravilima i tradicionalnim ulogama. Često ruše pravila i sustave. Obično tu svoju dozu buntovništva zadržavaju i do odrasle dobi, međutim često je riječ o suptilnoj, mudroj vrsti suprostavljanja kojom zapravo postaju izuzeti od očekivanih pravila. Za njih birokracija kao da ne postoji. Neki bi ih nazvali i izvrsnim manipulatorima. Odbijaju slijediti zapovjedi i upustva osim ako im zaista dobro ne objasnite zašto bi nešto trebali napraviti. Ne možete im nabiti osjećaj krivnje -jednostavno morate imati snažne argumente. To su ona djeca koja nam postavljaju bujice "nemogućih" pitanja (na koja mi i prečesto neznamo odgovor!).
Veoma su kreativna i mogu raditi više stvari odjednom, zapravo lako im nešto drugo odvuče pažnju i skloni su skakati sa jedne stvari/teme/aktivnosti na drugu. Imaju problema sa strpljenjem te teško čekaju red. Teško se nose s rigidnošću i jednodimenzionalnošću našeg (i većine) obrazovnih sustava. Školu često smatraju nužnim zlom i jedva čekaju da završi. Stoga nije rijetko da mnogi od njih naprasno prekidaju školovanje iako su veliki zaljubljenici u knjige i učenje kao takvo. Mnoga indigo "djeca" ostaju s par ispita do diplome i nikad ne završe fakultet/e koje su započeli.
Njihovi su interesi intezivni i strastveni te potpuno uranjaju u područja koja ih zanimaju, na specifičan hologramski način. Istovremeno vide i cjelinu i djeliće od kojih je sastavljena. Mnogi su indigovci, mladi i oni stariji, strastveni zaljubljenici znanstvene fantastike, mitologije, priče o vilama i čarobnjacima, parapsihologije, igara uloga; zapravo svega što inspirira i potiče njihovu maštu i predstavlja im intelektualni izazov. Skloni su povlačenju u intimni svijet knjiga i mašte i zapravo preferiraju samoću ili uski krug bliskih osoba. Velike gužve ih pomalo plaše i odbijaju.
Indigo djeca (i odrasli) su često frustrirana lošim načinima na koje se neke stvari rade te znaju bolje načine. Karakterizira ih i ekstremna fizička i emotivna osjetljivost. Izuzetno su osjetljivi na intezivne mirise, buku, vrućinu, jarke boje i gužve. Znaju patiti zbog pretjerane izloženosti svim tim podražajima suvremenog svijeta. Mogu biti skloni različitim alergijskim oboljenjima i problemima s dišnim sustavom. Nužna im je povremena samoća, tišina i mir. Potrebno im je vrijeme za njih same kako bi obnovili svoje (spiritualne) baterije. Senzibilna su za tuđe probleme i patnje i često za malu djecu neobično svjesna generalnih problema čovječanstva, poput ekološkog zagađenja, ratova i gladi. (Prema Lorri Johnson, na http://www.sunfell.com
Neka indigo djeca imaju i potpuno suprotno ponašanje te su hladna i tvrdoglava i uopće ne pokazuju empatiju za druge. Znaju biti sklona snažnim neobuzdanim izljevima bijesa, te općenito imaju problema sa ljutnjom. ( prema Wendy Chapman, http://www.metagifted.org. Ove se karakteristike obično vežu uz novije indigo generacije, koje se rađaju bez zaštitnih slojeva u auri te su još senzibilnija na bombe informacija kojima ih svijet svakodnevno zasipa, a uz to nemaju adekvatnu podršku roditelja i okoline. Njihova im hladnoća i ljutnja postaju dragocjeni obrambeni mehanizmi, ali ih i udaljavaju od njihove životne misije. Više o prevenciji i rješenjima ovih problema možete naći u poglavljima Indigo generacije i Savjeti za roditelje indigo djece.
No sva indigo djeca imaju snažno razvijenu intuiciju. Naravno često nisu svjesna da se radi o tome, katkada se to događa kroz snove ili vizije, ponekad kroz niz podudarnosti koje povremeno primjećuju, a najčeće se radi o jednostavnim slutnjama koje se ostvare. Drugima se može činiti da su iznimni srećkovići, jer im se mnoge želje ostvaruju, ali indigo djeca znaju da smo mi sami stvaratelji svoje sreće i jednostavno se ravnaju po tom zakonu, usklađujući se s ritmovima prirode i svojim Višim vodstvom.
Indigo djeca (i odrasli) posjeduju izuzetan detektor laži. Takva djeca imaju duboke, mudre, "stare" oči kojima kao da gledaju ravno u vašu dušu i kojima je nemoguće slagati. Laži i manipulacije
29.10.2011. (08:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ja mislim da je temelj problema u tome što su ljudi (odrasli, a nažalost i djeca) progutali pilulu iluzije i povjerovali kako stvari moraju biti takve kakve jesu, a oni ne mogu ništa protiv toga. I tako je princip življenja koji se bazira na saginjanju glave postao općeprihvaćen. On se temelji na kontroli, strahu, nagradi, kazni. Takav sistem je bolestan i neodrživ. Umjetan je i zato je za očekivati da će početi sve više pucati. Kada je temelj loš, slabo vrijedi ako se preuredi soba na drugom katu. Indigo... To je danas jako popularna fora. Samo, ne znam gdje ih se može vidjeti u praksi u većem broju (nikako da izađu iz knjiga i teorija).
29.10.2011. (08:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ksenija
Jebote ti i ja kao da živimo u dva svijeta.Ja ih vidim na mnogim mjestima...nažalost nisu se filtrirali u dnevnu politiku ,ali...žive kraj mene.Ništa dok ne dođe do kritične mase,ali možda će prije doći do kraja (fizičkog )Zemlje.Međutim...mene sve slabije dodiruju kalupi...postoji svijet unutar svijeta.Ne mogu provesti život kukajući,buneći se...ovdje sam da živim...da svojim postojanjem uljepšam svijet:))) Takvi šmizlavci bez obzira na njihov broj,količinu straha koji žele unjeti...mogu mi puhati u guzicu...ne dodiruju me...Oni su hrpa stijena koju vidim...ništa drugo.Ta sranja ne stoje na mom putu,ne zaklanjaju mi vid niti me fizički mogu spriječiti...Ne funkcioniram na toj frekvenciji....Ne znam kako da ti to prenesem???hehe....umirem od smijeha sad!!!
29.10.2011. (08:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ako uzmem u obzir karakteristike indiga koje si gore navela, ja takve jako rijetko vidim. Što ne znači da ih nema, naravno. :) Ali, ja kao i uvijek, vjerujem tek kad vidim.
29.10.2011. (09:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ksenija
Ne znam kako ti vidiš,ali ...Upravo te usrane životne situacije su škola o kakvoj pričamo.Tu nema sjedenja u klupi i učenja na pamet.Svoj život vidim kao lekcije,mjesto učenja.Svaka naizgled bezizlazna situacija ,usrana i grozna bila je način na koji sam naučila.Njih ja ne pobijeđujem na vlastitom terenu već na njihovom.Ovo vrijeme,mjesto na kojem živimo jest predivan izazov...U šarenom svijetu koji priželjkujemo bilo bi divno,ali ne svjesno jer tada ne bi imali što osvjestiti jednostavno bi bili.Koliko god naizgled usrano...meni je divno jer u nekom drugom kontekstu nikad ne bih spoznala...:))) Tko zna možda imam šizofreniju?hehe.Mi jesmo u predivnoj školi koja se zove Život. Kada pobijedimo strah onda vidimo izazov,a ne problem.U svakom slučaju Život te uvijek podržava kao i sliku koju imaš u glavi.Tu nastupa ono o čemu često pričaš...uroniti dublje ili sagledati s druge strane fotelje.E to je jebeno zanimljiv izazov?!!!
29.10.2011. (09:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
U šarenom svijetu koji priželjkujemo bilo bi divno,ali ne svjesno jer tada ne bi imali što osvjestiti jednostavno bi bili.Koliko god naizgled usrano...
To stoji. A izazov se sastoji u tome da unutar mračnog svijeta stvaramo svijetle dijelove.
29.10.2011. (09:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pa tako imamo slabo hranjene "konje" koji vuku 40 krugova(uz skromnu nagradu na kraju tog puta), i prenagrađene "konje" koji žive u blagostanju i predobro su nagrađeni za 5 loše otrčanih krugova.
Da bi netko dobio, nekom se mora uzeti. Problem je onda kada ti koji određuju kome će se davati i kome uzimati, nemaju ni znanja ni morala za posao koji obavljaju.
29.10.2011. (11:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ksenija
To stoji. A izazov se sastoji u tome da unutar mračnog svijeta stvaramo svijetle dijelove.
Mi ih i stvaramo.Ti djelovi su stvarni.Oni dotiču druge i nas same .Ti to znaš.Možda nisu (za sad) na globalnom nivou,ali jesu u našim životima.Mi činimo razliku. Pitaj agresivno dijete koje je ušlo u moju sobu činim li ja razliku?Čini li moje razumijevanje razliku? To je ništa,ali njemu je jako puno i važno za preživljavanje.On je do tada dobivao poruku da je loš,bezvrijedan,zločest i ne normalan.Mi smo značajna razlika.To nam je svrha ...:))...mi bojamo život divnim bojama razumijevanja...i duboko sam zahvalna na tome...sretna...ispunjena...živa...radosna...smislena...hrabra...nasmiješe na...topla...tvrda...hladna...mekana...divna.(i skromna:))
29.10.2011. (11:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tea
Ma naravno da je sustav vrlo crn, svi sustavi su oko nas vrlo crni jer ih je čovjek takvima napravio. Ali crtice daju nadu. Zapad zapravo na svoj perfidan način ubija dijete u djetetu i to je na tragu tvog pisanja.Školstvo je idealan legalan način takvih vrsta ubojstava djece.Jučer sam bila u jednom društvu gdje sam gledala dokumentarac "Tamna strana čokolade" Što za reći.Trgovanje djecom da bi ista brala kakaovac.Radnja se događa na području Afrike . Dijete košta oko 230 eura . Radi od jutra do sutra i za to najčešće ne prima plaću. Kilogram sirovine košta 1 euro a navodno od iiste se može dobiti oko 40 čokolada . Pa si ti misli koji je to biznis. Nitko pametan ne pristaje na kozmetiku kada su djeca u pitanju.Zato i treba pisati p tom, komentari su manje važni. pozdrav.,
30.10.2011. (12:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
metamorfoza
nije mi uopće bitno....
bitno mi je koliko slijedim sebe, svoje snove, želje...
koliko upoznajem sebe svakoga dana
koliko živim svoj život, svoj jedinstveni put....
jedino je bitno to....
27.10.2011. (10:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tea
Nije sve tako crno .To što sve na žalost povezuje je samo ideja. Ideja o znanju.Ali upoznala sam nekoliko divnih profesora koji mi daju nadu.Znanje kakvo usvajamo kao takvo se i vraća. Puno je važnija obitelj u cijeloj toj priči. Ako čovjek raste uz ljubav on i emitira ljubav bez obzira na sve.Svi smo pozvani imati srce od zlata ako to želimo.
28.10.2011. (10:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
izvorni život
Na žalost, što se tiče obrazovnog sustava - gotovo cijeli je vrlo crn. Iznimke poput divnih profesora ne mogu izvući stvar iz blata.
28.10.2011. (10:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ksenija
Ne mogu izvući iz blata jer je sistem,odnosno metode "usvajanja" znanja ne prirodan.Ljudi uče čineći ne sjedeći i pasivno gutajući sadržaje koji su pri tom i ne povezani.Osim toga nisu svi određenih godina na istom razvojnom nivou.Meni je u toj cijeloj priči najgora poruka koju ljudi,djeca dobivaju,a ona je uglavnom da je učenje teško...To mi je totalno bolesno jer ne postoji radosnija stvar nego učenje.Već smo pričali o ovoj temi ... jedan dio pojedinaca koji rade na stvaranju metoda,programa kuže problem...i znaju rješenje...Međutim klasika...nema love (laži,laži)i ljudi (profesori,nastavnici) su uglavnom teški kalupaši.Puno sam pričala s ljudima tih profesija...npr.profesorica književnosti mi je rekla da tu i tu lektiru moraju čitati jer oni dobiju naputak bla,bla..to se čitalo i prije 40 god.Osnovni problem je što nikome nije zaista stalo.Što se tiće mišljenja ljudi o meni...Nemam pojma, vjerujem da je teško biti ne priznat,ali pitanje je tko ti daje priznanje?Meni je važno da mi bliski daju poruku da je moj način prema njima ok.Posao mi je izuzetno važan...Ja sam valjda jedna od onih utopista koja količinu i kvalitetu rada ne mjeri adekvatnom naknadom za isti.Na poslu također živim...jako intenzivno.Gradim se učim rastem mjenjam,osvješćujem,jačam ,radujem se istinski...Ne postoji novac koji bi mogao platiti onaj dio mene koji tamo ostavljam...ne očekujem da to shvati poslodavac,roditelj koji kako kažeš me vide ipak površno(ali znam da mnogi prepoznaju),a djeca....za 5 godina neće me se sjećati.U jednom trenutku... ima tome prilično godina prestala sam očekivati priznanje...to je tako jebeno dobro.Radim tako jer znam da znam,radim tako jer mijenjam svijet...i jebeno uživam jer činim razliku.Sitnu,ali pojedincima bitnu.:)))
28.10.2011. (15:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
izvorni život
To i ja mislim, sistem je neprirodan, pa možemo slobodno reći i idijotski. Teško se oteti dojmu kako inzistiranje da se uči kroz sjedenje i slušanje (po 6 sati svakodnevno) ima više svrhu lomljenja volje i stvaranja poslušnika, nego podučavanje. Da ne govorimo o tome koliko je bolesno tjerati djecu da popamte silne podatke. Jedna definicija učenja glasi da je učenje proces upamćivanja, retencije (zadržavanja) i reproduciranja naučenog. Toj definiciji nedostaje 4. čimbenik koji glasi - zaboravljanje čim se napiše test i upiše ocjena. Većinu onoga što smo "učili" zaboravili smo, a da ne govorimo o tome kako nam ne bi puno koristilo i da nismo zaboravili, jer se krivo misli kako su svim klincima potrebni baš svi sadržaji i predmeti. Tu su krajnje gluposti. Učenje, bez daljnjeg, može i moralo bi biti temeljeno na interesu onih koji uče, a ne na tome da ih se prisiljava na bubanje. Škole prokleto podsjećaju na zatvore poludnevnog tipa za klince. I čini se da to rijetko koga osobito brine. Na tu temu se uglavnom vode promašene rasprave (o broju sati i težini školske torbe). Meni osobno je tema obrazovanja bitna jer ne želim živjeti u svijetu koji od klinaca radi kretene, a onda ti kreteni postaju jednog dana baza društva, donose bitne odluke itd. Ono što me najviše čudi je što te stvari malo koga zabrinjavaju. Starcima je bitno da im djeca imaju dobre ocjene i tu priča prestaje. Dobre ocjene? Wtf? Pa koja korist za djete od ocjena? Tu se radi o njihovim životima, a ne nekim brojkicama u imeniku.
28.10.2011. (16:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ksenija
U predškolskom odgoju stvari su se počele mijenjati...međutim...Ljudi se teško mjenjaju jer ne razumiju osnovne principe učenja i pravi smisao učenja...on je gotovo uvijek primjenjiv.Na zadnjem roditeljskom koji sam imala opet sam pljuvala po školama,ali...ta djeca će ipak doći u njih.Pričala sam im zapravo o tome kako i ako im djeca budu puna "znanja" i vrsni matematičari i ini...ukoliko ne postingnu visoki stupanj poz.slike o sebi,amopouzdanja,samopštovanja to mogu baciti u vodu.Rekla sam im ...ajd navirite se malo u sebe...svi smo to!Mogu ti reći da su na početku bili uštogljeni i formalni,ali kasnije...izrečene su mnoge stvari po kojima se jasno vidi da je roditelju najvažnija djetetova sreća.On ne zna drugačuje pa ga pokušava osigurati na poznate mu načine dobrim ocjenama koje je skupio nepotrebnim gomilanjem informacija koje su svuda dostupne.E jebi ga sad,,,sistem je kriv...uvijek se tješim na jedan način.Preživjela sam sva sranja od škole,bolesnih poslodavaca...i nisu me skroz ubili.Dapače...užasno su me ojačali.Možda da nije bilo svih tih govana bih bila poput šećerne vate...ovako grizem beton zubima:)))Ukoliko dijete doma dobije priznanje,uvažavanje...ne mogu mu ništa.Roditelj je početak i završetak odgoja.Svaki dan to gledam,a znam da i sam Život uvijek pronađe neku rupicu kroz koju se provučemo i izrazimo sebe.Pročitaj malo o indigo dijeci.Čak i tebe prepoznajemu njima:)))Naravno da je ne bitno zovu li se indigo ili knetnica (i aure su mi malo previše,dok se ne uvjerim u suprotno),ali znam da stvari mjenjaju.Lagano gotovo ne primjetno...ali se mjenjaju.Odoh posrkati kavicu u ovo divno subotnje jutro dok svi spavaju a oko mene tišina.pozdrav
29.10.2011. (07:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ksenija
Ova su djeca osobito nadarena, ali se mogu pobuniti ako se s njima ophodimo kao s malom neukom djecom ili ih želimo podučiti nečemu što već znaju. Teško se pokoravaju krutim pravilima i tradicionalnim ulogama. Često ruše pravila i sustave. Obično tu svoju dozu buntovništva zadržavaju i do odrasle dobi, međutim često je riječ o suptilnoj, mudroj vrsti suprostavljanja kojom zapravo postaju izuzeti od očekivanih pravila. Za njih birokracija kao da ne postoji. Neki bi ih nazvali i izvrsnim manipulatorima. Odbijaju slijediti zapovjedi i upustva osim ako im zaista dobro ne objasnite zašto bi nešto trebali napraviti. Ne možete im nabiti osjećaj krivnje -jednostavno morate imati snažne argumente. To su ona djeca koja nam postavljaju bujice "nemogućih" pitanja (na koja mi i prečesto neznamo odgovor!).
Ova su djeca osobito nadarena, ali se mogu pobuniti ako se s njima ophodimo kao s malom neukom djecom ili ih želimo podučiti nečemu što već znaju. Teško se pokoravaju krutim pravilima i tradicionalnim ulogama. Često ruše pravila i sustave. Obično tu svoju dozu buntovništva zadržavaju i do odrasle dobi, međutim često je riječ o suptilnoj, mudroj vrsti suprostavljanja kojom zapravo postaju izuzeti od očekivanih pravila. Za njih birokracija kao da ne postoji. Neki bi ih nazvali i izvrsnim manipulatorima. Odbijaju slijediti zapovjedi i upustva osim ako im zaista dobro ne objasnite zašto bi nešto trebali napraviti. Ne možete im nabiti osjećaj krivnje -jednostavno morate imati snažne argumente. To su ona djeca koja nam postavljaju bujice "nemogućih" pitanja (na koja mi i prečesto neznamo odgovor!).
Veoma su kreativna i mogu raditi više stvari odjednom, zapravo lako im nešto drugo odvuče pažnju i skloni su skakati sa jedne stvari/teme/aktivnosti na drugu. Imaju problema sa strpljenjem te teško čekaju red. Teško se nose s rigidnošću i jednodimenzionalnošću našeg (i većine) obrazovnih sustava. Školu često smatraju nužnim zlom i jedva čekaju da završi. Stoga nije rijetko da mnogi od njih naprasno prekidaju školovanje iako su veliki zaljubljenici u knjige i učenje kao takvo. Mnoga indigo "djeca" ostaju s par ispita do diplome i nikad ne završe fakultet/e koje su započeli.
Njihovi su interesi intezivni i strastveni te potpuno uranjaju u područja koja ih zanimaju, na specifičan hologramski način. Istovremeno vide i cjelinu i djeliće od kojih je sastavljena.
Mnogi su indigovci, mladi i oni stariji, strastveni zaljubljenici znanstvene fantastike, mitologije, priče o vilama i čarobnjacima, parapsihologije, igara uloga; zapravo svega što inspirira i potiče njihovu maštu i predstavlja im intelektualni izazov. Skloni su povlačenju u intimni svijet knjiga i mašte i zapravo preferiraju samoću ili uski krug bliskih osoba. Velike gužve ih pomalo plaše i odbijaju.
Indigo djeca (i odrasli) su često frustrirana lošim načinima na koje se neke stvari rade te znaju bolje načine. Karakterizira ih i ekstremna fizička i emotivna osjetljivost. Izuzetno su osjetljivi na intezivne mirise, buku, vrućinu, jarke boje i gužve. Znaju patiti zbog pretjerane izloženosti svim tim podražajima suvremenog svijeta. Mogu biti skloni različitim alergijskim oboljenjima i problemima s dišnim sustavom. Nužna im je povremena samoća, tišina i mir. Potrebno im je vrijeme za njih same kako bi obnovili svoje (spiritualne) baterije. Senzibilna su za tuđe probleme i patnje i često za malu djecu neobično svjesna generalnih problema čovječanstva, poput ekološkog zagađenja, ratova i gladi. (Prema Lorri Johnson, na http://www.sunfell.com
Neka indigo djeca imaju i potpuno suprotno ponašanje te su hladna i tvrdoglava i uopće ne pokazuju empatiju za druge. Znaju biti sklona snažnim neobuzdanim izljevima bijesa, te općenito imaju problema sa ljutnjom. ( prema Wendy Chapman, http://www.metagifted.org.
Ove se karakteristike obično vežu uz novije indigo generacije, koje se rađaju bez zaštitnih slojeva u auri te su još senzibilnija na bombe informacija kojima ih svijet svakodnevno zasipa, a uz to nemaju adekvatnu podršku roditelja i okoline. Njihova im hladnoća i ljutnja postaju dragocjeni obrambeni mehanizmi, ali ih i udaljavaju od njihove životne misije. Više o prevenciji i rješenjima ovih problema možete naći u poglavljima Indigo generacije i Savjeti za roditelje indigo djece.
No sva indigo djeca imaju snažno razvijenu intuiciju. Naravno često nisu svjesna da se radi o tome, katkada se to događa kroz snove ili vizije, ponekad kroz niz podudarnosti koje povremeno primjećuju, a najčeće se radi o jednostavnim slutnjama koje se ostvare. Drugima se može činiti da su iznimni srećkovići, jer im se mnoge želje ostvaruju, ali indigo djeca znaju da smo mi sami stvaratelji svoje sreće i jednostavno se ravnaju po tom zakonu, usklađujući se s ritmovima prirode i svojim Višim vodstvom.
Indigo djeca (i odrasli) posjeduju izuzetan detektor laži. Takva djeca imaju duboke, mudre, "stare" oči kojima kao da gledaju ravno u vašu dušu i kojima je nemoguće slagati. Laži i manipulacije
29.10.2011. (08:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
izvorni život
Ja mislim da je temelj problema u tome što su ljudi (odrasli, a nažalost i djeca) progutali pilulu iluzije i povjerovali kako stvari moraju biti takve kakve jesu, a oni ne mogu ništa protiv toga. I tako je princip življenja koji se bazira na saginjanju glave postao općeprihvaćen. On se temelji na kontroli, strahu, nagradi, kazni. Takav sistem je bolestan i neodrživ. Umjetan je i zato je za očekivati da će početi sve više pucati. Kada je temelj loš, slabo vrijedi ako se preuredi soba na drugom katu.
Indigo... To je danas jako popularna fora. Samo, ne znam gdje ih se može vidjeti u praksi u većem broju (nikako da izađu iz knjiga i teorija).
29.10.2011. (08:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ksenija
Jebote ti i ja kao da živimo u dva svijeta.Ja ih vidim na mnogim mjestima...nažalost nisu se filtrirali u dnevnu politiku ,ali...žive kraj mene.Ništa dok ne dođe do kritične mase,ali možda će prije doći do kraja (fizičkog )Zemlje.Međutim...mene sve slabije dodiruju kalupi...postoji svijet unutar svijeta.Ne mogu provesti život kukajući,buneći se...ovdje sam da živim...da svojim postojanjem uljepšam svijet:))) Takvi šmizlavci bez obzira na njihov broj,količinu straha koji žele unjeti...mogu mi puhati u guzicu...ne dodiruju me...Oni su hrpa stijena koju vidim...ništa drugo.Ta sranja ne stoje na mom putu,ne zaklanjaju mi vid niti me fizički mogu spriječiti...Ne funkcioniram na toj frekvenciji....Ne znam kako da ti to prenesem???hehe....umirem od smijeha sad!!!
29.10.2011. (08:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
izvorni život
Ako uzmem u obzir karakteristike indiga koje si gore navela, ja takve jako rijetko vidim. Što ne znači da ih nema, naravno. :) Ali, ja kao i uvijek, vjerujem tek kad vidim.
29.10.2011. (09:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ksenija
Ne znam kako ti vidiš,ali ...Upravo te usrane životne situacije su škola o kakvoj pričamo.Tu nema sjedenja u klupi i učenja na pamet.Svoj život vidim kao lekcije,mjesto učenja.Svaka naizgled bezizlazna situacija ,usrana i grozna bila je način na koji sam naučila.Njih ja ne pobijeđujem na vlastitom terenu već na njihovom.Ovo vrijeme,mjesto na kojem živimo jest predivan izazov...U šarenom svijetu koji priželjkujemo bilo bi divno,ali ne svjesno jer tada ne bi imali što osvjestiti jednostavno bi bili.Koliko god naizgled usrano...meni je divno jer u nekom drugom kontekstu nikad ne bih spoznala...:))) Tko zna možda imam šizofreniju?hehe.Mi jesmo u predivnoj školi koja se zove Život. Kada pobijedimo strah onda vidimo izazov,a ne problem.U svakom slučaju Život te uvijek podržava kao i sliku koju imaš u glavi.Tu nastupa ono o čemu često pričaš...uroniti dublje ili sagledati s druge strane fotelje.E to je jebeno zanimljiv izazov?!!!
29.10.2011. (09:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
izvorni život
U šarenom svijetu koji priželjkujemo bilo bi divno,ali ne svjesno jer tada ne bi imali što osvjestiti jednostavno bi bili.Koliko god naizgled usrano...
To stoji. A izazov se sastoji u tome da unutar mračnog svijeta stvaramo svijetle dijelove.
29.10.2011. (09:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
blade777
Najveći problem je u krađi vrijednosti.
Pa tako imamo slabo hranjene "konje" koji vuku 40 krugova(uz skromnu nagradu na kraju tog puta), i prenagrađene "konje" koji žive u blagostanju i predobro su nagrađeni za 5 loše otrčanih krugova.
Da bi netko dobio, nekom se mora uzeti.
Problem je onda kada ti koji određuju kome će se davati i kome uzimati, nemaju ni znanja ni morala za posao koji obavljaju.
29.10.2011. (11:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ksenija
To stoji. A izazov se sastoji u tome da unutar mračnog svijeta stvaramo svijetle dijelove.
Mi ih i stvaramo.Ti djelovi su stvarni.Oni dotiču druge i nas same .Ti to znaš.Možda nisu (za sad) na globalnom nivou,ali jesu u našim životima.Mi činimo razliku.
Pitaj agresivno dijete koje je ušlo u moju sobu činim li ja razliku?Čini li moje razumijevanje razliku?
To je ništa,ali njemu je jako puno i važno za preživljavanje.On je do tada dobivao poruku da je loš,bezvrijedan,zločest i ne normalan.Mi smo značajna razlika.To nam je svrha ...:))...mi bojamo život divnim bojama razumijevanja...i duboko sam zahvalna na tome...sretna...ispunjena...živa...radosna...smislena...hrabra...nasmiješe na...topla...tvrda...hladna...mekana...divna.(i skromna:))
29.10.2011. (11:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tea
Ma naravno da je sustav vrlo crn, svi sustavi su oko nas vrlo crni jer ih je čovjek takvima napravio. Ali crtice daju nadu. Zapad zapravo na svoj perfidan način ubija dijete u djetetu i to je na tragu tvog pisanja.Školstvo je idealan legalan način takvih vrsta ubojstava djece.Jučer sam bila u jednom društvu gdje sam gledala dokumentarac "Tamna strana čokolade" Što za reći.Trgovanje djecom da bi ista brala kakaovac.Radnja se događa na području Afrike . Dijete košta oko 230 eura . Radi od jutra do sutra i za to najčešće ne prima plaću. Kilogram sirovine košta 1 euro a navodno od iiste se može dobiti oko 40 čokolada . Pa si ti misli koji je to biznis. Nitko pametan ne pristaje na kozmetiku kada su djeca u pitanju.Zato i treba pisati p tom, komentari su manje važni. pozdrav.,
30.10.2011. (12:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...